Raznolikost životinjskih vrsta duž američko-meksičke granice iznimno je velika i u slučaju izgradnje zida između dviju zemalja opstanak mnogih među njima bit će ozbiljno ugrožen, upozoravaju stručnjaci.

U jugoistočnom dijelu Teksasa, u dolini Rio Grande, točnije u Nacionalnom utočištu za divlje životinje, jednom od triju zaštićenih područja koja se prostiru do granice s Meksičkim zaljevom, živi oko 700 vrsta kralježnjaka.

Zaštićeno područje proteže se do rijeke Rio Grande koja označava granicu, a velika granična ograda od 2009. uskim prolazima presijeca velike dijelove utočišta.

S obaju strana ograde širok je prazan pojas, koji je noću većim dijelom osvijetljen. Borci za očuvanje flore i faune odavna se žale na negativan utjecaj ograde na život divljih životinja. Kažu da su prolazi toliko uski da se velike životinje poput muflona ili puma kroz njih ne uspijevaju provući ni prijeći na drugu stranu kako bi koristile svoje prirodno stanište u cijelosti.

Pojas koji je potpuno lišen vegetacije smetnja je i manjim životinjama koje na drugu stranu ne mogu prijeći jer su nezaštićene vegetacijom “na brisanom prostoru”.

Nešto dalje prema zapadu, bizoni se svim silama trude probiti bodljikavu žicu kako bi stigli do bogatih pašnjaka i izvora vode.

Duž 3144 kilometra duge granice već postoji 1200 km raznih zapreka i ograda, ponegdje čak i trostrukih. U nekim dijelovima nalaze se nadzorni tornjevi i senzori.

“Prijetnju ovdašnjim divljim životinjama i ekosustavima predstavlja politička granica koja jako komplicira napore za njihovim očuvanjem”, kaže Rick van Schoik s kalifornijskog sveučilišta u San Diegu. Ističe da su ugrožene čak i neke ptičje vrste među kojima je vrsta sove.

Posljednji oceloti koji u Sjedinjenim Državama žive u divljini naseljavaju područje Rija Grandea. Ima ih oko pedesetak sjeverno od granice, a put do njihovih rođaka na jugu u potpunosti je blokiran.

Slično je s jaguarima i pumama, kaže Van Schoik.

U nekim dijelovima, točnije na mjestima na kojima je to moguće, granicu više puta dnevno prelaze manje životinje poput riđih risova. Sada je to moguće, no što će biti ako se izgradi zid?, retorički se pita Van Schoik.

“Izgradnja zida u potpunosti bi izolirala životinjske vrste s jedne i druge strane, povećavajući aktualni problem. Naime, životinje se ne bi mogle pariti, što bi moglo dovesti do njihova nestanka”, kaže za Washington Post Jesse Lasky sa sveučilišta Penn State University.

Dugoročno, znanstvenici strahuju od smanjenja bioraznolikosti duž granice.

Časopis “Outside” pokušao je, uz pomoć programa što ga je kreirala Američka služba za ugrožene divlje životinje i ribe izračunati što bi za njihovu egzistenciju značilo postavljanje zida duž čitavih 3200 km granice.

Rezultat: Zid bi “potencijalno utjecao na način života 111 ugroženih životinjskih vrsta, 108 vrsta ptica selica, na funkcioniranje četiriju utočišta za divlje životinje i jednako toliko ribljih mrijestilišta te nepoznat broj zaštićenih močvarnih životinjskih vrsta”.