Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, planira se prijaviti na natječaj za glavnog državnog odvjetnika. To je posve suprotno onomu što je Turudić u nedjelju navečer izjavio gostujući na RTL televiziji, kada je na izravni upit novinarke demantirao tu mogućnost. Ali visoku razinu vjerojatnosti da se Turudić ipak natječe za poziciju glavnog državnog odvjetnika, Nacionalu je potvrdio izvor blizak samom Turudiću. On je pak, suočen s tim pitanjem Nacionala, odlučio ostati nedostupan za službeni komentar.

Izvor blizak Turudiću tvrdi da je poznati sudac tu mogućnost tijekom proteklog vikenda najavio čak u dva navrata:

„Namjera mu je, kako je to slikovito rekao jednoj sebi bliskoj osobi, za početak malo ‘zamutiti vodu’. On smatra da ima izvrsne kvalifikacije za obnašanje te dužnosti te da bi iz više razloga bilo dobro da tu poziciju preuzme netko izvan sustava državnog odvjetništva. Ali pažljivo će vagati hoće li i kada on i javno o tomu progovoriti. To prvenstveno ovisi o raspletu ustavne tužbe koja je odgodila početak rada Visokog kaznenog suda. Postane li izvjesno da Ustavni sud dulje o njoj neće odlučivati, moguće je da će se Turudić prijaviti na taj natječaj. Ali i odustati od kandidature ako se tijekom natječaja po odluci Ustavnog suda steknu uvjeti za početak rada tog novog suda.“

Drugim riječima, Turudić se ne želi zaletavati jer nikako u javnosti ne želi ostaviti dojam da pod svaku cijenu trči za utjecajnim funkcijama. Gostujući u nedjelju navečer na RTL televiziji izbjegao je izravno komentirati može li mason biti glavni državni odvjetnik, ali je rekao da osoba koja obnaša sudačku dužnost ne može biti mason. Odgovarajući na pitanje je li bolje da na Jelenićevo mjesto dođe netko iz ili izvan sustava DORH-a, rekao je da i jedno i drugo rješenje imaju prednosti i nedostatke. Ali je znakovito istaknuo da probleme u budućem radu DORH-a može stvarati činjenica da su sada među zamjenicima glavnog državnog odvjetnika četiri bivša glavna državna odvjetnika. Turudić vjerojatno misli da njihovi kompleksni međusobni odnosi mogu stvarati probleme u radu te institucije.

Ambicije da nakon ostavke Dražena Jelenića preuzme njegovu funkciju kod Turudića, zasad su uvjetne. On se i dalje smatra glavnim kandidatom za budućeg šefa Visokog kaznenog suda, koji je trebao početi s radom početkom ove godine. Međutim, to se nije dogodilo zbog ustavne tužbe koja je privremeno odgodila i pozivanje 11 sudaca koji su u studenome 2019. izabrani da daju prisegu za suce tog suda.

Turudić namjerava MALO ‘ZAMUTITI VODU’, kako kaže njemu blizak izvor, a ujedno smatra da ima izvrsne kvalifikacije za glavnog državnog odvjetnika te da bi bilo dobro da tu poziciju preuzme netko van DORH-a

Ustavni sud pokrenuo je postupak ocjene ustavnosti članka 19.e Zakona o kaznenom postupku (ZKP) i članka 26.a Zakona o sudovima, kojima se predviđa osnivanje Visokog kaznenog suda. Naime, na temelju odredbe iz članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, privremeno je obustavljeno izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na temelju spomenutih odredbi ZKP-a i Zakona o sudovima, a znače stvaranje svih pretpostavki za novi sud koji bi trebao odlučivati o žalbama na sve najvažnije presude u kaznenim predmetima. Ta odluka Ustavnog suda nije bila jednoglasna. Tri suca bila su protiv – imaju izdvojeno mišljenje. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović koncem prošle godine za Jutarnji list tu je odluku komentirao ovako:

„Suspendira se izvršenje svih radnji vezanih uz Visoki kazneni sud do konačne odluke Ustavnog suda o tome da li Visoki kazneni sud s ovako definiranom nadležnosti i sustavom izvanrednih pravnih lijekova narušava ustavnu poziciju Vrhovnog suda kao najvišeg suda koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Odluka o suspenziji Visokog kaznenog suda donesena je do konačne odluke Ustavnog suda, jer se ona ne može donijeti u ovako kratkom vremenu, a nastupila bi velika šteta kad bi Visoki kazneni sud započeo s radom, počeo donositi odluke, a onda bi se, eventualno, utvrdilo da je neustavan.“

Šeparović je dodatno objasnio da za takvu odluku treba vremena, da treba pribaviti mišljenje Vlade i pravnih eksperata i općenito proučiti tu materiju. Napomenuo je da se tom odgodom sprječava nastajanje potencijalno teških i nepopravljivih posljedica.

Sve se to događa u prilično zanimljivom kontekstu preraspodjele ključnog utjecaja na pravosudna zbivanja.

Naime, Turudić se još tijekom 2017. spominjao prvo kao jedan od ozbiljnih kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prvo ga je namjeravala predložiti za tu funkciju, ali je potom reterirala. Turudić je u listopadu 2017. u istupu za N1 televiziju rekao:

„Osjećao sam se kao u atletici kad imate zeca. On trči da se postigne dobar rezultat, odradi prvu polovicu da se postigne dobro vrijeme, a zapravo služi pravom trkaču.“

Upitan osjeća li se izdanim od predsjednice, Turudić je rekao:

„Moglo se transparentnije, jasnije, izravnije to učiniti i reći. Nisam zadovoljan time kako se sve događalo. Rekao sam da se nisam sam kandidirao niti pozvao, pozvala me je predsjednica i prije famoznih konzultacija, koje nisu zabranjene, ali nemaju uporište ni u jednom propisu. Pitala me bih li želio biti šef Vrhovnog suda, rekao sam – naravno, svaki vojnik želi biti general. Krenula je procedura. Onda sam vidio da se počela kolebati, počela je dolaziti naručena medijska artiljerija u opskurnim medijima. Znam točno koji su ljudi iz HDZ-a nosili tekstove u ta glasila pa sam promišljao što mi to treba i odustao sam.“

Nedugo potom krenulo se u osnivanje Visokog kaznenog suda, a ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković povjerio je odrađivanje tehničkog dijela posla upravo Turudiću. To se u nekim pravosudnim krugovima počelo tumačiti kao svojevrsni ustupak Turudiću zato što nije prošao za šefa Vrhovnog suda. Turudić je sve potrebne tehničke predradnje i obavio, a potom je s još deset sudaca izabran među njih jedanaest predviđenih za rad u Visokom kaznenom sudu.

Koraci koje je Ministarstvo pravosuđa poduzimalo kako bi se formirao Visoki kazneni sud osporavali su se od prvoga dana. Dio pravnih stručnjaka tvrdio je kako je odluka ministra pravosuđa da osnivanje novog suda povjeri Turudiću nezakonita jer ju je trebalo povjeriti sucu višeg suda. Naime, Visoki kazneni sud će u sudačkoj hijerarhiji biti pozicioniran iznad županijskih sudova pa se smatralo da je osnivanje trebalo povjeriti sucu Vrhovnog suda.

Potom je bio raspisan natječaj za 15 sudaca Visokog kaznenog suda, a DSV je odlučio izabrati samo njih 11. Dugo se nije znalo u kojem će prostoru raditi novi sud, a onda se donijela odluka da se smjesti u potkrovlje Županijskog suda u Zagrebu, koje tek treba temeljito preurediti. U međuvremenu će se dio građanskih sudaca izmjestiti iz svojih ureda, što je kod njih izazvalo revolt koji su iskazali ukazujući na to da će zbog Visokog kaznenog suda morati raditi u neprimjerenim uvjetima.

Zatim se pojavio neočekivani zaplet kad su Orsat Miljenić, bivši SDP-ov ministar pravosuđa i aktualni predstojnik Ureda predsjednika Zorana Milanovića, i Miljenićev stranački kolega, saborski zastupnik Peđa Grbin, podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti Visokog kaznenog suda. Taj prijedlog obrazložili su ovako:

„Smatramo da je oduzimanjem nadležnosti Vrhovnom sudu da odlučuje o žalbama protiv odluka županijskih sudova u kaznenim stvarima, ozbiljno dovedena u pitanje mogućnost Vrhovnog suda da ispunjava svoju zadaću iz članka 119. stavka 1. Ustava, a time i njegova mogućnost da osigurava vladavinu prava u Republici Hrvatskoj, kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava. Zadaća je Vrhovnog suda osigurati jedinstvenu primjenu prava. Međutim, ta zadaća ne može biti na isti način sagledana u svim sudskim postupcima koji se vode u Republici Hrvatskoj.“

‘Nitko nije mogao predvidjeti da će Jelenić tako naprasno morati napustiti funkciju. Ali takav razvoj događaja sigurno neće ubrzati rad Ustavnog suda u slučaju ocjene ustavnosti Visokog kaznenog suda’

Kao ključnu naveli su činjenicu da se Vrhovnom sudu oduzima nadležnost odlučivanja o žalbama u drugom stupnju protiv odluka županijskih sudova u kaznenim predmetima. Grbin i Miljenić ukazali su na to da je zakonom nadležnost sudova uređena tako “da je nadležnost za odlučivanje o najtežim kaznenim djelima, za koja su propisani duga kazna zatvora ili dugotrajni zatvor, te kaznenim djelima koja je zakonodavac smatrao posebno opasnima, poput kaznenih djela protiv Republike Hrvatske, zakonodavac prepustio županijskim sudovima. Takvu odluku zakonodavac nije donio olako i bez razloga: radi se o takvim kaznenim djelima koja su posebno opasna za društvo i društveni poredak, zbog čega je nužno da o njima odlučuju suci koji posjeduju veće znanje i iskustvo. Istom logikom, u potpunosti usklađenom s Ustavom, zakonodavac je odlučivanje o žalbama protiv takvih odluka županijskih sudova prepustio Vrhovnom sudu”, ističu u prijedlogu za ocjenu ustavnosti.

Suočeni s takvim razvojem događaja, i Bošnjaković i Turudić burno su reagirali. Bošnjaković je početkom siječnja izjavio: „Toga nema nigdje u svijetu. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela je grupacija, dakle SDP koji je 2014., kada je mijenjao ZKP, u taj zakon sam stavio odredbu da će Visoki kazneni sud biti osnovan 1. siječnja 2020.“

Slično je izjavio i Turudić, koji je rekao da vezano za odluku Ustavnog suda, po njemu, ima “puno dvojbenih situacija, poput one da su ovlašteni predlagatelji bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić i SDP-ov zastupnik Peđa Grbin, koji traže ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi koje su sami donijeli”.

Više pravosudnih izvora navodi kako je prilično izvjesno da se radi o zakulisnim političkim igrama. Jedan od tih izvora naveo je sljedeće:

„Netko je očito kasno shvatio što bi se sve moglo dogoditi, kakav bi dodatni utjecaj Turudić dobio bude li izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda. Pa je sve prebačeno u ruke Ustavnog suda, kojem je na čelu Šeparović. A javno se jako dobro zna da se on i Turudić zbog suđenja Ivi Sanaderu ne podnose. Puno je tu osobnoga.“

U takvom ozračju teško je predvidjeti kada bi Ustavni sud mogao donijeti konačnu odluku o sudbini Visokog kaznenog suda. Upućeni pravosudni izvor o tomu je rekao:

„Nitko nije mogao predvidjeti da će Jelenić tako naprasno morati napustiti svoju funkciju. Ali takav razvoj događaja sigurno neće ubrzati rad Ustavnog suda u slučaju ocjene ustavnosti Visokog kaznenog suda.

A ne može se ni predvidjeti kakva će biti konačna odluka o tom pitanju. Sve to otvara prostor za razna promišljanja, pa tako i Turudićevo da se kandidira za poziciju glavnog državnog odvjetnika.“

To on sasvim sigurno neće učiniti stvore li se uvjeti za rad Visokog kaznenog suda. Ali je sada sasvim neizvjesno hoće li se i kada to dogoditi. Pa je Turudić počeo razmišljati o novonastalim okolnostima. A sve to, u slučaju da se kandidira za funkciju glavnog državnog odvjetnika, zbog njegove kompleksne pravosudne karijere ponovo bi rasplamsalo i intenzivne rasprave o tome bi li Turudić bio najprimjereniji izbor za tu funkciju.