Tog četvrtka, točno u 18 sati i 22 minute, 23. listopada 2008. godine, snažna eksplozija uzdrmala je najuži centar Zagreba.
Dok je napuštao zgradu redakcije Nacionala u Staroj Vlaškoj u centru Zagreba i krenuo prema svom automobilu, koji je bio parkiran na parkiralištu Židovske općine u Palmotićevoj ulici, koje se nalazi tik uz tadašnju zgradu Nacionala od koje su ga dijelila samo metalna vrata, Ivo Pukanić nije bio sam. S njim je u društvu bio njegov dugogodišnji suradnik, šef Nacionalova unaprijeđenja prodaje i marketinški stručnjak Niko Franjić, hrvatski branitelj koji je početkom 1990-ih branio Hrvatsku od srpske agresije, a potom se zaputio u emigraciju u Čile.
Eksplozija je bila toliko silovita da je uništila luksuzni Lexus koji je Pukanić koristio. Na prednjem lijevom dijelu auta lak se istalio, gumeni i plastični dijelovi su izgorjeli, stakla su popucala i izbačena iz ležišta, kao i krovni prozor. Prednja i stražnja lijeva vrata automobila bila su probijena na više mjesta. Eksplozija je pokidala plastične i metalne dijelove karoserije, prednji dio poklopca motora, posve je rastalila prednji branik i uništila motor.
U blizini raznesenog automobila u asfaltu su se mogle primijetiti rupe poput onih koje su nastajale tijekom Domovinskog rata, kada bi negdje eksplodirala minobacačka granata. Između zgrada NCL Media grupe i obližnje tvrtke Konfeks, na ulazu koji je vodio s parkirališta prema dvorištu Vlaške 40, bila su ugrađena jednokrilna metalna vrata. Eksplozija je razorila vrata i dva metra odbacila valoviti lim koji je za vrata bio učvršćen metalnim zakovicama. Eksplozija je na rubovima dviju zgrada napravila velika mehanička oštećenja, pokidala salonit ploče i limene okapnice i odbila limeni oluk na zapadnom zidu zgrade u kojoj se nalazila redakcija Nacionala.
Eksplozija je bila toliko snažna da su popucale i dvije velike staklene plohe izloga sačinjenog od masivnog stakla na zapadnoj strani trgovine Adela Messe, koja se nalazila na uličnoj strani Vlaške 40, udaljena najmanje 30 metara od izvorišta eksplozije. Silinu eksplozije vjerojatno najzornije ilustrira i činjenica da je prvi podrumski prozor na rubu zgrade u kojoj se nalazila redakcija Nacionala bio posve izbijen iz zida i odletio gotovo tri metra na pod redakcije, u kojoj su se u tom trenutku nalazili zaposlenici Nacionala. Taj prozor nalazio se na mjestu koje je bilo udaljeno nekoliko metara od izvorišta eksplozije koju su ubojice posebnim metalnim pločama usmjerile u posve drugom pravcu od tog prozora, koji je bio u usporednoj ravnini sa skuterom u komu je bila sakrivena eksplozivna naprava.
“Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane Beirut”, izjavio je, među ostalim, nedugo nakon atentata tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Međutim, redakcija Nacionala te je večeri podsjećala upravo na Beirut iz nasilnih vremena. Podrumski dio redakcije izgledao je kao ratno poprište na kojem su se satima kasnije čuli plač i jecaji šokiranih Pukanićevih članova obitelji, prijatelja, kolega i suradnika koji su nakon eksplozije stigli na mjesto atentata.
Policiji je trebalo tjedan dana da otkrije kriminalnu skupinu koja je izvela atentat na Pukanića i Franića. U akciji kodnog imena Balkan Express, u kojoj su uz hrvatske sudjelovale i srpske službe, uhićeni su Robert Matanić, koji je označen kao organizator skupine, Luka Matanić, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i Željko Milovanović, optužen i osuđen na 40 godina zatvora da je upravo on aktivirao eksploziv. Ukupno su dobili 155 godina zatvora.
No, ni šesnaest godina nakon atentata hrvatski istražitelji nisu uspjeli otkriti tko su nalogodavci ubojstva osnivača tjednika Nacional i njegova bliskog suradnika. Iako su tu sekundu užasa 23. listopada 2008. godine dužnosnici USKOK-a kasnije javno okarakterizirali kao ‘najsnažniji nasilni čin u povijesti naše države’, činjenica je da ni 16 godina kasnije istražitelji nisu uspjeli zatvoriti taj slučaj niti su one najodgovornije uhitili i izveli pred sud.
Abazović: ‘Milo Đukanović ne može izbjeći političku odgovornost za ubojstvo Ive Pukanića’
Bivši crnogorski premijer Dritan Abazović prošle je godine izjavio da bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović ‘u najmanju ruku ne može izbjeći političku odgovornost za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića’.
Ta znakovita i intrigantna izjava zapravo najavljuje da bi hrvatski istražitelji, koji su godinama gotovo potpuno neaktivni kada je u pitanju potraga za naručiteljima ubojstva jednog od osnivača Nacionala Ive Pukanića i njegova bliskog suradnika Nike Franjića, uskoro mogli dobiti neočekivanu pomoć koja će iznova aktivirati policijski sustav u rasvjetljivanju tog slučaja. Ta je izjava posebno značajna i zato što osim crnogorskog premijera, vrlo vjerojatno i crnogorski predsjednik Jakov Milatić smatra da se upravo u njihovoj zemlji nalaze ključni odgovori na to tko je naručio to ubojstvo.
“Znate li u čemu je razlika danas između Crne Gore i Hrvatske? U Hrvatskoj je prije desetak ubijen jedan novinar, u Crnoj Gori drugi jer su neovisno istraživali krake duhanske mafije na Balkanu. Hrvatska je razriješila taj slučaj ubojstva Ive Pukanića i imamo pravomoćnu presudu, a Crna Gora nikad do kraja nije rasvijetlila taj slučaj. Ja želim Crnu Goru u kojoj moja djeca mogu živjeti i zemlju u kojoj je zakon isti za sve. Nisu idealne stvari ni u Hrvatskoj, ali znate li gdje je Crna Gora u usporedbi s Hrvatskom u kontekstu pravosuđa?”, izjavio je Milatović prilikom prošlogodišnjeg službenog posjeta hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću.
ABAZOVIĆ: ‘Milo Đukanović ne može izbjeći političku odgovornost za ubojstvo Ive Pukanića’
Montgomery smatra da je ubojstvo Ive Pukanića naručila duhanska mafija
Bivši američki ambasador u Hrvatskoj William Montgomery u velikom intervjuu za nedjeljni Večernji list prije tri godine izjavio je kako smatra da je ubojstvo Ive Pukanića naručila duhanska mafija. Izravno upitan da tu tvrdnju potkrijepi imenima naručitelja, Montgomery se odbio izjasniti, rekavši:
“Primio sam dovoljno ozbiljnih prijetnji. Koje su mi prenijele srpske i američke obavještajne službe. Tako da ne bih o imenima. Ali čvrsto vjerujem da je to bilo zbog toga.”
‘Ja sam Joca Amsterdam. Mogao sam da namjestim predsjednika Crne Gore…’
Nacional je zadnje konkretne informacije koje vode prema naručitelju atentata na Ivu Pukanića i Niku Franjića objavio prije nepune četiri godine, kada su se neočekivano pojavile nove ozbiljne indicije koje bi mogle trasirati put prema naručiteljima tog atentata. Te su indicije iskrsnule zbog jednog slučaja koji s atentatom na Pukanića i Franjića uopće nije povezan. Radi se o krahu jedne neobične i očito impulzivne ljubavne priče s kojom je, čini se, povezan Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, kojem se u Beogradu sudilo pod optužbom da je taj atentat organizirao za 1,5 milijuna eura. Nakon neobičnog zapleta, hrvatske institucije došle su prije nekoliko dana do nekih sekvenci tonskog zapisa iz kojeg proizlazi da bi među naručiteljima atentata mogao biti crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
Radi se o snimci telefonskog razgovora Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, u kojem Jocić konstatira da je dvanaest godina u zatvoru, ali da je mogao biti slobodan čovjek da je progovorio o ulozi crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i to po svemu sudeći u ubojstvu Ive Pukanića.
“Ja sam Joca Amsterdam. Prošlih dvanaest godina sam u zatvoru. Mogao sam da namjestim predsjednika Crne Gore. Nudili su mi da idem živjeti u Kostariku. Je li tako? Ja to nisam uradio. Ovdje sam gdje sam. Neću da me se moji unuci i djeca stide živog. Bolje da se ponose sa mnom mrtvim”. Nacional posjeduje taj dio snimke tog telefonskog razgovora. Kompletna snimka tog razgovora predana je policiji u Tuzli u BiH, a potom proslijeđena u Tužilaštvo BiH. Predala ju je osoba koja je ustvrdila da je s Jocićem razgovarala i koja je zbog sadržaja tog razgovora Jocića prijavila zbog prijetnji.
New York Times: ‘Pukanića i Franjića ubila je duhanska mafija’
New York Times je prije tri godine objavio opsežan članak o pokušajima crnogorske vlasti da zaustavi višegodišnji šverc cigareta iz Crne Gore.
“Hrvatski istraživački tjednik Nacional izvijestio je 2001. da je crnogorski predsjednik Milo Đukanović zaradio 65 milijuna dolara od šverca cigareta, te ugovarao ubojstva svojih suradnika. Urednik tjednika Ivo Pukanić i njegov marketinški direktor ubijeni su nešto kasnije bombom postavljenom pod njihovo vozilo”, naveli su, između ostalog.
Ugledni njujorški dnevnik u tom je članku rekonstruirao ono što su Ivo Pukanić i Nacional tvrdili od početka svojih istraživanja: da je Crna Gora pod Milom Đukanovićem bila strogo kontrolirani raj za krijumčare cigareta.
New York Times: “Pukanića i Franjića ubila je duhanska mafija”
Prije četiri godine Nacional je od nadležnih tijela pokušao doznati u kojoj je fazi istraga ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića, ali osim načelnih odgovora da je istraga još u tijeku nije dostavljen nijedan konkretan odgovor.
Na pitanja o tome jesu li istražitelji bliže otkrivanju nalogodavca tog ubojstva, odnosno zna li se jesu li naručitelji ubojstva iz Hrvatske ili neke druge države te jesu li istražitelji uspjeli otkriti trag novca kojim su plaćeni izvršitelji atentata, kao i je li prvi neuspjeli atentat na Ivu Pukanića od 10. travnja 2008. povezan s kasnijim uspjelim atentatom, iz MUP-a su tada odgovorili:
“Postupanje policijskih službenika u slučaju teškog ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića još uvijek nije okončano, budući nije utvrđen naručitelj tog kaznenog djela kao ni motiv naručivanja tog kaznenog djela. Nadalje, vezano uz događaj od 10. travnja 2008. godine koji je Ivo Pukanić prijavio, izvješćujemo kako dosadašnjim postupanjem nije utvrđen identitet osobe koja se dovodi u svezu s tim događajem pa posljedično ni ne raspolažemo saznanjem je li taj događaj povezan s teškim ubojstvom Ive Pukanića i Nike Franjića. Zaključno vas obavještavamo kako policija, unatoč proteku vremena te mnogim već istraženim verzijama i smjerovima kriminalističkog istraživanja, i dalje provodi izvide odnosno poduzima potrebne mjere i radnje u cilju utvrđivanja naručitelja teškog ubojstva Ive Pukanića. Navedena postupanja, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, predstavljaju tajne podatke”.
‘Nema obilježja terorizma’
Državno odvjetništvo je nakon ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića ustvrdilo da eksplozija bombe u središtu Zagreba koja je toga dana odnijela dva života nema obilježje terorizma.
O tomu postoji i pisani trag, a sve je to Nacional i objavio prateći sudski predmet u kojemu je obitelj pokojnog Nike Franjića tražila odštetu od države. DORH je, naime, odbio prijedlog odvjetnika Damira Galetovića, punomoćnika obitelji Nike Franjića, da hrvatska država isplati odštetu obitelji Franjić jer je on poginuo kao slučajna žrtva terorizma u šokantnom atentatu 23. listopada 2008., kada je u eksploziji ubijen Ivo Pukanić.
Državno odvjetništvo napisalo je u odgovoru Galetoviću da se atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića dogodio na mjestu gdje se nije mogla očekivati velika prisutnost građana te da atentatori nisu imali u cilju izazvati strah, užas i osjećaj osobne nesigurnosti hrvatskih građana. To je Galetoviću u pismenom dopisu napisao zamjenik glavnog državnog odvjetnika Ivan Kani i u njemu zanijekao i da je taj atentat bio teroristički čin.
I to unatoč tomu što je neposredno nakon atentata 23. listopada 2008. predsjednik Stipe Mesić izjavio: “Večerašnjim atentatom u kojem su poginuli Ivo Pukanić i Niko Franjić terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske. Inicirao sam sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.”
Za DORH i hrvatske sudove napad Danijela Bezuka na Banske dvore nema obilježja terorizma
Vrhovni sud atentat napokon službeno okarakterizirao kao terorizam
Točno petnaest godina od terorističkog čina u kojemu su u centru Zagreba bombom ubijeni vlasnik i urednik Nacionala Ivo Pukanić i njegov dugogodišnji suradnik, šef prodaje lista i marketinški stručnjak Niko Franjić, Vrhovni sud donio je važnu odluku kojom taj događaj napokon i službeno karakterizira upravo kao – terorizam. Istom odlukom ovaj sud očitao je lekciju nižim sudovima – konkretno, Općinskom i Županijskom sudu u Rijeci – ali i Državnom odvjetništvu koji u ovim ubojstvima nisu prepoznali teroristički karakter i time su zapravo štitili samu državu: Vrhovni sud eksplicitno naglašava da je Republika Hrvatska odgovorna za to i da je, sukladno vlastitim zakonima, dužna nadoknaditi štetu žrtvama.
Atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića Vrhovni sud napokon službeno okarakterizirao kao terorizam
Zakašnjelo priznanje: Sud promijenio vlastiti stav i priznao odgovornost države za posljedice terorističkog atentata
Nacional je u srpnju ove godine došao u posjed presude Županijskog suda u Rijeci kojom se obitelji voditelja prodaje Nacionala Nike Franjića, kolateralne žrtve atentata bombom 2008. na utemeljitelja i glavnog urednika Nacionala Ivu Pukanića, nakon petnaest godina suđenja te nakon prošlogodišnje presude Vrhovnoga suda kojom je atentat proglašen terorističkim činom, napokon dodjeljuje novčana odšteta u ukupnom iznosu od oko sto tisuća eura zbog odgovornosti države za pogibiju njihova najužeg člana obitelji.
Ma koliko ta presuda, razumljivo, bila važna za obitelj ubijenog Nike – premda joj nikakav novac ne može nadoknaditi osobni gubitak supruga, oca i sina – ona je istodobno itekako markantna i za hrvatsko društvo: presuda je, naime, priznanje hrvatskih sudova da država prihvaća odgovornost za posljedice fatalnog terorističkog čina koji je duboko destabilizirao cijelu Nacionalovu redakciju i zgrozio cijelo hrvatsko društvo.
Komentari