Irski književnik Jonathan Swift rođen je u Dublinu 1667. godine. Porijeklom je iz angloirske obitelji, diplomirao je teologiju na dublinskome Trinity College, zaredio se za anglikanskoga svećenika, te stekao doktorat iz teologije u Dublinu.

Majstor menipske satire, Swift je najveći satiričar engleske i irske književnosti i jedan od najistaknutijih svjetskih satiričara. Predmet njegove satire nisu tek određeni pojedinci, sredine, pojave, staleži, zbivanja, razdoblja – već sam čovjek koji, ipak, ima svojstvo razumnosti (rationis capax). Kao vrstan polemičar obrušavao se na sve iskrivljeno i lažno u politici, moralu, religiji, književnosti, znanosti, svakidašnjim postupcima i poslovima. Pritom nije davao naputke ni poduku: nudio je tek trajnu skepsu, ali u službi istine pod svaku cijenu.

U Irskoj se zauzimao za poboljšanje društvenih prilika i ravnopravnost s Engleskom te bio slavljen kao irski nacionalni junak. No njegova bolest, gluhoća i demencija (danas se misli da je riječ o Ménièreovu sindromu), postupno je napredovala te je 1742. proglašen neuračunljivim; ostatak života proveo je u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. Umro je 19. listopada 1745. godine.