Suradnja različitih medijskih kuća postala je neophodna, pogotovo u istraživačkim projektima u kojima se prati trag novca, trgovina oružjem ili ljudi, zaključeno je na kraju konferencije Globalne mreže istraživačkih novinara (GIJN) koja se od srijede do nedjelje održala u njemačkom Hamburgu. Upravo je to u svojem završnom govoru istaknuo i Dave Kaplan, predsjednik Globalne mreže istraživačkih novinara, organizacije koja je i organizirala najveću svjetsku konferenciju istraživačkih novinara, na kojoj je ove godine sudjelovalo više od 1600 novinara iz 135 zemalja koji su na nekoliko desetaka panela i radionica raspravljali o smjeru modernog istraživačkog novinarstva. Kaplan je pozvao okupljene istraživačke novinare da surađuju što je više moguće jer se jedino tako mogu oduprijeti sve većoj navali dezinformacija koje se plasiraju putem društvenih mreža i pojedinih medija:

„Prošlo je vrijeme u kojem su novinske redakcije jedna na drugu gledale kao konkurenciju. Danas samo suradnjom i zajedničkim radom možemo pobijediti u ratu protiv lažnih vijesti i dezinformacija.“

Zbog porasta nasilja nad novinarima s konferencije Globalne mreže istraživačkih novinara poslan je i zahtjev Ujedinjenim narodima kojim se traži da ta institucija pokrene posebni odjel unutar Ureda visokog povjerenika za ljudska prava koji bi se bavio zaštitom novinara i njihovih prava. Gotovo jedinstveni zaključak je da su istraživački novinari danas na udaru političkih elita te da se stanje pogoršalo otkako je Donald Trump postao predsjednik SAD-a. Iako su novinarske slobode u SAD-u i dalje na visokoj razini, Trumpova komunikacija i odnos prema novinarima koji ga istražuju ohrabrili su političare širom svijeta da se počnu ponašati poput njega te da odu i korak dalje i da s verbalnog nasilja prijeđu na fizičko. Kako je točno Trump utjecao na odnos prema novinarima možda je najbolje opisao Russ Buettner, novinar New York Timesa i dobitnik Pulitzerove nagrade. Buettner je nagradu dobio za tekst u kojem je otkrio kako je Trumpov otac godinama varao na porezima te je na osnovu tih prevara bogatstvo prenio na svoju djecu, među kojima je i aktualni američki predsjednik. Nakon panela, Buettner je za Nacional prokomentirao stanje i u američkim, ali i u svjetskim medijima u doba Donalda Trumpa: „Iako smo i mi u New York Timesu svakodnevno na Trumpovoj meti, njegove prijetnje i napadi nikada neće s verbalnog prijeći na fizičke ili pravosudne. Zato se situacija novinara u SAD-u ne može uspoređivati sa situacijom u nekim drugim, nažalost bih rekao, čak i u većini drugih država. Međutim, Trumpova retorika ohrabrila je osobe poput Dutertea na Filipinima ili Bolsonara u Brazilu da s riječi prijeđu na djela. Znate kada Trump ‘šaleći se’ kaže da bi tog novinara trebalo upucati, on to nikada ne bi napravio, ali neki njegovi kolege te riječi mogu vrlo ozbiljno shvatiti. Trump njima zapravo šalje poruku kako se mogu ponašati i da je sasvim prihvatljivo ponekad i upucati novinare.“

S konferencije je poslan i zahtjev UN-u kojim se traži da ta institucija pokrene posebni odjel unutar Ureda visokog povjerenika za ljudska prava, koji bi se bavio zaštitom novinara i njihovih prava

Buettner je razotkrio kriminalnu poslovnu shemu obitelji Trump, no zbog zastare tih kaznenih dijela američki predsjednik za to ne može odgovarati, no uskoro bi mogao odgovarati pred američkim Kongresom zbog nagovaranja da Ukrajina počne istraživati njegovog potencijalnog izbornog konkurenta, bivšeg potpredsjednika Joea Bidena. Novinar New York Timesa kaže da je ovoga puta stvar drugačija jer je Trump prešao crtu koju do sada nije:

„Trump vjerojatno neće biti smijenjen, ali ovo bi moglo snažno utjecati na njegov reizbor. Potpora njegovom radu nikada nije prešla 50 posto, što je nezabilježeno u američkoj povijesti, a sada će ta potpora još više pasti. Treba naglasiti i da su veliku ulogu u tome odigrali mediji i to upravo one koje je Trump cijelo vrijeme prozivao i vrijeđao. Dio medija je prihvatio njegovu igru i bez ikakve kritike prenosi sve što Trump kaže, ali dio provjerava svaku njegovu izgovorenu riječ i istražuje njegovu prošlost i sadašnjost“.

Sličnog je mišljenja i Doug Haddix, izvršni direktor organizacije Istraživački novinari i urednici, koja okuplja oko 6000 novinara te je jedna od najvećih novinarskih organizacija u SAD-u. I on poput Kaplana i Buettnera smatra da je atmosfera prema istraživačkim novinarima postala vrlo neprijateljska i da se plasiranjem dezinformacija u medijski prostor pokušava umanjiti značaj njihovog rada. Haddix je za Nacional rekao što njega najviše zabrinjava u istraživačkom novinarstvu: „Točno je da su dezinformacije veliki problem, ali mene više brine osobna sigurnost istraživačkih novinara. U ovom nasilnom okruženju sve više novinara prima prijetnje smrću, a u današnjem digitalnom svijetu vrlo je lako nekome ući u trag i te prijetnje doista i ostvariti. Zato u našoj organizaciji dosta vremena provodimo dijeleći savjete novinarima kako povećati digitalnu sigurnost i kako se služiti kriptiranim sustavima u svom radu.“

Doug Haddix je posebno zabrinut što su u posljednjih nekoliko godina mete postale cijele novinarske redakcije. Nakon napada na pariški satirični list Charlie Hebdo, prošle je godine u SAD-u napadnuta redakcija Capital Gazette u Marylandu, pa ovaj američki novinar kaže da je sigurnost novinara trenutno na najnižoj razini još od 11. rujna 2001. godine:

„Nisu lagana vremena ni za američke novinare, pa onda možete stvoriti sliku kako je u nekim drugim državama. Čak i u nekim europskim državama novinari su pod velikim pritiskom i često su na udaru policije i pravosuđa. Zamislite kako je tek u nekim državama gdje je demokracija još uvijek strani pojam i gdje razni autokrati bez ikakve kontrole proganjaju novinare.“

Haddix se osvrnuo i na veliki problem društvenih mreža, prije svih Facebooka koji je nedavno uveo promjene koje ga nisu previše oduševile: „Mnogi članovi naše organizacije su vrlo zabrinuti zbog tih promjena. Zbog problema privatnosti Facebook je dodao vrlo dugačak kod funkciji pretrage i danas se više ne može tako jednostavno otkriti tko je i odakle objavio neke fotografije ili dokumente koje mogu biti ključne za neke istrage naših novinara“.

Problem Facebooka i ostalih društvenih mreža je što su jako smanjili ciklus trajanja pojedine vijesti te se zato urednici pojedinih redakcija sve manje odlučuju trošiti ionako ograničene budžete na dugotrajne istraživačke priče koje potom vrlo brzo nestanu s radara zbog velike količine vijesti koje generiraju društvene mreže. No Haddix kaže da postoje primjeri koji pokazuju da se istraživačko novinarstvo i dalje isplati i da jake istraživačke priče i dalje imaju snažan utjecaj u javnom prostoru:

„Čini se kako danas svakih pola sata izlazi jedna jaka priča i zato se novinarima, ali i urednicima teško odlučiti za duge i skupe istrage. Ali primjeri poput New York Timesa i njihove velike istrage o povijesti poslovanja Trumpove obitelji pokazuju kako jedna priča može razotkriti laži najmoćnijeg političara na planeti. Međutim, i o toj se priči raspravljalo možda tjedan dana, a onda je već pala u zaborav zbog drugih tema. Prije desetak godina o takvom bi otkriću raspravljali mjesecima.“

‘Atmosfera prema istraživačkim novinarima postala je vrlo neprijateljska, a plasiranjem dezinformacija u medijski prostor pokušava se umanjiti značaj njihova rada’, smatra Doug Haddix

Osim priče NY Timesa o Trumpovoj obitelji, prošlu su godinu obilježili stotine radova istraživačkih novinara koji su uglavnom nastali suradnjom više redakcija, a među njima je spomenuta i Europska istraživačka suradnja (EIC), europska mreža čiji je član i Nacional. Na jednom od panela posebno je spomenuta priča Nacionalovog novinara Blaža Zgage koji je razotkrio poslovno carstvo kineskog biznismena Paula Phue u Crnoj Gori. Istaknuto je kako je ova priča pravi primjer kako novinari mogu pratiti tok novca sumnjiva porijekla uz pomoć danas dostupnih baza podataka koje postaju glavni alat istraživačkih novinara.

Na konferenciji u Hamburgu nagrađeni su i najbolji istraživački radovi, a nakon što su novinari filipinskog portala Rappler održali nekoliko predavanja tijekom konferencije, nije bilo iznenađenje što je serija tekstova „Ubojstva u Manili“ nagrađena za najbolji istraživački rad. Novinarka Patricia Evangelista je sa svojim kolegama dokazala da iza ubojstava ovisnika o drogama u Manili stoje samoorganizirani odredi smrti koje je uz blagoslov predsjednika Rodriga Dutertea angažirala filipinska policija. I dok službene brojke govore da je od dolaska Dutertea na vlast na Filipinima ubijeno 5500 osoba, po procjenama UN-a od 2016. je u toj zemlji ubijeno oko 25.000 ljudi, uglavnom ovisnika o drogama. Sva ubojstva dogodila su se nakon što je na predsjedničkim izborima pobijedio Rodrigo Duterte. Novinari Rapplera su zbog svog rada redovito meta napada Duterteovih pristaša, a osnivačica Rapplera, filipinska novinarka Maria Ressa u posljednjih je godinu dana pet puta uhićena te je u Hamburg došla tek nakon što je položila kauciju filipinskim vlastima da će se vratiti u zemlju kako bi joj se sudilo zbog uvrede filipinskih političara.

Uz filipinske novinare nagrađena je i zajednička priča nekoliko novinskih redakcija pod imenom Gupta Leaks koja se bazirala na ogromnoj datoteci elektroničke pošte braće Gupta. Riječ je o poslovnim ljudima iz Indije koji su se devedesetih preselili u Južnoafričku Republiku, gdje su njihove tvrtke preuzele vodeću ulogu u suradnji s državnim tvrtkama te su braća Gupta tako zaradili stotine milijuna dolara. Koliko je ovo otkriće imalo odjeka u javnosti, pokazuje i činjenica da je južnoafrički predsjednik Jacob Zuma vrlo brzo podnio ostavku. Priča iz Južne Afrike na najbolji način pokazuje koliko su suradnja i velike baze podataka iz kojih se crpe bitne informacije važne za današnje istraživačko novinarstvo.