B&B je istražio kako se i zašto u Hrvatskoj mijenjaju trendovi ulaganja u dionice, koje su dionice bile najtraženije u razdoblju prije koronakrize, koje u vrijeme vrhunca pandemije, a koje se najviše traže sada i kako danas izgleda posao brokera u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su trendovi ulaganja u dionice relativno dinamični i kratkotrajni s obzirom na određene okolnosti poslovnih uvjeta tvrtki čijim dionicama ulagači mogu trgovati na burzi. Primjerice, u razdoblju prije koronakrize u fokusu su bile dionice turističkog sektora, čije je poslovanje raslo uslijed turističkog rasta. Za vrijeme pandemije u fokusu su bile dionice prehrambenih i ICT tvrtki koje su bile najmanje pogođene krizom. Danas bi se mogao prepoznati trend ulaganja u tvrtke iz brodarske industrije s obzirom na veliki skok vozarina na svjetskom tržištu uslijed poremećaja u transportu. Znatan pad kamata na tržištu novca, ne zanemarujući pritom i novonastale jake inflatorne pritiske, doveo je do postepenog preusmjeravanja dijela štednje iz klasičnih depozita kod poslovnih banka prema ostalim klasama financijske imovine poput dionica i investicijskih fondova, očekujući pritom veće prinose. Takav tijek financijskih sredstava utjecao je da smo početkom ovog mjeseca opet vidjeli glavni indeks Zagrebačke burze CROBEX na razinama iznad 2000 bodova, odnosno na pretpandemijskim razinama. S obzirom na to da se CROBEX uspješno vratio na pretpandemijske razine te da je Hrvatska nakon dugo vremena imala uspješni IPO koji je bio usmjeren, između ostalih, i na male ulagače, može se utvrditi da su ponovno zamjetni uzlazni trendovi na Zagrebačkoj burzi.

Business&Banking je razgovarao s brokericama i brokerima iz triju hrvatskih investicijskih kuća: Fima Vrijednosnice, Agram Brokeri i Hita Vrijednosnice. B&B donosi priču s kakvim se izazovima svakodnevno susreću hrvatski brokeri i koliku odgovornost njihov posao nosi. Također, B&B je istražio kolika je razina financijske pismenosti u Hrvatskoj, imaju li hrvatski građani dovoljno povjerenja u ulaganje i trgovinu dionicama te zašto radije svoj novac pohranjuju u bankama i ulažu u nekretnine.

“Zadnja velika financijska kriza prije desetak godina uzela je znatan danak na našem relativno malom financijskom tržištu, što se očitovalo u bitnom smanjenju broja aktivnih investicijskih društava, a time i aktivnih brokera u Hrvatskoj”, naglasio je broker Marko Stašić, član uprave tvrtke Agram Brokeri. “Danas je ostalo aktivno jedva dvadeset posto investicijskih društava koja su bila aktivna prije početka krize, a pritom je brokerski posao postao puno manje atraktivan i tražen. Osim nedaća uzrokovanih financijskom krizom, cjelokupnu financijsku industriju, a pritom i brokerske poslove, zapljusnuo je tsunami nove zakonske regulative proizašle iz pravne stečevine Europske unije. Proces prilagodbi koji je još uvijek u tijeku, sa svom silom nove regulative nije ni jednostavan niti jeftin te uvelike otežava poslovanje brokera. Svaka kriza donosi izazove, ali i prilike pa je, vjerujem, i ova učinila sve nas brokere spremnijim za suočavanje sa svim predstojećim izazovima i otvorila nam nove mogućnosti u razdoblju koje je pred nama.”

Martina Vidaček, brokerica u tvrtki Fima Vrijednosnice, smatra da se posao brokera u Hrvatskoj ne razlikuje bitno od onog na svjetskim tržištima te ističe da u brokerskim kućama i fondovskoj industriji radi dosta žena pa tako i na rukovodećim pozicijama. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Broker je ovlaštena osoba koja posreduje u trgovanju financijskim instrumentima pa tako i onim najpopularnijim, dionicama. Posao brokera se često događa u okolini koja zna biti dinamična, podosta stresna, ali i izrazito kompetitivna pa zahtijeva brzo donošenja odluka i hitru reakciju. Da biste bili broker u Hrvatskoj morate imati brokersku licencu i morate biti zaposleni u investicijskoj kući ili banci koja ima pristup tržištima kapitala. Licencu izdaje Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga, a broker svojim posredovanjem omogućuje klijentima izvršavanje transakcija kupnje i prodaje vrijednosnih papira putem Zagrebačke burze. Pritom klijentima jamči da će za prodane vrijednosne papire dobiti svoj novac, odnosno da će kupljeni vrijednosni papiri biti isporučeni na njihov ulagački račun otvoren pri centralnom depozitoriju vrijednosnih papira. Za razliku od onoga što prosječni hrvatski građanin gleda u američkim filmovima, hrvatski broker samo izvršava naloge klijenata i ne sugerira klijentima što da kupe ili prodaju, dok se cjelokupno trgovanje obavlja elektroničkim putem iz ureda. U Hrvatskoj djeluje između 40 i 50 brokera, zaposlenih u pet brokerskih kuća i osam banaka.

S kakvim se izazovima brokeri u Hrvatskoj svakodnevno susreću i kako izgleda njihov radni dan slikovito opisuje broker Ivan Tadin, predsjednik uprave tvrtke Hita Vrijednosnice. “Nalozi na Zagrebačkoj burzi izlažu se od 9 sati, dok trgovanje počinje u 9.30 i traje do 16 sati. Nakon trgovanja broker provjerava transakcije i naloge klijenata. Pojedine dane telefoni zvone neprestano, dok se ponekad ne događa ništa. Svi prate vijesti i čim se nešto značajno dogodi klijenti odmah reagiraju davanjem naloga telefonom, putem interneta i osobnim dolaskom. Ponekad ima veliki broj vijesti, poziva i e-mailova pa se jedva na sve njih stigne odgovoriti. Posao je stresan, sve je uvijek hitno i treba odraditi odmah u par sekundi, puno se toga događa odjednom. Važno je biti koncentriran jer pogreške mogu biti skupe.”

Martina Vidaček, brokerica u tvrtki Fima Vrijednosnice, smatra da se posao brokera u Hrvatskoj ne razlikuje bitno od onog na svjetskim tržištima. “Radi se o dinamičnom i uzbudljivom poslu koji zahtijeva kontinuirano praćenje tržišta kapitala i koji je strogo zakonski reguliran. Broker mora biti upućen u sva gospodarska zbivanja, domaća i globalna te mora ostvariti dobru komunikaciju s klijentima. Posao zahtijeva visoku koncentraciju i pažnju, brzo reagiranje, visoku razinu analitičkog razmišljanja i veliku odgovornost pa je vrlo zahtjevan i stresan, ali i zanimljiv. Izazovi su jaka konkurencija, opsežan i zahtjevan regulatorni okvir, a u domaćim okvirima i nešto slabija likvidnost na domaćem tržištu kapitala. Odgovornost je velika, a ponekad se radi i sa zahtjevnijim klijentima i milijunskim iznosima.”

Martina Vidaček ističe kako dosta žena radi u brokerskim kućama i fondovskoj industriji pa tako i na rukovodećim pozicijama, gdje su one jednako uspješne i prihvaćene kao i njihovi muški kolege. “Nikad u svome poslu nisam doživjela da sam diskriminirana kao žena. Što se tiče mog odabira zanimanja brokera, već prilikom studiranja i susretanja s pojmovima iz područja tržišta kapitala i vrijednosnih papira pronašla sam se u ovome poslu. Cilj mi je bio raditi u dinamičnom i zanimljivom okruženju gdje je svaki dan novi izazov, tako da je ovaj posao u potpunosti ispunio sva moja očekivanja.”

Financijska pismenost kao pojam, iako novijeg datuma, u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti. Kolika je razina financijskih znanja, a time i financijskog ponašanja i financijskih stavova hrvatskih građana? “Financijska pismenost nešto je o čemu se u zadnje vrijeme puno raspravlja u javnosti i potrebno ju je implementirati u školske programe. Ne samo radi upoznavanja s mogućnostima koje tržište kapitala, štednja i mirovinski programi nude, već i radi zaštite pojedinca od rizika povezanih s raznovrsnim investicijskim i kreditnim proizvodima. Smatram da financijska pismenost u Hrvatskoj nije na zadovoljavajućoj razini i da postoji još puno prostora za napredak”, kaže Martina Vidaček.

Kada je riječ o financijskoj pismenosti hrvatskih građana, Marko Stašić ističe da je do pozitivnih pomaka došlo i da su oni vidljiviji kod mlađih ljudi. “Suvremeni način života doveo je do potrebe za sviješću i sveopćim znanjem u upravljanju vlastitim kapitalom. Pritom su osnovni ciljevi očuvanje i povećanje vrijednosti financijske imovine svakog pojedinog građana. Možemo reći da je u posljednje vrijeme zamjetan znatan rast financijskog opismenjavanja svih dobnih skupina hrvatskih građana. Posebno se može očitati povećana informiranost i više razine znanja o financijskim ulaganjima kod mlađih dobnih skupina klijenata. Oni su pritom spremni i na prihvaćanje novih financijskih instrumenata, ali i većih razina rizika prilikom investiranja jer očekuju znatnije stope povrata na svoja ulaganja. Zadaća svih nas brokera je dodatno upozoriti klijente na moguće posljedice prilikom prihvaćanja takvih viših razina rizika, u svrhu zaštite klijenata i njihove financijske imovine.”

Ivan Tadin podsjeća da su javne ponude dionica Hrvatskog Telekoma i Ine bili početak edukacije građana koji su u velikom broju upisali dionice. No pritom ističe: “Građani nisu dovoljno informirani ni educirani o financijskom tržištu u Hrvatskoj. Potrebno je kontinuirano obrazovati građane od osnovne škole kako bi mogli upravljati svojom financijskom i drugom imovinom.”

‘Broker mora biti upućen u gospodarska zbivanja, domaća i globalna, imati visoku koncentraciju’, ističe Martina Vidaček

Tradicionalni oblici štednje, ulaganje u nekretnine i novac na računima u banci još su uvijek prvi izbor hrvatskih građana. Depoziti i dalje dominiraju u financijskoj imovini kućanstava. Tek nakon toga slijede ulaganja u osiguranja i mirovine te u vlasnički kapital, dionice i investicijske fondove. Marko Stašić za ovakvo stanje kaže: “Tradicionalni oblik ulaganja na našim prostorima prevladava prvenstveno zbog svoje jednostavnosti, ali i zbog donedavnog nedostatka drugih mogućnosti ulaganja. Zanimljivo je da suprotnost predstavljaju upravo visoko razvijene zapadne zemlje, čijem standardu stremimo, a gdje posjedovanje nekretnine nije čest slučaj. U tim zemljama postoji visoko razvijena svijest i kultura ulaganja u dionice i ostale financijske instrumente na tržištu kapitala. Znatan broj financijskih analiza, uzimajući u obzir duže vremenske periode, utvrdio je da takve vrste ulaganja pokazuju značajno dominantne stope prinosa na kapital u odnosu na tradicionalne oblike štednje. Svako kvalitetno upravljanje imovinom podrazumijeva raspoređivanje imovina u više vrsta klasa imovina, a s ciljem umanjenja rizika i ostvarenja dugoročno uprosječenih kvalitetnih i stabilnih prinosa.”

Za tradicionalni oblik štednje kao prvi izbor hrvatskih građana postoji više razloga, smatra Martina Vidaček. “Jedan od glavnih razloga je slabija financijska pismenost građana. Izvori slabije financijske pismenosti se mogu pronaći u drugačijem obrazovanju i životnom iskustvu naših građana s obzirom na kasniji ulazak Hrvatske u tržišni oblik gospodarstva. Hrvati nisu bili u prilici osjetiti prednosti ulaganja u različite oblike financijske imovine na duži rok kakve su mogli iskusiti građani zemalja zapadnih članica EU-a. Drugi važan razlog je sve slabija popularnost domaćeg tržišta kapitala s obzirom na stagnaciju cijena dionica proteklih deset godina. Također, građani imaju smanjenu sklonost ka riziku s obzirom na loša iskustva nakon posljednje financijske krize od koje se domaća burza još uvijek nije oporavila. Interesu za ulaganje u dionice nije pomogla ni kriza Agrokora koja je značajno narušila povjerenje građana u tržište kapitala. Imamo i izostanak inicijalnih javnih ponuda tvrtki u državnom vlasništvu koje su bile ranije najavljivane. Sve to nije vratilo fokus javnosti na ovakve oblike ulaganja. Kada se uzmu u obzir podaci o ukupnom iznosu štednje građana koja i nadalje obara rekorde te činjenica da cijene nekretnina i dalje rastu, vidljivo je da građani u prosjeku tradicionalno ulažu u nekretnine ili svoj višak novca drže u banci, a samo nekolicina se odlučuje na ulaganja na tržištu kapitala.”

Ivan Tadin ponašanje građana na financijskom tržištu svodi na dvije rečenice: “Građani više vole uložiti u ono što se ‘vidi’, a to su nekretnine i u ono što im se čini sigurno, a to je štednja u banci. Niske kamatne stope polako ‘tjeraju’ građane prema ulaganju u dionice i investicijske fondove, ali većina njih i dalje ulaže u štednju u bankama i u nekretnine.”

Ivan Tadin iz Hita Vrijednosnica kaže da trguju dionicama samo jedne tvrtke iz informatičkog sektora, i to tek malo više od dva tjedna, ali je interes velik pa je u javnoj ponudi bio 871 mali ulagač. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Povjerenje građana se teško gradi, a vrlo lako izgubi i predstavlja preduvjet funkcioniranja cijele financijske industrije, poglavito tržišta kapitala, naglasio je Marko Stašić. “Nažalost, u Hrvatskoj je već znatan niz godina na snazi izrazito bankocentrični sustav koji ciljano usmjerava građane na klasičnu štednju, a pritom je hrvatskim građanima već pri prvim kontaktima s dionicama poljuljano povjerenje kroz razne afere proizašle iz pretvorbe i privatizacije. Unatoč tome, u recentno vrijeme zamjetan je porast povjerenja u dionice zahvaljujući uspostavi raznih mehanizama zaštite ulagatelja. Primjerice, većina ulagača nije ni upoznata s činjenicom da svi brokeri uplaćuju sredstva u Fond za zaštitu ulagača koji jamči svim malim ulagačima za svu njihovu financijsku imovinu koja se nalaze na računu brokera do iznosa od čak 150 tisuća kuna. Znatan pad kamata na tržištu novca, ne zanemarujući pritom i novonastale jake inflatorne pritiske, doveo je do postepenog preusmjeravanja dijela štednje iz klasičnih depozita kod poslovnih banka prema ostalim klasama financijske imovine poput dionica i investicijskih fondova, očekujući pritom veće prinose. Napomenuo bih da ulaganje u dionice ne mora podrazumijevati ujedno i znatan rizik s obzirom na to da na Zagrebačkoj burzi kotiraju i tvrtke koje već tradicionalno isplaćuju dividende i to u postotnim iznosima višestruko iznad kamatnih prinosa u bankama. Pritom je potrebno naglasiti da isplata dividendi u proteklim poslovnim godinama ne predstavlja garanciju isplate dividendi u predstojećim poslovnim godinama.”

Ivan Tadin o povjerenju hrvatskih građana u ulaganje i trgovinu dionicama kaže: “Dionicama se trguje tek 30 godina na Zagrebačkoj burzi i još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o potrebama ulaganja u dionice, tj. u direktno financiranje tvrtki. Većina financijskih sredstava građana deponirana je u bankama po minimalnim kamatnim stopama koje su znatno manje od inflacije. Inflacija i niske kamatne stope građane potiču na ulaganje u dionice i druge oblike financijske imovine.”

Kolika je potražnja za dionicama informatičkih tvrtki? Domaći ulagači nažalost nemaju velik izbor kada su u pitanju kompanije iz IT sektora, za razliku od izbora na američkim burzama, kaže Martina Vidaček. “Donedavno je jedina kompanija koja bi odgovarala pojmu tehnološke kompanije na Zagrebačkoj burzi bila dionica Ericsson Nikola Tesla iz ICT sektora. Ipak, nedavnim IPO-om Spana, prve prave iskonske IT domaće tvrtke na burzi, u kojem je interes za upisom dionica premašio broj ponuđenih dionica i čija je cijena uzletjela 15-ak posto u odnosu na cijenu iz IPO-a, potvrđeno je da postoji znatna potražnja za dionicama iz brzo rastuće industrije kakav je IT sektor. Pozitivna priča sa Spanom, nadamo se, mogla bi motivirati i druge domaće IT kompanije da se odluče na ovakav iskorak, što bi vjerujem bilo popraćeno odgovarajućim interesom hrvatskih građana koji raspolažu s rekordnom štednjom u bankama.” Ivan Tadin također je naglasio da Hrvatska ima samo jednu dionicu iz tog sektora. “Dionicama Spana trguje se tek malo više od dva tjedna. Interes je velik, u javnoj ponudi dionica sudjelovao je 871 mali ulagač.”

Vratimo se na kraju profesionalnoj zadaći hrvatskih brokera. “Naravno da naš posao ne izgleda kao u američkim filmovima, u filmovima se uvijek dodaje doza senzacije da bi bili privlačniji za gledanje. Također, uvođenjem novih tehnologija, scene brokera koji nerazumljivo viču i pokazuju simbole rukama na ‘floru’ burze postepeno izumiru. Ipak, i posao brokera u Hrvatskoj je dinamičan u određenim trenucima u kojima je stres neizostavan dodatak, s obzirom na to da se svakodnevno susrećete s novim izazovima”, kaže Martina Vidaček.

Marko Stašić dodaje kako nam je svima poznato da većina stvari u filmovima služi za zabavu i golicanje ljudske mašte. “Na isti način filmska industrija pokušava prikazati i brokerski posao koji se iz mnogih regulatorno-profesionalnih razloga u stvarnosti izvršava na sasvim drugačiji način i u sasvim drugačijoj okolini. Posebno u Hrvatskoj koja posjeduje znatno manje tržište kapitala i pritom se na takvom tržištu stvara znatno manje uzbudljivih situacija, ali opet dovoljno da svima nama i nadalje bude izazov.”

Glavni indeks Zagrebačke burze – CROBEX početkom listopada opet je bio na razinama iznad 2000 bodova, kao prije pandemije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO