Ako je vjerovati iskazima optuženih u jednoj od najkontroverznijih policijskih afera posljednjih godina, Ivan Turudić, donedavni predsjednik zagrebačkog Županijskog suda s ustrajnom ambicijom da to ponovo postane i jedan od najpoznatijih i utjecajnijih hrvatskih sudaca, bio je specifično povezan s grupom policajaca koje Uskok sumnjiči za korupciju i odavanje najosjetljivijih policijskih tajni. Prema Nacionalu dostupnoj dokumentaciji, čini se da je Turudić bio zainteresiran pomoći u profesionalnom napredovanju Tomislavu Jerkiću, jednom od nekolicine policajaca koji su u siječnju 2016. optuženi u kontekstu spomenute afere.

JERKIĆ JE DIPLOMIRANI PRAVNIK koji je prije nekoliko godina radio kao policijski službenik zaposlen u MUP-u. Porijeklom je iz Banje Luke, gdje je rođen 25. siječnja 1964., a zbog sumnji da je sudjelovao u odavanju najtajnijih policijskih informacija iz raznih istraga, od 24. studenoga 2012. do 21. siječnja 2013. proveo je u istražnom zatvoru. Sumnja se da je na USB stick prebacio tzv. OCTA policijske dokumente i predao ih Vjekoslavu Drniću. OCTA je dokument policije u kojem se navodi godišnja procjena prijetnji iz miljea organiziranog kriminala. Sadržava operativne popise pojedinaca koji čine ključne grupe koje, prema policijskim indicijama, pripadaju miljeu organiziranog kriminala. Na tim popisima se osim uobičajenih imena koja su “od ranije poznata policiji”, znaju pronaći i imena raznih nominalno uglednih poduzetnika i odvjetnika. Prema Nacionalu dostupnoj dokumentaciji iz tog predmeta, Turudić i Jerkić zapravo se i ne poznaju, već mu je Turudić, čini se, odlučio pomoći jer je bio u specifičnim, nikad do kraja razjašnjenim odnosima s Vjekoslavom Drnićem i Rudolfom Krpinom, drugom dvojicom Jerkićevih policijskih kolega koje Uskok također sumnjiči da su zainteresiranim pojedincima iz kriminalnog miljea za novac i druge protuusluge odavali najosjetljivije informacije iz policijskih istraga.

POČETKOM STUDENOGA 2012. Jerkić je u svom iskazu Uskoku izjavio da radi u Odjelu gospodarskog kriminalitetu pri PN Uskoku te da se tijekom rujna te godine javio za radno mjesto voditelja službe. “To sam učinio bez ičijeg nagovaranja, iako sam i dvojio trebam li to promaknuće. Kada sam u razgovoru to spomenuo Vjekoslavu Drniću, on je sam ponudio da mi pomogne, u smislu da provjeri je li riječ o namještenom natječaju ili imam realne šanse. Spominjao je da će tu provjeru izvršiti preko suca Turudića. Na moje upite može li on to doista učiniti, Drnić je odgovarao da se sve to može. Vjekoslav Drnić u svezi toga tražio je i moj životopis, koji sam mu dao, ne znam je li ga nekome nosio, čak sam dvojio i oko toga trebam li mu dati životopis ili ne, naime, mislio sam da se to tako ne može riješiti, a pogotovo nisam mislio da to može riješiti Drnić. Iako smo dugogodišnji poznanici, često je obećavao više nego što je bio u stanju ispuniti”, izjavio je u Uskoku Tomislav Jerkić.

O TOJ SITUACIJI S JERKIĆEM je razgovarala i policijska službenica Selma Abadžić. Ona je također optužena u istom slučaju, ali njezin iskaz policijskim istražiteljima sugerira da se Turudić oko toga nije tek raspitivao, kao što je u Uskoku ispričao Jerkić. Ona je policiji ispričala da joj je Jerkić rekao sljedeće:

“Razgovarao sam o tomu s Vjekoslavom Drnićem. On je obećao da će mi pomoći da uspijem proći na tom natječaju. Rekao mi je da će on to ‘turirati’ i pogurati posredstvom Ivana Turudića.”

KORIŠTENJE TERMINA “TURIRATI” otvara pitanje o kakvim se to odnosima Drnića i Turudića zapravo radi, budi sumnju da su oni možda i tijesno povezani te da su si međusobno možda i češće pomagali. Sve to možda i ne bi trebalo biti sporno da se Drnić nije našao u grupi policajaca koje Uskok optužuje za korupciju, u predmetu o kojem se odlučivalo upravo na zagrebačkom Županijskom sudu. Zanimljivo je da se na pravomoćnost optužnice čekalo pune četiri godine te je predmet na koncu završio na Vrhovnom sudu, budući da su se, prema tvrdnjama pravosudnih izvora, neki od optuženih žalili čak i na izdvajanje službenih zabilješki i prateće dokumentacije iz spisa. Upućeni pravosudni izvori tvrde da su te žalbe uložene samo kako bi se dodatno odgodio početak suđenja u tom predmetu, jer se radi o dokumentaciji koja unutar spisa nema dokaznu težinu i sigurno ne može pomoći optuženima, već upravo suprotno, može ukazati na brojne sporne detalje i međusobne odnose među optuženima, ali i njihove odnose s drugim javnim osobama. Zapravo su te žalbe uložene i kako bi se u spis vratile i službene bilješke u kojima se upozorava na to da je Turudić na zamolbu Drnića “turirao” natječaj kako bi pokušao pomoći Jerkićevu napredovanju u policiji.

Selma Abadžić je u svom iskazu policijskim istražiteljima iznijela i niz detalja o međusobnim odnosima optuženih policajaca, što bi moglo pridonijeti potvrđivanju pojedinih teza iz optužnice. Zanimljivo je i to što je ona dugo godina bliska prijateljica prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka.

Neposredno nakon što je u toj aferi ona bila uhićena, Karamarko se osobno angažirao kako bi se za nju osigurala kvalitetna pravna skrb, što je izazvalo dosta pozornosti javnosti jer je bilo neobično da se jedan bivši ministar unutarnjih poslova tako zalaže za jednu svoju bivšu službenicu. Selma Abadžić se u rujnu 2012. u kavani Lisinski u Zagrebu sastala s bivšim ministrom financija Ivanom Šukerom i bivšim ministrom pomorstva, prometa i veza Božidarom Kalmetom. Oni su nekoć bili Karamarkovi kolege ministri u vladi premijerke Jadranke Kosor, a i danas su u novim okolnostima za HDZ također ljudi od Karamarkova povjerenja.

KAKO BI POMOGAO UHIĆENOJ SELMI ABADŽIĆ, Karamarko je osobno telefonom potkraj studenoga 2012. kontaktirao odvjetnika Ivu Farčića i zamolio ga da preuzme njenu obranu. Karamarko je Farčića zamolio da to učini u vrijeme dok je Farčić bio na večeri u restoranu Jarunski dvori. Na toj večeri bilo je najmanje dvadeset ljudi, među kojima i general Ante Gotovina koji je nedugo prije toga oslobođen iz Haaga. Tu večeru organizirao je upravo Gotovina kako bi proslavio svoje puštanje na slobodu. Farčić je nakratko razgovarao s Karamarkom i sadržaj tog razgovora prokomentirao s nekim svojim kolegama koji su također bili na večeri. O svemu tomu pisao je i tjednik Aktual, a u tekstu koji nikada nije demantiran, među ostalim, navedeno je i sljedeće: “Karamarko je to mogao učiniti i na zamolbu svoje bivše supruge Enise. Enisa Muftić i Selma Abadžić prijateljice su više od 30 godina. Njihovo prijateljstvo je toliko da je Enisa Muftić zamolila Selmu Abadžić da se useli u stan njezinih pokojnih roditelja koji je naslijedila. U vrijeme kad je taj stan ostao prazan, Selmi Abadžić je trebao stan, a Enisi Muftić trebao je netko pouzdan da u njemu stanuje. Dok su još bili u braku, supružnici Karamarko često su se družili sa Selmom Abadžić, a moguće je da je iz tog odnosa proizišao i specifičan profesionalni položaj i utjecaj koji je Selma Abadžić u policiji imala u vrijeme dok je Karamarko bio ministar unutarnjih poslova. Upravo zbog specifičnih odnosa Karamarka i Selme Abadžić, neki Karamarkovi stranački kolege sada upozoravaju na to da se može otvoriti pitanje zašto se Karamarko angažirao da Ivo Farčić preuzme zastupanje Selme Abadžić. Želi li Karamarko preko svojih suradnika bliskih Farčiću biti informiran o tome kako se Selma Abadžić namjerava braniti? Zašto bi ga to zanimalo? Ili su posrijedi neki sasvim treći motivi? Osobe bliske Karamarku tvrde da on sam u tomu ne vidi ništa sporno nego je to učinio iz humanih razloga, isključivo zato što je Selma Abadžić prijateljica njegove bivše supruge, a kao dodatni motiv za njegov angažman u tom slučaju navode da je Selma Abadžić samohrana majka za koju tvrde da živi u vrlo skromnim uvjetima.”

Nedugo nakon što se to otkrilo, u većem broju tiskanih medija opsežno se pisalo o tome kako je Selmi Abadžić iskaze davao Josip Sapunar, bivši dugogodišnji član uprave HAC-a zadužen za financije. Sapunar je koncem listopada 2013. bio ponovo uhićen pod sumnjom da je izvlačio novac iz Hrvatskih autocesta. On je u svom prvom iskazu još prije nekoliko godina teško teretio Božidara Kalmetu i rekao da je upravo on inicirao prve sastanke Uprave HSAC-a i vlasnice Fimi medije Nevenke Jurak.

SAPUNAR JE SELMI ABADŽIĆ REKAO I SLJEDEĆE: “Također moram reći da Uprava HAC-a nije imala puno prostora za odlučivanje u angažiranju Fimi medije. Ta se tvrtka morala angažirati, a to su nam nametnuli Božidar Kalmeta i Mladen Barišić. Još koncem 2005. Kalmeta mi je rekao da u svoje prostorije primim Nevenku Jurak.” Taj iskaz, po svemu sudeći, tada nije bio dovoljan da Selma Abadžić zaključi da bi Kalmeta mogao biti obuhvaćen kaznenim progonom u tom slučaju. Umjesto toga, ona je s Kalmetom na javnom mjestu ispijala kavu. Kalmeta i Šuker kasnije su taj događaj pokušali banalizirati, tvrdeći da su njoj i njenom kolegi dali izjave o prodaji hotela Koločep, jer su obojica svojedobno bili u Upravnom odboru Fonda za privatizaciju. Čak i da je to točno, to je također ukazivalo na neprimjereno ponašanje Selme Abadžić, jer se izjave u takvim slučajevima ne bi trebale uzimati na terasama zagrebačkih kavana.

SELMA ABADŽIĆ SUDJELOVALA JE U GOTOVO SVIM ISTRAGAMA koje su se vodile protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, ali i u jednoj istrazi koja se vodila protiv hercegovačkog tajkuna Milana Lučića, koja je propala nakon što su osumnjičenici dobili informaciju da su pod mjerama nadzora. Posebno je zanimljivo to što se tvrdi da je Selma Abadžić sudjelovala u sastavljanju policijskog izvješća kako bi se utvrdilo cure li informacije iz Državnog odvjetništva u medije. U tom izvješću teško se teretilo tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a izvješće je plasirano pojedinim medijima u vrijeme kad su postupci protiv Sanadera bili u najkritičnijoj fazi. Kasnije se ispostavilo da se radilo o skandaloznoj akciji policije koja je obuhvaćala i nadzor nad nekolicinom novinara, a koju je odobrio tadašnji ravnatelj policije Oliver Grbić, ali ju je operativno provodio Milijan Brkić, tada njegov zamjenik, koji je unatoč recentnim trzavicama i danas bliski Karamarkov suradnik.

Selma Abadžić bila je iznimno važan kotačić u takvom policijskom mehanizmu, a usput i osoba u bliskim prijateljskim odnosima s bivšom suprugom Tomislava Karamarka. Tijekom svojih razgovora s istražiteljima ona je upozorila i na neke nepoznate veze Ivana Turudića s policajcima optuženima za korupciju. Novi su to elementi za sastavljanje kompleksne profesionalne biografije suca zbog čijih se osobnih prijateljstava prošloga tjedna dogodio rijetko zabilježen slučaj, u kojem je Uskok zatražio da se zagrebački Županijski sud izuzme iz suđenja najmoćnijem čovjeku hrvatskog nogometa Zdravku Mamiću dijelom i zbog Turudićevih osobnih veza s njime.