Novinar Dragan Nikolić posjetio je Burabaj, nacionalni park koji zbog planinskih lanaca, borovih šuma i 14 većih jezera nazivaju i Švicarskom Kazahstana, tamo su snagu nekad vraćali sovjetski astronauti, a danas turističku ponudu temelji na ekoturizmu i gastronomiji
Sve jači adut devete najveće države na svijetu na globalnom turističkom tržištu jest ekoturizam. Burabaj, kojega zbog pitoresknog planinskog okruženja, borovih šuma i 14 većih jezera, nazivaju i Švicarskom Kazahstana i kazahstanskim biserom, treću godinu zaredom najposjećeniji je od 14 nacionalnih parkova. U područje smješteno sjeveroistočno od kazahstanskog glavnog grada automobilom se iz Astane stiže za dva sata, vlakom za tri i pol. Područje koje je i zbog gotovo 800 biljnih i 300-tinjak životinjskih vrsta zaštitio i UNESCO, jedna je od deset destinacija u zemlji koje se pojačano reklamiraju.
„Kazahstanska turistička zajednica u reklamiranje ulaže oko tri milijuna i 300 tisuća američkih dolara godišnje. Naša su glavna tržišta ona povezana s Kazahstanom izravnim avionskim vezama – Daleki istok, zemlje Perzijskog zaljeva i Europa, kao i zemlje s kojima imamo bezvizni režim. Osobit je fokus na Kini, koja je nedavno otvorila granice i svojim građanima Kazahstan preporučila kao poželjnu destinaciju. Od ove godine reklamiramo se uz slogan Avantura je ovdje“, marketinški okvir daje prvi čovjek Kazahstanske turističke zajednice Talgat Amanbajev.
„Kada sam studirao u Americi, malo ljudi znalo je za Kazahstan. Vjerujem da je kod mnogih i danas prva asocijacija za našu zemlju – Borat. U određenom trenutku poklonici boksa i borilačkih vještina, kao i biciklizma, počeli su saznavati sve više o Kazahstanu jer u tim sportovima imamo jaka imena. Među mladima u Aziji, pak, sve smo poznatiji zbog Q-popa (Qazaq popa), koji je varijacija korejskog K-popa“, u hladu borove šume, ispijajući kvalitetno kazahstansko pivo, govori vlasnik kampa za glamping u Burabaju Dias Kazbekuli. Iz rodne Astane često je ovdje dolazio na odmor i shvatio da ljeti, osobito vikendom, nedostaje smještaja. Luksuzno kampiranje učinio mu se kao nešto bliže prirodi od standardnih hotelskih soba. S obiteljskim poslom, uz sestru i šogora, krenuo je prošloga ljeta, kao jedan od pionira ovdašnjeg glampinga.
„Prvo smo prije godinu i pol otkupili zemljište. Nismo ga htjeli iznajmiti od države na 49 godina, proces je prekompliciran. Za četvrt hektara platili smo stoga oko 45 tisuća eura. Imali smo pritom sreće da se građevinsko zemljište nalazi u šumi. Jer većina je zemljišta ili zaštićena, ili preizgrađena ili preskupa. Dosad smo u posao uložili više od 200 tisuća eura. Četvrtinu obitelj, nakon prodaje stana u Astani, a ostatak domaći investitori. Sada radimo na širenju kampa. I uvođenju noviteta koji ne postoji u Kazahstanu ili Srednjoj Aziji. Riječ je o potpuno transparentnom materijalu šatora, koji omogućava da za vedrog vremena uživate u plavetnilu neba. Takvo što najbliže Kazahstanu postoji u Tajlandu ili Italiji“, objašnjava Kazbekuli koji se prvi put s pojmom glampinga susreo u teksaškom Austinu, gdje je studirao za kemijskog inženjera, kao vladin stipendist.
‘Kada sam studirao u Americi, za Kazahstan je znalo malo ljudi. Kod mnogih je i danas prva asocijacija na našu zemlju – Borat’, kaže vlasnik kampa
Osim luksuznih hotela u kojima se ljeti cijena noćenja penje i do 100 eura, u Burabaju postoje na deseci njih dostupni džepu kazahstanske srednje klase. Puno je i klasičnih kampova i hostela. Jer mnoštvo je mlađih domaćih gostiju koji uživaju u desecima kilometara biciklističkih i penjačkih staza, s pogledom na jezera.
„Turistički potencijal Burabaja je golem. Nedostaje nam dobar skijaški centar, iako imamo zimski sportski kompleks, koji uključuje skakaonicu za skijaške skokove i staze za biatlon. U SAD-u sam se uvjerio da ne trebate izrazito visoke planine da biste razvijali skijaški turizam, ondje je puno skijališta koji su na dvostruko manjoj nadmorskoj visini od one Burabaja. I potencijal za ekoturizam je velik. Ljudi su umorni od hotela, itekako su voljni platiti odmor u šumi. Ljeti je kod nas najniža cijena polupansiona za dvije osobe, u šatoru s jacuzzijem ili kadom, oko 90 eura. Popunjeni smo sve do kraja rujna, kada cijena pada na 60-ak eura. Uz domaće goste koji dolaze i iz krajeva udaljenih više od 2000 kilometara, česti su ruski turisti. Prošloga tjedna ugostili smo Britance. Ova regija, nažalost, nije marketinški razvikana, a i nije lako doći do nje ako nemate automobil. Više od polovine gostiju dolazi iz Astane, naravno. Ovdje ljeti pronalaze spas od užarenog asfalta glavnog grada, u prosjeku temperatura iznosi ugodnih 25-30 stupnjeva Celzijevih“, navodi Kazbekuli.
Kazahstan ima bezvizni režim s 80 zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku. Bez vize moguć je boravak u zemlji do 30 dana. Od lani država s nešto malo više od 33 američka dolara subvencionira turoperatore za svakog stranog turista kojega dovedu u Kazahstan…
„Zbog blizine velikih ruskih gradova u zapadnom Sibiru, dolazi nam dosta ruskih turista. Ali i ostali stranci, Amerikanci i Nijemci u manjem broju. Velik dio njih veže boravak uz poslovno putovanje, pa u Burabaju provedu produženi vikend u prirodi. Nazivaju nas zelenom oazom u uglavnom stepskom krajoliku Kazahstana. Više od dvije trećine ovdašnje šume jesu borova stabla, a vitamini u njihovim iglicama, kao i stepska trava, zrak čine iznimno čistim. Kada ispod ovih visokih krošanja šetaju ljudi iz grada, često osjete vrtoglavicu i spava im se jer nisu naviknuti na ovakvu kvalitetu zraka,“ pojašnjava turistička vodičica Kristina Prohorova, dok koračamo na gotovo 1000 metara nadmorske visine, naglašavajući da su za postojanja SSSR-a ovdje snagu vraćali sovjetski astronauti, a za velika sportska natjecanja pripremali se vrhunski sportaši (naravno, bila je to omiljena adresa i povlaštenih članova Partije, ali i mnoštva umjetnika).
„Osim zbog čistog zraka koji pomaže povratku imuniteta nakon teških bolesti, turisti dolaze i zbog izvora mineralne vode, ljekovitog blata u jednome od jezera te nacionalnog pića kumisa, koje se čini od fermentiranog kobiljeg i konjskog mlijeka, a sadrži pedesetak vitamina i koristi se za liječenje niza bolesti (nakon ispijanja kumisa nema sjedanja za upravljač automobila!). Upravo zbog toga u Burabaju je još 1910. izgrađeno prvo lječilište. Danas je ovdje dvadesetak specijaliziranih lječilišta za razne vrste kroničnih bolesti“, tumači Prohorova, inače učiteljica engleskoga u privatnoj ruskoj školi koja radeći u turizmu podeblja kućni budžet.
Turistički vodiči znaju naizust mnogo legendi vezanih uz Burabaj. Ona najraširenija kaže kako je Bog mnogim narodima diljem svijeta podijelio prekrasne i plodne dijelove planeta, a ovdašnjim nomadima samo nepreglednu i suhu stepu i pustinju. Razočarani, molili su se za nešto bolje. Bog je tada, kaže legenda, prikupio sve preostale planine, šume, rijeke i jezera i gurnuo ih prema toj negostoljubivoj stepi te je tako nastao krajolik Burabaja. O nomadskom načinu ovdašnjeg života svjedoči popularan muzej na otvorenome, s izgrađenim replikama jurti. Među posjećenim atrakcijama je i mjesto krunjenja jedne od najznačajnijih osoba u kazahstanskoj povijesti.
„Ablaj Kan je ujedinio naciju i očuvao naše povijesne teritorije u teškim vremenima, krajem 18. stoljeća. S 20 godina okrunjen je za kana na mjestu gdje se danas nalazi poznata stijena koja po njemu nosi ime. S obzirom na to da je broj sedam sveti broj za Kazahstance, rašireno je vjerovanje da će vam se želje ostvariti ako tu stijenu obiđete sedam puta. Nedaleko je i obelisk posvećen Ablaj Kanu. Lokacija sa spomenicima posvećenima Ablaj Kanu je povijesno, ne i sveto mjesto, iako se neki Kazahstanci ondje i pomole“, kazuje Asemgule Šakijeva, direktorica Povijesnog muzeja u Burabaju.
Kazahstanci su ovo područje nazvali Burabaj, što bi u prijevodu značilo kralj deva. Grbe deve ocrtavaju se, naime, u profilu jedne od ovdašnjih planina, objasnit će domaćini. U mističnom predjelu koji su prvi ruski doseljenici u 19. stoljeću, oduševljeni njegovom ljepotom, nazvali Borovoe, što na ruskome znači borova šuma, puno je stijena različitih oblika uz koje se veže narodna predaja. Jedna od njih nalazi se usred jezera Burabaj.
„O Žumbatasu ili Tajnovitoj stijeni postoji 16 različitih legendi. Kada je Kan porazio Kalmike, među zatvorenicima je bila i lijepa 17-godišnja princeza, koju su svi njegovi ratnici željeli oženiti, kao trofej nakon pobjede u bitki. Zaljubljena u mladića koji je ostao kod kuće, nije se htjela udati ni za jednoga od njih. Popela se stoga na vrh 300 metara visoke stijene i promišljeno rekla da će se udati za onoga tko strijelom pogodi bijeli rupčić u njezinim rukama. Pokazalo se, naime, da ničija strijela nije mogla dosegnuti mjesto na kojem se nalazila. Osramoćeni ratnici krenuli su se penjati prema djevojci koja je odlučila skončati skokom u jezero. Na mjestu gdje je pala u vodu nalazi se Žumbatas. Zagledate li se u stijenu, s jedne strane vidjet ćete obrise lica mlade žene, a s druge strane starice, budući da je djevojka ondje pokopana zauvijek“, pripovijeda Šakijeva.
U posljednje četiri godine izgrađena su četiri luksuznija hotela uz obalu najpoznatijeg jezera. Naravno, cijene noćenja itekako se razlikuju ovisno o tome dolazite li na odmor tijekom tjedna ili vikendom. U prosječnom hotelu u Burabaju platit ćete noćenje 20 eura, pristojnu večeru u restoranu 10.
„Cijene u restoranima su kao i one u glavnom gradu. Prosječna cijena tradicionalnog kazahstanskog jela koje se zasniva na mesu, primjerice, iznosi oko 7 eura. U turističkim centrima na jugu Kazahstana cijena je inače jeftinija jer tamo se uzgaja više povrća, dok mi na sjeveru Kazahstana ovisimo o troškovima dostave robe. Ali na sjeveru se ionako bolje živi nego na jugu, viši je životni standard“, uspoređuje cijene Diana Žumagulova, voditeljica restorana u Burabaju, koja će nadodati da konobari u najpopularnijem kazahstanskom odmaralištu zarađuju između 500 i 600 eura, obični kuhari između 600 i 800, a šefovi kuhinja između 1000 i 1200 eura.
Kazahstan baš i nije odredište za vegetarijance, a kamoli vegane. Nacionalna kuhinja prepuna je mesa i obilna u porcijama. Dominiraju janjetina i konjetina, zatim kozletina i devino meso. Govedina je rijetkost, a piletinu u tradicionalnoj kazahstanskoj kuhinji zapravo i ne doživljavaju kao meso. Gastronomija koja se zasniva na okusima stepe i nomadskoj filozofiji prehrane, iako je za mnoge turiste preteška i premasna, dio je nove nacionalne strategije razvoja turizma, usvojene u ožujku. Do 2029. Kazahstanci žele godišnje ugostiti 11 milijuna domaćih i 4 milijuna stranih turista. Vladin je plan da turizam nacionalnom BDP-u uskoro doprinosi s 8 posto.
Gastronomija koja se zasniva na okusima stepe i nomadskoj filozofiji, iako za mnoge turiste preteška, dio je nove nacionalne strategije razvoja turizma
„Država u izgradnji ili obnovi turističkih objekata sudjeluje s 10 posto troška. U izgradnju hotela, golf-terena, trgovačkih centara ili parkova za zabavu ulažu investitori iz Turske i UAE-a. Do kraja 2026. planira se realizacija 200-tinjak projekata, ukupne vrijednosti veće od 6 milijardi američkih dolara. Niz je poreznih pogodnosti za strana ulaganja u turizam teža od milijun i pol dolara. Između ostaloga, oslobađanje od poreza na dobit, poreza na imovinu i poreza na zemljište u trajanju od 10 godina“, pojašnjava direktor Kazahstanske turističke zajednice Talgat Amanbajev.
Sigurno je da će uskoro strani investitori pohrliti u neistraženi kutak Kazahstana, zasad uglavnom poznat domaćim turistima. Srednja Azija i ekoturizam, sljedeća velika priča…
Komentari