Objavljeno u Nacionalu br. 630, 2007-12-10

Iza projekta opremanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva švedskim zrakoplovom Gripen, na čemu bi trebali zaraditi približno 150 milijuna kuna, stoji nekolicina ljudi vrlo bliskih najtraženijem hrvatskom bjeguncu, odbjeglom generalu Vladimiru Zagorcu, istražio je Nacional. Ključni tehnički konzultant Gripena, čija je zadaća lobiranje za švedski projekt u MORH-u, bivši je zamjenik načelnika Uprave za nabavu Ministarstva obrane Stjepan Turčić Pepa, jedan od najbližih suradnika odbjegloga generala Vladimira Zagorca koji se trenutačno nalazi u Beču. Stjepan Turčić pripada tzv. turopoljskom klanu MORH-a kojem je od sredine do kraja 90-ih na čelu bio Vladimir Zagorec. Osim Turčića, na čelnome mjestu Uprave je bio i Juraj Glagolić, također Turopoljac, kojeg je Zagorec kao pomoćnik ministra obrane za nabavu doveo s mjesta skladištara u tvrtki ACM preko koje je Zagorec nabavljao oružje i rezervne dijelove za Hrvatsku vojsku.

Da je Stjepan Turčić bio Zagorčev čovjek od povjerenja pokazuje i činjenica da je osobno dočekivao isporuke švicarskih zrakoplova Pilatus i helikoptera Bell za potrebe Hrvatske vojske i policije, sa Zagorcem se družio zajedno u lovu, jer je i on strastveni lovac, a Zagorčeva intimusa Marija Plejića, vlasnika tvrtki Lovac trgovina i Eurogrupa, oslovljavao je s “kume”. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske poslalo je nedavno na adrese četiriju proizvođača višenamjenskih borbenih zrakoplova u svijetu tzv. zahtjev za informacijom, i to francuskom Dassault Mirageu, ruskom RAC MIG-u, američkom Lockheed Martinu i švedskom Saabu, doznao je Nacional. Tim je potezom označen i početak utrke za opremanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva višenamjenskim borbenim zrakoplovima vrijednim 4 milijarde kuna, što se smatra najvećom investicijom od osamostaljenja hrvatske države kad je riječ o oružanim snagama. Međutim, veliki dio financijskog kolača u vrijednosti 2-3 posto cjelokupnog ugovora, dakle, 150 milijuna kuna, odnosno 20 milijuna eura, pripast će konzultantima pobjednika natječaja.

Zbog tako velikog iznosa i mogućih sumnji u korupciju natječaj će morati biti posve transparentan, a hrvatska država mora proizvođačima poslati jasnu poruku kako ne smije skrivati podatke o tvrtkama i ljudima koji ih zastupaju u Hrvatskoj. U problemima bi se već mogao naći švedski Gripen koji od uspostave svog ureda na adresi Palmotićeva 10 od javnosti i novinara već dulje vrijeme skriva osobe i tvrtku koja stoji iza njegova projekta u Hrvatskoj.

Angažiranje Turčića u dijelu lobiranja po MORH-u i unutar HRZ-a ima potpuni smisao za Gripen jer su svi čelni ljudi u nabavi i opremanju zapravo Zagorčevi kadrovi iz 90-ih, o čemu je Nacional višekratno pisao i upozoravao na uvoz sumnjivih i falsificiranih rezervnih dijelova za zrakoplove i helikoptere. Nacional je doznao još jedan zanimljiv podatak koji se tiče Gripena u Hrvatskoj. Naime, njega zastupa malo poznata tvrtka Fleck d.o.o. na čijem je čelu Mladen Novak, a Stjepan Turčić Pepa je zapravo angažiran za njegova savjetnika. Tvrtka Fleck d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu na adresi Palmotićeva 10 zapravo je podružnica austrijske tvrtke iz Beča Fleck Ost-Holding Gesellschaft GmbH.

Podružnica u Hrvatskoj utemeljena je tek 2005., dakle nekako u isto vrijeme kad je postalo jasno da će Hrvatska početi nabavljati borbene zrakoplove. Samo nekoliko mjeseci poslije švedski predstavnici su ured Gripena u Hrvatskoj otvorili na istoj adresi i niti jednom riječi nisu spominjali tvrtku Fleck i osobe koje rade u njoj. Za glavnog operativca cijelog projekta Gripena u Hrvatskoj predstavljen je Tom Magnusson koji je više puta, kao i Gripenova glavna osoba za odnose s javnošću Lasse Jansson, odbijao bilo što reći o hrvatskom dijelu Gripenove ekipe, što je opravdano dovelo u sumnju način na koji će konkurirati u Hrvatskoj. Hrvatski slučaj nije i jedini kad je riječ o netransparentnosti Gripena zbog čega su posljedice za švedsku tvrtku vidljive i danas. Švedsko državno odvjetništvo pokrenulo je predistragu protiv tvrtki Saab i BAE Systems zbog sumnji na korupciju pri dogovaranju prodaje 14 borbenih aviona JAS 39 Gripen Mađarskoj. Sumnja se da su te tvrtke posao vrijedan oko 750 milijuna eura dogovarale uz pomoć posrednika koji su se služili mitom kako bi osigurali da Mađarska kupi Gripene.

Riječ je, zapravo, o proširenju predistrage koju državno odvjetništvo protiv tih tvrtki i pod istom sumnjom od veljače vodi i za posao u Češkoj, koja je 2004. uzela 14 Gripena u najam na deset godina. Predistraga je pokrenuta nakon izvještaja o češkom poslu na švedskoj televiziji, u kojem se tvrdilo da je pri dogovoru o kupnji 2001. godine bilo mita. Kupnja je u međuvremenu otkazana zbog nedostatka novca, a 2004. sklopljen je ugovor o najmu, no televizijski izvještaj je potaknuo nekoliko istraga.

Tako i engleski Ured za sprečavanje korupcije (Serious Fraud Office) istražuje navode o korupciji pri prodaji švedskih Gripena Južnoj Africi, a primarno se bavi tvrtkom BAE Systems, koja je vlasnik 20 posto Saaba. Poslom u Mađarskoj, pak, bavi se istražno povjerenstvo mađarskog parlamenta. Predstavnici dviju tvrtki opovrgavaju bilo kakve nepravilnosti u tim poslovima te navode kako su razočarani proširenjem predistrage na Mađarsku. Švedski Gripen u konkurenciji je za novi hrvatski borbeni zrakoplov, uz američki F-16, ruski MiG-29 te francuske Mirage F1 i 2000, a u slučaju dokazivanja korupcije njegova bi pozicija, najblaže rečeno, u Hrvatskoj bila prilično ugrožena.

Odluka o tome kojim će zrakoplovima hrvatski vojni piloti nadzirati hrvatski zračni prostor donijet će se do kraja 2008., jer sadašnji MiG-ovi 21 moraju u otpis do 2010. Uvođenje novih zrakoplova u borbenu eskadrilu 91. zrakoplovne baze na zagrebačkom Plesu trebalo bi početi iste godine. U utrci za opremanje hrvatske eskadrile borbenih zrakoplova su jednomotorni nadzvučni zrakoplovi, švedski višenamjenski zrakoplov JAS 39 Gripen, te američki F-16 Block 52, francuski Dassault Mirage 2000 i ruski MiG-29.

U javnosti se dosad često spominjalo kako se cijene novih zrakoplova tipa Gripen ili F-16 kreću od 35 do 45 milijuna eura po komadu, što je netočno, odnosno točno samo ako neka država želi kupiti “goli” zrakoplov bez sofisticirane opreme i obuke pilota. Međutim, uzme li se u obzir cijena potpunog paketa s obukom pilota na simulatorima i u zraku, obukom tehničkog osoblja, rezervnim dijelovima i zemaljskom opremom, ona je za Gripen oko 68 milijuna dolara, koliko je platila Češka, dok je F-16 oko deset posto skuplji, cijena mu je oko 74 milijuna dolara, koliko je platila Poljska. Ipak, mnogo je važnije troškove nabave gledati s obzirom na vijek trajanja, a to je 25-30 godina u čemu Gripen ima prednost. Međutim, američki prijedlog da daruje rabljeni F-16 Hrvatskoj mogao bi švedskom Gripenu nanijeti štetu, ali ponajviše štete samom sebi Gripen će napraviti s dosadašnjim načinom poslovanja u Hrvatskoj, marketinški agresivno i netransparentno.

Što Hrvatskoj treba

Hrvatskoj treba nadzvučni višenamjenski zrakoplov sposoban za presretanje u zračnom prostoru u što kraćem vremenu, mora biti moderne konstrukcije, relativno malih dimenzija s elektroničkim sustavima i naoružanjem koje je kompatibilno NATO-ovu sustavu, mora se lako održavati. Zrakoplov mora biti lako upravljiv s mogućnošću brze transformacije iz lovca presretača u lovca bombardera.

Bez referenci u vojnoj industriji

Prema službenim dostupnim podacima tvrtka Fleck d.o.o., čiji je temeljni kapital 20 tisuća kuna, bavi se među ostalim proizvodnjom električnih strojeva i aparata, elektroničkih cijevi i drugih elektroničkih komponenata, opreme za kontrolu industrijskih procesa, skladištenjem robe, poslovanjem nekretninama, iznajmljivanjem strojeva i opreme, pružanjem usluga informacijskog društva, javnim cestovnim prijevozom putnika i tereta u unutarnjem i međunarodnom prometu i slično. Nije sasvim jasno kako je moguće da tvrtka takvog profila bez ikakvih referenci u svijetu vojne trgovine ili zastupanja vojnoindustrijskog kompleksa vodi projekt vrijedan 4 milijarde kuna. Koincidencijom ili slučajnošću da je sjedište tvrtke u Austriji, odnosno u Beču gdje se već dulje vrijeme nalazi i najtraženiji hrvatski bjegunac Vladimir Zagorec, trebali bi se pozabaviti hrvatski državni organi.