Dokaz za skriveni povratak vladavine odbjeglog Zdravka Mamića u krug odlučivanja u Dinamu i tajni dogovor s predsjednikom Kluba Mirkom Barišićem, u nogometnim krugovima vide u transferu Frana Brodića koji je ostavljen na posudbi u Varaždinu
Nakon što je postalo evidentno da je osuđeni i odbjegli kriminalac Zdravko Mamić utabao put za povratak svog utjecaja u Građanskom nogometnom klubu Dinamo – tako što je sklopio pakt s trenutnim predsjednikom Mirkom Barišićem i dogovorio manevar kojim će na predstojećoj Skupštini ujediniti glasove svojih dosad zaraćenih frakcija te nadglasati i izigrati navijače kojima je obećano usvajanje novog statuta i demokratizacija zagrebačkog kluba – u novoj fazi svoje ofenzive on je upravo preko Dinama počeo obnavljati svoj višegodišnji toksični utjecaj i na kompletan hrvatski nogomet.
Za to je ilustrativan transfer jednoga nogometaša koji je Dinamo sklopio prošlog tjedna, posljednjeg dana prijelaznog roka: radi se o napadaču Franu Brodiću kojega je zagrebački klub kupio od Nogometnog kluba Varaždin plativši ga 500 tisuća eura. Više sugovornika Nacionala upozorilo je da u ovom poslu postoje najmanje dvije sporne dimenzije: po prvoj, Dinamo je moguće formalno oštećen za spomenutih pola milijuna eura jer za taj novac zapravo nije dobio ništa – no moguće je i obrazloženje da se radi o “slobodnoj procjeni” koja je u nogometnom biznisu realna i relativno često upotrijebljena kategorija. No druga dimenzija ovog posla je znatno ozbiljnija – u nogometnim krugovima vlada uvjerenje da je Brodićevom kupnjom Mamić – preko Dinama, dakako – u stvarnosti nastavio s davno uhodanom praksom skrivenog financiranja, a moguće i potkupljivanja konkurentskih klubova. A to dramatično utječe i na regularnost nogometnog natjecanja u Hrvatskoj.
Frana Brodića Dinamo je Varaždinu platio 500 tisuća eura, no istovremeno je donio odluku da ga u tom klubu ostavi na posudbi do konca ove natjecateljske sezone, dakle do ljeta iduće godine. U formalnom smislu to ne bi bilo sporno – Hrvatski nogometni savez prije nekoliko godina izmijenio je pravila i regulirao broj igrača na posudbi u drugim klubovima – no drugi detalji ovog aranžmana upućuju na zakulisne dogovore. Brodićev ugovor u Varaždinu je, naime, istjecao upravo idućeg ljeta.
U ovom poslu najmanje su dvije sporne dimenzije: po prvoj, Dinamo je moguće formalno oštećen za spomenutih pola milijuna eura jer za taj novac zapravo nije dobio ništa. Druga je puno ozbiljnija
“Dakle, Dinamo je trebao pričekati još samo tri mjeseca – do zimskog prijelaznog roka – jer šest mjeseci uoči isteka ugovora igrač smije dogovoriti angažman s novim klubom. Dakle, idućeg ljeta mogao je potpuno besplatno doći u Dinamo. Ovako, zagrebački klub platio je pola milijuna eura i ostavio ga ondje na posudbi upravo do idućeg ljeta, pa se dolazi do jednostavnog zaključka da mu ove sezone Brodić ionako neće trebati i da se radi o bespotrebno potrošenom novcu. Svima upućenima krajnje je jasno da se čak ni Dinamo ne razbacuje sredstvima, nego da na ovaj način po ustaljenom obrascu pokušava kupiti direktnu konkurenciju. To je Mamićev modus operandi”, objasnio je jedan od Nacionalovih sugovornika.
Nakon što je početkom godine u Dinamu došlo do navodnog obrata u kojemu je otvoren put za demokratizaciju kluba – a zapravo se dogodio sukob struja odanih Zdravku Mamiću s jedne i Mirku Barišiću s druge strane, u kojemu su predstavnici navijača kao arbitri stali na Barišićevu stranu uz uvjet protjerivanja dotadašnjeg direktora Krešimira Antolića i usvajanja novog klupskog statuta – na kratko vrijeme zapravo se nije znalo tko donosi odluke u sportskom segmentu, pa tako i oko transfera igrača. Novo-stara garnitura s Darijem Šimićem i Vlatkom Peras krenula je s rezanjem troškova i suočila se s popisom od čak pedesetak igrača sa sklopljenim ugovorima, među kojima je bio značajan broj njih dovedenih upravo po “Brodićevu receptu” – kupovani su premda za njima realno nije bilo potrebe, pa potom ostavljani na posudbama u raznim hrvatskim klubovima – često upravo onima od kojih su i otkupljeni. Na Dinamovu platnom spisku tako su se nagomilali igrači Lokomotive, Šibenika, Gorice, Rijeke, nekadašnjeg Intera iz Zaprešića i drugih hrvatskih prvoligaša, a zagrebački klub time im je zapravo pružao neophodan novac za puko preživljavanje i istovremeno se postavio kao apsolutni gazda hrvatskog nogometa. Legitimno je pitanje je li time sebi i Dinamu osigurao povlašten položaj i narušio regularnost natjecanja.
Ovakvu praksu Zdravko Mamić ustanovio je još otkako je u prvu hrvatsku nogometnu ligu prije nešto više od deset godina ugurao Lokomotivu koja je u stvarnosti predstavljala Dinamovu filijalu te poligon i inkubator za razvoj mladih igrača koji su bez rezultatskog imperativa stjecali iskustvo igranja u prvoligaškoj konkurenciji. Kada su te veze dvaju klubova javno razotkrivene – Lokomotiva jedno vrijeme nije imala čak ni vlastitu upravu, a i službene e-mail adrese nalazile su se na domeni dinamo.hr – čak ni poslovično bahati nogometni moćnici nisu bili kadri braniti neobranjivo, pa je došlo do formalnog razdvajanja dvaju klubova. No praksa je nastavljena otvorenom razmjenom više desetaka igrača, zbog čega je jedno istraživanje pokazalo da i u europskim razmjerima Dinamo i Lokomotiva imaju najčvršću vezu između matice i filijale – s time da ni u jednoj zemlji nije zabilježeno da se one natječu u istom rangu natjecanja. Jedan od najeklatantnijih primjera jest slučaj igrača Josipa Pivarića koji je čak četiri puta odlazio iz jednoga u drugi klub, uvijek po istom receptu: Dinamo bi mu dao “slobodne papire” kako bi istog trenutka potpisao za Lokomotivu, da bi ga nedugo potom otkupio od toga kluba. Računa se da je samo na ovom slučaju u blagajnu Lokomotive ulio između dva i tri milijuna eura, no iznosi transfera nikada nisu službeno objavljeni. Upravo ove sezone Dinamo je Lokomotivi posudio napadača Sandra Kulenovića, da bi ga nakon nekoliko odigranih utakmica povukao natrag.
S gazdom Rijeke Damirom Miškovićem Mamić je također imao dugogodišnju plodnu suradnju koja se u nogometnim kuloarima slikovito ilustrirala kombijima punih igrača na relaciji Maksimir – Rujevica. Više njih slano je na posudbu, a s dijelom su – po uzoru na Pivarića – ugovori besplatno raskidani kako bi kao slobodni igrači oni odmah potpisali za Miškovićev klub, kako bi se formalno zadovoljilo HNS-ovo ograničenje o maksimalno trojici igrača na posudbi u jednom klubu. Prije dvije godine Dinamo je otkupio golmana riječkog kluba Ivana Nevistića i igrača Daniela Štefulja, pa ih ondje ostavio na posudbi. Štefulj je trenutno na posudbi u Slaven Belupu iz Koprivnice.
Igrač Josip Pivarić čak je četiri puta odlazio iz Dinama u Lokomotivu, uvijek po istom receptu: Dinamo bi mu dao ‘slobodne papire’ kako bi istog trenutka potpisao za Lokomotivu, da bi ga nedugo potom otkupio
Od Istre je za dva milijuna eura kupljen branič Mauro Perković koji je potom posuđen istom klubu, a posebno zanimljiv bio je višemilijunski transfer napadača Šibenika Denija Jurića, koji je također ostavljen da ondje igra. Samo u proteklih nekoliko godina više desetaka, a možda i stotinu igrača po istom su receptu kupovani na hrvatskom tržištu, često nepotrebno, pa potom prosljeđivani hrvatskim klubovima. Nakon ovogodišnjeg (očito fingiranog) prevrata u Dinamu, nova garnitura suočena je s popisom od čak pedesetak igrača pod ugovorom, kojih su se naprosto počeli rješavati, dok je u kupovnom dijelu ovaj Dinamov prijelazni rok ocijenjen kao katastrofalan. No kada je prodano nekoliko ključnih prvotimaca i reprezentativaca te su se u klub slili deseci milijuna eura, između ostalog uz skriveno posredovanje Mamiću bliskih ljudi – a istovremeno je na sastanku Mirka Barišića i Mamićeva pouzdanika Damira Zorića došlo do pomirenja dviju struja – priča je krenula u obrnutom smjeru. Aranžman s Varaždinom oko igrača Frana Brodića stoga je krajnje ilustrativan i dovoljan za krajnje jednostavan zaključak – Zdravko Mamić definitivno se vratio u Dinamo.
Komentari