Nacional je u suradnji s EIC mrežom u posljednjih nekoliko mjeseci dubinski istražio tko su inozemni financijeri Pro-Life udruga koje su protive pravu žena na pobačaj, što postaje sve ozbiljniji problem u Hrvatskoj. Veći dio tog novca stiže iz SAD-a iz neprofitnog sektora i miljea zaslužnog za politički uzlet američkog predsjednika Donalda Trumpa. U Hrvatsku je proteklih godina s ciljem promicanja anti-abortus ozračja pristiglo pet stotina tisuća eura. Nacional je dubinski istražio s kojih je adresa i kome taj novac upućen te kako se to manifestira u praksi, gdje mahom mlade žene iz Hrvatske sve teže pronalaze adresu da bi obavile pobačaj i to zbog sve izraženijeg ‘’virusa’’ priziva savjesti, zbog kojeg sve veći broj liječnika odbija pružiti tu vrstu liječničke pomoći. Dio je to razloga zašto, među ostalim, dramatično raste broj žena koje abortus obavljaju izvan Hrvatske, često u susjednoj Sloveniju. U Brežicama, uspavanom slovenskom gradiću u blizini hrvatske granice, najmanja je opća bolnica u zemlji. Ginekološki odjel, predvođen ženama, suvremeno je opremljen te nudi privatne sobe i ljubazno osoblje.

Svakoga tjedna žene iz Hrvatske javljaju se putem telefona ili elektronske pošte, tražeći pobačaj u Brežicama. Njihov broj sve je veći. U cijeloj 2018. godini zaprimljena su 54 zahtjeva za pobačaj, a samo u prva tri mjeseca 2019. godine već ih je 25. Mnogi dolaze iz Zagreba, koji je udaljen samo 32 kilometra.

“Ne govorimo sad o nekoj navali žena”, rekla je ravnateljica bolnice Anica Hribar, “nije baš da čekaju u redovima ispred bolnice”.

Gotovo sve dolaze zbog medicinski indiciranih pobačaja, koji uključuju uzimanje dviju tableta unutar 48 sati, što znači da žene moraju dvaput posjetiti kliniku i prelaziti granicu.

Tijekom drugog boravka pacijentica se odmara u privatnoj spavaćoj sobi s vlastitom kupaonicom, gdje ostaje do pet sati, dok joj maternica ne izbaci sadržaj.

Nakon toga liječnici pregledavaju reproduktivne organe ultrazvukom i razgovaraju sa ženama o tom iskustvu. Većina pacijentica u kasnim je tinejdžerskim ili ranim 20-im godinama, neke su starije, ali su često i mlađe od 15 godina.

Zanimljivo je da i Slovenija i Hrvatska temelje svoje zakone na istom zakonu o pobačaju iz 1977. godine, kada su obje bile konstitutivne republike SFRJ. Tim zakonom dopušten je pobačaj na zahtjev u prvih deset tjedana trudnoće, a nakon toga samo ako je trudnoća posljedica kaznenog djela, predstavlja rizik za zdravlje ili život žene ili ako je fetus oštećen.

Zašto onda hrvatske žene putuju preko granice?

Jedan razlog je pilula za pobačaj koja je lakše dostupna u Sloveniji nego u Hrvatskoj, a drugi je cijena. Medicinski induciran pobačaj u Sloveniji stoji 200 eura, što je jeftinije nego u Hrvatskoj gdje je prosječna cijena 300 eura. “Nije puno, samo da pokrijemo svoje troškove, ne želimo podizati cijenu”, rekla je ginekologinja bolnice u Brežicama Nataša Kočnar.

Žene se često osjećaju ugodnije ako otputuju daleko od kuće, na mjesto koje nudi diskreciju. “Udaljenost bi mogla biti razlog”, smatra Nataša Kočnar. “Žene razmišljaju: u Sloveniji me nitko ne poznaje… To je povezano s krivnjom. Ne žele da itko zna.”

Glavni razlog što mlade žene iz Hrvatske sve više odlaze pobaciti u Sloveniji je što većina medicinskog osoblja u Hrvatskoj odbija vršiti pobačaje

Ipak, glavni razlog leži u tome što većina medicinskog osoblja u Hrvatskoj odbija vršiti pobačaje; zemlja je čvrsto katolička, a liječnici su pod pritiskom organizacija koje se protive pravu na izbor. Slovenija je također katolička zemlja, ali nije tako sklona prihvaćanju načela Pro-Life pokreta u kontekstu vjere.

“U Hrvatskoj su vodeći političari veći katolici od Pape”, komentirala je Nataša Kočnar.

Direktorica bolnice Anica Hribar tvrdi da Crkva u Sloveniji također želi utjecati na ženino pravo na izbor, ali bez većeg učinka. “Mislim da su slovenske žene prilično jake, ne žele obezvrijediti ženska prava izborena još prije 50 godina”, smatra.

Liječnici koji odbijaju obaviti pobačaj također su rijetka pojava u Sloveniji. “Nismo osjećali da smo na nešto primorani zbog politike ili religije ili sličnog”, rekla je Nataša Kočnar, “niti smo osjećali pritisak odozgor, samo od banke, da ne trošimo previše”.

Prigovor savjesti u porastu

Otkako im je 2003. u Hrvatskoj dopušteno odbiti vršiti pobačaje, broj takvih liječnika raste. Do 2018. godine 59 posto zdravstvenih radnika (218 od 371) u bolnicama u kojima žene mogu zatražiti pobačaj, odbijalo je provesti postupak, navela je hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

To je povećanje od četiri posto u odnosu na 2014., kada ih je odbilo 55 posto. Tri četvrtine njih nije objasnilo zašto, dok je 12,4 posto izjavilo da je to iz vjerskih razloga, a 12,4 posto iz etičkih razloga.

Jasenka Grujić, ginekologinja koja zastupa pravo na izbor, bila je šokirana tim iznenadnim rastom. Tvrdi da iza toga stoje “tihi rad Katoličke Crkve” i “mnoge glasne organizacije” koje govore u ime Crkve.

“Mislim da moje kolege koje koriste klauzulu o prizivu savjesti nisu na strani žena, već na strani Katoličke Crkve”, rekla je Jasenka Grujić, “oni su izdajice žena, a ne profesionalci”.

Ove godine hrvatska vlada također je dopustila upotrebu medicinski induciranog pobačaja u svim bolnicama. Međutim, zbog velikog broja liječnika koji odbijaju obavljati pobačaje, “to neće povećati pristup abortusu i žene će i dalje putovati u inozemstvo”, tvrdi Sanja Cesar, članica izvršnog odbora NVO-a CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje).

Budući da većina liječnika koristi klauzulu priziva savjesti, mnogi mlađi liječnici osjećaju da se moraju uskladiti, tvrdi Jasenka Grujić. Ali postoje i druge osjetljive situacije koje se dotiču političkih napetosti.

“Jedan od mojih kolega je srpske nacionalnosti i nije imao prigovora savjesti na pobačaj”, rekla je Jasenka Grujić. “Ali netko mu je rekao da je ubojica Hrvata i nakon toga je objavio da mu se javio prigovor savjesti i ne radi pobačaje.”

Pobačaj “zajamčen ženama u Hrvatskoj po zakonu”

Liječnici koji odbijaju obaviti pobačaj trebaju uputiti pacijente na druge kolege koji mogu pristupiti toj službi u svojim bolnicama. Međutim, u nekim mjestima to nije moguće.

“Prema nacionalnom zakonu, prigovor savjesti individualno je pravo zdravstvenih radnika, ali ne i pravo zdravstvenih ustanova u cjelini”, rekla je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. “Potaknuti pobačaj je medicinski postupak zajamčen ženama u Hrvatskoj po zakonu, tako da bi trebao biti dostupan u svim bolnicama koje su za to ovlaštene.”

U 2015. žene su mogle zatražiti abortus u 30 zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj, ali šest od njih ne bi im pružilo tu uslugu. Budući da žene, prema pravilima UN-a, moraju imati pristup abortusu na zahtjev, Vlada je naredila svim odgovarajućim državnim bolnicama pružanje te usluge.

Tri bolnice angažirale su vanjske medicinske stručnjake za obavljanje pobačaja, dok su dvije (OB Našice na sjeveroistoku zemlje i KB Sveti Duh u Zagrebu) uputile pacijente drugim ustanovama.

U Svetom Duhu to nije bio problem jer su žene mogle otići u drugu bolnicu u Zagrebu, no žene iz Našica moraju putovati sat vremena do Osijeka zbog postupka. Ravnatelj OB Našice Hrvoje Šimić rekao nam je da “ne rade prekide zdravih, vitalnih trudnoća” i potvrdio da ih upućuje u sestrinsku bolnicu udaljenu 53 kilometra.

Međutim, kako bolnice moraju angažirati ginekologe i za izvođenje operacija, ponekad žena koja želi pristupiti pobačaju završi na dugoj listi čekanja, tvrdi Sanja Cesar. Žene u takvoj situaciji ne mogu si priuštiti čekanje.

Liječnik: “Ja sam odvjetnik te djece”

Iako su liječnici koji odbijaju obaviti pobačaj po zakonu dužni uputiti žene na drugog praktikanta, mnogi umjesto toga uvjeravaju žene da ne abortiraju.

“Oko 50 djece rođeno je nakon što sam razgovarao sa ženama koje su se spremale odustati”, rekao je dr. Ivan Zmijanović, voditelj Odjela ginekologije i opstetricije u Općoj bolnici u Šibeniku. “Ti razgovori nisu jednostavni i ugodni, traže strpljenje, razumijevanje i međusobno povjerenje. Na samom početku razgovora kažem da sam odvjetnik tog djeteta i da objasni zašto želi zaustaviti trudnoću, a onda ću, ispred djeteta, reći zašto je ne zaustaviti.”

U međuvremenu je predsjednik Hrvatske liječničke komore (koji sada više nije na tom mjestu) Trpimir Goluža sudjelovao u Hodu za život 2017., usmjerenom protiv abortusa, gdje se fotografirao u majici “Hod za život” i to objavio na svojoj stranici na Facebooku, izazvavši ogromne kritike nevladinih organizacija.

Mnogi stariji hrvatski liječnici vjeruju da pobačaj na zahtjev nije medicinski postupak. Ove godine direktor Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu (KBC) Ante Ćorušić ustvrdio je da “namjerni prekid trudnoće nije liječenje, već medicinska usluga na zahtjev”, a u tom slučaju dama nije pacijent, nego “klijentica ili korisnica” usluge.

Liječnica Jasenka Grujić smatra to stajalište tragičnim. “Kao da govori o kozmetičkoj operaciji, recimo zatezanju kože”, rekla je.

Ali tko je katolički lobi?

Prema popisu iz 2011. godine oko 86 posto Hrvata izjašnjava se kao katolici. Stoga vjerske organizacije često tvrde da zastupaju većinu Hrvata kada proglašavaju da se zakoni zemlje trebaju mijenjati i prilagođavati vjerskim načelima.

Godine 2013. građanska inicijativa koju je vodila organizacija U ime obitelji bivše novinarke Željke Markić, podržala je referendum o promjeni Ustava kako bi se specificiralo da brak može biti samo između muškarca i žene. Od Hrvata koji su glasali, 66 posto pristalo je brak ograničiti na heteroseksualnu zajednicu. Ta pobjeda dala je krila pro-katoličkom pokretu, koji je prozvan i “konzervativnom revolucijom”.

Grupe koje se zalažu za “pravo na život” podnijele su pritužbu Ustavnom sudu i proglasile da je zakon o abortusu iz 1978. bio neustavan, s obzirom na to da je u suprotnosti s Ustavom iz 1990. koji u članku 21. navodi da “svako ljudsko biće ima neotuđivo pravo na život”.

Međutim, kako je zakon iz 1978. donesen prije aktualnog Ustava RH, Sud je zatražio da Hrvatski sabor usvoji novi zakon do početka 2019. godine. Rok je prošao, a novog zakona nema. Ministarstvo zdravstva imenovalo je savjetodavnu skupinu stručnjaka za objektivnu analizu zakonskih rješenja i iskustava na tom području u zemljama EU-a. Međutim, to je naišlo na kritike jer su bili uključeni samo ginekolozi koji se pozivaju na prigovor savjesti.

“To je ludo, da u toj skupini nema jedne osobe koja se ne poziva na prigovor savjesti”, smatra Jasenka Grujić.

U odgovoru na tu primjedbu Ministarstvo zdravstva je izjavilo: “Članovi savjetodavnog stručnog tima izabrani su prema svojoj stručnosti, a ne prema svjetonazoru. Među njima su ginekolozi i neurolozi, sveučilišni profesori i odvjetnici s dugogodišnjim radom u struci i izvanrednim profesionalnim rezultatima.”

Stajalište svećenika: “Mislim da smo Pro-Life nacija”

Don Damir Stojić je od 2007. godine bio studentski kapelan na Sveučilištu u Zagrebu i pripada salezijancima, katoličkom redu koji djeluje među mladima, koji na njegova okupljanja dolaze u tisućama. Prihvaća središnja načela vjere i ima praktično iskustvo savjetovanja mladih ljudi protiv pobačaja.

“U Hrvatskoj je snažan Pro-Life val. Mislim da smo Pro-Life nacija”, rekao je. “Jasno je da ljudski život započinje začećem, sjedinjenjem spermija i jajne stanice.”

Ali ako se pobačaj stavi izvan zakona, nije li to slučaj uplitanja države u ženino pravo nad vlastitim tijelom?

“Imamo mnogo slučajeva u kojima nam država govori što da radimo sa svojim tijelom”, rekao je on. “Ako me policajac zaustavi u automobilu, a ja nemam pojas, mogu reći ‘moje tijelo, moj izbor’. U mnogim se prostorijama ne puši, mogu reći “moje tijelo, moj izbor” i zapaliti. Stvar je u tome što je tu uključeno još jedno tijelo. Tu imamo dva subjekta, još jedna osoba je uključena, tu je linija razdvajanja.”

Osim Udruge dobrote, nijedna od Pro-Life organizacija nije odgovorila na novinarska pitanja o izvoru svojih stranih donacija

Stojić je savjetovao trudne djevojke koje nisu bile sigurne u svoj izbor. “Dajem im svu potporu koju mogu da djetetu podare život”, rekao je, “do sada nisam imao slučaj u kojem bih savjetovao djevojku, a ona bi odlučila prekinuti trudnoću.”

On vjeruje da abortus ne bi trebao biti dopušten ni u slučajevima silovanja: “Mislim da nasilju ne treba odgovoriti nasiljem. Ako je žena začela nakon silovanja, imamo dvije žrtve – prva žrtva je žena, a druga je nerođeno dijete, a dijete ne snosi nikakvu krivnju. Ja bih joj pomogao i da zavoli dijete i pomogne mu, jer je to ljudski život, a ljudski život je održiv i svet. Pokazat ću vam ultrazvučne slike dvoje nerođene djece, jedno je začeto silovanjem, drugo nije – kako biste znali koje je koje? Dijete nije krivo.”

Pola milijuna eura inozemne potpore hrvatskom Pro-Lifeu

Mnoge Pro-Life organizacije u Hrvatskoj financiraju se iz inozemstva. Skupina građanskih aktivista iz Vigilarea poziva svoje pristaše da lobiraju kod političara i čelnika institucija, a jedan od glavnih kanala djelovanja je akcija “Zaštita prava na život od prirodnog začeća do prirodne smrti”. Vigilare je primio najmanje 197.957 eura donacija od stranih organizacija 2016. i 2017. godine.

Snažna poljska organizacija za borbu protiv prava na izbor Ordo Iuris izradila je pravni okvir o tome kako postrožiti zakone o pobačaju u Poljskoj i povezana je u tom djelovanju s Ordo Iuris Croatia, novom organizacijom osnovanom ove godine. Odvjetnik u Vigilareu Tomislav Čunović jedna je od osoba čije se ime nalazi na osnivačkom dokumentu organizacije Ordo Iuris Croatia.

“Ordo Iuris u Hrvatskoj osnovali su hrvatski odvjetnici, čija je misija slična onoj Instituta Ordo Iuris u Poljskoj”, stoji u priopćenju Ordo Iuris iz Poljske. “Naši stručnjaci dijele s našim kolegama iz Hrvatske stručno znanje, iskustvo i know-how. Među organizacijama nema financijskih transfera.”

U Hrvatskoj je aktivna i katolička organizacija Human Life International iz SAD-a u Virdžiniji, moćna udruga u borbi protiv pobačaja koja kontracepciju naziva “korijenom kulture smrti”.

Ta organizacija financira udruge u Hrvatskoj bespovratnim sredstvima još od 2002. a u 2015. i 2017. dodijeljena je potpora u ukupnom iznosu od 122.441 dolara. Svjetski savez mladih (WYA) je dobrotvorna organizacija utemeljena u SAD-u koja se protivi pobačaju i kontracepciji, a misija joj je da “brani i promiče dostojanstvo svake ljudske osobe, od trenutka začeća do prirodne smrti”.

Tu udrugu financira Fondacija Chiaroscuro katoličkog milijardera Seana Fielera koja je organizaciji od 2012. do 2017. dodijelila 1,86 milijuna dolara. U Hrvatskoj je osnivačica Anna Halpine izjavila da će njezina nevladina organizacija učiniti sve kako bi spriječila ono što se naziva štetnim politikama o pobačaju, kontroli rađanja i seksualnom obrazovanju.

WYA je integrirao svoj obrazovni program Human Dignity Curriculum (HDC), Nastavni plan i program za ljudsko dostojanstvo, u dvjema školama u Hrvatskoj “i od hrvatske vlade dobiva potporu za program”, a Vlada je odobrila HDC u više škola. U međuvremenu, njezine europske podružnice u Hrvatskoj, Austriji i Belgiji dobile su bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 63.000 eura u sklopu EU financiranja kroz program Erasmus, za rad na inicijativama mladih.

Osim toga, Svjetski savez mladih Hrvatska, lokalna podružnica WYA-a, dobila je 36.543 eura za svoje poslovanje iz inozemnih izvora. Još jedna podružnica, Svjetski savez mladih jugoistočne Europe, osnovana je u studenome 2018. u Hrvatskoj. Njena financijska izvješća još nisu dostupna, ali njen osnutak otkriva da imaju plan proširiti svoje poslovanje na susjedne zemlje.

Ostale Pro-Life udruge utemeljene nakon 2009. koje su dobile financijsku potporu stranih organizacija u posljednjih pet godina su Udruga Ime dobrote (127.710 eura), Udruga U ime obitelji (25.322 eura), Centar za obnovu kulture (17.504 eura) Glas roditelja za djecu – GROZD (13.117 eura) i Marijini obroci (7.331 eura).

Ukupno su strane organizacije donirale najmanje 534.499 eura hrvatskim Pro-Life udrugama čije djelovanje utječe na javno mnijenje u Hrvatskoj. Međutim, imena donatora ne mogu se pronaći u godišnjim izvješćima.

Nijedna od navedenih organizacija nije odgovorila na novinarska pitanja o izvoru svojih stranih donacija, osim Udruge Ime dobrote koja je povezana s katoličkom televizijom Laudato TV.

”Udruga Ime dobrote jedna je od osnivača privatne inicijative Laudato televizije (LTV). Primarni cilj udruge Ime dobrote je prikupljanje sredstava za opstanak i rad LTV-a. Naši donatori su domaći i strani, a uglavnom se radi privatnim donatorima. Primili smo i donaciju od odbora Američke biskupske konferencije za pomoć crkvama u centralnoj i istočnoj Europi, što nam je pomoglo u plaćanju ugovorne obaveze s vatikanskim medijem Vatican News”, izjavila je koordinatorica programa LTV-a Mateja Potroško.

Taktika borbe Pro-life organizacija u Hrvatskoj potječe iz SAD-a. Lila Rose, američka Pro-Life aktivistkinja, 2014. gostovala je u Hrvatskoj i izjavila: “Drago mi je što mogu zastupati pravo na život u Hrvatskoj.’’

Svake godine u Hrvatskoj se organizira Hod za život inspiriran godišnjim prosvjedom u Washingtonu protiv liberalizacije zakona o pobačaju iz 1973. Hodu za život je 2016. prisustvovala Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića. “Svaka razborita osoba će izabrati život nad smrću”, kazala je tada Sanja Orešković novinarima.

U korizmi, hrvatski Pro-Life aktivisti također mole ispred bolnica tijekom inicijative pod nazivom 40 dana za život, a nastala je pod utjecajem američke inicijative za izravno djelovanje na mjesta u kojima se obavljaju pobačaji. U Hrvatskoj je inicijativu 40 dana za život 2017. financirao Vigilare.

“Oni mole,” kaže svećenik Damir Stojić. “Koriste molitvu. Najutjecajniji ljudi na svijetu nisu političari ili rock zvijezde, nego ljudi čije su molitve uslišane.’’

Dana 24. ožujka 2019. godine, akcija 40 dana za život organizirala je događanje u Vukovaru, na kojem je dr. Mirjana Radan, specijalistica za ginekologiju i opstetriciju, održala predavanje o prigovoru savjesti. Organizatori su popratili događaj na Facebooku i pritom su objavili fotografiju kutije u kojoj su se nalazili mali modeli fetusa.

Organizatori su najavili da liječnici mogu održati predavanje po pravilima Hrvatske liječničke komore (HLK) i tako sakupiti bodove koji im omogućuju bolje rangiranje. Međutim, iz HLK su nam rekli da im organizatori nisu prijavili događanje”prema utvrđenim kriterijima” i da “zbog toga liječnici ne mogu dobiti bodove”. Članovi inicijative 40 dana za život nisu odgovorili na novinarska pitanja.

‘Rastu slučajevi liječničkog prigovora savjesti i stigme pobačaja koji potiču akcije poput inicijative 40 dana za život i Hod za život’, tvrdi aktivistica Marinella Matejčić

Na pitanje zašto toliko mnogo akcija protiv pobačaja dolazi iz Amerike, Stojić kaže: “Nosimo američke cipele, odjeću i koristimo kreditne kartice, pratimo američku kulturu, slušamo glazbu i gledamo njihove filmove, sve što je dobro. Ne vidim problem ni u ovome.”

Međutim, takva atmosfera u javnosti stvara pritisak na žene koje žele pobaciti. “Rastu slučajevi liječničkog prigovora savjesti i stigme pobačaja koji potiču akcije poput inicijative 40 dana za život i Hod za život”, tvrdi Marinella Matejčić, aktivistica udruge Znaj znanje.

Referendum: “Ljudi ne bi spriječili pravo na pobačaj”

U Hrvatskoj se raspravlja o tome treba li se održati referendum o zabrani pobačaja, iako to još nije predloženo na zakonodavnoj razini. Sanja Cesar smatra da ako Vlada prihvati progresivni zakon o namjernom prekidu trudnoće, “postoji mogućnost da će ultrakonzervativci pokušati organizirati referendum o pobačaju”.

No, Ivana Ninčević-Lesandrić, zastupnica u hrvatskom Saboru, ne vjeruje u učinkovitost takve zabrane. “Svi će otići u Bosnu, Mađarsku i Sloveniju i pobaciti, a to će učiniti potajno”, kaže ona.

Unatoč svojim stavovima protiv pobačaja, Damir Stojić tvrdi da, ako se i dogodi referendum o toj temi, malo je vjerojatno da će njegovi stavovi prevladati.

“Mislim da bi, ako bi se organizirao referendum, većina ljudi bila Pro-Life, ali ne bi oduzeli nečije pravo na pobačaj”, kaže on. ‘’Mislim da referendum vjerojatno ne bi išao u našem smjeru. Nadam se da griješim. U srcu i duši mi smo Pro-Life nacija.’’

Poljska i Rumunjska: Odbijanje pobačaja

Kako je prošlog tjedna otkrio Nacional, mnoge europske Pro-Life organizacije koordiniraju svoj rad u neformalnoj grupi pod nazivom Agenda Europe Network. Neke od tih skupina potrošile su od 2,1 do 3,1 milijun eura koje su dobile od organizacija koje su povezane s Pro-Life akcijama, navodi se u registru transparentnosti EU-a.

Mnogi podržavaju liječnike koji imaju prigovor savjesti, a u mnogim dijelovima Europe sve je veći broj medicinskog osoblja koje se poziva na prigovor savjesti. U Italiji 68,4 posto medicinskih stručnjaka odbija sudjelovati u pobačajima, dok su u istočnoeuropskim zemljama Rumunjskoj i Poljskoj brojke također visoke.

U Rumunjskoj, novo istraživanje Nacionalova partnera The Black Sea otkrilo je da 60 bolnica od ukupno 189 odbija obavljati pobačaje.

U međuvremenu u Poljskoj, gdje je pobačaj na zahtjev zabranjen, većina žena putuje u inozemstvo da bi pobacile, ili ga obavljaju kod kuće, iako je to nezakonito.

Bolnice u Poljskoj mogu obavljati pobačaj ako je ugroženo zdravlje žena, ako je fetus abnormalan ili ako je trudnoća posljedica kaznenog djela.

Međutim, samo deset posto institucija (40 od 400) koje država obvezuje na pružanje usluga obavljaju pobačaje, navodi nevladina organizacija Federacija za planiranje žena i obitelji (Federa). Regije na jugoistoku Poljske gotovo da nemaju bolnice koje provode postupak pobačaja. “Izuzetno teško možemo dobiti usluge legalnog pobačaja jer se u mnogim dijelovima zemlje ne obavljaju pobačaji zato što se liječnici pozivaju na priziv savjesti”, kaže predsjednica Federe Krystyna Kacpura. “Bolnice kao državne institucije ne smiju imati priziv savjesti. To je ilegalno, ali nitko na to ne obraća pozornost.”