Prošlo je točno dvadeset godina otkad je jedna od najuspješnijih hrvatskih manekenki Ljupka Gojić Mikić počela svoju karijeru. Kad se 1995. lice 13-godišnje djevojčice iz Zagreba odjednom našlo na naslovnici tada najpopularnijeg magazina za mlade Teen, započela je jedna od najdugotrajnijih manekenskih karijera. Hrvatsku Ljupka Gojić Mikić posjećuje samo koji tjedan godišnje pa je tako bilo i ove godine, kad je desetak dana provela u rodnom Zagrebu, a nakon toga otišla na kratki odmor na hrvatsku obalu, odakle je samo za Nacional ispričala svoju uspješnu obiteljsku i poslovnu priču.

Do svoje 26. godine Ljupka Gojić Mikić prošetala je modnim pistama svih svjetskih modnih prijestolnica, New Yorka, Milana, Pariza i Los Angelesa, gdje je na početku karijere uspjela postati zaštitno lice reklamne kampanje za Pantene Pro V. Uslijedila su potom snimanja brojnih reklamnih kampanja za Esprit, Chanel, Mango, Roberto Cavalli, Givenchy, editorijali u brojnim svjetskim magazinima te naslovne stranice magazina Elle, Cosmopolitan i Bazaar. Ljupka Gojić Mikić godinama je nosila revije velikih svjetskih modnih dizajnera kao što su Issey Miyake, Christian Dior, Cacharel, Kenzo, Alexander McQueen, Yohji Yamamoto, Enrico Coveri.

Njezina karijera traje i danas, iako ne toliko intenzivno, posebno nakon što je postala majka dviju djevojčica, šestogodišnje Jane Sienne i dvije godine mlađe Mile Amelie, koje ima u braku s nogometašem Mihaelom Mikićem. Upravo se zbog njegova ugovora s nogometnim klubom iz Hiroshime Ljupka Gojić Mikić odselila u Japan, ali se vraća u Hrvatsku barem dva puta godišnje, da vidi svoju obitelj i prijatelje.

Svojim najvećim uspjehom 33-godišnja Zagrepčanka smatra upravo to što joj karijera traje toliko dugo.

“Ljudi u Hrvatskoj imaju velike predrasude o modelima i tom poslu. Ali zaista treba biti pametan, susretljiv, komunikativan, treba biti svašta, a ne samo lijep. Klijenti neće raditi s curama koje su bahate, bezobrazne i koje ništa ne pružaju osim lijepog lica i tijela. U Hrvatskoj sam vrlo često osjetila na svojoj koži da se misli kako žena, ako je lijepa, sigurno ne može biti pametna i da se može jedino dobro udati, da ne može ništa drugo napraviti. To je u Hrvatskoj tako, što mi je jako žao jer ima puno lijepih i pametnih žena koje mogu svašta”, kaže Ljupka Gojić Mikić kojoj smetaju predrasude. Ljudi su, kaže, skloni komentiranju, a da to što komentiraju nisu ni na koji način osjetili.

karijera Ljupke Gojić mikić traje i danas, iako ne toliko intenzivno, posebno nakon što je postala majka šestogodišnje Jane Sienne i dvije godine mlađe Mile Amelie, koje ima u braku s Mihaelom Mikićem

“Manekenstvom se bavim od malih nogu i stalno sam se borila s predrasudama, pokušavala dokazati da je i to posao kao i svaki drugi, kao i onaj sportaša, glumca ili pjevača. Nas nekoliko manekenki iz Hrvatske, koje smo otišle u inozemstvo i napravile dobre karijere, otvorile smo vrata modnog svijeta nekim drugim curama koje su došle nakon nas, ali mislim da se to kod nas dovoljno ne cijeni”, priča Ljupka Gojić Mikić koja se prisjetila i zašto se oduvijek željela baviti samo manekenstvom.

“Bila sam obično dijete u osnovnoj školi, trenirala sam odbojku, plesala, pjevala u crkvenom i školskom zboru i bavila se kojekakvim stvarima, a manekenstvom sam se počela baviti slučajno jer sam ispred zgrade u kojoj sam živjela, u zagrebačkoj Knežiji, vidjela neke cure kako vježbaju koreografiju i to mi se svidjelo. Pitala sam ih zašto vježbaju i rekle su mi da idu u agenciju Midikenn, pa sam odlučila da ću i ja pokušati. Roditelji mi se nikad nisu previše miješali u manekenstvo, bili su mi roditelji a ne menadžeri, što je bio najveći plus u karijeri. Dakle, sve je krenulo iz hobija, a Claudia Schiffer i Cindy Crawford i ostali top modeli bili su mi uvijek atraktivni i govorila sam si da bih i ja to mogla, zato što mi se sviđao adrenalin koji bih osjetila kad bih ih vidjela kako šeću pistom”, priča hrvatska manekenka koja je tada, 1990-ih kad je njezina karijera počinjala, bila dio “zlatnog doba” modelinga, kad su manekenke poput Naomi Campbell, Linde Evangeliste ili Christy Turlington – koje su i danas pojam uspješnog modela – bile na vrhuncu karijere.

No za razliku od tog vremena, danas se situacija u modnom svijetu promijenila. Ljupka Gojić Mikić kaže da i danas ima top modela i jako uspješnih cura, ali je razlika u tome što ih je puno više i velika je konkurencija, baš kao i u svim drugim poslovima, ponajviše zbog utjecaja društvenih mreža i medija.

“Što se tiče modeling scene u Hrvatskoj, baš je i ne pratim, ali ima nekoliko cura koje fenomenalno rade vani, kao što su Helena Šopar i Kristina Šalinović. Kad sam se ja bavila tim poslom, bilo nas je više koje smo imale sreću da smo aktivne u tom zlatnom dobu, a i bile smo prve. Znamo da se uvijek pamte samo prve”, kaže Ljupka Gojić Mikić i dodaje da u Hrvatskoj, više od modeling scene, prati dizajnere.

Dugi niz godina uz svijet mode povezano je i uzimanje droge i drugih opijata, pa je tako prije nekoliko godina fotografija jedne od najslavnijih manekenki, Britanke Kate Moss, kako šmrče kokain, objavljena na naslovnici jednog magazina, što je šokiralo modni svijet. No ona se iz svega toga uspjela izvući netaknuta, što nije uobičajeno.

“Kate Moss ne može ništa uništiti. Svijet mode nije svijet koji osuđuje. Sve su joj oprostili jer sve što je trebala učiniti jest povući se iz toga i smiriti. Kad je to učinila, postala je još bolja. Mogu o njoj govoriti jer smo zajedno radile, ona je vrhunski profesionalac, pristupačna je i super odrađuje posao. Zato je toliko dugo i opstala, zbog takve karizme i stila ne može propasti. Naravno da osuđujem drogiranje jer to zaista ne mora biti stil i put kojim se ide u modnom svijetu, ali toga ima apsolutno svugdje, u svijetu cure nisu javne osobe, ali to nitko ne spominje. Nisam nikad bila u doticaju s drogom, a takvi ljudi prilaze onima za koje znaju da će to htjeti”, objašnjava Ljupka Gojić Mikić. Što se tiče lobiranja u modnom svijetu, kaže da nikad u karijeri to nije doživjela.

“Nitko nije iza mene stajao u smislu da mi jamči posao ili kampanju. Modeling nije tip posla u kojem se to može dogoditi. Ako netko misli da može platiti nekome da mu kćer dobije kampanju za Chanel, neka proba. Sigurno neće uspjeti jer Chanel plaća curu da ga reklamira, da napravi dobar posao. Ja sam imala agente koji su mi tražili posao i to su radili najbolje što su mogli. I ja sam radila najbolje što sam mogla kako bih zadržala klijenta, tako da bih mogla s tim ljudima raditi i drugi i treći put. Najvažnije je da cure mogu pružiti nešto više od lijepog lica, a lobiranje u modi postoji, kao i u svakom drugom poslu, ali na mene i moju karijeru to nije imalo previše utjecaja”, tvrdi manekenka koja već šest godina živi u Hiroshimi. Kao netko tko je cijelog život radio u inozemstvu, a sad i živi vani, osvrnula se na odlazak sve većeg broja mladih ljudi iz Hrvatske.

“To je tužno, ali razumijem ljude koji odlaze. Meni je uvijek lijepo doći u Zagreb, to je moj grad, tu su mi roditelji, prijatelji, uvijek ću ga voljeti. Od svoje 13., pa do 26. godine intenzivno sam radila u inozemstvu, ali sam uvijek rado dolazila bar na dva dana. Tužno je to reći, ali u Hrvatskoj ljudi ne daju jedni drugima priliku, i to rade iz posve pogrešnih razloga, zbog ljubomore i jala, stav ‘ako je meni loše, onda mora i tebi biti’ kod nas se doista osjeti. Uz svu tu lošu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj, ljudi ti ne žele pomoći, nego ti sve još i otežavaju. Da bi se mogle promijeniti druge stvari, najprije je potrebno promijeniti mentalitet ljudi, a to je jako teško”, ističe Ljupka Gojić Mikić i kaže da ne zna kad će se s obitelji vratiti iz Japana jer sve ovisi o tome koliko će ‘’Mika’’, kako odmilja zovu njezina supruga, moći igrati nogomet. Zasad mu, kaže, iako ima 35 godina, ide vrlo dobro i još ne planira završiti nogometnu karijeru.

“Meni je jako lijepo u Japanu, imam svoj mir, unatoč tomu što mi nedostaju svi koje volim. Miku jako vole i respektiraju i dobro mu ide. Kćeri su skoro Japanke, odrastaju u toj zemlji i sve što znaju naučile su u Japanu. Iako ‘kajkaju’ kad dođu u Zagreb i prave su purgerice. Ne znam kad ćemo se vratiti, ali je lako moguće da će Jana u Japanu iduće godine upisati prvi razred…” priča manekenka koja u Japanu ne planira pokrenuti nikakav posao jer je njezin modni brend Jolie Petite uspješan posao. Sve je, kaže, krenulo kad je prvi put ostala trudna.

“Iako sam već i ranije htjela raditi taj posao, mama nije htjela nešto veće, a onda jednostavno nije mogla odbiti trudnicu. Zahvalna sam bratu koji me u tome podržao jer sam jako ozbiljno krenula u modni biznis, pogotovo zato što sam do trudnoće bila radoholičar, pa me onda malo uhvatila panika jer sam se pitala što sada i kako dalje. Panika je, danas znam, bila nepotrebna, ali to je bilo novo razdoblje u životu i nisam znala što me čeka. Bila sam navikla na rad, na putovanja, na ludi život, a onda sam se odjednom morala smiriti. Ali nisam mogla mirovati i tako je krenuo Jolie Petite. Modelima karijera traje jako kratko, a nije bilo jednostavno ostaviti nešto čemu se nećeš moći vratiti. Stoga savjetujem svim modelima da razmišljaju o drugoj karijeri i prije nego što prestanu raditi”, govori uspješna dizajnerica čija je “ljupka mala”, kako glasi prijevod njezina brenda s francuskog, danas prepoznatljiva u modnom svijetu.

“To je obiteljski posao, mama i ja smo kreativni dio koji od početka super funkcionira. Ja sam zadužena za krojeve i modele, mama je zadužena za Jolie Petite curice koje je i prije radila, pa smo samo spojile ideje, brat radi financije za firmu, što je posao koji ja ne bih nikad mogla obavljati. Prodavali smo Jolie Petite i u Japanu, ali još uvijek to nije masovna proizvodnja. Tako da zaista imam puno posla s Jolie Petite, pa nema potrebe da bilo što pokrećem u Japanu. Kad se vratim u Hrvatsku, još više ću se moći posvetiti tom poslu, koji obožavam. Jako sam sretna i ponosna na taj brend jer imamo klijente koji su s nama od prvog dana. To mi je bilo važno i u modelingu, a važno mi je i u svakom drugom poslu, da se zadrži kvaliteta koja će vraćati kupce”, kaže Ljupka Gojić Mikić. Suprug je, kaže, nagovara da se u Japanu nastavi baviti modelingom, ali njoj je sad “normalnije” da ide s curama u vrtić i da im se potpuno posveti. Život u Japanu za to je idealan.

“U Japanu je jako ugodno. Imaju i oni svojih problema, ali se to ne osjeti. U Japanu postoji ljudskost, osjećaj za drugog čovjeka i to je ono što me iznova oduševljava u toj zemlji. Ako sam nervozna, oni me smire ponašanjem, pokretima. U trgovini me pozdrave i strpljivi su ako mi djeca trče uokolo ili mi padne vrećica. Vrlo je ugodno, ali i vrlo skupo živjeti u toj zemlji. No oni si mogu priuštiti i izlete, putovanja, rade piknike. Većina ljudi u Hrvatskoj misli da Japanci samo rade i nemaju vremena ni za što drugo. To je predrasuda jer Japanci uživaju više od nas, imaju više praznika, organiziraju festivale, cijene svoju kulturu i ne srame je se. Naravno da se puno radi, ali nije to ni blizu tako užurbano kao što Europljani misle. Japanci uživaju puno više od nas i sve rade s puno manje stresa. Netko će reći da je to zbog visokog standarda. To je točno, no ono što ih razlikuje od nas jest postojanje pravila. Tih pravila se svi drže i to je najvažnije”, pojašnjava Ljupka Gojić Mikić. Nije željela previše komentirati situaciju u Hrvatskoj jer kaže da nije fer od nje koja živi u inozemstvu da pametuje.

“U Hrvatskoj mi, kad se vratim, nedostaje ono čega u Japanu ima u izobilju – susretljivost i lijepo ponašanje. Primjerice, Mika je u Hiroshimi zaista poznat, prate ga, znaju i vole. Ali oni ponekad hodaju za nama pola sata jer im je neugodno prići i pitati ga za autogram, puno su suzdržaniji od Europljana. Pristojni su i neugodno im je prići ako se on igra s djecom u parku. I kad napokon dođu, onda svi iz torbe izvade već pripremljen karton i olovku, dobiju autogram, fotografiraju se i odu. Nema pametovanja, savjeta kako bi trebao igrati, a ne daj bože da netko pita novac. Postoji samo respekt prema njemu i to je jedino važno”, objasnila je Ljupka Gojić Mikić. Uskoro iz Hrvatske, gdje je trenutno na godišnjem odmoru, ova Zagrepčanka odlazi u Hiroshimu, gdje uživa u obiteljskom životu.