Tradicijske i pastirske igre u Lici, tradicijska baština s planinskog područja od Velike i Male Kapele na sjeveru, Ličke Plješivice na istoku i Velebita na jugu i zapadu, upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, izvijestilo je Ministarstvo kulture i medija.

“Zaštitom tradicijskih i pastirskih igara u Lici kao nematerijalne baštine cjelovitoga prostora, zajedno s mikroregionalnim specifičnostima (Gacka, Lika i Krbava), osiguravaju se preduvjeti za daljnje prenošenje, međugeneracijsko povezivanje te uključivanje mlađe populacije u tradicijske sadržaje, a prema tome i za očuvanje, promociju i osuvremenjivanje vrijednosti tradicijskoga naslijeđa u lokalnoj zajednici”, ističe Ministarstvo.

Prema etnografskim monografijama o Lici iz 20. stoljeća ti se običaji mogu pratiti od 19. stoljeća, no prenosili su se usmenom predajom kroz generacije i iz starijih vremena.

Riječ je o igrama snage i vještine s ciljem nadmetanja, koje se igraju timski ili pojedinačno, a premda se definiraju kao “pastirske”, igrali su ih svi članovi pojedine seoske zajednice. Ponekad bi uloga igara nadišla razinu zabave i postala svojevrsnim društvenim kriterijem za isticanje pojedinca u zajednici, napominje se u priopćenju.

U pojedinim se igrama mogu prepoznati neki danas popularni i cijenjeni sportovi. To su: umećavanje / umićanje / kamena s ramena – bacanje kamena u daljinu, skakanje s mjesta stupačke – skok u dalj, skakanje priko sove / stupačke preko pričke – skok u vis, krivanje / prasičanje – igra slična hokeju i druge.

Usto, ističe se, očuvani su lokalni nazivi igara: bacanje kamena s praćkom, vučenje kuke / privlačenje, natezanje sukna / privlačenje, dizanje mrtvaca / dizanje proštaca, vaganje soli, rvanje u križ (hrvanje slobodnim stilom), topanje, palanje / paličanje/ klisanje, cimeranje.

Iako uglavnom muške, pojedine igre ostale su mješovite, muške i ženske, poput topanja ili piljanja. Premda su nositelji ovih igara prvenstveno muškarci s obzirom na cilj nadmetanja u igrama, žene su se također natjecale kako bi istaknule svoju spretnost i snalažljivost.

“Zbog zamiranja tradicionalnoga stočarstva, nestanka društvene uloge pastira i sve veće urbanizacije, depopulacije prostora tijekom 20. stoljeća, ove tradicionalne igre danas nisu toliko prisutne u svakodnevici lokalne zajednice, već postaju dio tradicijskih kulturno-društvenih sadržaja. Danas se igre nastoje revitalizirati pa se u njihovo očuvanje uključuju obrazovne institucije i udruge građana”, ističe Ministarstvo.