Najava uvođenja poreza na ekstradobit, kojim bi se stopom od 33 posto oporezivalo povećanje zarade kompanija s prihodima većim od 300 milijuna kuna u slučaju da to povećanje iznosi više od 20 posto u odnosu na prosjek u posljednje četiri godine, izazvala je trzavice unutar HDZ-a i same Vlade: po informacijama Nacionala, dio njihovih istaknutih članova osporava taj potez i zaziva da se od njega odustane ili da barem dođe do njegove korekcije kako bi novi namet u manjem obimu zahvatio manji broj tvrtki. „Nije nastao raskol, ali podjele su sve vidljivije jer se dio kreatora politika premišlja je li mudro u ovom trenutku tako izvesti svojevrsni udar na uspješniji dio gospodarstva, dok dio smatra i da bi HDZ time sam sebi pucao u nogu“, tvrdi jedan od Nacionalovih sugovornika.

Drugi upozorava da je u ovom trenutku zapravo nejasno tko je uopće sastavio inicijalni prijedlog oporezivanja, koji u porezne škare zahvaća znatno širi krug kompanija nego što je to slučaj s europskom direktivom, jer ona predlaže prije svega oporezivanje povećanja dobiti velikih energetskih kompanija budući da su one dramatično profitirale ratom Rusije i Ukrajine, odnosno energetskom krizom koju je on izazvao. U Hrvatskoj bi, kako stvari stoje po posljednjim financijskim izvještajima kompanija, dodatni porez plaćali Podravka, Končar Elektroindustrija, Luka Ploče, Luka Rijeka, Span, Tankerska plovidba NG, Brodogradilište Viktor Lenac, Valamar Riviera, Maistra, Arena Hospitality Group, Plava laguna, Auto Hrvatska, ACI, Čakovečki mlinovi, Hrvatska poštanska banka i Zagrebačka banka, ali i mnoge druge, ukupno dvjestotinjak kompanija. Među njima se, što nije logično, nalaze i tvrtke iz IT sektora koje su prethodnih godina uglavnom rasle organski i zahvaljujući vlastitim snagama, pa bi ekstraporez njima predstavljao neku vrstu kazne za dobro poslovanje i razvoj.

‘Radi se o porezu kojim ćemo težiti ispravljanju negativnih posljedica na temelju kojih je akumulirana značajno povećana razina dobiti kod manjeg broja poslovnih subjekata, dok društvo i ekonomija u cjelini trpe ozbiljne posljedice tih tržišnih neuspjeha’, nedavno je izjavio ministar financija Marko Primorac. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

„Među onima koji su izrazili rezervu i skepsu prema ovom obliku novog poreza nalaze se, primjerice, Gordan Jandroković i Branko Bačić: oni upozoravaju da treba stati na loptu i barem dodatno promisliti“, tvrdi Nacionalov sugovornik iz HDZ-a. S druge strane, u toj stranci i Vladi postoje snažni zagovornici novog „kriznog“ oporezivanja koji upozoravaju da je ono po svim parametrima i u usporedbi s drugim zemljama EU-a logično i razumno, barem u ovom trenutku.

Ekstraporez snažno brani novi ministar financija Marko Primorac, no kako on ne uživa veći utjecaj u vladajućim strukturama, jasno je da iza njega svojim autoritetom stoji premijer Andrej Plenković. „Radi se o porezu kojim ćemo težiti ispravljanju negativnih posljedica temeljem kojih je akumulirana značajno povećana razina dobiti kod manjeg broja poslovnih subjekata, dok društvo i ekonomija u cjelini trpi ozbiljne posljedice tih tržišnih neuspjeha“, izjavio je Primorac nedavno za Jutarnji list.

Zagovornici ekstraporeza upozoravaju da je, premda je u prošloj godini iznos naplaćenog poreza narastao 12 posto u odnosu na godinu ranije, na respektabilnih gotovo 21 milijardu eura, njegov udio u BDP-u zapravo pao jedan posto i sada iznosi 35,8 posto BDP-a, u odnosu na prosječnih 41 posto u Europskoj uniji.

„Upola manja Slovenija prikupi 20,1 milijardu eura, gotovo koliko i Hrvatska, a Slovačka 35 milijardi eura“, kaže jedan od sugovornika sklon tom potezu Vlade. Hrvatska, kaže, i dalje značajno oporezuje potrošnju i u tome je pri samom europskom vrhu, dok znatno manji porezi vrijede za bogatstvo i u tome smo pri dnu europske ljestvice.

‘Među onima koji su izrazili rezervu i skepsu prema ovom obliku novog poreza nalaze se, primjerice, Gordan Jandroković i Branko Bačić: oni upozoravaju da treba stati na loptu i barem dodatno promisliti, tvrdi Nacionalov sugovornik. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

U okolnostima rekordnih cijena energenata, energetske tvrtke ostvarile su neočekivane prihode pa je preporuka Europske Komisije ciljana na to da se dio te zarade preusmjeri u javne financije, a potom prema građanima i tvrtkama pogođenima energetskim šokom.

Dana je preporuka da se energetske tvrtke oporezuju dodatnim porezom po poreznoj stopi od 33 posto na dodatnu zaradu, a članice eurozone i Europske unije prihvatile su preporuku pa su ili uvele ili su u procesu uvođenja „poreza na ekstraprofit“ – doduše, isključivo vezano uz energetski sektor. Španjolska ga je proširila i na manji dio bankarskog sektora, a Mađarska je zasad jedina članica koja je porez uvela u široki krug tvrtki. Francuska je jedina zemlja koja je u parlamentu glasovala protiv takvog poreza.

Češka je predložila zakon po kojem stopom od 40 do 60 posto namjerava oporezivati energetske tvrtke i banke čija zarada premašuje petogodišnji prosjek, a Poljska je u proceduri prijedloga zakona po kojem će se oporezovati dodatna zarada svih tvrtki s više od 250 zaposlenika, i to stopom od 50 posto za razliku dobiti u odnosu na trogodišnji prosjek iz prethodnih godina.

Hrvatska, po trenutnom prijedlogu koji je po svemu sudeći pušten u javnost kao probni balon, kako bi se testirale reakcije, u idućoj godini od ekstraporeza namjerava namaknuti između milijarde i pol i dvije milijarde kuna.

Ekstraporez snažno brani novi ministar financija Marko Primorac, no kako on ne uživa veći utjecaj u vladajućim strukturama, jasno je da iza njega svojim autoritetom stoji premijer Andrej Plenković, a među tvrtkama koje bi taj porez plaćale je i Podravka, kojoj je na čelu Martina Dalić. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

„Model podsjeća na krizni porez ‘harač’ iz administracije Jadranke Kosor, kao i na porez na telekome u administraciji Zorana Milanovića. U sva tri slučaja riječ je o posebnim porezima zamišljenima za punjenje proračuna, s time da je ovoga puta makroekonomska situacija, ali i stanje javnih financija bitno drugačije. Proračun se, naime, puni dobro, a zanimljivo je naročito da su prihodi od poreza na dobit rasli 43 posto u godinu dana“, rekao je za Nacional sugovornik iz Hrvatske gospodarske komore, koja je s udrugom Glas poduzetnika i dijelom ekonomskih stručnjaka vrlo nesklona širem oporezivanju, čak i iznad preporuka Europske komisije. Među njima je porezni stručnjak Hrvoje Zgombić, koji je u prvoj reakciji za medije ustvrdio da su mnoge kompanije u ovoj godini imale povećanu dobit zato što je ovo prva godina nakon izlaska iz pandemijskih uvjeta poslovanja, tijekom kojih su zbog ograničenja imale smanjenu dobit. „Na rast dobiti utječu i brojni drugi razlozi, poput investicija ili ranije ugovorenih poslova, a realiziranih ove godine. Cijeli niz je situacija zbog kojih kompanije imaju višu dobit i zato je predloženi način oporezivanja totalna glupost“, smatra Zgombić.

Među protivnicima je i Davor Nađi, predsjednik stranke Fokus: „Generalno sam protiv bilo kakvog poreza na ekstraprofit. Vlada ide i šire nego drugi pa sad spominju doslovno bilo koga. Meni je ta definicija apsurdna: netko je u protekle četiri godine zbog cijele situacije s pandemijom i krizom mogao imati prilično mizeran profit. Loše je i pogubno za gospodarstvo zaračunati dodatan porez u, uvjetno rečeno, normalnoj godini“, izjavio je Nađi u svojoj prošlotjednoj reakciji, egzemplarnoj za taj dio političkog spektra..

„Povećanje dobiti može nastati kao rezultat povećanja internih efikasnosti unutar poduzeća, npr. povećanje efikasnosti poslovnih procesa, digitalizacije određenih proizvodnih linija ili uspješnih rezultata u poslovnom restrukturiranju koji su pozitivno utjecali na kretanje profitabilnosti. Može nastati kao rezultat otvaranja nove proizvodne linije ili plasmana novog proizvoda na tržište, nakon nekoliko godina ulaganja u istraživanje i razvoj, ili biti rezultat izvanrednih događaja u bilanci, recimo konsolidacije poduzeća nakon akvizicije ili jednokratne prodaje neoperativne imovine. Može biti rezultat specifičnosti djelatnosti kojom se tvrtka dominantno bavi, a u kojoj se, u pravilu, višegodišnja ulaganja u nekoj ‘prvoj godini povrata’ pretvaraju u visoku dobit, recimo kod farmaceutskih istraživačkih kompanija. To su primjeri rasta prihoda i zarade tvrtki koji se ne mogu tretirati kao ekstraprofit“, tvrde Nacionalovi sugovornici iz poduzetničkih krugova.

U najvećim hrvatskim kompanijama, poput Podravke ili PPD-a, sigurno ne gledaju blagonaklono na dodatni porez koji bi te tvrtke trebale plaćati. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Biznis sektor, dakle, uglavnom smatra da se predloženim načinom oporezivanja neopravdano kažnjavaju najuspješnije tvrtke u zemlji, no u Vladi će neslužbeno otkriti i drugu stranu medalje: ekstraporezom će se, kažu, i stati na kraj onima koji su državne subvencije preusmjerili u vlastitu zaradu.

„Ako je neka tvrtka u 2022. godini imala dobit 30 posto veću od prosjeka iz razdoblja od 2018. do 2021., na razliku od deset postotnih poena naplatio bi se porez po stopi od 33 posto. Kad bismo ograničili primjenu posebnog poreza isključivo na energetski sektor, kako je predloženo Uredbom Europske komisije, jedini ozbiljniji kandidat za plaćanje dodatnog nameta bila bi Ina. To je jedina hrvatska kompanija koja se bavi proizvodnjom i preradom nafte i plina te bilježi osjetan rast dobiti unatoč ograničenju cijena naftnih derivata. HEP, kao druga velika kompanija koja ulazi u navedene kriterije, nije kandidat za naplatu poreza jer će zbog ograničenja cijena struje poslovati s gubitkom“, objašnjavaju u Vladi.

Na strani zagovornika ekstraporeza nema previše eksponiranih glasova u javnosti, poput Luke Brkića, sveučilišnog profesora ekonomske politike: on kaže da bi porez na ekstraprofit bio samo malen potez u smjeru ispravljanja „primitivnog hrvatskog poreznog sustava“ i „neravnomjerno raspoređenog fiskalnog tereta u našem društvu“.

U pozadini neslaganja unutar djela Vlade i HDZ-a zapravo bi se, tvrde neki Nacionalovi sugovornici, mogla nalaziti ideja o definitivnom preslagivanju hrvatskog poreznog sustava tako da se opterećenje rada i potrošnje dramatično smanji te da se zauzvrat ozbiljnije opterete kapital i bogatstvo. U tom kontekstu već dulje od desetljeća spominje se uvođenje poreza na nekretnine, posebno one koje nisu u funkciji. Nominalno se i veći dio HDZ-a slaže s time da bi se radilo o logičnom i socijalno pravednom potezu, pogotovo jer je Hrvatska jedna od posljednjih europskih država koje nisu uredile to područje – no od uvođenja poreza odustalo se iz pukih političkih motiva i straha od reakcije dijela javnosti i predstavnika krupnog kapitala.

„Hrvatska je još uvijek dramatično orijentirana na potrošne poreze, prije svega PDV, dok je udio prihoda od poreza na bogatstvo i dohodak samo 5,6 posto BDP-a. Na toj ljestvici tik do nas nalazi se Bugarska sa 6,3 posto, potom Češka sa 7,7 posto te Slovenija i Slovačka s 8 posto. Europski prosjek je 13 do 14 posto BDP-a, koliko otprilike iznosi udjel od poreza na bogatstvo u BDP-u jedne Njemačke. Uvođenje poreza na ekstraprofit u ovom kontekstu moglo bi biti čak i probni balon za znatno veći zaokret u poreznoj politici Hrvatske“, zaključio je jedan od sugovornika Nacionala.