Ivan Turudić je predsjednik jednog od triju vijeća na Visokom kaznenom sudu i odlučuje o sudbini optužnica u brojnim aferama, a može utjecati i na aferu Janaf

Visoki pravosudni izvor otkrio je Nacionalu kako Ivan Turudić, sudac Visokog kaznenog suda, smatra kako je Uskok smišljeno konstruirao novi krak afere Janaf, povezan sa spornom nabavom odijela, samo kako bi javnim sramoćenjem izvršio preventivni pritisak na Turudića i spriječio njegov utjecaj na sudbinu optužnica u tom i drugim predmetima. Turudić je predsjednik jednog od tri vijeća na Visokom kaznenom sudu i u situaciji je da izravno odlučuje o sudbini optužnica u brojnim aferama.

Zasad posljednji krak afere Janaf izbio je koncem proteklog tjedna kada se doznalo da Uskok bivšeg predsjednika Uprave Janafa tereti da je od sredine 2015. do kraja lipnja 2019. godine tražio od Kreše Peteka, čelnika tvrtke Elektrocentar Petek, inače također protagonista te afere, da ga novčano nagrađuje, financira njegove privatne troškove kako bi mu pogodovao pri investicijama u Janafu i s njima povezanim nabavama za izbor izvođača radova za koje je Petek bio zainteresiran. Terete ga i za pogodovanje u okviru provedbe radova za koje su u takvim nabavama birani Petekova tvrtka i drugi zainteresirani, a precizira se da je Kovačević Peteku pogodovao prilikom naplate avansa za izvršene radove. Njih dvojicu, zajedno s još nekolicinom osoba, Uskok tereti u tri različita kraka te afere za razne nezakonitosti, nakon izbijanja afere otkrivene su i brojne kontroverze i argumenti koji potkopavaju navode istražitelja, a optužnica još uvijek nije potvrđena.

Uskok u netom otkrivenom kraku te afere navodi da je u zamjenu za opisana pogodovanja Petek Kovačeviću isplatio najmanje 13.272,28 eura u gotovini te je, u iznosu od 18.289,20 eura kupovao njemu i članovima njegove obitelji, prijateljima i poznanicima odijela i druge odjevne predmete te podmirivao osobne potrebe. Tvrde da su među njima Ivan Turudić, utjecajni član HDZ-a Mario Kapulica te braća Milijan i Jozo Brkić, čije su identitete otkrili javnosti, unatoč tomu što ih nisu odlučili kazneno goniti. Svi prozvani demantirali su optužbe, ali Turudić ih je doživio i kao dodatni pritisak.

Izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju navodi kako je Uskok svoje teze bazirao na tri poruke koje su Petek i Kovačević razmijenili, ali navodi kako niti jedna od tih poruka ne dokazuje njihovu komunikaciju povezanu s plaćanjem odijela. Primjerice, Petek je poslao poruku Kovačeviću kako ne može dobiti zaposlenika Janafa koji treba donijeti odluku o plaćanju avansa, a Kovačević mu na to odgovara: ‘’Sad ću mu reći’’.

Kovačevićeva odvjetnica u odgovoru na rješenje o pokretanju istrage u tom slučaju navela je i sljedeće:

‘’Ovaj način poslovanja JANAF d.d. primjenjivao je ne samo na Elektrocentar Petek d.o.o., već na sve svoje poslovne partnere, a objašnjenje je vrlo jednostavno: plaćanjem avansa odmah po ugovoru, JANAF d.d. uvjetovao je svojim ugovornim partnerima plaćanje primjerice 0,5 % manje od iznosa koje bi trebao inače platiti. Kada društvo na računu ima novac bilo bi ustvari neodgovorno taj iznos za društvo ne sačuvati, osim ako su novci potrebni za neke druge i hitnije aktivnosti društva.’’

Izvor s neposrednim saznanjima o ovom slučaju navodi i kako se Kovačević i Željko Vidaković, voditelj tvrtke koja je izrađivala spornu odjeću, poznaju više od 25 godina, da ga Kovačević simpatizira te da mu je nastojao pomoći preporučivanjem mušterija naročito nakon što mu je Vidaković rekao da jedan dio prihoda od prodaje odijela i odjeće odvaja za humanitarne akcije. Pa tako i poruku u kojoj Vidaković Kovačeviću piše da mu javi za ‘’tvrtkicu’’, stavlja u kontekst u kojem Kovačević pomaže Vidakoviću oko poslovanja. Uskok to tumači drugačije. Osim toga, i Janaf je kupovao marketinške poklone za svoje partnere od Vidakovićeve tvrtke. Tvrdi se da je slično bilo i s Elektrocentrom Petek te da je taj dio suradnje realiziran plaćanjem preko računa.

Među ostalim, Kovačević je Peteku doslovno poslao poruku u kojem mu piše da Janaf naručuje marketinške poklone od Vidakovićeve tvrtke te ga pita može li i on to učiniti. Izvori bliski Kovačeviću navode da mu se Vidaković kasnije požalio kako Petek nije podmirio sve račune te da je to razlog zašto mu je Vidaković poslao poruku da plaćanje nije riješeno te ga zamolio da to provjeri. Kovačević mu je na to odgovorio da će biti riješeno. Izvor upoznat s tim slučajem navodi kako nema nikakvih izravnih poruka koje bi pokazivale da bi bilo tko od prozvanih tražio od Peteka da za njih plaća spornu odjeću.

Uskok dio svojih navoda u tom kraku afere temelji i na ‘’pasici’’ za svežanj novčanica pronađenoj tijekom jedne od ranijih pretraga u kontekstu te afere, koju dosad nisu povezivali ni s jednom drugom inkriminacijom. Radi se o ‘’pasici’’ u kojoj se nekoć nalazio svežanj novčanica, a na kojoj se vidi da je taj novac podignut u jednoj od poslovnica Privredne banke Zagreb. Pa Uskok to smatra dokazom da se radi o novcu koji je podignuo upravo Petek za Kovačevića.

Kovačevićeva odvjetnica referirala se na tu i druge okolnosti povezane s tim krakom afere, navodeći kako se doslovno radi o iživljavanju institucije nad dostojanstvom njenog klijenta. Posebno upozorava na to da se radi o dokazima koji su godinama prisutni u spisu ranije otvorene afere, da su ih mogli i puno ranije obraditi i povezati te da sve to služi za pojačavanje dojma uoči odlučivanja o sudbini optužnice u tom slučaju. Smeta je i to što se radi o dokazima koji se nalaze u mobitelu njena klijenta koji su nastali prije vremena koje je obuhvaćeno nalogom za provođenje tajnih izvida, pa ih smatra nezakonitim. O tomu se kratko referirala i u odgovoru na posljednje rješenje o provođenju istrage ovako:

‘’…O svim se istim dokazima i činjenicama već vodi postupak godinama. Kad se već tužitelj poziva na dokaze prikupljene u drugom postupku, za istaći je kako su branitelji svih okrivljenika u tom postupku, tražili izdvajanje takvih dokaza iz spisa kao nezakonitih, o čemu još nije odlučeno. Ako je tužitelj mogao dvije i pol godine čekati da analizira dokaze kojih je bio u posjedu, mogao je pričekati i da se odluči o nezakonitosti dokaza od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na koje se poziva.’’ A u tom sudu zaposlen je i Ivan Turudić, gdje ima i priličan utjecaj. Izvor blizak tom sudu navodi kako Turudić nije u vijeću koje odlučuje o tom pitanju, kako je odluka vjerojatno već donesena, da se njom taj zahtjev odbija kao neosnovan, ali da još nije javno priopćena.

Kovačevićeva odvjetnica smatra da bi se ovaj krak postupka trebao obustaviti te da je Kovačević o ovim okolnostima već mogao i trebao biti ispitan da je bilo što oko svega sporno, jer je za otvaranje tog kraka afere bilo itekako dosta vremena pa se, kako navodi, nitko ne može „sjetiti kad god hoće“ da se ovako prema prvookrivljenom Kovačeviću ponaša i nadalje.

Kovačevićeva obrana i u ovom dijelu afere ponovo se referira na to da je stalna teza Uskoka kako je Kovačević pogodovao Peteku oko bilo čega formalno-pravno neizvediva jer Uprava Janafa temeljem Statuta ima pravo diskrecijski odlučiti da će bilo koja tvrtka, pa i Elektrocentar Petek, raditi za Janaf samo zato što smatraju da je to dobro za tvrtku i ni s čim to posebno elaborirati, budući da Janaf nije u sustavu javne nabave. Smatraju da to tužitelji ili ne razumiju ili namjerno izvrću činjenice.