Objavljeno u Nacionalu br. 520, 2005-10-29

Britanska javnost posljedjih je dana pratila borbu za život prve britanske nogometne superzvijezde čiji su život obilježili incidenti i borba s ovisnošću

Britanska javnost pratila je posljednjih dana borbu za život najboljeg nogometaša što ga je po mišljenju mnogih Britanija ikad imala, ali kojeg je uništio – alkohol. Početkom listopada primljen je u bolnicu Cromwell u zapadnom Londonu zbog infekcije bubrega. Unatoč intenzivnoj terapiji stanje mu se nije popravljalo a infekcija se proširila na pluća, koja su počela otkazivati, zbog čega je prikopčan na umjetna pluća, a potom i na crijeva, gdje je izazvala unutarnje krvarenje. Liječnici su mu pokušali pomoći antibioticima, ali zbog teškog stanja posljednjih godina on je već postao imun na antibiotike. Iz bolnice je objavljeno da mu je stanje “kritično”, a njegov sin Calum izvijestio je javnost da se ne može predvidjeti što će s njim biti.
Da nije zbog alkohola vrlo rano prekinuo karijeru, da mu alkohol nije oduzeo igračke sposobnosti, Best bi možda danas bio ono što i Brazilac Pele. Best je, kad se pojavio na nogometnim terenima početkom 60-ih, bio rijedak nogometni talent i prva britanska nogometna superzvijezda, kakva je danas David Beckham. U nogometu se pojavio kad i Beatlesi u rock glazbi, u vrijeme kada su mladi ljudi u Britaniji prigrlili sasvim nove zvijezde. Raskošnom kosom a poslije i bradom bitno se razlikovao od drugih nogometaša, a postao je smjesta i temom britanskih tabloida.
Pojavio se u vrijeme kada je britanska televizija počela intenzivno prenositi nogometne utakmice pa se jako povećala popularnost nogometa i nogometaša. Best se rodio 22. svibnja 1946. u sjevernoirskom glavnom gradu Belfastu. Nogomet je igrao od osme godine i stalno vježbao. Postao je pravi majstor jer je uspio teniskom lopticom napraviti sve one majstorije koje su drugi nogometaši mogli samo s nogometnom loptom. Kad je imao 15 godina, njegovo nogometno umijeće zapazio je agent Manchester Uniteda i preporučio ga slavnom treneru tog kluba Mattu Busbyju, koji ga je odmah primio u momčad. Smjesta je zapazio da na tom talentiranom dječaku može izgraditi novu momčad Manchester Uniteda, slavnog kluba koji je praktički ostao bez tima zbog pogibije njegovih najvećih zvijezda 1958. u avionskoj nesreći u Münchenu. Best je imao samo 17 godina kad je u rujnu 1963. prvi puta zaigrao za prvu momčad Manchester Uniteda i već na prvoj utakmici protiv West Bromwich Albiona zablistao i privukao pozornost najšire publike. Već sljedeće godine zaigrao je za reprezentaciju Sjeverne Irske, za koju će do preranog kraja karijere odigrati 37 utakmica i zabiti 10 golova. Bio je najzaslužniji što je Manchester Utd. nakon osam godina 1965. ponovno osvojio englesko prvenstvo te to ponovio 1967. Sljedeće 1968. godine proglašen je najboljim igračem Engleske i Europe. Te je godine Manchester Utd. kao prvi engleski klub u povijesti osvojio Kup prvaka, pobijedivši u finalu na londonskom Wembleyju slavnu portugalsku Benficu s 3:1 u utakmici za koju se tvrdilo da je bila jedna od Bestovih najboljih. Imao je tada samo 22 godine.
U to vrijeme, međutim, već je imao velikih problema s alkoholom. U Britaniji je konzumiranje alkohola oduvijek bilo značajan element “nogometne kulture”. Navijači, ali i nogometaši, piju hektolitre piva, ali i žestokih pića, jer u “nogometnoj kulturi” pijančevanje se smatra znakom muževnosti. Neki treneri čak i potiču konzumiranje alkohola, smatrajući da se tako stvara kolektivni duh, koji se potom korisno iskazuje na terenu. Često su stariji nogometaši u tome loš primjer mlađima, koji brzo upadaju u alkoholizam. Best je sigurno najpoznatiji britanski nogometaš kojem je alkohol uništio karijeru, ali ne i jedini. Bobby Greaves, jedan od najvećih britanskih golgetera svih vremena, bio je alkoholičar, kao što je to i Paul Gascoigne, iznimno daroviti engleski reprezentativac, za kojeg se zbog njegova umijeća tvrdilo, kad je počeo karijeru u Newcastleu, da će biti Bestov nasljednik, a koji je, uništen alkoholom, neslavno završio karijeru igrajući u Kini, da bi sada preuzeo treniranje regionalnog ligaša u gradiću Ketteringu u Northamptonshireu. Veliki alkoholičar bio je i donedavni kapetan Arsenala i engleske reprezentacije Tony Adams, koji je – kad je shvatio da ga alkohol uništava – potkraj 90-ih sasvim prekinuo s alkoholom i otvorio kliniku za liječenje nogometaša alkoholičara.
Best je bio tipičan mladi igrač kojeg su stariji uvukli u svijet alkohola jer su ga tjerali da svoju muškost iskazuje time koliko alkohola može popiti. Od najranijih dana bio je velika zvijezda, najpopularniji britanski sportaš, po popularnosti u rangu tadašnjih rockerskih zvijezda, pa mu se činilo da mu je sve dopušteno, pa i zabavljanje kako su to činili rockeri i glumci. Pio je sve više, obilazio divlje zabave, a to je sve više smetalo njegovoj igri i njegovu životu. Nakon 1968. njegova je karijera krenula nizbrdo, više nije igrao tako dobro kao prije, jer mu je alkohol počeo nagrizati i lucidnost i tjelesne sposobnosti. Već 1972., samo četiri godine nakon trijumfa na Wembleyju, u 26. godini on je na opće zaprepaštenje objavio da napušta nogomet. Prekinuo je karijeru, prestao igrati i za Manchester Utd. i za sjevernoirsku reprezentaciju. Poslije mu je zbog te odluke bilo žao pa se pokušao vratiti, ali ono što je nakon povratka pokazao u dresu Manchester Uniteda, to više nije bio pravi Best.
Napustio je tada klub u kojem se proslavio, u kojem je odigrao 466 utakmica i zabio 178 golova, te pokušao nastaviti karijeru drugdje, ali bez uspjeha. U kratkom razdoblju promijenio je niz klubova, ali nigdje ništa nije pokazao. Nakon što je prošao kroz Stockport, londonski Fulham, škotski Hibernian, dva američka kluba Los Angeles Aztecs i San Jose Earthquakes, te na kraju engleski nižerazredni Bournemouth, on je 1983. potpuno prestao igrati nogomet. Sljedećih godina njegova jedina profesionalna veza s nogometom bila je posao televizijskog komentatora, iskazavši se mnogim jetkim komentarima. Nije štedio mlađe nogometaše, a slavna je njegova ocjena najboljeg engleskog nogometaša današnjice Davida Beckhama, koji je kao i on vrlo mlad postao velika zvijezda Manchester Uniteda: “On ne može uopće igrati lijevom nogom, ne zna igrati glavom, slabo igra i desnom nogom, osim kad su centaršutevi i slobodni udarci u pitanju. Rijetko daje golove. A ostali aspekti njegove igre su u redu.”
Potpuno se prepustio alkoholu, a novine su često pisale o incidentima koje je izazivao pod utjecajem alkohola, tučnjavama, pijanim ispadima, vožnji pod utjecajem alkohola, zbog čega je 1984. dva mjeseca proveo u zatvoru. Zbog alkohola padao je sve niže. Dugo nije želio slušati liječnike, koji su ga upozoravali da će se pijančevanjem ubiti, da mu alkohol uništava jetra. Pio je i dalje, iako je sve češće posjećivao liječnike, nekoliko puta je u ozbiljnom stanju bio hitno prevezen u bolnicu, gdje su mu liječnici uspijevali stabilizirati stanje, da bi ga napokon ozbiljno upozorili da mu je alkohol potpuno uništio jetra te da će umrijeti ako mu ne presade nova.
Početkom 2002. stanje mu je postalo tako ozbiljno da se počeo pripremati na transplantaciju. U novinama su se pojavili komentari kako Best nije zavrijedio da mu se transplantira jetra jer ih je sam uništio neodgovornim ponašanjem. Čulo se da bi jetra trebalo dati nekom drugom bolesniku, koji je živio odgovorno, a ne Bestu koji je jetra uništio pijančevanjem. Pogodan donator pojavio se tek u ljeto 2002. Best je operiran 29. srpnja 2002. u privatnoj bolnici Cromwell u zapadnom Londonu. Operacija je bila vrlo teška, trajala je punih deset sati. Jedva ju je preživio. Tijekom operacije Best je jako krvario pa je bila potrebna transfuzija 20 litara krvi da se održi na životu. Nakon operacije prilično dugo morao je ostati na odjelu intenzivne njege. Nakon što je nakon dugog bolničkog oporavka ipak poslan kući, morao je ponovno biti vraćen u bolnicu zbog opasne infekcije, koju su liječnici uz mnogo muka uspjeli suzbiti. U jesen prošle godine stanje mu se počelo popravljati, pa je počeo izlaziti iz kuće i profesionalno se reaktivirao kao televizijski komentator. Objavio je da više neće piti, da planira sa svojom mladom suprugom Alex imati djecu. Čak je sudjelovao i u dobrotvornim manifestacijama promovirajući fondaciju za financiranje istraživanja bolesti jetara.
Činilo se da je Best napokon, nakon operacije jetre koju je jedva preživio, počeo sasvim novi život, pa su novine pisale da je “otjerao svoje demone” i da će sada svijet upoznati “novog, mekšeg Besta”. To je, međutim, kratko trajalo. Alkohol je bio jači od njega. Best se vrlo brzo vratio svom ranijem životnom stilu. Samo godinu dana nakon transplantacije javnost je čula pravu istinu, da se Best opet ubija pijančevanjem. To su novinari doznali nakon incidenta u srpnju 2003. u pubu “The Chequers” u malom mjestu Walton on the Hill u engleskoj pokrajini Surrey kamo se Best preselio. Jedan je fotoreporter doznao da on s novim prijateljima zalazi u taj pub, ondje potajno pije, pa ga je želio snimiti. Vidjevši novinara, Best je s prijateljima nasrnuo na njega i počeo ga mlatiti. Vlasnik puba je pozvao policiju, koja je spasila fotoreportera daljnjih batina te uhitila Besta i jednog njegova prijatelja.
Oni su uskoro pušteni a protiv njih nije podignuta kaznena prijava, ali je taj incident skrenuo pozornost britanskih medija na ono što se s Bestom u posljednje vrijeme događa. Tjednik Mail on Sunday objavio je tužnu izjavu njegove žene Axel, koja je otkrila da se Best vratio piću, i to na drastičan način. “Posljednji tjedan”, izjavila je, “bio je pakao. Ponovno je krenuo putem samouništenja. Žao mi je čovjeka koji je umro, a zahvaljujući kojem je George dobio nova jetra i novi život.” Njihov brak uskoro se raspao, kad ga je našla u krevetu s drugom ženom, pa su se razveli 2004. Nakon toga počeo je još neurednije živjeti, pa je bilo i novinskih izvještaja da je uhvaćen kako pije alkohol. To je znatno pridonijelo da mu se stanje potom toliko pogoršalo.