Objavljeno u Nacionalu br. 406, 26. kolovoz 2003.

Iza svjetskog uspjeha u skoku u vis Blanke Vlašić, koja je nedavno u Zurichu preskočila 201 cm i priprema se za Svjetsko atletsko prvenstvo u Parizu, stoji atletski fanatizam njenog oca, desetobojca Joška Vlašića, koji za Nacional prvi put otkriva kako je od svoje kćeri od malih nogu stvarao vrhunsku sportašicu

Krajem ovog tjedna 19-godišnja skakačica u vis Blanka Vlašić nastupit će na Svjetskom prvenstvu u atletici u Parizu. Iza njezinog rezultata od 201 cm stoji atletski fanatizam njezina oca i trenera Joška Vlašića. On je uz pomoć trenera Bojana Marinovića i male skupine ljudi uspio stvoriti vrhunsku atletičarku koristeći se pri tome vlastitim znanjem koje je godinama usavršavao paralelno s atletskim usavršavanjem svoje kćeri. Joško Vlašić nije samouk, bivši je desetobojac, profesor kineziologije, a godinama je bio atletski i kondicijski trener brojnim atletičarima i ostalim sportašima. On u Blanku Vlašić toliko vjeruje da nam je prije nekoliko dana u Splitu rekao: “Blanka bi mogla srušiti svjetski rekord u skoku u vis koji iznosi 209 cm, samo je pitanje kada će se to dogoditi. I ona je toga svjesna kao i trener Bojan Marinović s kojim sam se kladio u 1000 eura kada će se to dogoditi”.

Blanka Vlašić u ovom je trenutku najmlađa skakačica u vis s preskočenih više od dva metra, a sa 193 centimetara najviša je skakačica u svjetskoj konkurenciji. Ističući njezine dobre i loše strane Joško Vlašić kaže kako su visina i koordiniranost njezina velika prednost, dok je tjelesna težina, koja ne smije prelaziti 72 kg, njezin krucijalni problem. “Blanka može biti mršava i imati jednako potkožnog masnog tkiva kao i neka niža i mršava natjecateljica, ali je zbog svoje visine uvijek teža za 10 do 20 kilograma. Ta je težina negativan faktor zbog strukture skočnog zgloba koja je slična kod svih djevojaka. Blanka ima 72 kg, ali kada s ubrzanjem dolazi na letvicu, tih 20 kilograma više pretvara se u dodatnih 100 kilograma opterećenja, a zglobovi moraju izdržati to opterećenje”, objasnio nam je Joško Vlašić koji je priznao da je u cijelom sportskom razvoju njegove kćerke napravio samo jednu pogrešku, a to je da ju je u ranom djetinjstvu navikao na čokoladu i slatkiše. Zbog toga je težina najveći problem Blanke Vlašić, a najalarmantnija situacija bila je 2001. godine kada joj je otac po ladicama pronalazio omote čokolade. “Iako imamo strahovito velik dijapazon vježbi kojima Blanka jača stopalo, nema garancije u borbi protiv mogućih ozljeda”, ističe Vlašić koji objašnjava da svaki kilogram težine može biti presudan jer se pri skokovima stvara velika sila na stopalu i svaka kriva izvedba skoka može izazvati ozljedu. S druge strane, Blanka bi mogla smršaviti, spustiti se na 67 kilograma težine, ali tada bi, kaže Bojan Marinović, “pojela svoje mišiće”.

S druge strane, Blankina koordiniranost s obzirom na visinu takva je da njezin otac kaže kako se takav primjer rijetko nalazi u cijelom svijetu. “Obični ljudi misle da koordiniranost nije bitna u monostrukturalnom gibanju, ali to nije tako. Ovdje se koordinacija očituje u mini prostoru, ali ti su minimalni pomaci tako značajni da presudno uvjetuju sve ostalo. U tom mikro prostoru ta je koordinacija još bitnija. To je snaga Blanke, visina i koordinacija”, smatra Vlašić.

U podjeli poslova oko brige za Blanku Vlašić Bojan Marinović zadužen je za tehniku skoka. On je bivši skakač u vis koji je u svojoj karijeri spoznao sve loše strane krivog treniranja kao što je mijenjanje trenera, mijenjanje tehnika i čestog ozljeđivanje te je napustio aktivno bavljenje atletikom i upisao višu trenersku školu. “U pripremnom periodu ja sam prisutniji jer tada dolazi do razvoja njezinih fizičkih sposobnosti, a u takmičarskom periodu prisutniji je Bojan Marinović kada su bitne tehničke finese u samoj izvedbi skoka. Dok je on na putovanjima s Blankom, ja radim pripremu za slijedeću sezonu”, objašnjava Vlašić njihov odnos.

S obzirom na to da ne postoji univerzalna tehnika koja se može primijeniti na sve skakačice u vis, Marinović je objasnio kako se tehnika treba prilagoditi skakačici s obzirom na njezine predispozicije. “Kod Blanke smo prvo pokušavali sa sedam koraka u zaletu. Kada je došla do preskočenih 193, 194 cm, počela se malo gubiti u tom ritmu pa smo odlučili skratiti zalet na pet koraka, što se pokazalo boljim. Oba zaleta imala su mali uvod, što nije isto što i zalet s mjesta jer s uvodom imate dobru početnu brzinu. Ovih pet koraka sada je najpravilnije što ne znači da se podizanjem svojih sposobnosti neće vratiti na sedam koraka. Ona mora podići eksplozivnu snagu da može izdržati taj odraz i mora dobiti osjećaj za ritam zaleta, a to se dobiva određenim vježbama”, tvrdi Bojan Marinović koji ne krije što Blanka mora poboljšati u svojoj tehnici. “U tehnici ona mora prvenstveno poboljšati ulaz u odraz, pogotovo iz zamašne noge u odraznu nogu. Zamašna noga malo kasni u odnosu na odraznu nogu, ona bi morala malo brže reagirati, kao što treba pogoditi trenutak kada s njom reagirati,” opisuje Marinović. Da tako nešto nije lako ostvariti, potvrđuje i Joško Vlašić koji kaže da je jedina skakačica u vis koja je to mogla savršeno napraviti bila Stefka Kostadinova, svjetska rekorderka s preskočenih 209 centimetara.

S obzirom na postojeće stanje u hrvatskoj atletici, u kojoj atletski talenti vrlo lako propadaju, Joško Vlašić kaže kako je tajna Blankina uspjeha u neuobičajenim i specifičnim treninzima. On kaže kako ni u jednoj sezoni priprema, koje naziva mezociklusom, ona nije trenirala na jednak način. “Naš trenažni proces bazira se na jednostavnom principu, a to je da morate napraviti stres i onda pustiti organizam da se adaptira. Ako je stres pravovremen – i nije prejak da ne bi narušio zdravlje – tada tijelo ima način da se digne iznad određene razine i dođe do napredovanja. Blankin napredak bazira se na pravilnom stresu”, smatra Joško Vlašić dok Bojan Marinović upozorava kako kod tehnike postoje neki principi koji se ne mogu mijenjati, već ih samo treba usavršavati. Do sada su promjene metode rada najčešće kod Blanke rezultirale boljim rezultatima s time da Marinović kaže kako je prošla godina bila jedina kritična. Tada je na početku sezone preskočila 194 centimetara i Vlašić i Marinović pomislili su kako će Blanka već tada preskočiti dva metra. “Međutim, tada je došlo do jednog udara u školi, morala je učiti kako bi se oslobodila srednjoškolske mature i nije se mogla vratiti u staru formu”, prisjeća se Marinović koji kaže kako se nešto slično događalo i nekim njezinim vršnjakinjama. Pri tim treninzima Joško Vlašić kaže kako se strahovito puno radi na zaštiti Blankina tijela i jačanju kritičnih dijelova mišićnih grupa. “Pri skoku dolazi do velikog stresa koji uništava mišiće i zato se na jednom natjecanju ne može napraviti velik broj vrhunskih skokova. Osim toga, dolazi i do udara na nervni sustav tako da je teško zadržati jednako visoku koncentraciju na svim visinama”, kažu Vlašić i Marinović nakon što smo ih pitali zbog čega Blanka Vlašić nastoji izvesti što manje skokova – do preskočenih 201 cm u Zurichu došla je u samo tri skoka.

Osim toga, Joško Vlašić ističe kako je uvijek pazio da njegova kći ne bude robot. Osim što postavlja treninge tako da ne dolazi do zasićenja – tako da su oni vrlo raznovrsni i odvijaju se u različitim prostorima i različitim teretanama ? brine se i o drugim stvarima: “Nastojim i da Blanka ima svoj život, da izađe van, da se kupa, da nema presiju. Treba stvarati preduvjete da ona traje godinama jer ako jednom pukne, onda je gotovo. Moramo paziti da Blanka bude žena, da ima redovit menstrualni ciklus, jer ako se ide u krajnost i ako se potkožno masno tkivo spusti na manje od 18 posto, onda dolazi do narušavanje menstrualnog ciklusa”, kaže njezin otac koji zna da postoje nedopuštene metode kojima bi se moglo utjecati na funkcioniranje tijela nacjetatelja, ali o tome uopće ne želi govoriti. Primjerice, kombinacija efedrina i kofeina, kao i uzimanje muških hormona, pomažu pri izgaranju masti, ali Vlašić kaže kako je Blanka potpuno čista od svake vrste dopinga.

S psihološke strane Blanka Vlašić nikada nije imala problema s pritiskom velikih natjecanja. Dapače, najbolje rezultate postizala je upravo u trenucima kada je osjećala najveći pritisak – ili u trećem pokušaju, ili na velikim natjecanjima u snažnoj konkurenciji. “Psihološki, uvijek je željela pobjedu, njezini limiti uvjetovani su snagom njezinih protivnica. Na treninzima nikada nije mogla postići svoj maksimum, tek na natjecanjima je iskazivala svoje maksimume”, kaže Joško Vlašić koji dodaje da je to bila njezina karakteristika još iz djetinjstva.

Ubuduće, Blanka mora napredovati u svim elementima i onda se mogu očekivati skokovi preko 205 cm. “Naš trenažni proces podijeljen je u nekoliko segmenata, u svakom mezociklusu, u svakoj godini treniranja morate poboljšati uvjete života, uvjete trenažnog procesa, sam trenažni proces, njezinu opremu i u svim tim segmentima morate napredovati. Onda možda možete očekivati pomak u rezultatu”, smatra Vlašić čije su metode treniranja do sada uvijek bile opravdane rezultatima. Osim stalnog poboljšanja najboljeg rezultata, Vlašić upozorava kako je prosjek Blankinih skokova na svjetskim mitinzima stalno rastao pa je tako ove godine Blanka na 12 natjecanja, odnosno u 85 posto slučajeva, preskočila 195 ili više centimetara, a na samo dva natjecanja, odnosno u 15 posto slučajeva, preskočila manje od 195 centimetara.