Aktualna vlast, uz brojna obećanja, je pozvala je Hrvate iz dijaspore da se vrate u domovinu. Mlada povratnica koja je nakon sedam godina u Irskoj zbog ljubavi odlučila obitelj podići u rodnom Zadru ispričala je novinarima kako to zapravo izgleda u praksi i zašto nakon samo dva mjeseca života u Hrvatskoj želi natrag.

Njezina je priča ispunjenje sna koji sanjanju hrvatske vlasti – nakon godina života u dijaspori mlada obrazovana žena želi se vratiti u Hrvatsku. Ovdje želi roditi i svoje prvo dijete. Njezin partner želi to isto. Situacija je idealna – mlada obitelj želi se skućiti u domovini kako bi uživala u svim blagodatima koje Hrvatska nudi. Riješeno im je i stambeno pitanje, piše Dnevnik.hr.

Nakon samo nekoliko posjeta državnim institucijama entuzijazam o povratku u rodnu zemlju rasplinuo se.

“Došla sam u Hrvatsku u srpnju i tek u rujnu sam uspjela dobiti osobnu iskaznicu. A bez nje nisam mogla riješiti prebivalište, kao ni prijaviti se za bilo kakav posao, da ne pričam nisam imala pravo na zdravstveno osiguranje“, počinje svoju priču mlada Zadranka, koja nam se javila jer je, kako kaže, silno razočarana u hrvatsku državu.

Zbog ljubavi se pristala vratiti iz Irske. Onamo je otišla s 19 godina, završila fakultet, zaposlila se, a onda je prelomila.

“Partner, također Hrvat, inače je pomorac, pa mu je više odgovaralo da se skućimo u Hrvatskoj. Pristala sam jer mi svakako više odgovara naša klima i nakon puno oklijevanja rekla sam ‘može, idemo probati’. Požalila sam već nakon pokušaja da u Zadru prijavim prebivalište. Dotad sam imala prebivalište u Irskoj, ovdje sam sve odjavila jer se nisam nikada mislila ni vratiti, ali sad kad sam se vratila, željela sam se ponovno prijaviti. U policiji su mi rekli da ću čekati oko mjesec i pol da mi dođu na adresu kako bi provjerili živim li ja zaista ondje, a onda će o meni ispitivati i susjede iako me nitko od njih ne zna. Ne razumijem tu logiku, što bih ja trebala biti mjesec i pol doma za slučaj da mi banu na vrata? I što će oni tražiti, gledati gdje valjda držim donji veš?! Ne razumijem ni po kojim zakonima oni smiju dijeliti moje podatke”, pita se 27-godišnja Hrvatica.

Kako je trudna, potrebni su joj liječnički pregledi, no nije prijavljena u Hrvatskoj, pa nije bila ni zdravstveno osigurana.

NEMA STRAHA ZA DIJASPORU Dobili više od 900.000 eura, najviše Hrvatski katolički centar u Australiji

“U HZZO-u su mi se smijali na šalteru, rekli da oni tu ništa ne mogu, već da ja platim 1300 eura osiguranje za prošlu godinu i još 98 eura za mjesece za koje mi osiguranje treba! Zašto bih plaćala za prošlu godinu kada tu nisam niti bila niti što trošila? Rekli su da se negdje zaposlim i da ću temeljem toga možda moći dobiti osiguranje. Ali nisam ni to mogla jer se bez prebivališta nisam mogla prijaviti za neki posao, i tako ukrug”, objasnila je.

Zdravstveno osiguranje ipak je dobila jer ju je partnerov otac zaposlio ”na papiru” kako bi se mogla osigurati.
“Da ne pričam kako su me tretirali na šalterima – kamo god bih došla, od zavoda za zapošljavanje, policije, zdravstvenog osiguranja, službenice su nepristojne i nepristupačne. U Irskoj sam radila u IT sektoru irskog ministarstva vanjskih poslova, pa s javnosti nisam imala posla, ali zna se kako se ponaša – ondje je nepojmljivo da se diže glas na stranku. U Hrvatskoj je na svim šalterima izderavanje i bezobrazluk. Ja sam se od takvog ponašanja odviknula, u Irskoj toga nema, nema šanse da bi se netko tako na poslu ponio prema klijentima”, ističe naša sugovornica.

PODRŠKA Koordinacija iseljeničkih organizacija HDZ-a uz Primorca: Kad se mi iseljenici uključimo…

Sve to, kaže, nagnalo ju je da ponovno razmišlja o odlasku iako njezin partner ipak želi ostati.

“Da, on želi, ali ja ne. Još bih nekako razumjela da sam strani državljanin, ali takav odnos prema nekome tko ima hrvatsko državljanstvo, tko je rođen ovdje i živio je tu 20 godina? Svi nas jako žele da dođemo natrag, a otežavaju nam svaki korak u tom povratku”, razočarano zaključuje sugovornica koja želi ostati anonimna.

Dodaje kako se zbog svega uzrujava i pod konstantnim je stresom, pa strahuje i za bebu koja bi se trebala roditi na proljeće.

“Čekam prvi pregled kod ginekologa koji ću morati platiti plus sve ostale preglede i nakon toga idem pravac natrag za Irsku i ne mislim kročiti u Hrvatsku nikad više! Treba se odreći državljanstva i zaboraviti da sam ikad iskusila ovo odvratno ponašanje. Hrvatska može samo sanjati da će ikad biti imalo blizu Irskoj. Kako vi tu živite, meni stvarno nije jasno. Želim da se moja priča čuje, a ne da se priča da Hrvatska želi povratnike jer je to notorna laž. Sustavno nam se otežava na svakom koraku i stvarno doživljavamo diskriminaciju i maltretiranja”, poručila je u razgovoru za Dnevnik.hr.