Predstava ‘’Nora’’ prema tekstu Henrika Ibsena premijerno će biti izvedena 29. studenoga u Tvornici kulture, u produkciji umjetničke organizacije Hotel Bulić i režiji Senke Bulić. U predstavi igraju Helena Minić Matanić, Marko Cindrić, Lucija Šerbedžija, Igor Kovač i Darko Japelj.

„Zanima me što danas taj tekst znači, u kojoj mjeri je nama važan i aktualan. Činilo mi se da je jednako uznemirujući kao i u vrijeme kad je postavljen, da je aktualnost ogromna.Volim istraživati klasične tekstove, raditi ih u suvremenom kontekstu. Zanima me kako takav materijal funkcionira na više razina u suvremenom društvu i suvremenom umjetničkom konceptu. Prije dvije godine radila sam ‘Damu s kamelijama’ s istim motivom“, kazala je Senka Bulić za Nacional. Tvrdi da lik Nore nije radila kao praznu lutku, nego samosvjesnu osobu koja vrlo odvažno o riskantno mijenja svoju situaciju.

„Nikako isprazna, nego s vrlo jakom unutarnjom motivacijom. Svojevrsni model pobune. Njena odluka je drastična, rizik ogroman. Raskid s dotadašnjim modelom neočekivan, bez kalkuliranja. Ali s ogromnim pitanjima o posljedicama, privatnim i društvenim. Treba krenuti s privatne razine, ideje promjene vlastitih okolnosti. Razmišljam o tome zbog čega su sve naše pobune vrlo ograničenog dosega. Koja je točka s koje se može nešto mijenjati, a da ne zapadamo u cinizam. Većina ljudi je ucijenjena sve lošijim prilikama, plaši nas neizvjesnost promjene. U toj kombinaciji frustracije i straha moguć je trijumf i najgorih koncepata, loših odabira“, smatra redateljica koja je u predstavi postavila pitanje odnosa intimne i društvene represije. Ovaj tekst, kazala je, osim intimnih drama razotkriva društvene, političke ekonomske uvjete koji utječu na poziciju pojedinca.

„Mene je najviše, naravno, zanimala pozicija Nore, ali utjecaj društva vidljiv je u ponašanju i očekivanjima i ostalih aktera. U borbi između vlastitih želja i ograničenja. U njihovim odnosima reflektiraju se razni problemi“, govori Senka Bulić i odgovara na pitanje je li u Hrvatskoj vrijeme za veliku pobunu, za revoluciju. Ne priželjkuje takve obrate jer smatra da oni često završe nekom drugom lošom, ako ne i lošijom varijantom. Vjeruje da nama treba građanskog aktivizma, pritiska odozdo na nefunkcionirajući sistem i sve goru selekciju ljudi koji se bave javnim poslom, prvenstveno politikom.

„Potreban nam je barem minimalan osjećaj smisla života u društvu koje je nagrizeno na više razina. Kad je položaj žene u pitanju, neke stvari su se promijenile nabolje, generacije žena ipak su se izborile u našim nesklonim sistemima za pristojnije uvjete i promjenu ženske pozicije. Ali današnja tendencija je vrlo obeshrabrujuća. Sve je više uplitanja u privatne, intimne prostore koji upravo najviše pogađaju žene jer im reduciraju društvenu ulogu i očekivanja. Protiv toga se treba temeljito boriti jer se dosegnuti standardi vrlo lako uruše. Tome smo već svjedočili. Čim i pomislim na neke dosegnute standarde, sjetim se broja ubijenih žena samo ove godine u Hrvatskoj, žena koje su ubili njihovi partneri“, zaključila je Senka Bulić.