Kada su Švedska i Finska prošlog svibnja objavile svoju namjeru da se pridruže NATO-u, mnogi su to doživjeli kao izazivanje  Rusije i dokaz promjene u europskom razmišljanju. Povijesno gledano, obje su se zemlje obvezale na nesvrstavanje u NATO kako bi izbjegle provociranje Moskve. Invazija na Ukrajinu je to promijenila.

I Finska i Švedska – zajedno s velikom većinom saveznika u NATO-u – željele bi vidjeti da se te zemlje službeno pridruže savezu na summitu NATO-a 11. srpnja. Međutim, značajna prepreka stoji na putu da to postane stvarnost: Turska još kako bi plan dobio svoj formalni i službeni blagoslov.

Turska nije jedina nacija koja blokira taj potez: Mađarska također nije ratificirala pristupanje nordijskih zemalja što dodatno opterećuje taj proces. Međutim, trenutačno se prioritetom smatra pridobiti Tursku. Na nesreću, zapadni dužnosnici su sve pesimističniji da će Turska popustiti.

Službeno, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan protivi se članstvu Švedske i Finske iz, kako tvrdi, sigurnosnih razloga. Turska tvrdi da obje zemlje, posebno Švedska, pružaju utočište militantima iz zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK), označene kao teroristička skupina u Turskoj. Erdogan kaže da bi volio da se te osobe izruče; Švedska je jasno stavila do znanja da se to neće dogoditi.

Diplomati NATO-a podijeljeni su oko toga hoće li Turska popustiti prije srpanjskog samita. U središtu oba mišljenja su ovogodišnji izbori u Turskoj, koji se doživljavaju kao najveća politička prijetnja s kojom se Erdogan susreo u zadnje vrijeme.

“Razbijena je slika koju je stvorio o moćniku koji postiže rezultate za turski narod”, objašnjava Gonul Tol iz programa za Tursku Instituta za Bliski istok. “U Turskoj trenutno postoji mnogo antizapadnih i antikurdskih raspoloženja. Ovo je dobra tema za njega da nastavi dosadašnju politiku, jer dramatičan zaokret samo bi ga učinio slabijim.”Tol vjeruje da postoje drugi razlozi zbog kojih Erdogan ne želi uznemiriti ruskog predsjednika Vladimira Putina. “Rusija je ekonomski spas za Tursku nakon što su druge nacije uvele sankcije zbog  aktivnosti u Siriji”, objašnjava Tol. “Bez ruskog novca, Erdogan ne bi mogao povećati plaće ili pružiti financijsku potporu studentima. Sada obećava masovnu obnovu nakon potresa. Dakle, Rusija je još uvijek privlačan partner za Erdogana.”

Poput mnogih zapadnih dužnosnika, Tol vjeruje da su turske tvrdnje o Švedskoj i Finskoj koje pružaju utočište teroristima savršeno pokriće za Erdogana da se ne angažira u politički nezgodnom trenutku po pitanju NATO-a. Iako možda ništa neće proizaći iz pregovora između triju stranaka u četvrtak, vodi se razgovor o tome koliko bi političkog kapitala Erdogan mogao potrošiti nakon izbora, ako pobijedi.

Veća skupina među dužnosnicima  su pesimisti. Oni misle da su šanse da Erdogan promijeni svoje stajalište prije 11. srpnja ravne nuli i već razmišljaju dalje od tog samita.

“Mislim da je sve vjerojatnije da će se Finska odvojiti od Švedske i sama krenuti u članstvo”, rekao je jedan NATO diplomat za CNN.

Druge članice saveza još uvijek vide stvarnu mogućnost da obje zemlje budu blokirane i razmatraju kako bi se NATO najbolje mogao nositi s takvim scenarijem.

Više dužnosnika i diplomata NATO-a reklo je da opasnost ovdje predstavlja blokada Turske koja hrani narativ Kremlja da su Zapad i NATO podijeljeni. Posao Saveza u tom će trenutku biti jasno staviti do znanja da su Finska i Švedska sada, čak i ako nisu članice, zapravo u korak s NATO-om. Oni možda nisu članovi, ali su bliski partneri koliko je to moguće – i više nisu neutralni.