Josipa Rimac, bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave i nekadašnja gradonačelnica Knina, izravno je uvukla premijera Andreja Plenkovića u sporno zapošljavanje svoje sestre Biserke Vujić u Hrvatsku elektroprivredu. Sugerira to transkript njenog razgovora s Draženom P., novinarom jednog lokalnog portala. Radi se o telefonskom razgovoru koji je Josipa Rimac s njime vodila 5. ožujka 2020., a započeo je u 13.29 minuta i trajao sve do 14.05 minuta istoga dana.

U tom razgovoru, proizlazi to iz transkripta u posjedu Nacionala, ona doslovno govori kako je zbog problema sa sestrom “bila i kod šefa Andreja koji o tome nije ništa znao te joj je rekao da će zvati, a Josipa mu je rekla ne jer ima Sašino obećanje da će to riješiti”.

Drugim riječima, Josipa Rimac tvrdi da je premijer Plenković bio spreman izravno intervenirati kod predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića radi zapošljavanja njezine sestre, ali je ona to ipak odlučila riješiti preko člana Uprave Saše Dujmića.

Taj dio transkripta spomenutog razgovora pokazuje da je sporno zapošljavanje njene sestre već drugi krak njenih ozbiljnih pravnih problema u koje je ona izravno uvukla premijera Andreja Plenkovića.

Nacional je koncem prosinca 2020. kao glavnu temu na naslovnoj stranici objavio kako je Josipa Rimac izravno uplela premijera Andreja Plenkovića u aktivnosti zbog kojih joj prijeti optužnica u aferi Vjetroelektrane. Josipa Rimac poslala je 6. prosinca 2019. Plenkoviću SMS u kojem ga je zamolila da on organizira sastanak na temu vjetroelektrane Krš-Pađene, i to zato što je taj projekt, kako mu je napisala, “zapeo u začaranom krugu šume-imovina-poljoprivreda”.

Plenković ju je ubrzo potom telefonski kontaktirao i o tomu su razgovarali. Iako sadržaja tog razgovora nema u spisu jer ona tada još nije bila prisluškivana, u spisu se može naći sadržaj spomenutog SMS-a, kao i trag u popisu poziva da su njih dvoje toga dana telefonski razgovarali. Sve to Nacionalu su otkrili izvori s neposrednim saznanjima o toj aferi. Zbog toga Josipa Rimac planira pozvati Plenkovića kao svjedoka na suđenju.

Ali sada o drugom kraku te afere gdje je izravno uvučen premijer Plenković svjedoči transkript prisluškivanog razgovora Josipe Rimac. Što znači da postoji snimka telefonskog razgovora u kojemu ona tvrdi da je o spornom zapošljavanju svoje sestre pričala izravno s premijerom Plenkovićem, koji je bio spreman intervenirati u tom slučaju.

Iako se to nije dogodilo, koloplet opisanih okolnosti možda pomaže razumjeti zašto je na koncu tog spornog slučaja popustio predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić, koji se tom spornom zapošljavanju navodno jako protivio, ali je na koncu i osobno potpisao dokument kojim je to zaposlenje omogućeno. Transkript u posjedu Nacionala otkriva da se Barbarić tomu žestoko protivio. Do te mjere da je Josipa Rimac rekla da je “tada mogla ići prema Frani (Barbariću) do kraja i otvoriti mu najbliže suradnike”, kao i da se za Barbarića “zna kome i kako rješava”.

Taj eksplozivni transkript donosi još jedno šokantno otkriće – razmjere trgovine utjecajem u režiji HDZ-a, koja otkriva kako HEP, jedna od najvećih i najvažnijih državnih kompanija, već desetljećima služi kao pogon za uhljebljivanje stranačkih kadrova koji poslove dobivaju ne samo preko veze, već im se, da bi formalno zadovoljili uvjete javnih natječaja, unaprijed dostavljaju i pitanja s testova.

U vrhu HEP-a tako su preko veze zaposleni i neki ljudi iz vrha stranačkih struktura HDZ-a, kao i članovi njihove uže i šire obitelji, kao i ljudi iz kvote HDZ-ovih koalicijskih partnera, prvenstveno HNS-a, što u središte pozornosti dovodi i odgovornost predsjednika Uprave Frane Barbarića, ujedno i potpredsjednika HDZ-a Grada Zagreba, koji je sva ta zapošljavanja morao osobno odobriti.

Taj transkript nastao je u sklopu istrage u kojoj se Josipu Rimac tereti da je preko veze u HEP-u željela zaposliti svoju sestru Biserku Vujić i da joj je u tome pomogao član Uprave HEP-a Saša Dujmić. Međutim, taj transkript otkriva niz drugih sumnjivih zapošljavanja podobnih stranačkih kadrova, od kojih neki nisu ispunjavali ni uvjete. U tom dokumentu, naime, izričito se navodi više slučajeva spornog zapošljavanja, ali USKOK je, moguće i zbog drugih zakonskih ograničenja sve ostale slučajeve zasad potpuno zaobišao.

Josipa Rimac u razgovoru s navedenim novinarom Draženom P. vrlo precizno govori o dogovorima koji su postignuti o zapošljavanju stranačkih kadrova, pa mu je, između ostalog, rekla, kako stoji u transkriptu, “da je ona bila tamo kada su donijeli tablicu i dogovorili tko su čiji”. U nastavku opisuje: “Ja ti govorim o tome što sam radila i to isto nije na čast i ponos, da se razumijemo, ali ti kažem kako sustav funkcionira. Bila kod Marka Ćosića, bila sa Šulentićem, bila s njima, sve dogovorili i dalje koordinirala sve sa Šulentićem i s njima. I onda smo rekli ovaj i onaj. A da ti ne kažem da šalju testove onima koji trebaju proći… A onda nemojmo nekome kačiti kad su sve isto napravili. I za svakoga ću reći kome su poslali. Imam čak i testove.”

Njezin sugovornik, novinar Dražen P., kaže da je i njemu poznato da se dijele testovi te “da se zna i tko dila testove”, ali Josipa Rimac na to kaže:

“Tako je, tako je”, ali dodaje: “Ako bih po njima udarala, onda bi ispalo da udaram po stranci”.

Potom zaključuje da je “puno puta pojela govno da ne radi protiv stranke”.

U jednom dijelu razgovora Josipa Rimac govori i kako “postoji načelni dogovor između HDZ-a i HNS-a o kadroviranju”, a isto tako, govoreći o zapošljavanju u podružnicama HEP-a u Varaždinu i Šibeniku, kaže: “Postojao je dogovor i za Šibenik i za Varaždin, u Varaždinu je trebao biti HDZ-ovac, a u Šibeniku je trebao biti netko iz kvote HNS-a…” U nastavku kaže da je “Varaždin na kraju otišao, a Šibenik nije i još je vršitelj dužnosti, zato što nema supotpisa čelne osobe”. A ta čelna osoba je Frane Barbarić.

Josipa Rimac u razgovoru s navedenim novinarom Draženom P., koji se žalio zato što njegov sin, iako je magistar prava, ne može dobiti radno mjesto u HEP-u, a za to je smatrao odgovornim člana Uprave HEP-a Sašu Dujmića “koji po naputku Ivana Vrdoljaka zapošljava HNS-ov kadar u HEP-u Osijek i HEP-u Split”, objašnjava da će ga demantirati jer “to nije baš tako, jer on (Saša) ne stavlja zadnji potpis”. Zadnji potpis, kako proizlazi i iz tog razgovora, stavlja predsjednik Uprave Frane Barbarić.

Iz tog razgovora proizlazi da je Barbarić, iako je i osobno bila kod njega i iako je postojao dogovor, odbio pomoći da se u HEP-u zaposli njezina sestra te da joj je oko same procedure na kraju pomogao Saša Dujmić. Ona objašnjava da je Frane Barbarić to odbio učiniti zato što se s njim ne slaže najbolje te da je ona, kako ne bi s Barbarićem ušla u otvoreni rat, zamolila Dujmića da joj pomogne.

U transkriptu se navodi da bi Josipa Rimac, da nije bilo Dujmića, “ušla skroz u sukob s Franom, otvorila bi neke stvari i ne zna se kako bi neke stvari završile…”.

Žalila se i na licemjernost svojih stranačkih kolega kojima je svima od reda pomagala, a kad je njezinoj sestri trebalo pomoći, onda su se svi počeli izvlačiti pa je tako prepričala scenu kad je došla kod određenog “savjetnika”:

“I on meni kaže: ‘Znaš, Josipa, ne mogu’. Ja kažem: ‘Čekaj, a kada ste svi dolazili k meni radi imenovanja svojih sinova, i kada je sina Marka trebalo staviti u Nadzorni odbor 2015. i 2016., onda general zove Josipu i onda nije bio problem. A sve svoje ste pozapošljavali”’. Taj “savjetnik” i “general” o kojem Josipa Rimac govori najvjerojatnije je general Krešimir Ćosić čiji je sin Marko Ćosić jedan od članova Uprave HEP-a.

Ona je novinaru Draženu P. prepričala još jedan slučaj stranačkog zapošljavanja u HEP-u, i to kao dokaz kako su gotovo sve njezine stranačke kolege bez problema mogli zaposliti članove svojih obitelji, osim nje:

“Kada su zaposlili Dujićevu kćer (Nediljka Dujića, op.a.), znači meni je kuvalo u želucu. Ja sam njega pozvala u Esplanadu i rekla: ‘Slušaj Dujiću (Nediljko Dujić, op.a.), biraj hoćeš li naslovnicu Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne ili sve troje, pa ćeš dobiti najljepšu fotografiju ‘kako je zaposlio svoju kćer’. A što ste napravili meni? Unutarstranački obračun’’’. U nastavku razgovora prepričava da je njezina sestra trebala biti jedna od 20 zaposlenih u novom Call Centru HEP-a i Kninu, ali da su Frane Barbarić i Nediljko Dujić uvjerili premijera da će njega i njegove suradnike kad dođe na otvorenje tog Call Centra u Kninu gađati pomidorima, odnosno rajčicama ako se pročuje da je ondje zaposlena njezina sestra. Ona je na to rekla Dujiću “da to nema veze s vezom i da se zaposlilo 20 ljudi, i točno jedan od tih je njezina sestra”. Nakon toga, Dujić je išao urgirati kod Barbarića, ali je Barbarić prema tvrdnjama Josipe Rimac rekao “da tko nju j… i da neće”.

Međutim, kako proizlazi iz dokumentacije, sve to što je Barbarić rekao bila je samo predstava i pokazivanje mišića jer je upravo on u konačnici stavio zadnji potpis na dokument kojim se odobrava zapošljavanje njezine sestre. Kako tvrde izvori iz HEP-a, sestra Josipe Rimac ispunjavala je sve uvjete i već je bila zaposlena u HEP-u na određeno vrijeme. Saša Dujić zapravo nije učinio ništa, osim što je pratio redovnu proceduru jer je prijedlog za njezino stalno zapošljavanje došao s niže razine i sve se to može precizno rekonstruirati iz dokumentacije. Isto tako, vrlo se lako može rekonstruirati da su svi u lancu koji su trebali potpisati dokument o zapošljavanju sestre Josipe Rimac, i oni ispod i oni iznad na čelu s Franom Barbarićem, zapravo članovi HDZ-a, osim Saše Dujmića.

Osim toga, Josipa Rimac i sama u jednom dijelu razgovora kaže da je “mogla Franu stvarno koštati glave, jer je bila kod Frane za njezinu sestru”.

Nacionalovi izvori iz HEP-a uvjereni su da je Saša Dujmić zapravo postao žrtva unutarstranačkih obračuna u HDZ-u te da mu je i cijelu priču s novinarom Draženom P. podmetnuo Frane Barbarić. Naime, taj je novinar bio uvjeren da je zapošljavanje njegova sina spriječio Saša Dujmić, a Nacionalovi izvori tvrde da mu je to sugerirao Frane Barbarić ili netko njemu blizak. A zapravo je bila riječ o tome, tvrde izvori iz HEP-a, da je njegov sina bio među najboljim kandidatima za radno mjesto za koje se natjecao, ali je netko iz njegove dokumentacije otuđio jedan dokument kako bi ispalo da je dokumentacija nepotpuna. Istovremeno su tom novinaru dostavili podatke da je Saša Dujmić umjesto njegova sina zaposlio neka “dva četnika” pa je on o tome poslao upit HEP-u. Nacionalov izvor tvrdi:

“Josipa Rimac zapravo je to saznala i, znajući cijelu pozadinu priče, zamolila tog novinara da porazgovara s Dujmićem te od njega izravno zatraži informacije. Tako je i došlo do njezinog razgovora s tim novinarem koji je USKOK snimio jer je ona tada već bila pod mjerama.”

A taj razgovor otkriva zapravo kako vrh HDZ-a doživljava HEP kao svojevrsni poligon za namirivanje svojih kadrova, kao i kadrova svojih koalicijskih partnera te da se takva praksa ne provodi od jučer, već cijeli niz godina. Dokaz toj tezi ponudila je u spomenutom razgovoru Josipa Rimac koja je u jednom trenutku ispričala kakva je bila praksa u vrijeme bivšeg predsjednika Uprave Perice Jukića. Ona je novinaru Draženu P. ispričala kako misli da “oni kao stranka nisu bili fer prema Perici Jukiću koji je bio fer prema stranci i koji je nama u doba Tome Karamarka i Milijana (Brkića, op.a.) meni osobno dao popis svih Elektra koji spadaju pod Distribuciju, koji idu u penziju s otpremninama, gdje možemo riješiti pet, sedam, deset.” Jukić je, navodi Rimac u tom razgovoru, njoj rekao: “Provjeri sa županijskim predsjednicima, daj mi podatke i odradit će”.

Slična praksa nastavila se i u vrijeme sadašnjeg predsjednika Uprave Frane Barbarića. Nacional je upozoren da postoji više slučajeva sumnjivog zapošljavanja u HEP-u za koje izvori iz HEP-a tvrde da ih je odobrio Barbarić. Za jedan slučaj, o kojem je Nacional već pisao, tvrdi se da je posebno neugodan za Barbarića jer ga – ako bi se slijedili isti kriteriji kao u slučaju Dujmić – automatski može staviti u status osumnjičenika. Moguće je da se Dujmić u iznošenju svoje obrane USKOK-u pozvao upravo na taj slučaj.

Nacionalov izvor iz HEP–a ovako je početkom rujna prošle godine opisao “adut” na koji bi se Dujmić mogao pozvati:

“Frane Barbarić tražio je od Saše Dujmića da se u Odjelu za odnose s korisnicima u Elektri Zadar zaposli ženska osoba s inicijalima L. K. (podaci poznati redakciji, op.a.) iako ta osoba za to radno mjesto nije zadovoljavala uvjete. Dodatni je problem u tome što je riječ o nećakinji Damira Truta, pomoćnika ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića za civilnu zaštitu. Međutim, Dujmić je odbio potpisati suglasnost za njezino imenovanje pa je Barbarić naprosto sastavio novu suglasnost te je s liste potpisnika izbacio Dujmića, a umjesto njega njezino su imenovanje potpisali direktor zadarske Elektre Tomislav Dražić, direktor HEP–ODS-a Nikola Šulentić i Barbarić kao predsjednik Uprave. Drugim riječima, tu je riječ o nezakonitom zapošljavanju koje je jedan član Uprave Saša Dujmić odbio potpisati jer kandidatkinja naprosto nije zadovoljavala uvjete, a kako bi tome doskočili, njega su u procedurama naprosto zaobišli, što je sve izrežirao i odobrio Barbarić. Sada je isti taj član Uprave, Dujmić, koji je odbio potpisati zapošljavanje Trutove nećakinje, pod sumnjom da je upravo on odgovoran za zapošljavanje sestre Josipe Rimac, dok Barbarićevu odgovornost nitko ne spominje. Postoji dokumentacija iz koje je razvidno da je upravo on stavio svoj potpis na zapošljavanje sestre Josipe Rimac, kao i na zapošljavanje Trutove nećakinje. Ali ne samo to. Tih sumnjivih zapošljavanja u režiji Frane Barbarića bilo je još.”

Iz dokumenta koji je u međuvremenu bio dostavljen Nacionalu proizlazi da je sestra Josipe Rimac barem formalno zadovoljavala sve potrebne uvjete. Nacional je Upravi HEP-a u rujnu postavio pitanja treba li suglasnost za zapošljavanja u tvrtkama u sustavu HEP ODS-a uvijek dati i član Uprave Saša Dujmić, je li točno da nema njegova potpisa na suglasnosti za zapošljavanje osobe L. K. te mogu li navesti točne podatke o potrebnim kvalifikacijama za to radno mjesto. Iz Službe za odnose s javnošću HEP-a ništa od toga nisu demantirali, već su na sva ta pitanja odgovorili tek:

“Sukladno propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka ne možemo iznositi podatke o zaposlenicima HEP grupe.”

Kad bi mogli iznijeti podatke, onda bi iz HEP-a morali odgovoriti i što je sa sljedećim slučajevima sumnjivog zapošljavanja o kojima je Nacional također već pisao.

“Imate primjer osobe L. S. (podaci poznati redakciji, op.a.) koja radi u uredu za upravljanje imovinom u HEP-u, a prije toga je s Barbarićem radila u jednom javno-bilježničkom uredu”, ispričao je još prošle godine jedan od Nacionalovih izvora. “Drugim riječima”, kako je objasnio, “on ju je doveo za sobom”. “Nadalje, tu je i slučaj osobe G. M. (podaci poznati redakciji, op.a.), inače članice HDZ-a Zaprešić koja je na parlamentarnim izborima 2016. bila 13. na listi HDZ-a u 1. izbornoj jedinici, kao tada najmlađa kandidatkinja. Tada je imala samo 23 godine i bila je apsolventica psihologije. U prilogu koji je tada o najmlađim kandidatima s listi objavljen na RTL-u, naglasila je da su joj važni obitelj i vjera, a da će se, osim za mlade, kao kći stopostotnog ratnog vojnog invalida zalagati i za veterane. Ta je mlada HDZ-ovka, zahvaljujući Barbariću, zaposlena u službi za upravljanje ljudskim potencijalima HEP-a. Osim toga, tu je i slučaj osobe V. V. (podaci poznati redakciji, op.a.), zamjenice direktora u HEP-u čije bi se napredovanje također moglo preispitati, koja je u bliskim odnosima s Barbarićem.” Ti slučajevi, doznao je u studenome prošle godine Nacional, u to vrijeme nisu bili predmeti istrage USKOK-a jer je prvenstveno fokusiran na slučaj Josipe Rimac i njezine sestre Biserke Vujić.

Postavlja se, dakle, pitanje zašto se u moru sumnjivih zapošljavanja u HEP-u fokus stavlja samo na taj slučaj sestre Josipe Rimac, dok se ostala sumnjiva zapošljavanja, koja su prvenstveno išla po stranačkom ključu, za sada preskaču. Jedan od najeklatantnijih primjera je onaj o kojemu je Nacional već pisao: slučaj HDZ-ova generala Miljenka Filipovića koji je postavljen na mjesto predstojnika HEP-ova Ureda za korporativnu sigurnost iako nije imao dostatne kvalifikacije koje HEP traži. Nacional je došao u posjed više internih dokumenata HEP-a koji su otkrili dotad nepoznate okolnosti pod kojima je unutar te velike državne tvrtke angažiran Filipović. Ti dokumenti svjedoče o tome kako se pod palicom HDZ-a u velikim državnim sustavima provodi političko okupiranje osjetljivih funkcija, po svemu sudeći kako bi politički podobni pojedinci utjecali na lukrativne poslovne procese.

Da je postavljanje odabranih stranačkih kadrova na ključna mjesta u državnim tvrtkama samo prvi korak u daljnjoj uzurpaciji i utjecaju na raspodjelu često milijunskih poslova svjedoči i sljedeći segment iz transkripta tajno snimljenog razgovora Josipe Rimac i novinara Dražena P. U tom razgovoru, ona je zaprijetila i “kako bi bilo svega kada bi ono što sam ih ja upozoravala, što im rade HEP-ovi direktori na hidroelektrani Krki, na Miljacki, i tko su im izvođači i šta rade”, dodajući “neka ju ne potežu za jezik”, jer ih je “mogla rasturiti do kraja radi onog što su mi napravili oko Knina”.