Goran Trbuljak, jedan od najvažnijih hrvatskih konceptualnih umjetnika, otvara 2. srpnja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU) izložbu Da sam umjetnik, bio bih genij, čime prekida odluku o neulasku u taj muzej koja je trajala više od 14 godina.
Ravnateljica MSU-a Vesna Meštrić podsjetila je na konferenciji za novinare kako je Trbuljak zadnji put imao izložbu u MSU 1996. na staroj, gornjogradskoj lokaciji, no od preseljenja muzeja u Novi Zagreb 2009. u njega nije dolazio.
“Njegova institucionalna kritika trajala je proteklih 14 godina, no sada se vraća izložbom kojoj je prethodila njegova izuzetno zanimljiva i provokativna knjiga Neka razmišljanja i dvojbe o temi moga sadašnjeg i budućeg odnosa s institucijom MSU Zagreb“, rekla je.
Trbuljak je odlučio ne dolaziti u MSU nakon što je svjedočio kako su na dan otvaranja nove zgrade, dok je trajala svečana ceremonija, umjetnici morali stajati vani na kiši, a među njima su bili i Ivan Picelj te Getulio Alviani čiji mu je rad pokazao da umjetnost ne mora biti samo slika.
“Upravo zato sada sam napravio popis sa sto umjetnika koje sam pozvao na izložbu“, dodao je.
‘Želim vratiti ready-made glavoper u prvotnu funkciju’
Otkrio je kako se, kada je dobio poziv da izlaže u MSU, pitao treba li mu to uopće.
“Činilo mi se nepotrebnim i mislio sam da ću imati dodatnih psihičkih i fizičkih problema“, rekao je.
Na to se ipak odlučio kako bi jedan svoj ‘ready-made’ rad vratio u funkciju – glavoper, bazen za pranje kose iz frizerskom salonu kojega je kupio preko oglasa od čovjeka koji ima isto ime i prezime kao on.
To je svoje djelo, koje asocira na slavni Duchampov pisoar, nekoliko puta izlagao i čuvao sve dok nije shvatio da ga želi osloboditi umjetničkog i muzejskog jarma te darovati onome tko će ga vratiti u prvotnu funkciju, daleko od umjetnika i muzeja, a izlaganje u MSU svojevrsni je oglas za to.
Izložba je podijeljena u osam isprepletenih poglavlja – Prekrižena razmišljanja i dvojbe, Knjige umjetnika, 1974.-2024., Tisuću i jedna monografija, 2009.-2024., Plakati o neulaženju u muzej, 2009.-2024, Fiktivno u virtualno, 2024., Muzej besanih; Readymadeization, 2017. i De readymadeization, 2024.
Ona nije retrospektivna iako vodi kroz njegov umjetnički put, od dilema oko MSU-a i stava prema monografijama do blockchaina kao mjesta gdje se umjetnost prodaje bez posrednika, galerija.
Tu je i desetak primjeraka romana Muzej besanih čiji su primjerci izloženi s oznakama na posebno mu važne stranice, autora Carlosa Fonsece kojega je Trbuljak zamolio da mu za katalog napiše tekst o anonimnosti.
“Bilo mi je nevjerojatno da je pristao, poslao sam mu nekoliko svojih kataloga i on je napisao tekst o mom vremenu iako je mlađi 40 godina od mene“, rekao je.
Iako je taj kostarikanski pisac gostovao par puta u Zagrebu nisu se susreli, no ovaj će se put to ipak dogoditi, na razgovoru pred kraj izložbe.
Izložen je i njegov prvi “oslobođeni” ready-made iz 1981., kada je u Philadelphiji, u najvećoj Duchampovoj kolekciji umjetnikovih radova, jedan od njih, Bottlerack, nadomješten rukom pisanom obaviješću da je na posudbi.
Otuđio je tu obavijest, smatrajući da je ona jednaka originalu koji zamjenjuje.
U MUO otvorena izložba konceptualnog umjetnika Gorana Trbuljaka
Trbuljak progovara o tome tko može reći što je umjetnost
Kustosica izložbe Radmila Iva Janković rekla je da Trbuljak doista želi zadržati anonimnu poziciju i govori iz pozicije neimenovanog mnoštva o tome da umjetnik mora biti skroman, a potom i tjera na razmišljanje o tome tko verificira da nešto jest, a nešto nije umjetnost.
“Njegova priča o deredimedizaciji je veliki poticaj u razmišljanju o umjetnosti bez umjetnika, kritike i publike. On ide i korak dalje, vraća eksponat u frizerski salon i odriče se umjetnika, možda pokušavajući ostvariti utopijsku ideju, ali uvijek uz duhovitost“, ocijenila je.
Goran Trbuljak (1948., Varaždin) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. Od 1973. do 1974. kao stipendist francuske vlade studirao je slikarstvo na École des Beaux-Arts u Parizu, a 1980. diplomirao je na Odsjeku filmskog snimanja Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, gdje je kasnije radio kao redoviti profesor.
Javno počinje djelovati od kraja 1960-ih, kao jedan od prvih predstavnika konceptualne umjetnosti na ovim prostorima. Radio je i kao filmski snimatelj, kao direktor fotografije više je puta nagrađivan, iza njega su brojni igrani, dokumentarni i kratki filmovi različitih žanrova.
Radio je i kao grafički dizajner (časopisi Film, Polet, Gordogan) te autor tekstova o umjetnosti koji su publicirani u dnevnim novinama i tjednicima.
Njegova izložba u MSU otvorena je do 8. rujna.
Komentari