U filmovima Ante Babaje naglašeni su poetski ugođaji

Autor:

ilustracija mm

Hrvatski filmski redatelj i scenarist Ante Babaja rođen je 6. listopada 1927. godine u Imotskom. Radio je kao profesor na Akademiji za kazalište, film i TV, osnivač je njezina filmskog odsjeka. Zapaženi su mu dokumentarni filmovi-eseji, a karakteristično za njegov rad u igranome filmu je da se više bavi proživljavanjem junaka, nego fabulom.

Nacionalni ugled stekao je malim, ali zapaženim opusom igranih filmova mahom književne inspiracije. Najveći uspjeh postigao je filmom Breza (1967), modernističkom adaptacijom novela ‘Breza’ i ‘Ženidba Imbre Futača’ Slavka Kolara, u kojem je vizualno impresivno (snimatelj Tomislav Pinter) oslikao primitivnu seosku sredinu širokim rasponom nijansiranja likova i njihovih odnosa te sugestivnim poetskim ugođajem nadahnutim naivnim slikarstvom. U filmovima ‘Mirisi, zlato i tamjan’ (1971) i ‘Izgubljeni zaviča’j (1980), prema proznim djelima Slobodana Novaka, u modernističkim se izlagačkim strukturama bavi traganjem likova za vlastitim identitetom, problemom sjećanja i sučeljavanjem različitih ideologija XX. stoljeća. Njegov posljednji igrani film ‘Kamenita vrata’ (1992) kasnomodernistički je film sjećanja i melodramska fabulacija o mističnom putovanju duše u zagrobni život.

Ante Babaja je umro 2010. godine u Zagrebu.

OZNAKE: ante babaja

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.