“Zamislite ljude koji uređuju novi stan, polažu prijemni ispit za fakultet, neki se spremaju na odmor, drugi pokrivaju krov kuće, dakle rade obične stvari koje ljudi rade, i onda sve to nestane u metežu i plamenu rata. Životi se zaustave, sruše se snovi, eruptiraju strahovi, nestane sunca i topline, zavlada tama. Tako ja vidim rat. I užasavam se pomisli da takvo nešto još jednom doživimo.”

U Republici Srpskoj u nedjelju je objavljen ukaz Milorada Dodika o proglašenju zakona da se odluke visokog predstavnika ne objavljuju u službenom glasniku tog bosanskohercegovačkog entiteta, kao i da se odluke Ustavnog suda ne primjenjuju na području RS-a. Kriza uzrokovana nemogućnošću dogovora i usklađivanja zajedničke politike predstavnika vlasti u BiH predugo traje, a svako malo Dodik upućuje i prijetnje odcjepljenjem. O tome koje bi konkretne korake, osim sporadičnih osuda objavljenih u vidu upozorenja i osuđujućih statusa na društvenim mrežama trebali poduzeti predstavnici međunarodne zajednice kako bi se očuvao mir u BiH, nacional.hr razgovarao je s višom znanstvenom suradnicom Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, dr. sc. Senadom Šelo Šabić.

Trebamo li se zbog eskalacije nerazumne politike lidera RS-a Milorada Dodika bojati novih sukoba u BiH?

“Retorika Milorada Dodika i postupci koji je prate ne mogu ostaviti ravnodušnim nikoga tko prati zbivanja u BiH. Možete se truditi pokazati hladnokrvnost, ali ukoliko ne posjedujete silu za djelovanje u slučaju bilo kakve eskalacije tenzija, ne možete se opustiti. Ja nisam takva sila, a ne znam niti postoji li takva sila, što me onda dodatno uznemirava.

A zamislite kako se osjećaju građani BiH koji svakodnevno od Milorada Dodika i rukovodstva RS-a slušaju poruke o nemogućnosti zajedničkog življenja i prate korake koji direktno podrivaju ustavni poredak države? A institucije njihove države ne mogu odgovoriti na takve napade zbog načina kako je država uređena Daytonskim mirovnim sporazumom.

Vjerujem da građani BiH žele sačuvati mir. Ali isto tako, nije isključeno kako postoji manjina koja kalkulira s mirom radi ostvarenja svojih interesa.

Što bi u ovom trenutku međunarodna zajednica trebala napraviti kako bi se očuvao mir u Bosni i Hercegovini?

NATO može i treba pojačati prisustvo vojnih snaga i time poslati signal da nikome neće biti dopušteno ugroziti mir. Slanje dodatnih trupa u Brčko i raspoređivanje na par drugih ključnih lokacija u BiH bio bi jasan signal da se nikakav vid oružanog nasilja neće dopustiti. Vidimo kako SAD poručuju da će odlučno djelovati jedino ukoliko Milorad Dodik organizira referendum, koji je najavio do kraja ove godine. Ja bih rekla da nije potrebno čekati i da je prevencija požara uvijek bolje rješenje nego gašenje požara.

Zamislite ljude koji uređuju novi stan, polažu prijemni ispit za fakultet, neki se spremaju na odmor, drugi pokrivaju krov kuće, dakle rade obične stvari koje ljudi rade, i onda sve to nestane u metežu i plamenu rata. Životi se zaustave, sruše se snovi, eruptiraju strahovi, nestane sunca i topline, zavlada tama. Tako ja vidim rat. I užasavam se pomisli da takvo nešto još jednom doživimo. Duboko suosjećam sa svima koji proživljavaju strahote rata bilo gdje na planetu. I zaista se nadam da ima dovoljno razumnih ljudi u Republici Srpskoj koji takvu sudbine ne žele ni sebi ni svojim susjedima, da su spremni djelovati kako bi spriječili da stvari odu u potpuno pogrešnom smjeru.

Koje mehanizme predstavnici EU-a i SAD-a imaju na raspolaganju?

Republika Srpska je pod upravom Milorada Dodika došla u ozbiljne financijske probleme, a međunarodna zajednica konačno počela uskraćivati dodatna sredstva. Financijski pritisak na RS sigurno ima efekta, osobito kod građana, ali bojim se da je za promjenu kursa politike Milorada Dodika sada za to prekasno. Da se to učinilo prije nekih desetak godina kada se krenulo s prijetnjama secesijom i referendumom o odcjepljenju, ne bismo danas bili u ovoj situaciji. No, Dodik je navikao prijetiti, a da međunarodna zajednica šuti i nudi ustupke kako bi se on smirio. Politika appeasementa je uvijek pogrešna politika. Bila je pogrešna u prošlosti, pogrešna je i danas.

Zaključujući, dakle, iz dosadašnjih poteza politike povlađivanja Miloradu Dodiku, nemam povjerenja da je nastupila odlučna promjena SAD-a i EU-a prema politici koju on utjelovljuje. A to je politika uvreda, drskosti, nepristojnosti. Politika grubosti i arogancije, retorika sile kojom očekuje da će zaplašiti svoje protivnike. Zapadna međunarodna zajednica ne djeluje uvjerljivo i odlučno. Tako da ne mogu isključiti ružan scenarij daljnjeg kompliciranja situacije u BiH u koju se mogu uključiti i neki drugi akteri.

Bi li se predstavnici Interpola i drugih sigurnosnih tijela EU-a trebali više angažirati na području borbe protiv korupcije u BiH?

Problem korupcije u BiH, kao najkorumpiranije države jugoistoka Europe, nije rezultat nesposobnosti provođenja istraga ili spoznaja o korupciji. Problem BiH je politizirano pravosuđe, odsustvo političke volje da se provode postupci. Ni tužilaštvo ni sudovi ne rade svoj posao. Institucije ne funkcioniraju na način kako bi trebale u jednoj uređenoj zemlji. Strane agencije i službe mogu pomoći, ali ono što je potrebno BiH je preuređenje političkog sistema kako bi se na novom političkom dogovoru reformirale institucije, uspostavila vladavina prava i počelo izgrađivati međusobno povjerenje.

‘Prekipjelo’ i Blinkenu: Objavom na Twitteru protiv čelnika Republike Srpske