Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Ivan Zvonimir Čičak rodio se u Zagrebu 10. kolovoza 1947., kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. U Zagrebu je završio osnovnu školu i krenuo u gimnaziju, iz koje je izbačen zadnjeg dana školske godine 1966. i to bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu zbog sastava ‘Nad razastrtom kartom moje domovine’. Međutim, nastupila je liberalizacija društva, kao rezultat pada šefa UDBA-e Aleksandra Rankovića, i iduće godina zabrana je ukinuta, pa je Čičak mogao završiti gimnaziju i upisati Pravni i Filozofski fakultet. U prosincu 1969. osvojio je prvu nagradu na natjecanju u govorništvu, piše Jutarnji.
U vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti su uhitile Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.
Nakon izlasku iz zatvora, otišao je u JNA, a po povratku je apsolvirao na Filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao. Oženio se s Marijom Štambuk s kojom je dobio petero djece. Kako nije mogao naći drugi posao, živio je od prodaje knjiga, kao akviziter, a kada mu je to bilo onemogućeno, otvorio je obrt s kožnom galanterijom. Još jednom je uhićen 1987. zbog navodne utaje poreza, ali je oslobođen poslije dva mjeseca.
Postao je lider obnovljene Hrvatske seljačke stranke, međutim, nije imao uspjeha, iako je na prvim višestranačkim izborima HSS nastupio u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana. Ubrzo su se politički sukobili, a Čičak se etablirao kao žestoki Tuđmanov kritičar. Godine 1993. postao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i na tom položaju ostao iduća dva desetljeća, piše Jutarnji.
Komentari