Objavljeno u Nacionalu br. 850, 2012-02-28

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić korjenitim promjenama želi svoje ministarstvo pretvoriti u ministarstvo baštine, umjetnosti i medija te veći značaj dati nezavisnoj kulturi, međunarodnoj suradnji i projektima realiziranim s drugim ministarstvima

“Naš cilj je suvremena umjetnost i razvoj međunarodne suradnje”, rekla je nova ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, najavljujući korjenite promjene u Ministarstvu kulture, koje se u Biškupićevoj eri najviše bavilo zaštitom kulturne baštine i gradnjom novih muzeja. Takva orijentacija dijelom je proizlazila iz ustrojstva Ministarstva u kojem od 450 zaposlenika oko 30O radi po konzervatorskim zavodima širom Hrvatske, a više od stotinu na zaštiti baštine, nastavlja ministrica, pa se revolucionarne ideje po logici stvari moraju preskočiti. Usprkos tome, njezina je ideja da se Ministarstvo u skladu s duhom 21. stoljeća transformira u ministarstvo baštine, umjetnosti i medija, odnosno, komunikacija, te da veću pozornost dobiju neovisna kultura i korisnik – suvremeni konzument kulture. Već na početku razgovora ministrica je najavila međusektorsku suradnju, posebno s ministarstvima gospodarstva, zatim turizma, te znanosti, obrazovanja i sporta, s kojima planiraju primijeniti model javno-privatnog partnerstva. “Zahvaljujući tom modelu izbjegli bismo dugotrajnu gradnju objekata, koja je dosad trajala i desetak godina, a nove ustanove mogle bi se izgraditi za samo dvije-tri godine”, rekla je ministrica Andrea Zlatar Violić najavivši obnovu i uređenje objekta u Kerestincu gdje će biti druga zgrada Hrvatskog državnog arhiva, zatim dogradnju nezavršenog dijela NSK, gradnju Doma omladine u Splitu, potom obnovu tvrđave u Šibeniku i niz drugih projekata u Prelogu, Čakovcu, Slavonskom Brodu, Osijeku i drugim hrvatskim gradovima. Također je obznanila da je gradnja nove Opere u Zagrebu prioritet, ali za taj objekt postoji samo idejni projekt i još nije odlučeno ni o lokaciji. No po njezinu mišljenju, ta investicija ne isključuje i gradnju druge, manje scene HNK u Zagrebu, “koja bi omogućila Drami intenziviranje i profiliranje programa”.

Puno se očekuje od suradnje s Ministarstvom znanosti, školstva i sporta, od sufinanciranja znanstvenih knjiga pa sve do razvoja visokog i poslijediplomskog umjetničkog obrazovanja, koje sad nije u ravnopravnom položaju. “Umjetnici ne mogu u Hrvatskoj steći titulu magistra ili doktora znanosti nego moraju ići u Graz ili Beč, pa nas veseli što na jesen počinje s radom studij plesa u Zagrebu, a čuveni mađarski redatelj Béla Tarr najavio je pokretanje filmske majstorske radionice”, kaže. “Surađivat ćemo i s Ministarstvom vanjskih poslova koje planira pokrenuti hrvatske kulturne institute, isprva u regiji, a zatim i dalje.” Na pitanje ima li Ministarstvo viziju o tome kako promovirati hrvatsku kulturu u svijetu i postoji li ideja o nekom kulturnom brandu po kojem bi Hrvatska na međunarodnoj sceni postala prepoznatljiva, ministrica je odgovorila da se najprije moramo više posvetiti regionalnoj suradnji, koprodukcijama i partnerstvima, a zatim prezentaciji hrvatske kulture u Europi. Po njezinu mišljenju, regionalne koprodukcije iznimno su važne jer dijelimo ista iskustva i geografski prostor, što pak omogućuje osvjetljavanje i na kulturnom planu. Kao primjer navela je izložbu o socijalizmu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu koju bi trebalo promovirati u Ljubljani i Beogradu, gdje bi ju tamošnji muzeji proširili vlastitim pogledom na to razdoblje, a zatim bi se taj zajednički projekt mogao prezentirati i u Europi. Što se tiče promocije hrvatske kulture u svijetu, ministrica je naglasila da možemo ponuditi kao ključne simbole već prepoznate vrijednosti kao što su Apoksiomen, srednjovjekovne crkve i renesansni ljetnikovci, ali neke zemlje uopće ne zanimaju izložbe poput 100 suvremenih hrvatskih grafika ili crteža, nego ih zanima kultura svakodnevnice, primjerice, kultura biciklizma i DJ-evi, dakle, kultura mladih.

“Mi smo zemlja s nevjerojatno bogatom kulturnom baštinom, ali Hrvatsku danas trebaju promovirati suvremeni umjetnici”, ističe ministrica kulture, objašnjavajući da se u zemljama EU više ne radi na principu zastarjelih bilateralnih sporazuma o suradnji, koji se formalno potpisuju, ali u praksi promociju kulture neke zemlje rade pojedinci, ustanove i udruge u skladu s onim što određena zemlja traži. “Engleska se tako potpuno posvetila kulturno-obrazovnim programima i obrazovanju djece, pa ih zanimaju interdisciplinarni edukativni programi, kao što je opera za bebe do treće godine, ili programi inkluzije civilnog stanovništva”, objašnjava. “Nakon razgovora s predstavnicima Francuskog i Goethe instituta, te s američkim veleposlanikom, uvidjeli smo da su oni najzainteresiraniji za suradnju na području kulturnog menadžmenta, radionica i obrazovanja u kulturi. Dakle, dogodio se preokret i Europa je danas zainteresirana za sasvim drukčiju vrstu kulturnih programa nego nekoć.”

Budući da je zadnjih desetak godina u usponu kulturni turizam svuda u svijetu, postoji li mogućnost da i Hrvatska postane jedna od važnijih kulturnih destinacija na itinereru europskih turista, pogotovo s obzirom na to da u Hrvatsku dolazi sve više turista koji su zainteresirani za kulturu, a ne samo za more i sunce? “To se može realizirati u suradnji s Ministarstvom turizma, a rješenje je u prihvaćanju modela europskih kulturnih putova, koji se financiraju iz europskih fondova”, predlaže ministrica. “Turiste koji stižu u Istru na recepciji hotela moraju dočekati knjižice kao što je ‘Antička Istra’, gdje im se nudi trodnevni program s nekoliko najatraktivnijih arheoloških lokaliteta. No mora im se ponuditi i program kao što je ‘Suvremeni glazbeni festivali’, koji će obuhvaćati sve koncerte u Istri, ali i na udaljenosti od sat-dva vožnje. Ne smiju se zanemariti i obitelji s malom djecom te i njima treba ponuditi program izleta u tri nacionalna parka – Plitvice, Krku i Velebit. U Hrvatskoj zasad ne postoje tako profilirani programi, turist može dobiti u turističkoj agenciji jedino informaciju o jednodnevnom izletu u Veneciju ili na neki jadranski otok, i to je sve. Razmišljamo i o prevođenju suvremenih hrvatskih pisaca na glavne strane jezike, čije bi se knjige u džepnom izdanju mogle kupiti po simboličnoj cijeni u hotelskom kiosku.”
A što je sa Zagrebom, koji je ljeti “kulturno” pust i nezanimljiv grad? Po mišljenju ministrice, Zagreb nije osvijestio svoj kulturno-turistički potencijal i radi veliku grešku, kao i Hrvatska u cjelini – podcjenjuje mlade turiste. “Forsiramo elitni turizam, a zanemarujemo mladu populaciju, ne misleći da će se ti mladi ljudi, koji prvi put posjete Zagreb s ruksacima na leđima, vratiti u Hrvatsku nakon 15-20 godina, kad postanu financijski moćniji. Treba osmisliti ponudu za njih, kao i za poslovnjake, kojima Zagreb, osim Muzeja za umjetnost i obrt, također ne nudi adekvatne programe. Moramo u suradnji s Ministarstvom turizma osmisliti program, primjerice, Deset dana jazz glazbe, koji bi privukao inozemnu publiku, tako da naš grad više ne bude samo tranzitni čvor, gdje turisti prespavaju dvije noći, nego bi postao zanimljivo kulturno središte,” ispričala je Andrea Zlatar Violić i dodala da moramo raditi na građanskom osvještavanju kulturnih potreba, što podrazumijeva paket kulture, druženja s prijateljima i odlazak u restoran, kafić ili jednostavno na kokice. “Moramo promijeniti kut gledanja i okrenuti se korisniku te shvatiti da je danas u središtu suvremeni umjetnik i suvremeni gledatelj koji ima potrebe za različitim sadržajima”, zaključila je ministrica.
Na upit razmišlja li Ministarstvo o tome kako podići estetsku i umjetničku razinu kazališnih i ostalih umjetničkih projekata, koji su se poprilično srozali, ministrica je izjavila kako je svjesna da u dijelu publike postoji nezadovoljstvo predstavama, a sve se češće postavljaju pitanja kako je moguće da nezavisna scena s manjim sredstvima ostvaruje umjetnički zanimljivije i izazovnije projekte nego ustanove velikog kalibra. “Zato trebamo ulagati u ljude i njihovo umjetničko obrazovanje dodjeljivanjem jednogodišnjih stipendija, ali i putem koprodukcija te kraćih boravaka u inozemstvu, po principu ‘artist in residence’, što je presudno za podizanje umjetničkih standarda”, kaže ministrica. Ove godine je nova stavka Zaklade Kultura Nova, koja se financira iz sredstava lutrije, a služit će stabilizaciji i organizaciji nezavisne scene, te za umrežavanje na regionalnoj osnovi.

U pripremi je i veliki preustroj hrvatskih kazališta. Zakon o kazalištima, koji je izazvao polemiku u javnosti zbog toga što će regulirati odnose između rada u matičnim kazalištima i na televiziji u sapunicama, bit će donesen na jesen, a njime bi se trebao ostvariti preustroj kazališta, regulirati status glumaca i financiranje. “U kazalištima je maksimalno četvrtina zaposlenih u umjetničkim zvanjima, a ostalo je administracija i tehnika, što nije dobar model”, kaže dodajući da su umjetnici i tehnika nužni, te zato treba smanjiti administrativce. “Kazališni glumci nisu adekvatno evaluirani za svoj rad, pa bi im zato novi zakon trebao omogućiti da se njihove plaće izračunavaju na temelju formule koja bi uzimala u obzir veličinu i težinu uloge, broj izvedbi i estetsku evaluaciju. Razlika između početne plaće i nekoga tko radi punim tempom bila bi 1:4. U tom slučaju glumci prvaci ne bi trebali tezgariti u sapunicama, a drugi možda ne bi odbijali uloge u kazalištima, jer bi se kroz njih htjeli profesionalno dokazati. Što se tiče odnosa rada u kazalištu i na televiziji, europska praksa pokazuje da producenti serija ili filmova moraju s kazalištem potpisati ugovor žele li uzeti neko veliko glumačko ime i tom kazalištu platiti odštetu. U Francuskoj je uobičajeno da se na odjavnoj špici filma napiše uz ime glumca i njegova matična kuća, recimo Comédie-Française. Taj model mogao bi ojačati glumačku financijsku egzistenciju u kazalištu, zaštititi kazališne kuće od nestrukturirane fluktuacije i urediti međusobne odnose”, objasnila je ministrica novi kazališni koncept.
Što se tiče financija, dosad se događalo, nastavlja, da su ravnatelji kazališta govorili kako dobivaju samo milijun i pol kuna za program, a nisu spominjali dodatnih 14 milijuna kuna za hladni pogon, u koji ulaze i glumci. “Treba promijeniti kut gledanja na taj problem i shvatiti da izvođači pripadaju programu, što će onda omogućiti i drukčiji omjer ulaganja u institucionalnu, odnosno nezavisnu kulturu,” kaže ministrica i dodaje da to podrazumijeva i promjenu u podjeli financijskog kolača, odnosno “počet će se misliti projektno”. “U financiranju pojedinih institucija ili projekata temeljit ćemo se na vrednovanju postignutih rezultata, a nećemo ići inercijom tipa ‘oni su deset godina dobivali dva milijuna, pa neka i sada dobiju istu svotu'”, objasnila je Andrea Zlatar Violić svoju ideju rješavanja financijskog problema.

Gašenje pet velikih knjižara u središtu Zagrebu smatra apsolutnom katastrofom, a one koje postoje ne distribuiraju kulturne časopise pa oni uopće ne dolaze do čitatelja. Na žalost, analize su pokazale da u gradovima s manje od 50 tisuća stanovnika knjižare ne mogu opstati. Po mišljenju ministrice, rješenje je u tome da lokalne zajednice knjižarima ustupaju prostor pod povoljnijim uvjetima, a razmišlja se o posebnoj mjeri poticaja knjižarama koje će distribuirati časopise, ali i časopisima koji će sami realizirati distribuciju. Na pitanaje može li Ministarstvo kulture riješiti problem honorara pisaca, ministrica je odgovorila da su tri mogućnosti rješenja tog problema. Prvo, da izdavači poštuju ugovor koji su potpisali s autorom, te da one knjige koje su dobile potporu Ministarstva ili grada imaju prihvatljiviju cijenu, tako da ne koštaju 120 nego 89 kuna, što bi se odmah odrazilo i na tantijemima autora. Drugo, da se knjige distribuiraju u cijeloj regiji, koja ima oko 20 milijuna potencijalnih čitatelja. I treće, trebalo bi uvesti honoriranje autora za promociju knjige u iznosu od najmanje sto eura. To bi plaćao izdavač, odnosno knjižara, koji od Ministarstva i lokalne zajednice dobivaju sredstva za promociju domaćih pisaca u koja je ukalkuliran i honorar autora. Od ove godine krenula je i naknada piscima na posuđene knjige u knjžnicama, što će im također popraviti budžet.”Moramo promijeniti cijeli sustav razmišljanja o knjizi i književnosti i naglasak staviti na autora i knjigu”, kaže Andrea Zlatar Violić i zaključuje da je ideja da se ljudi vrate knjizi i da ponovo čitaju, kao što čitaju u svijetu.

Zanimalo nas je hoće li Ministarstvo kulture napraviti reviziju samostalnih umjetnika, kojih u Hrvatskoj ima 1300, no ministrica ne smatra da treba smanjiti broj samostalnih umjetnika. Po njezinu mišljenju, treba promijeniti neke stavke u Zakonu o samostalnim umjetnicima, primjerice, kvalifikaciju umjetnika, jer su se pojavile nove umjetnosti, ali umjetnicima, osobito mlađima, koji se bave, recimo, performansima, koji im ne omogućuju radni odnos u nacionalnim kućama, svojevrsnu socijalnu sigurnost može pružiti jedino ZUH. “Kad bi im se onemogućilo članstvo u ZUH-u, to bi ih moglo odvesti u siromaštvo, dakako, kriteriji profesionalne evaluacije moraju biti vrlo jasni”, ističe i dodaje da u Sloveniji svi umjetnici nakon diplome automatski dobivaju status samostalnog umjetnika koji imaju sve do zaposlenja. Ideja o pokretanju Trećeg programa HTV-a, koji bi bio specijaliziran za kulturu, obrazovanje i znanost, dobra je, smatra ministrica, ali put realizacije ne čini joj se nimalo prihvatljivim. “Članci 6 i 7 Pisma namjere, koje je HRT potpisao s HAZU, Zagrebačkim sveučilištem, Društvom hrvatskih književnika, Maticom hrvatskom, Institutom za glazbu i nekim drugim kulturnim institucijama ukazuju na mogućnost privatizacije javnog kanala putem institucije. Pismo namjere je potpisano sa Zagrebačkim, ali ne i Riječkim sveučilištem, zatim Institutom za glazbu, ali ne i s Institutom za jezik. Takav bi program trebao biti otvoren svima, a oni koji su potpisali Pismo namjere ne bi smjeli imati nikakva posebna prava ni u upravljačkom, programskom ili nekom drugom obliku. Osim toga, danas je u trendu inkluzivnost, a ne izolacionistički pristup, koji voli formirati emisije tipa za lude znanstvenike ili nabrijane lijeve humanističke intelektulace, pa mi se čini da pomicanje kulture na poseban kanal može dovesti do njene getoizacie, što nije dobro”, kaže ministrica.

Na pitanje ima li ideju kako stimulirati poduzetnike da ne ulažu samo u sport i humanitarne djelatnosti, nego i u kulturu, ministrica je upozorila na propagandni klijentelizam, dakle, vezivanje velikih sponzora za velike institucije, “koje ionako dobivaju sredstva od države, čime se još više otežava život nezavisnoj sceni”. “Pokušat ćemo u cijelom društvu, pa i u sponzorskim krugovima osvijestiti činjenicu da umjetnost nije samo jednokratni proizvod za izolirani umjetnički užitak nego ima stvarni učinak na društvo u cjelini. Neki projekti uključuju socijalno marginalizirane grupe, a drugi se tiču interkulturalnih odnosa. Primjerice, intervencije Sanje Iveković ili predstave Olivera Frljića traže reakcije publike i dijalog s društvom. Zato trebamo educirati i sponzore te im pokazati da umjetnost nije besmisleni trošak”, zaključila je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.