Split je napokon pred ozbiljnim pokušajem rješenja jednog od najvećih problema funkcioniranja grada i njegova razvoja. Kažemo napokon, jer se nadamo da se ovaj put Grad Split, u suradnji s Društvom arhitekata Splita, ozbiljno posvetio 60 godina starom problemu, ili kako je kazao arhitekt Edo Šegvić, predsjednik sedmeročlanog ocjenjivačkog suda urbanističkog natječaja za gradski projekt Istočne obale, „doista želimo razriješiti splitski gordijski čvor zvan Istočna obala“. Mnogi Splićani su s oduševljenjem i pohvalama dočekali rezultate inicijative gradonačelnika Ivice Puljka da se anketnim urbanističkim natječajem za uređenje Istočne obale, kroz jedanaest prijavljenih arhitektonsko-urbanističkih vizija, nađe rješenje za urbanistički i prometno najzapušteniji dio splitskog zaljeva. Za razliku od relativno dobro uređene Zapadne obale i rive, središnjeg dijela prospekta Splita, na Istočnoj obali su već desetljećima smješteni velika putnička i trajektna gradska luka, neuređeni i infrastrukturno neopremljeni, na neprimjereno velikoj površini željeznički kolodvor i stisnuti autobusni kolodvor s ogromnim brojem državnih, regionalnih i međunarodnih autobuskih linija. Uz sve to, duž moguće ugodne šetnice uz more stisnuo se niz nabacanih manjih poslovnih i ugostiteljskih sadržaja te zapuštena zgrada i oronule cisterne propalog, nekad uglednog Dalmacijavina, što je svakom građaninu, gostu ili turistu koji kroz luku stiže u Split „šaka u oko“. U tome dijelu splitskog zaljeva od gradske tržnice Pazara i Lučke kapetanije do popularnih Bačvica, godinama se guraju i sudaraju pješaci, putnici i vozila svih vrsta, vladaju nered, prometni kaos, kolaps i gužva, posebno u ljetnim mjesecima i turističkoj sezoni koja sve duže traje. Proljetni i ljetni prometni kolaps ne stvara se samo u gradskoj luci, nego potencijalno visokorizični zastoji blokiraju funkcioniranje čitavog grada jer kolone automobila dopiru sve do Splita 3, kilometrima daleko od stare gradske jezgre.

Oni skeptični Splićani, kakvih u ovom gradu nikada ne nedostaje, dočekali su rezultate urbanističkog natječaja i obrazloženje i preporuke ocjenjivačkog suda o pet nagrađenih radova s pune skepse i nevjerice. Od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća izrađen je veći broj studija koje su tražile prostorno rješenje za bolje i funkcionalnije iskorištavanje velikih potencijala Istočne obale, prije svega novi kolni ulaz i izlaz iz trajektne luke koji je najkritičnija točka. Skeptici upozoravaju da je još 1998. izrađen prvi program anketnog urbanističkog natječaja, u kojem je zapisano: „Već četiri desetljeća pokušavamo naći izlaz iz ovog kaosa“, ali natječaj nije proveden. Od 1998. broj putnika u trajektnoj luci je porastao 40 posto, a vozila 26 posto. Godine 2011. natječaj je čak i proveden, ali je zbog pogrešaka u proceduri poništen. Ni stručnjaci nisu bili suglasni treba li u potpunosti izmjestiti željeznički i autobusni kolodvor na područje Kopilice, sa sjeverne strane splitskog poluotoka ili reducirati njihove funkcije. Znalci upozoravaju kako se puno različitih financijskih, poslovnih i osobnih interesa i igara sudaralo tijekom niza godina na Istočnoj obali, ovisno o željama različitih gradskih vlasti i političkih opcija. Ali problem su i odnosi Grada Splita s državnim poduzećima jer prostorom Istočne obale većinski ne upravlja Grad Split, nego javnopravna tijela – Lučka uprava Split, Hrvatske željeznice i Hrvatske ceste, s kojima Grad Split mora naći zajednički jezik i rješenja. Međutim, ovaj put, čitajući njihova očitovanja na programske smjernice natječaja, svi su složni da treba naći rješenje za ulaz i izlaz iz gradske luke jer Istočnoj obali treba transformacija.

O rezultatima i dobicima urbanističkog natječaja razgovarali smo s arhitekticom i urbanisticom Janjom Novaković, tajnicom ocjenjivačkog suda i od prije dvadesetak dana ravnateljicom Zavoda za prostorno uređenje Grada Splita.

„Ciljevima natječaja tražili smo uklapanje novih urbanističkih rješenja u cjelovitu sliku gradske luke, najznačajnijeg javnog prostora Splita kako u funkcionalnom, tako i u prostornom, simboličkom i oblikovnom smislu. Tražili smo, nadali se i dobili urbanistička rješenja koja nam daju prijedloge sveobuhvatne urbane regeneracije ovog prostora, veličine 20 hektara, njegove transformacije iz prostora izgubljenog identiteta u prostor koji će dobiti sasvim nove vizure i novi identitet“, ističe Janja Novaković potrebu korjenite transformacije ovog prostora u neki novi, humaniji, smireniji i životu u gradu na moru primjereniji ambijent, u kojem će sve njegove, sada hektične poslovne funkcije, biti reducirane na razumnu i ljudsku mjeru. „Prostor gradske luke, najveće putničke luke u Hrvatskoj kroz koju godišnje prođe 5,5 milijuna putnika i 800.000 vozila, devete putničke luke na Mediteranu kroz koju ‚privremeno‘ prolazi 3 milijuna tona tereta, unatoč postojanja splitske teretne luke u Vranjicu, u Kaštelanskom zaljevu, želimo integrirati u kontaktna područja sjeverno i istočno od obuhvata Istočne obale, prema staroj gradskoj jezgri i gradskim naseljima Toć i Bačvice. I to povezivanjem u prometnu mrežu detaljno razrađenih rješenja, s provjerenim tehničkim karakteristikama, pobočnih pristupa i izlaza iz luke, ali s naglaskom na pješački i biciklistički promet, odabirom oblikovanja i sadržaja i zaštitom vrijednih vizura. Urbanistička rješenja trebaju ponuditi inovativna prostorna rješenja, temeljena na principima zelenih i održivih gradova jer se vrijednost lokacije mora sagledavati prema ekološkim, društvenim i ekonomskim kriterijima. Utoliko smo od urbanističkih rješenja tražili fleksibilnost u fazama realizacije i načinu korištenja, predlaganju sadržaja, programu izgradnje i uređenja prostora, s jasno postavljenim kriterijima i kapacitetima“, naglašava Janja Novaković.

Arhitektica i urbanistica Janja Novaković, ravnateljica Zavoda za prostorno uređenje Grada Splita. FOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Koliko je u svemu tome natječaj uspio sagledat će kroz prezentaciju prva tri od pet nagrađenih radova. Pokazat će rad arhitektica Ivane Bakotić i Josipe Menegelo koji je dobio 1. nagradu; potom rad tvrtke Porticus, čiji su autori Damir Rako, Nikola Mihaljević, Sandro Žuljević i Borna Radan koji je dobio 2. nagradu; i rad Martina Ljubičića, Ozane Palić, Eduarda Katačića, Ute Schneider, Tadeja Glažara, Antonia Vukičevića i Nike Borkovića koji su dobili 3. nagradu ocjenjivačkog suda.

„Svaki od pet nagrađenih radova, po obrazloženju i preporukama ocjenjivačkog suda, dobro razrađuje pojedine programske smjernice anketnog urbanističkog natječaja. Oni će se koristiti u daljnjem urbanističkoj razradi ovog prostora, koja podrazumijeva raspisivanja natječaja za izradu urbanističkog plana uređenja (UPU), u čijem natječajnom programu će biti konkretan i razrađen traženi program izgradnje. Usporedo s tim već se radi detaljna razrada prometnog rješenja, u suradnji Grada Splita s Hrvatskim cestama“, naglašava Janja Novaković.

U prvonagrađenom radu Ivane Baković i Josipe Menegelo prioritet ima kvaliteta prometnog rješenja. Predviđena je izgradnja rotora ispod Katalinića briga, poznatog brežuljka iznad luke, i od rotora izgradnja nove dodatne prometne trase, izlaza iz luke, pored postojećeg mosta na Bačvicama, sadašnjeg „uskog grla“ izlaska iz trajektne luke. „Preko mosta glavni kolni promet iz luke u jednom se dijelu sada odvija kroz Jadransku ulicu, jednu jedinu jednosmjernu i jednotračnu stambenu ulicu jer rast pomorskog prometa nije pratio i razvoj cestovnih prometnica“, napominje Janja Novaković. Ako se prihvati prijedlog Lučke uprave Split o izmještanju dijela lučkog prometa u novu luku Stinice, u gradskoj luci će biti čak 2000 kamiona i kombija dnevno manje tijekom sezonskih opterećenja. Rad Bakotić-Menegelo poštuje odrednice GUP-a i predviđa prometne trase od Koteksova nebodera na Toću do sredine Istočne obale, ali i pješačke veze od Istočne obale prema susjednim kvartovima grada. Međutim, ono najljepše je pješačka veza osigurana longitudinalnom sporijom trasom od Pazara preko usjeka željezničke pruge do kupališta na Bačvicama. To će biti isključivo pješačka zona i veza podignuta na etažu iznad prometnice koja sada prolazi duž Obala kneza Domagoja. Cestovni promet duž Obale kneza Domagoja smanjit će se na najmanju moguću mjeru u korist neometane dužobalne pješačke komunikacije, usklađene sa svim prometnim funkcijama, pa tako i okupljanjem sadržaja i osiguravanjem protočnosti dvama poprečnim probojima prema Toću i Biankinijevoj ulici.

Pet na natječaju nagrađenih radova koristit će se u daljnjoj urbanističkoj razradi ovog prostora

Rad Bakotić-Menegelo se tako konceptualno oslanja na temu kontinuirane pješačke promenade na gornjoj etaži od gradske jezgre i rive do Bačvica, čak i za tu namjenu koristi krov međunarodnog putničkog terminala, zalaže se za produljenje pješačke zone do kraja Dioklecijanove palače, ukidanja prometa i parkirališta za vozila na dijelu ispred ulaza u podrume Dioklecijanove palače. To znači da je ovaj rad na tragu programskih smjernica natječaja da se cijelo područje splitskog zaljeva, od Sustipana i Zapadne obale, preko rive do Bačvica, iznad Istočne obale, učini dužobalnom pješačkom poveznicom. U ovom radu oblikovanje urbanog zelenila je izbalansirano, a jasna urbana struktura otvara mogućnost artikulacije javnih prostora. Ne predviđa se gradnja novih hotela ni stambenih sadržaja, nego dominiraju javni sadržaji za građane i goste, uz prateće poslovne, uslužne i turističko-ugostiteljske sadržaje. I ovaj, ali i ostali radovi još uvijek se oprezno drže programskih smjernica koje preporučavaju temeljito preispitivanje nove gradnje na 130.000 četvornih metara, koliko je predviđeno GUP-om iz 2006. i dalje, ali razvijaju kvalitetan ekološki ambijent s naglašenim javnim i prometnim funkcijama.

Rad koji je osvojio drugu nagradu, Porticus s radnom grupom arhitekata (Rako, Mihaljević i drugi), navodi ocjenjivački sud, „prepoznaje preklapanje dvaju važnih ciljeva natječajnog zadatka: smještaj prometnog huba i produljenje gradskog središta grada prema istoku. Cjelokupni potez rješava integralnim ispreplitanjem urbane strukture i hortikulturno oblikovanih terasa.“ „Sustav terasa i galerija, terasaste platforme stvaraju megastrukturu, isprepliću urbane strukture i hortikulturne terase. Rad oblikuje urbano zelenilo u formi javnih i lokalnoj zajednici otvorenih krovnih parkova“, ističe Janja Novaković. Na području bez sadržaja, istočno od željezničkog kolodvora, autori ukopavaju garaže ispod površine, a terasasto artikuliranje volumena je svojevrsna interpretacija dalmatinskog pejzaža, što je ipak kod ocjenjivačkog suda ostavilo dvojbe zbog racionalnosti i tehničke izvedivosti. Ali predviđeni, efektni multifunkcionalni park svima se dopao i dio je šire zelene mreže prostora grada. Prometno rješenje u ovom radu predviđa odvajanje korisnika luke i drugih modaliteta prometa „pomoću dvostrukog prstena široko dimenzioniranih prometnica“, primijetio je ocjenjivački sud. Navedeno rješenje nije rezultiralo redukcijom prometa uz obalu, iako se to moglo, a nije riješena ni neuralgična točka u kontaktu s Pazarom gdje je pješačka veza s Istočnom obalom narušena.

Rad koji je osvojio treću nagradu, velike grupe arhitekata, suradnika na prometu i infrastrukturi, urbanom šumarstvu, obnovljivim energetskim sustavima, kružnom gospodarenju, klimatskim promjenama, strateškom planiranju i vizualizaciji, obuhvaća spoj luke i šume (javnog parka). Svoj pristup nazivaju razvojnom projekcijom budućnosti. Radikalno su smanjili prometne površine i ograničili prilaz automobilima do Gata sv. Petra i do Gata sv. Duje, odnosno putničkog terminala u luci. Ali iz gradske četvrti Toć planiraju pješačku šetnicu spustiti na krov terminala, a i jednu iznad Gata sv. Petra. Čak i s Katalinića briga autori žele spustiti šetnicu na zgradu Dalmacijavina – zgrada je zaštićeno kulturno dobro, ali ne i djelatnost koje više nema – i tu šetnicu produžiti na zadnji vanjski gat, na kojem bi se trebao sagraditi međunarodni terminal. Ovaj rad rezultira smanjivanjem modaliteta prometa u luci, ali povećavanjem javnih, zelenih i kulturnih namjena. Rad poštujući ekološku komponentu natječaja duž Istočne obale predviđa: inkubator povijesne jezgre, centar za klimatske promjene i ekosustave, interpretacijski centar, centar za otočane, eno i gastro centar, odnosno zgradu Dalmacijavina pretvara u hibrid niza dobro osmišljenih javnih, kulturnih i komercijalnih sadržaja i nove izgradnje na postojećem parkiralištu pored građevine. Na Katalinića brigu projekt predviđa arboretum, odnosno cijeli javni park i kuću Mediterana s urbanim autohtonim voćnjakom. Rad odvaja operativne i radne prostore na dvije etaže kao jake poprečne krovne veze, koje povezuju krovne terase, kontaktne kvartove grada i nove sadržaje smještene na gatovima. Velika pozornost je data održivim rješenjima s ekološkim i tehnološkim strategijama, ali su izostala dobra prometna rješenja. Zagovara se velika redukcija cestovnog i trajektnog prometa, ali nije prisutna izvedljivost u fazama, pa su neki prijedlozi ocijenjeni nerealnim ili neracionalnim.

“Dobro je to što su autori prihvatili ideju da bi transformacija Istočne obale za Split trebala postati pilot-projekt novog ‚zelenog‘ načina prostornog planiranja”, ističe Janja Novaković. “Utjecaj klimatskih promjena je tema koja u današnje doba maksimalno utječe na sve aspekte života, pa tako i prostorno planiranje u svim europskim gradovima u smjeru ‚zelene‘ gradnje. Usmjerenje na ‚zeleno‘ prostorno planiranje smo naznačili u programskim smjernicama natječaja, a autori su predložili inovativna prometna rješenja na postavkama zelenih i održivih gradova. Svi su pozitivno odgovorili na usmjerenje o važnosti javnog karaktera gradske luke i Istočne obale. Ono na što moramo obratiti pozornost je daljnje reduciranje izgradnje u tome prostoru. Gotovo svi autori nisu se usudili reducirati maksimalno dopuštenu izgradnju. Radovima je reducirana površina u funkciji željezničkog prometa koju je moguće smanjiti sa 49.000 na 9700 četvornih metara. Dakle, na manji terminal s dva kolosijeka, jednom platformom dužine 200 metara i novom kolodvorskom zgradom. Stara je zaštićena kao kulturno dobro. Autobusni terminal za međudržavni, međugradski i prigradski promet predviđen je u Kopilici. To znači da bi autobusni terminal u gradskoj luci mogao biti sveden na kratki prihvat 10-ak autobusa istovremeno. Postojeću zgradu pomorsko-putničkog terminala, površine 7900 četvornih metara, moguće je rekonstruirati i dobiti dio prostora za nove sadržaje. Naime, dio sadašnjih funkcija (carina, granična kontrola) izmjestit će se na poziciju vanjskog lukobrana, odnosno najavljene gradnje međunarodnog terminala. Utoliko su autori projekata spretno primijenili korištenje krovne površine novog međunarodnog terminala u funkciji javne šetnice, koja bi preko zgrade Dalmacijavina bila povezana s Katalinića brigom, a time i ostatkom obale i grada. Razmišljanja u pravcu zelene infrastrukture, smanjenje toplinskih otoka i temperature na otvorenom i zatvorenom prostoru i rješenja temeljem očuvanja bioraznolikosti u prirodi s održivom urbanom mobilnosti, potpuno su u skladu s europskom inicijativom ‚Novi europski Bauhaus‘. Split bi početkom dugo očekivanog procesa za projekt i problem zvan Istočna obala napokon mogao prodisati”, naglasila je Janja Novaković.