RADOVI MLADIH NJEMAČKIH I EUROPSKIH UMJETNIKA

U galeriji “Martina Kaiser”, jednoj od najpoznatijih privatnih galerija u Kölnu koje predstavljaju mlade i mlađe njemačke i europske umjetnike, u petak je otvorena izložba slika šestero slikara i slikarica “Ja zum Bild” (Da za sliku), među kojima je svoja tri rada na poziv galeristice Kaiser izložila hrvatska slikarica Jadranka Ivaniš Yaya. Uz nju, od naših je umjetnika na izložbi prisutna i slikarica Sandra Zuanović, Zagrepčanka koja već dugo živi i radi u Berlinu, a prošle se godine zagrebačkoj publici predstavila u Galeriji Nest.

Izložena su djela nekoliko vrlo zanimljivih berlinskih umjetnika mlađe srednje generacije, među kojima su Annedore Dietz (1972.), Kathrin Günter (1971.), Sandra Schlipkoeter (1979.) i Tanja Selzer (1970.). U uvodnom tekstu izložbe, berlinski likovni kritičar Thomas W. Kuhn naglašava kako slikarstvo još uvijek pobuđuje veliki interes, usprkos moćnom digitalnom svijetu bezbrojnih slika koje nam svakodnevno prezentiraju Facebook, Pinterest, Flickr, Instagram i druge aplikacije. Naime, svih šestero odabranih umjetnika povezuje činjenica što se slikarstvom ne bave samo formalno, radi profesionalne karijere i tržišta, već ih snažno zanima ono što je u slici i na prvi pogled nevidljivo. Prema Kuhnu, „zanimaju ih fundamentalna pitanja specifične materijalne kvalitete slike kao osjetilne strukture koja je u svjesnom dijalogu s nematerijalnim svojstvima digitalnih slika koje su svuda oko nas“.

Odabrani umjetnici za ovu izložbu imaju mnoge zajedničke poveznice. Veže ih ne samo ideja da umjetnosti pristupaju nekonvencionalno, intuitivno i daleko od već potrošene matrice postkonceptuale, vraćajući se na korijene Novih divljih, drugog vala ekspresionizma, ali i postimpresionizma i lirske apstrakcije s izraženom kontemplativnom komponentom. Crteži Sandre Zuanović (1973.) složene su apstraktne matrice koje na prvi pogled teksturom djeluju poput serigrafije ili drvoreza u boji. Sitne guste strukture reduciranih fitoflorealnih uzoraka crtane su gel olovkama, na tragu lirske apstrakcije, čija nas kontemplativnost i specifičan odabir boja odmiču od kakofonije urbanog kaosa.

Slikarica Jadranka Ivaniš Yaya (1974.) u kontinuitetu razvija ekspresionističku ideju suvremenog urbanog šamana, koja se odlično uklopila u recentne tendencije u njemačkoj umjetnosti, a ne samo na njihovu tradiciju Novih divljih (Die Neue Wilde) i Beuysa. Klasičnu štafelajnu sliku proširuje prema kolažu, asemblažu, odnosno slikoreljefu i slikokolažu. U novom ciklusu slika i slikokolaža stvara niz fascinantnih planova i prizora, s bezbrojnim detaljima piktogramske naravi koji svi zajedno pikturalno funkcioniraju kao snažna vizualna cjelina. Iskazujući delikatan osjećaj za kompoziciju prizora, Yaya prezentira dinamički i značenjski moćne slike, ispunjene fragmentima podsvijesti, snova, ali i uvijek prisutnih arhetipova.

Svi prisutni umjetnici osjećaju kako umjetnost u današnjem društvu može osvještavati promatrače izvan uskih kanala ideologije, politike ili kulturoloških teorija, i zadržati važnu estetsku komponentu. Pa ako je to i svojevrsna varijanta urbane džungle, bitno je da niti na koji način nije previše sterilno i pretenciozno ispolirana, što je očita smjernica galerijskog djelovanja Martine Kaiser.

U vrlo nadahnutom govoru na otvorenju, mladi kelnski povjesničar umjetnosti Wilko Austermann osvrnuo se detaljno na analizu rada i procesa slikanja svakog pojedinog umjetnika, u iznimno razumljivom i edukativnom govoru, bez ikakvih hermetičnih fraza koje odbijaju publiku. S obzirom na to da su otvorenju prisustvovali neki istaknuti kelnski kolekcionari suvremene umjetnosti koji su pomno slušali Austermanna kako ih vodi od slike do slike, to je jedna tendencija za koju ne bi smetalo da zaživi i u Hrvatskoj.

Izložba je otvorena do 26. kolovoza.