Raul Castro nije objavio pojedinosti o bratovoj smrti. Pretpostavlja se da je umro u svom domu u Havani gdje je živio otkad je odstupio s vlasti 2006. zbog zdravstvenih problema.

Zaposlenik u autopraonici Marco Antonio Diez (20) bio je na tulumu kad je glazba odjedanput prestala svirati.

“Otišao sam kući, probudio ukućane i kazao im da je Fidel umro. Moja majka bila je šokirana”, ispričao je za AFP.

Kao da smo izgubili oca

Dok se vijest o Fidelovoj smrti širila Kubom, na ulicama Miamija, američkoga grada s najviše Kubanaca koji žive ondje u egzilu, slavilo se i plesalo.

No u Havani se tugovalo.

“Izgubiti Fidela je kao da sam izgubio oca – vođu, čovjeka koji je bio svjetionik naše revolucije”, kazao je pekar Michael Rodriguez (42). Vijest ga je zatekla u pekarnici. Čuo ju je na radiju.

Nikad ga nećemo zaboraviti

Castra mnogi nisu podnosili jer se s njegovim stajalištima nisu slagali, no s druge strane, brojni su ga voljeli jer im je omogućio besplatnu zdravstvenu skrb i besplatno obrazovanje.

Za sedamdeset posto stanovnika Kuba, a ima ih 11 milijuna, Fidel Castro jedini je lider.

“Rođena sam za vrijeme revolucije i uistinu sam tužna”, kaže smetlarica Micaela Consuegra (55). “Bio je jedinstven, čovjek s vrlinama i manama. Velik je to gubitak. Bio je čovjek koji se nikada neće zaboraviti… bez obzira na to je li riječ o njegovim prijateljima ili neprijateljima”, rekla je.

“Teško je povjerovati da je Fidel otišao”, rekla je pedesetšestogodišnja domaćica Blanca Cabrera, dodavši da se sjeća zadnjega Castrova javnog govora, održanog na kongresu Komunističke partije početkom godine. Kao da je tada predosjetio da mu se bliži kraj.

“Uskoro ću otići poput svih ostalih”, rekao je Castro na kongresu u travnju. “Kao da se spremao za ovaj trenutak”, kaže Cabrera. “No bit će s nama i u godinama koje dolaze. To će nam ublažiti bol”.