Izložba “(Ne)postojanost prostora: Prostori naracije i imaginacije”, otvorena u četvrtak navečer u Domu Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU), problematizira opisne, formalne, simboličke, psihološke i sociološke aspekte teksta u formiranju dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih prostora u djelima suvremenih vizualnih umjetnika.

Uz tu veliku međunarodnu grupnu izložbu hrvatskih i austrijskih umjetnika postavljenu u Galeriji Prsten, u HDLU su istodobno otvorene još dvije izložbe – u Galeriji Bačva (Rotonda) samostalna izložba Kristiana Kožula “Forensic Folklore: The Archipelago” i u Galeriji PM samostalna izložba Tajči Čekade “Biljni svijet u hrvatskim javnim ustanovama”.

Izložba fokusirana na mogućnosti interakcije teksta i likovnosti

Govoreći o izložbi “(Ne)postojanost prostora: Prostori naracije i imaginacije”, potpredsjednik HDLU-a Tomislav Buntak rekao je da su tekst i likovnost dva načina dočaravanja prostora, kako fizičkoga tako i mentalnoga, te istaknuo da se izložba fokusira na različite mogućnosti njihovih interakcija.

Varijacije tih interaktivnih mogućnosti teksta i likovnosti na izložbi predstavljaju umjetnici – Eva Beierheimer & Miriam Laussegger, Antonio Grgić, Jochen Holler, Paulina Jazvić, Anto Jerković, Željko Jerma, Željko Kipke, Anatol Knotek, Brigitte Kowanz, Ivica Malčić, Vlado Martek, Martina Miholić, Ana Mušćet, Gloria Oreb, Roman Pfeffer, Damir Sokić, Philipp Timischl, Ivan Tudek, Josip Vaništa, Hannes Zebedin i Anabel Zanze.

Sastavni dio izložbe je i filmski program s projekcijama eksperimentalnih filmova koji na različite načine korespondiraju s njezinom osnovnom problematikom. U filmski program uvršteni su radovi ovih umjetnika – Gustava Deutscha, Ivana Faktora, Tomislava Gotovca a.k.a Antonia G. Lauera, Željka Kipkea, Ivana Ladislava Galete, Helene Schultheis Edgeler i Mladena Stilinović.

Kustosica izložbe je Vanja Babić, a izbornik filmskoga programa Ivan Paić.

Književnica Neva Lukić Klancir pozdravila je goste iz Austrije i podsjetila kako je to već treća suradnja austrijskih i hrvatskih umjetnika koja je počela još 2014. također u Domu HDLU-a – Meštrovićevom paviljonu. Istaknula je kako je ta suradnja specifična jer umjetnici rade s tekstom i stvaraju različite prostore pokazujući kako se tekst manifestira kroz različite medije.

Okupljene je pozdravila i direktorica Austrijskoga kulturnog foruma Susanne Ranetzky podsjetivši na dugotrajne prijateljske veze Hrvatske i Austrije. Ranetzky je podsjetila kako je Austrija prije nekoliko dana preuzela predsjedanje Europskom unijom (EU) te izrazila zadovoljstvo što su Austrija i Hrvatska partneri u EU.

Polazišna referenca izložbe rad Josipa Vanište iz 1964.

Kako je navedeno u katalogu izložbe, kao polazišnu referencu kustosi izložbe uzimaju rad Josipa Vanište iz 1964. kojim je ovaj umjetnik sliku i njezin prostor dematerijalizirao, odnosno sveo tek na tekst ispisan pisaćim strojem na papiru kao svojevrsnu meta-uputu za njezino izvođenje. Od trenutka pak, dodaje se, “kada je Vaništa ostvario ‘najradikalniji domet hrvatske umjetnosti 20. stoljeća’ međusobne se interakcije vizualnih, prostornih, tekstualnih te verbalno-auditivnih aspekata nastavljaju prožimati i u radovima narednih generacija hrvatskih umjetnika”.

Buntak je podsjetio kako je izložba Kristiana Kožula u Galeriji Bačva (Rotonda) zapravo nastavak umjetnikove serije radova koja je počela u Galeriji Galženica izložbom “Forensic Perpetuality”. Ovom izložbom, dodao je Buntak, umjetnik dalje razrađuju forenzičku fantaziju kao integralni dio suvremenoga folklora.

Tajči Čekada, rekao je Buntak, predstavlja se serijom fotografija biljaka koje je fotografirala u raznim hrvatskim javnim ustanovama; bolnicama, školama, knjižnicama, muzejima gdje je snimala prostore bez ljudi. Ta serija fotografija biljaka, istaknuo je, svojevrsna je pak analogija prikaza svijeta u hrvatskim javnim institucijama i zrcali stanje društva.