U Australiji je nestala radioaktivna kapsula. Sitna je i potencijalno smrtonosna

Autor:

Ilja Nedilko, Unsplash

To je kao da tražite iglu u plastu sijena – srebrnu kapsulu veličine 8 x 6 mm, ne veću od novčića, za koju se vjeruje da je izgubljena negdje duž goleme pustinjske autoceste u najvećoj australskoj državi.

Rudarska tvrtka Rio Tinto objavila je ispriku u ponedjeljak rekavši da podržava napore državne vlade da pronađe kapsulu koja sadrži cezij-137, visoko radioaktivnu tvar koja se koristi u rudarskoj opremi.

Rio Tinto je rekao da je provjerio sve ceste koje ulaze i izlaze iz rudnika Gudai-Darri u udaljenoj sjevernoj zapadnoj Australiji, gdje se uređaj nalazio prije nego što ga je izvođač radova uzeo na putovanje  do glavnog grada države, Pertha.

Vlasti vjeruju da je kapsula, koja emitira i gama i beta zrake, pala sa stražnjeg dijela kamiona koji je putovao duž 1400 kilometara dugog dijela Velike sjeverne autoceste – udaljenost duža od kalifornijske obale.

Zbog male veličine kapsule i velikih udaljenosti, vlasti upozoravaju da su šanse da se pronađe malene.

Postoji i bojazan da je možda već odnesen dalje od zone potrage, stvarajući radioaktivni zdravstveni rizik za svakoga tko naiđe na njega, piše CNN.

Kako je nestala kapsula?

Državne vlasti podigle su uzbunu u petak, upozoravajući stanovnike na prisutnost radioaktivnog izlijevanja u južnom dijelu države, uključujući sjeveroistočna predgrađa Pertha, glavnog grada države, u kojem živi oko 2 milijuna ljudi.

Prema vlastima, kapsula je stavljena u paket 10. siječnja, a izvođač radova 12. siječnja ju je pokupio iz Rio Tintovog rudnika Gudai-Darri.

Vozilo je provelo četiri dana na putu i stiglo je u Perth 16. siječnja, ali je istovareno za pregled tek 25. siječnja – kada je otkriveno da je nestalo.

“Nakon otvaranja paketa, otkriveno je da je mjerač razbijen s nedostatkom jednog od četiri pričvrsna vijka, a nedostaju i sam izvor i svi vijci na mjeraču”, priopćio je Odjel za vatrogasne i hitne službe (DFES).

Vjeruju da su jake vibracije uzrokovane neravnim cestama oštetile paket – pomaknuvši montažni vijak koji ga je držao.

Koliko je opasno?

Stručnjaci su upozorili da cezij-137 može stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme za ljude koji dođu u kontakt s njim: opekline kože od bliskog izlaganja, bolest zračenja i potencijalno smrtonosne rizike od raka, posebno za one koji su nesvjesno izloženi dulje vrijeme.

Radiation Services WA, tvrtka koja pruža savjete o zaštiti od zračenja, kaže da bi jednosatno stajanje unutar jednog metra od kapsule dalo oko 1,6 milisiverta (mSv), što je kao 17 standardnih rendgenskih snimaka prsnog koša.

Podizanje kapsule uzrokovalo bi “ozbiljno oštećenje” vaših prstiju i okolnog tkiva, stoji u priopćenju tvrtke.

Ivan Kempson, izvanredni profesor biofizike sa Sveučilišta Južne Australije, rekao je da bi najgori mogući scenarij bio da znatiželjno dijete uzme kapsulu i stavi je u svoj džep.

“Ovo je rijetko, ali moglo bi se dogoditi i događalo se i prije”, rekao je Kempson.

“Bilo je nekih prošlih primjera ljudi koji su pronalazili slične stvari i patili od trovanja radijacijom, ali oni su bili mnogo jači od sadašnje kapsule koja nedostaje. Svi smo izloženi stalnoj razini zračenja od stvari oko nas i hrane koju jedemo, ali sada je glavna briga potencijalni utjecaj na zdravlje osobe koja bi to pronašla”, dodao je.

Koliko je rijetko izgubiti radioaktivni uređaj?

Incident je bio šok za stručnjake koji su rekli da je rukovanje radioaktivnim materijalima poput cezija-137 strogo regulirano sa strogim protokolima za njihov transport, skladištenje i odlaganje.

Rio Tinto je rekao da redovito prevozi i skladišti opasnu robu kao dio svog poslovanja i angažira stručne izvođače za rukovanje radioaktivnim materijalima. Sićušna kapsula bila je dio mjerača gustoće koji se koristio u rudniku Gudai-Darri za mjerenje gustoće željezne rudače u krugu drobljenja, navodi se u priopćenju.

Služba za zračenje WA kaže da se radioaktivne tvari svakodnevno transportiraju diljem Zapadne Australije bez ikakvih problema. “U ovom slučaju, čini se da je došlo do neuspjeha kontrolnih mjera koje se obično provode”, rečeno je, dodajući da to nema nikakve veze s gubitkom kapsule.

Pradip Deb, predavač i dužnosnik za radijacijsku sigurnost na Sveučilištu RMIT u Melbourneu, rekao je da je gubitak kapsule “vrlo neobičan” jer australska sigurnosna pravila zahtijevaju da se transportiraju u visoko zaštitnim kutijama.

Naziv logističke tvrtke korištene za transport uređaja nije objavljen, rekao je Rio Tinto.

Što se događa s pretragom?

Vlasti pokušavaju pronaći uređaj sa specijaliziranom opremom za detekciju radijacije koja je opremljena za pretragu vozila koja sporo voze gore-dolje autocestom u oba smjera brzinom od 50 kilometara na sat (31 milja na sat).

“Bit će potrebno otprilike pet dana za putovanje izvornom rutom”, rekao je DFES u priopćenju u ponedjeljak.

Dale Bailey, profesor znanosti o medicinskim slikama sa Sveučilišta u Sydneyu, rekao je da je spora brzina bila potrebna kako bi se opremi dalo vremena da otkrije zračenje.

“Detektori zračenja na vozilima u pokretu mogu se koristiti za otkrivanje zračenja iznad prirodnih razina, ali relativno niska količina zračenja u izvoru znači da bi morali relativno sporo ‘pretraživati’ područje”, rekao je.

Vlasti su upozorile građane da se ne približavaju uređaju manje od pet metara, priznajući da bi ga bilo teško vidjeti iz daljine.

“Ono što ne radimo je da pokušavamo pronaći maleni uređaj pomoću vida. Koristimo detektore radijacije da lociramo gama zrake”, rekli su dužnosnici DFES-a.

No postoji strah da možda više nije unutar zone potrage – vlasti kažu da se kapsula možda zaglavila u gumi drugog vozila, odnijevši ga na veću udaljenost, ili su je čak raspršile divlje životinje, uključujući ptice.

“Zamislite da je ptica grabljivica, na primjer, ta koja podigne kapsulu i odnese je dalje od (izvornog) područja potrage – toliko je neizvjesnosti i to će predstavljati više problema”, rekao je Dave Sweeney, analitičar nuklearne politike i okoliš zagovornik Australske zaklade za zaštitu prirode.

“Ovaj izvor očito treba pronaći i osigurati, ali postoji toliko mnogo varijabli i jednostavno ne znamo što bi se moglo dogodi”, poručio je.

Što ako se ne pronađe?

Cezij-137 ima vrijeme poluraspada od oko 30 godina, što znači da će se nakon tri desetljeća radioaktivnost kapsule prepoloviti, a nakon 60 godina opet prepoloviti.

Tom brzinom kapsula bi mogla biti radioaktivna sljedećih 300 godina, rekao je Deb sa Sveučilišta RMIT.

“Cezij-137 je obično zatvoreni izvor – što znači da ako nije razbijen, neće kontaminirati tlo ili okoliš… Ako se kapsula nikad ne pronađe, neće kontaminirati niti prenijeti radioaktivnost u okolno tlo”, dodao je Deb.

Kempson, sa Sveučilišta Južne Australije, rekao je da ako se ostaci izgube u izoliranom području, ‘vrlo je malo vjerojatno da će imati veliki utjecaj’.

Rio Tinto, jedan od najvećih svjetskih rudarskih divova, upravlja sa 17 rudnika željezne rude u regiji Pilbara u zapadnoj Australiji. Rudarske aktivnosti tvrtke izazvale su kontroverze u prošlosti, uključujući uništenje 2020. godine dva drevna kamena skloništa u Juukan Gorgeu, što je dovelo do isprike i ostavke tadašnjeg izvršnog direktora Jean-Sébastiena Jacquesa.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.