Povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže pojašnjava središnju temu 52. zagrebačkog salona ‘(Ne)primjenjivost primijenjene umjetnosti’ čiji je kustos i autor koncepcije. Na ovogodišnjoj izložbi sudjeluje 70 autora s 96 radova
‘Želio sam naglasiti da su granice između različitih umjetnosti korisne, i to ne u smislu da ih nije dopušteno preispitivati, nego upravo suprotno, da njihovo postojanje izaziva umjetnika da ih prekorači. Nedvojbeno je da je teže odgovoriti na pitanje što je to primijenjena umjetnost danas ako granice nisu čvrste i definirane, ali ova je situacija utoliko zanimljivija ukoliko stvara napetost iz koje proizlaze najživlja ostvarenja”, sažeo je povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže središnju temu 52. zagrebačkog salona “(Ne)primjenjivost primijenjene umjetnosti” koju potpisuje kao kustos i autor koncepcije. Ovogodišnja manifestacija održava se u organizaciji ULUPUH-a i pod vodstvom Ivane Bakal, ravnateljice Salona, a otvorena je od 5. do 28. listopada. Žiri je od 203 rada 111 autora i autorskih grupa, izabrao 96 radova iza kojih stoji 70 autora. Ta ugledna nacionalna izložba suvremenog stvaralaštva, s tradicijom dugom pola stoljeća, naizmjence je posvećena likovnim umjetnostima, arhitekturi ili, kao što je to slučaj ove godine, primijenjenim umjetnostima i dizajnu. Povijest Salona pamti da su na početku arhitektura, primijenjena umjetnost i likovna umjetnost bili udruženi, a onda se pokazalo da ima smisla to razdvojiti…
Komentari