Nakon prošlotjednog otkrića da je premijer Andrej Plenković svim ministrima dao nalog da svaki od njih u uprave državnih i javnih tvrtki iz svog resora pošalje naputke da bi bilo poželjno da svi članovi nadzornih odbora i uprava tih tvrtki stave svoje mandate na raspolaganje, Nacional je došao u posjed pisma upućenog iz jednog od ministarstava, ali i doznao da je u HDZ-u već započeo rat različitih suprotstavljenih frakcija oko utjecaja na postavljanje svojih ljudi na mjesta u državnim i javnim poduzećima iz kojih će se pročistiti kadrovi HNS-a i stranke Milana Bandića, ali i neki ljudi bliski struji Milijana Brkića, poraženoj na nedavno održanim unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

S druge strane, tvrdi se da će dio kolača pripasti i kadrovima SDSS-a kao glavnog manjinskog koalicijskog partnera Vlade Andreja Plenkovića. Kako tvrde Nacionalovi izvori, kad je riječ o HDZ-u, najveća će se bitka za utjecaj voditi između slavonskog i dalmatinskog HDZ-a, odnosno između osječko-baranjskog župana Ivana Anušića, ujedno i potpredsjednika HDZ-a, i Branka Bačića, najutjecajnijeg HDZ-ovca s područja Dubrovačko-neretvanske županije. No iz te priče nikako nisu isključeni ni splitski i zadarski HDZ, odnosno njihov utjecaj koji je personaliziran prvenstveno kroz Antu Sanadera i Božidara Kalmetu. Svatko od njih mogao bi od Plenkovića tražiti svoj dio kolača u državnim i javnim tvrtkama sukladno zaslugama za izvrstan rezultat HDZ-a na parlamentarnim izborima.

To je, uostalom, Božidar Kalmeta već i službeno najavio u intervjuu Nacionalu od sredine srpnja, kada je izjavio:

„U prošlom mandatu imali smo na nacionalnoj razini samo dva državna tajnika. Smatram da to za našu županiju nije bilo dovoljno. Naročito ako se zna da je to jedina županija u kojoj HDZ nikada nije izgubio vlast, kako na lokalnoj tako i na županijskoj razini. Htio sam pomoći da naša lista ostvari što bolji rezultat, bio sam svjestan toga da me ljudi podržavaju, a to sam napravio vođen željom da pomognem u tome da u Zagreb na istaknute funkcije iz Zadra promoviramo što veći broj mlađih i sposobnih ljudi. To će se vjerojatno i dogoditi. Hoćemo li dobiti nekog ministra, još ne znam, ali ćemo sigurno biti kvalitetno zastupljeni jer će na određene pozicije otići mladi, ali već ujedno i afirmirani ljudi s područja naše županije. Time se, ujedno, provodi i određena smjena generacija.“

Međutim, ključni je izazov za Plenkovića kako pomiriti očekivanja zaslužnih lokalnih stranačkih ljudi i kriterije stručnosti. Jer ako će predsjednike i članove uprava i nadzornih odbora državnih tvrtki prvenstveno imenovati po stranačkom ključu, to bi značilo da se i u novom Plenkovićevu mandatu politika ponašanja prema državnim tvrtkama ponajprije nastavlja po principu raspodjele plijena. Takva politika jedan je od temeljnih razloga uglavnom slabašnih ili loših rezultata poslovanja državnih tvrtki, ali i osnovni preduvjet za daljnji rast korupcije i klijentelizma, koji se prvenstveno generiraju upravo u državnim poduzećima.

Tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju Vlada Jadranke Kosor donijela je zakon prema kojem se svi predsjednici i članovi uprava državnih tvrtki moraju birati na javnim natječajima jer je to bio jedan od zahtjeva Europske komisije i jedan od preporučenih instrumenata u borbi protiv korupcije, ali unatoč javnim natječajima, suština načina političkog kadroviranja nakon toga se nije izmijenila – jer o natječajima opet odlučuje politička vlast, koja gura svoje stranačke kadrove.

Pismo do kojeg je došao Nacional upućeno je iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, nedavno novoformiranog ministarstva koje čine nekadašnje Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a na čijem je čelu ministar Tomislav Ćorić. Upravo u njegovom Ministarstvu, i u prošlom, a i u ovom novom, nalazi se sektor energetike, u koji spadaju ključne hrvatske energetske tvrtke kao što su Ina i HEP, ali i JANAF, od kojih se očekuje snažan doprinos hrvatskom gospodarstvu, posebno u vremenu kad će se ono morati boriti s posljedicama koronakrize.

Ćorićevo pismo do kojeg je došao Nacional datirano je s 31. srpnja 2020., dakle svega tjedan dana nakon što je u Saboru 23. srpnja izglasano povjerenje novoj Vladi Andreja Plenkovića. To pokazuje da je kadroviranje u državnim i javnim tvrtkama bez presedana glavni prioritet premijera u ovom trenutku, ali i otvara jedno vrlo važno pitanje: kakva je točno pravna osnova da on smjene čelnih ljudi u državnim i javnim tvrtkama izravno vezuje za mandat svoje Vlade, budući da mandati uprava i nadzornih odbora tvrtki po svom trajanju nisu nužno vezani za mandate Vlade i imaju svoju dinamiku neovisnu o tome što o njihovim imenovanjima odlučuje Vlada?

U pismu od 31. srpnja koje je poslano iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a pismo identičnog ili sličnog sadržaja poslano je iz svih ministarstava koja u svojim resorima imaju državna i javna poduzeća, ministar Ćorić obraća se predsjednicima nadzornih odbora i predsjednicima uprava, ali i direktorima te ih poziva da informacije odnosno preporuke iz pisma dalje prenesu i članovima svojih uprava odnosno nadzornih odbora. U pismu stoji:

„Poštovani predsjednici Nadzornih odbora,

Poštovani predsjednici Uprava,

Poštovani direktori,

sukladno članku 7. stavku 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti (Narodne novine, br. 94/04, 17/07, 91/10, 22/13) članovi nadzornih, odnosno upravnih odbora trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio, a koje po prethodno provedenom javnom natječaju na prijedlog Vlade Republike Hrvatske imenuje glavna skupština, odnosno skupština društva, stavljaju članstvo u nadzornom, odnosno upravnom odboru trgovačkog društva, na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske.

Članstvo se stavlja na raspolaganje u roku od 15 dana od dana stupanja Vlade Republike Hrvatske na dužnost. Sukladno tumačenju, predmetna odredba članka 7. stavka 2. Zakona o postupku primopredaje vlasti odnosi se i na članstva u upravi trgovačkog društva. Obzirom da je Vlada Republike Hrvatske stupila na dužnost 23. srpnja 2020., ovim putem obavještavamo Vas o obvezi stavljanja mandata članstva u nadzornom i upravnom odboru te upravi na raspolaganje, a koji se dostavlja u pisanom obliku ovome Ministarstvu na adresu elektroničke pošte (adresa poznata redakciji Nacionala).

Molimo da o tome obavijestite članove nadzornih odbora i uprava.

S poštovanjem, ministar, dr.sc. Tomislav Ćorić“

Nije jasno zašto se Vlada, odnosno u ovom slučaju ministar Ćorić, poziva na tumačenje zakonskog članka, a ne na izričitu odredbu članka jer to otvara pitanje smije li Vlada uopće predsjednike i članove uprava i nadzornih odbora na ovaj način pozivati da stave mandate na raspolaganje. Tim više jer u tom članku zakona izričito piše:

„Članovi nadzornih, odnosno upravnih odbora trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio, a koje po prethodno provedenom javnom natječaju na prijedlog Vlade Republike Hrvatske imenuje glavna skupština, odnosno skupština društva, stavljaju članstvo u nadzornom, odnosno upravnom odboru trgovačkog društva, na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske.

Osobe koje obnašaju dužnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužne su staviti članstvo na raspolaganje u roku od 15 dana od dana stupanja Vlade na dužnost. Vlada će o članstvu stavljenom na raspolaganje odlučiti u roku od 60 dana od isteka roka iz stavka 2. ovoga članka.“

Iako je riječ o zakonskoj odredbi, nije zabilježeno da bi ijedna vlada takvo što primjenjivala u tom obliku jer se smatralo da se taj zakon prvenstveno odnosi na dužnosnike odnosno zamjenike i pomoćnike ministara i državne tajnike u ministarstvima. Međutim, zakon u članku 7. izričito spominje i „članove nadzornih, odnosno upravnih odbora trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio“.

Neovisno o tome, činjenica da je Vlada na ovaj način od članova uprava i nadzornih odbora izričito tražila da mandate stave na raspolaganje izazvala je goleme potrese u državnim tvrtkama, ali i potaknula borbu različitih HDZ-ovih frakcija i klanova kako bi upravo njihovi ljudi mogli biti progurani na mjesta koja će se osloboditi.

Naravno da je imenovanje članova i predsjednika upravnih i nadzornih odbora uvijek bilo u nadležnosti svih vlada i da su se takva imenovanja oduvijek provodila, ali često se to odvijalo tako da se svako poduzeće razmatralo zasebno i dolazilo na red sukladno isteku mandata članova uprava i nadzornih odbora.

Bilo je više primjera da u nekom trgovačkom društvu u vlasništvu države u upravama ljudi koje je izabrala prethodna vlada sjede sve dok im ne isteknu mandati, čak i ako su to bili ljudi suprotstavljenih političkih opcija.

Međutim, pozivajući se na zakonski članak Vlada ipak govori o obvezi stavljanja mandata na raspolaganje. O tome hoće li ili neće prihvatiti stavljanje mandata na raspolaganje Vlada, prema tom istom zakonu, za odluku ima rok od 60 dana.

Upravo zato već je započeo sukob za koji Nacionalovi izvori tvrde da ga prvenstveno vode Ivan Anušić i Branko Bačić.

Prema informacijama Nacionala, Ivan Anušić pokušat će na mjesto predsjednika Uprave HEP-a progurati čovjeka od svog velikog povjerenja, aktualnog predsjednika uprave druge velike državne tvrtke, Hrvatskih cesta, Josipa Škorića. Upravo je Anušić inzistirao i uspio u tome da Škorić, iako je toliko visoko pozicioniran u jednoj od najvećih i najvažnijih državnih tvrtki, bude i na listi HDZ-a na nedavno održanim parlamentarnim izborima.

S druge strane, Bačić bi kao na „kompenzaciju“ bio prisiljen pristati na to da trenutni član Uprave Hrvatskih cesta Nikša Konjevod postane predsjednik Uprave te tvrtke, a da odustane od podrške aktualnom predsjedniku Uprave HEP-a Frani Barbariću. Naime, izvori iz HDZ-a tvrde da je osim Krunoslava Katičića, novog glavnog tajnika HDZ-a, glavnu podršku imenovanja upravo Barbarića za predsjednika Uprave HEP-a uoči njegova imenovanja davao upravo Branko Bačić.

To je samo jedan od primjera kakve će se sve stranačke intrige odvijati u pozadini imenovanja ljudi koji bi trebali voditi državne tvrtke – one iste koje bi trebale biti motor razvoja posrnulog hrvatskog gospodarstva.

Slična se unutarnja previranja odvijaju i u JANAF-u. Dva neovisna izvora ispričala su Nacionalu da aktualni predsjednik uprave JANAF-a Dragan Kovačević do kraja prošlog tjedna još uvijek nije dao svoj mandat na raspolaganje. Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a o tomu kaže: „To je moguće tako jer JANAF dobro posluje pa Kovačević misli da to nije potrebno. Ali ako je doista odlučio da mandat neće staviti na raspolaganje, to mu nije najmudriji potez jer time provocira Plenkovića.“

Koncem veljače ove godine Nadzorni odbor Jadranskog naftovoda je za predsjednika Uprave te tvrtke treći put imenovao Dragana Kovačevića, dok su novi članovi Uprave postali Stjepan Adanić i Vladislav Veselica, svi s mandatom od četiri godine. Kovačević je na čelu JANAF-a od veljače 2012.

Upravo je nakon što je Kovačević pristigao u JANAF ondje zaposlen i Veselica. Od lipnja 2012. zaposlen je u JANAF-u, a od kolovoza 2013. do veljače 2020. radio je kao pomoćnik direktora Sektora komercijalnih poslova i kao direktor Sektora komercijalnih poslova. Njih su dvojica godinama bili u dobrim, gotovo prijateljskim odnosima, te su se međusobno izuzetno uvažavali. Veselica je za vrijeme mandata Dragana Kovačevića na čelu JANAF-a postupno napredovao unutar tvrtke, a početkom godine je postao i član Uprave.

Ali kada je postao član Uprave njihovi su se odnosi počeli mijenjati. Prvo su mediji prozvali Plenkovića za potencijalni sukob interesa jer se nije izuzeo od glasanja kada se odlučivalo o imenovanju Veselice u upravu JANAF-a.

Vladislav Veselica prijatelj je premijera Plenkovića još od osnovne škole, a kako je i sam izjavljivao za medije, znaju se više od 40 godina. Riječ je o sinu Vladimira Veselice i nećaku poznatog hrvatskog disidenta u vrijeme komunizma Marka Veselice, a on i Plenković bili su najbolji prijatelji još 1976. godine, kada su zajedno išli u Osnovnu školu Jordanovac.

U Ministarstvu zaštite okoliša, koje je provodilo natječaj, rekli su da se na natječaj prijavilo 16 osoba, od čega je njih šest izričito navelo da se prijavljuje za člana, a jedan za predsjednika Uprave. Na razgovor je pozvano 11 osoba. Izabrani kandidati ostvarili su 44 i 42 boda. Natječaj je provodilo stručno Povjerenstvo.

„Nakon provedenog postupka u kojem se ocjenjivalo radno iskustvo kandidata, radno iskustvo u organiziranju i vođenju poslova, dojam ostavljen na razgovoru, poznavanje naftovodno-skladišnog sustava transporta nafte i skladištenja nafte i naftnih derivata, te poznavanje korporativnog upravljanja, Povjerenstvo ocjenjuje kako je Vladislav Veselica najpogodniji kandidat za člana Uprave i ispunjava sve uvjete natječaja”, rekli su u Ministarstvu.

Već tog trenutka počeli su se komplicirati odnosi Kovačevića i Veselice. Izvori upoznati sa zbivanjima u JANAF-u navode kako Kovačević i Veselicu i Stjepana Adanića, drugog člana Uprave, doživljava gotovo kao fikuse. O tome izvor blizak JANAF-u kaže:

„Kovačević se ponaša gotovo faraonski. Uopće ih ne doživljava, a ubrzo su počela neslužbena omalovažavanja Veselice. Moguće je to tako jer ga je Kovačević počeo doživljavati kao konkurenta za preuzimanje čelne funkcije u tvrtki. Njihovi su se odnosi odnedavno dodatno zaoštrili, a Kovačević je posebno postao nervozan nakon što je Vlada zatražila mandate na raspolaganje. Otad lobira preko Tomislava Ćorića i Marija Kapulice kako bi ostao na svojoj funkciji. Nada se da će mu biti dovoljno to što JANAF dobro posluje. Ali moguće bi poslovao i još bolje da ga preuzme netko drugi. Veselica uživa Plenkovićevo povjerenje i teško je da bi i Ćorić i Kapulica mogli prevagnuti kada su interna stranačka lobiranja u pitanju.“

Neki izvori čak tvrde da je Plenković i ranije bio sklon imenovati Veselicu za predsjednika uprave JANAF-a, ali se ovaj prvotno zahvalio na ponudi, zbog svojih dobrih odnosa s Kovačevićem. Sada se to počelo mijenjati pa se u takvom ozračju u vrhu HDZ-a počelo propitivati tko je zapravo problematizirao i u javnost pustio to što se Plenković nije izuzeo iz glasanja o Veselici kao članu Uprave.

Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a ovako komentira tu situaciju:

„Veselica bi se mogao smatrati prikladnim izborom za novog šefa JANAF-a. Postupno je napredovao u JANAF-u, riječ je o staloženom i stručnom čovjeku s dobrim poslovnim referencama. U prilog bi mu moglo ići i to što su zbog njega već neopravdano napali Plenkovića, a i ovih dana su počele kružiti konstruirane anonimne prijave s ciljem da se Veselicu diskreditira. Iako se niti za Kovačevića ne može tvrditi da iza sebe nema dobre poslovne rezultate, činjenica je da je on na tu funkciju dospio kao kadar HNS-a i teško je za očekivati da bi ondje trebao dovršiti i treći mandat.“

Sve to pokazuje kako žestoka lobiranja za preuzimanje utjecajnih funkcija eskaliraju sve više.