MLADI GLUMCI PREDVODNICI ANSAMBLA NOVE KOMEDIJINE PREDSTAVE

Premijera predstave “Talijanski slamnati šešir” Eugenea Labichea bit će izvedena 12. svibnja u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija. Zanimljivo je što u toj predstavi, koju režira Georgij Paro, igraju trojica mladih glumaca koji su ljubav prema glumi naslijedili od svojih očeva. Jan Kerekeš – sin Ljubomira Kerekeša, Filip Vidović – sin legende hrvatskoga glumišta, pokojnog Ivice Vidovića, te Adnan Prohić – sin Komedijina glumca Nedima Prohića, presretni su što na jednoj od ‘’velikih’’ kazališnih scena u Zagrebu imaju priliku pokazati svoj talent; Kerekeš i Vidović kao alternacija za glavnu ulogu, a Prohić u dvjema manjim ulogama.

“Mislim da nisu vremena takva da možemo birati previše. Naročito kad si mlad glumac, treba ‘gristi’, dokazivati se i nadograđivati, a to se može jedino uz pošteni odnos prema poslu. Važne uloge u velikim institucijama potvrda su da si na pravom putu i trebamo ih raditi odgovorno, a kad predstava dođe pred publiku, trebamo ih ‘braniti i živjeti’ najbolje što možemo i sjetiti se trenutaka kad nam je bilo najteže i kad nije bilo posla”, smatra Jan Kerekeš koji kaže da je njegov otac Ljubomir odigrao veliku ulogu u njegovu zanimanju, a i još je igra. On je, sjeća se Jan, iz kazališta ili sa snimanja uvijek dolazio pun pozitivne energije, duhovitih anegdota i njemu se to svidjelo još kao djetetu. Počeo je pisati pjesme, glumiti u dramskim grupama u osnovnoj i srednjoj školi, uživao u tome i gluma kao poziv bila je jedino što je mlađi Kerekeš htio više od svega. Otkrio je i je li mu zbog oca glumca bilo lakše ili teže u glumačkom poslu.

“Kako kada i kako gdje. Ponekad je teško do trenutka kada te ljudi upoznaju jer dotad te možda gledaju kroz prizmu oca i njegovih uspjeha. Otac i ja smo dvije različite osobe i što prije netko to prihvati, prije će sam sebi dopustiti da nas upozna obojicu. Od oca sam naučio nevjerojatno puno i još učim. Pogotovo u žanru komedije. Od samog početka rada na predstavi, pa sve do igranja i razvijanja predstave pred publikom. Općenito me tata naučio odgovornosti i poštenom odnosu prema poslu i prema ljudima s kojima radim”, kazao je Jan Kerekeš i zaključio da je za mladog glumca danas najveći izazov opstati, kontinuirano se truditi i biti prisutan. Smatra da mladim glumcima danas nedostaje ponešto poniznosti, odgovornosti i poštovanja prema poslu, ali za to je uvelike kriv nemilosrdan tempo života. Kerekešov kolega Filip Vidović uživa u pripremi “Šešira”, a upravo je završio jednu plesnu predstavu “Room No.7” na nezavisnoj sceni s Andreom Solomon, Emom Janković i Juditom Franković, koja igra u ZPC-u, te završava i dječju predstavu “Crvenkapica i gladni vuk” u Točki na i, s Franom Marijom Vranković i Petrom Vukelić. Kaže da je mogućnost biranja mladom glumcu u Hrvatskoj zasad definitivno privilegija, a nada se da će tu privilegiju zaslužiti napredovanjem, učenjem i usavršavanjem svojih znanja i vještina ostvarenih kroz rad na različitim ulogama i projektima. Da će završiti kao glumac, nije bilo teško zamisliti, a sve je krenulo time što je kao dječak slučajno upao na predstavu “Play Beckett” Teatra Ulysses, gdje se upoznao s procesom proba i izvedbi te mu se svidjelo kako i što se to radi… Nakon toga je krenuo u dramske grupe ZKM-a i tad je ‘’pala’’ odluka da želi upisati studij glume.

“Roditelji su u početku bili protiv toga, ali ja sam se držao sebe, bio sam uporan i na kraju su me i podržali. Mnogi misle da je zbog prezimena lakše, ali to je češće teret. Neizbježno je zbog toga biti pod povećalom kritika… Iako mi je otac uzor, smatram da osobni rad rezultira napretkom. Meni je moj tata prvenstveno tata i tako ga gledam. Sjećam se njegovog savjeta za ispit iz govora na prvoj godini: “Nemoj žuriti, samo polako.” Toga se i dalje pokušavam držati. To je zadnji moj ispit koji je gledao… Često mi zafali da ga mogu pitati za neki savjet i kako se nositi s nekim stvarima. Možda nije fizički sa mnom, ali gledam na to da je i dalje uz mene i da me podržava”, kazao je za Nacional Vidović kojemu je važno da, iako je mladom glumcu u Hrvatskoj teško, mogućnosti za njih postoje. Adnan Prohić kazao je da ga je gluma oduvijek zanimala jer je oca pratio u kazalištu od malih nogu, pa može reći da je zapravo odrastao u Kazalištu Komedija jer je, naveo je, pratio gotovo sve očeve predstave i tako se zaljubio u glumu. Nakon srednje škole odlučio je da se želi time baviti.

“Otac u početku nije bio za to da postanem glumac jer je tvrdio da se to ne postaje preko noći, da za glumu treba živjeti. Mama je tome više bila sklona pa je i on počeo vjerovati da stvarno to želim te mu nije ništa drugo preostalo nego da me podrži u tome i da mi da savjete koji će mi pomoći da ostvarim svoj cilj. Naravno da je teže kad vam je otac glumac, ali čovjek se s vremenom navikne”, istaknuo je Adnan Prohić koji smatra da je za mladoga glumca danas jako važno biti uporan i ustrajan u tome što radi, da drži do sebe, da se bavi sobom i da se što više dokazuje. Prohić mlađi u budućnosti se vidi u Kazalištu Komedija, baš kao njegov otac, jer voli taj tip teatra. Mjuzikl je, pojasnio je, oduvijek volio, a pohađa i satove pjevanja kako bi se usavršio i bio spreman na sve glumačke izazove.