Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić Vincetić imaju dvije medalje u stolnom tenisu na Paraolimpijskim igrama, a Ivan Katanušić srebro u bacanju diska u Tokiju

Redom vrhunski sportaši, paraolimpijci i osvajači olimpijskih medalja, bacač diska i kugle Ivan Katanušić i stolnoteniske paraolimpijke Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić Vincetić dobitnici su ovogodišnje nagrade Grada Zagreba, čija je svečana dodjela predviđena 31. svibnja.

Iako se osvajanje olimpijske medalje smatra krunom karijere, nagrada Grada Zagreba ima poseban značaj za sve troje jer im odaje posebno priznanje za rad i trud, a kako sami, kroz smijeh kažu, dodatnu težinu daje činjenica da Splićanka, Varaždinska i Imoćanin dobiju nagradu Grada Zagreba. To im je posebno drago jer nagrada pokazuje da se trud i rad isplatio.

Za čitatelje Zagreb Newsa razgovarali smo s dobitnicima nagrade Helenom Dretar Karić i Ivanom Katanušićem, dok je Anđela Mužinić Vincetić bila odsutna zbog turnira u Laškom. Njezina partnerica Helena također je trebala sudjelovati na tom turniru, ali ga je zbog ozljede propustila.

Helena Dretar Karić rođena je Varaždinka te je u svojoj mladosti bila rukometašica. U 18. godini doživjela je prometnu nesreću koja je preusmjerila njezin život u suprotnom smjeru. Treniranju stolnoga tenisa intenzivno se posvetila 2008. te se nakon promjene nekoliko klubova skrasila u zagrebačkom klubu STKOI »Uriho« i započela uspješnu suradnju s Anđelom Mužinić.

Ima brojne zapažene rezultate u parastolnom tenisu na europskim i svjetskim prvenstvima, ali i dvije medalje s Paraolimpijskih igara. Iz Tokija se vratila s broncom koju je osvojila u paru s Anđelom Mužinić. To im je već druga olimpijska medalja, a prva im je bila srebrna koju su osvojile na prethodnim Paraolimpijskim igrama u Riju. Heleni je za njezin veliki doprinos u sportu nedavno uručena i godišnja državna nagrada za sport ‘’Franjo Bučar’’ za 2021., a na nagradu Grada Zagreba posebno je ponosna.

Helena Dretar Karić se prisjetila kako je neočekivano uslijedio poziv za nagradu Grada Zagreba.

“Moram napomenuti kako sam se prilično ljuto i bezvoljno javila na nepoznati telefonski poziv jer sam bila uvjerena da me i ovaj put zovu radi neke prodaje nečega putem telefona, uvaljivanja nekih proizvoda i slično. Tada je uslijedilo totalno iznenađenje kada se s druge strane predstavila tajnica Joška Klisovića i javila nam za nagradu”, ispričala je Helena Dretar Karić.

“Iako sam rođena Varaždinka, jako volim Zagreb koji je moj svakodnevni dom u sportskom i profesionalnom životu. Ljubav prema Zagrebu i Dinamu usadili su mi roditelji i zato je najnovija nagrada posebna čast”, naglasila je.

Helenin život je svakodnevno na relaciji Varaždin – Zagreb i kako sama kaže Zagreb je kao grad pokazao visoku razinu senzibilnosti za sportaše s invaliditetom s obzirom na uvjete za treniranje i stvaranje preduvjeta za ostvarivanje vrhunskih rezultata, a samim time i promociju grada, sporta i zdravog načina života.

Kada je riječ o uvjetima, Helena je rekla kako se ne može požaliti, ali da su paraolimpijski uvjeti dosta ispod razine regularnog sporta.

“Kao sportaši s invaliditetom susrećemo se s mnogim problemima. Prvi i osnovni su arhitektonske barijere, odnosno nemogućnost treniranja u svim objektima koji su, primjerice, dostupni sportašima bez invaliditeta. Iz istog razloga je teško i organizirati pripreme. Također, veliki je problem sportašima koji tek kreću jer u najvećoj mjeri moraju sve sami financirati – od trenera do odlazaka na turnire. Jednom kad ostvariš rezultat i počneš biti stipendiran je lakše, ali počeci su jako teški i zato mnogo sportaša završi i prije nego što su počeli trenirati vrhunski. Što se tiče sponzora, gotovo da u 15 godina profesionalnog igranja nisam imala nijednog. Rekla bih da je to zato što mi sportaši s invaliditetom nismo toliko zanimljivi kao primjerice nogometaši, ali isto tako i stolni tenis mnogima vrijedi manje nego neki drugi sportovi. Sreća je što Anđela i ja kontinuirano kroz godine postižemo dobre rezultate i financira nas HPO i ne mogu se požaliti. Uglavnom dobijemo sve što nam je potrebno za vrhunski rad, ali uvijek bi moglo biti bolje. Primjerice, još uvijek nismo u svim segmentima u potpunosti izjednačeni s olimpijcima”, poručila je.

Uz dvije dobitnice, nagradu Grada Zagreba zaslužio je i paraatletičar Ivan Katanušić, osvajač srebra u bacanju diska na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, ostvarivši najveći uspjeh u karijeri.

Poput Helene, Ivan se također ugodno iznenadio nagradi Grada Zagreba i zahvalan je jer kako kaže to nije samo osobna nagrada i priznanje za ostvarene rezultate, već priznanje za cijeli paraolimpijski sport.

“Važno je naglasiti da za razliku od regularnog sporta u kojem je isključivo fokus pobijediti protivnika, u paraolimpijskom olimpijskom sportu je fokus na dvije stvari. To je borba s protivnikom i borba sa samim sobom i pomicanje osobnih granica.

Motivacija i idoli važni su za promicanje sporta među mladima, a kada je riječ o osobama s invaliditetom, onda to ima još dublje značenje u smislu socijalizacije i svakodnevne integracije u društvu”, naglasio je Katanušić.

“Treba kontinuirano naglašavati što sve osobe s invaliditetom mogu napraviti i da pomiču svoje granice. Siguran sam da će i ova posljednja nagrada Grada Zagreba biti poticaj mnogim osobama s invaliditetom da vide kako je sve moguće”, naglasio je Katanušić za čitatelje Zagreb Newsa.

Prema Katanušićevim riječima puno je važnije pričati o buđenju i stvaranju motivacije kod mladih, pogotovo osoba s invaliditetom da se uključe u bilo koji sport, nego stavljati fokus na uvjete u sportu.

Ivan je poručio kako su dobri.

“Moja razina invaliditeta ne zahtijeva posebne prilagodbe, tako da mi to poprilično olakšava situaciju u smislu uvjeta i infrastrukture, ali najveći problem je kada dođe zima”, rekao je.

Prisjetio se svojih početaka, kada je sam shvatio da si može poboljšati kvalitetu života i vlastite mogućnosti.

“U početku mi je bilo sve teško i naporno, a danas mi je potpuno normalno da svakodnevno dižem 200 kila utega na dan. To