Neovisni vijećnik u Skupštini grada Zagreba Marko Torjanac je, naravno iz svog rakursa gledanja i sukladno vlastitim političkim nagnućima i inspiracijama, pokušao objasniti što se zapravo zbiva unutar zgrade u Ćirilmetodskoj nadomak Markovom trgu. Torjančev status na facebooku objavljujemo u cijelosti:

“O 21 oporbenom potpisu i novim izborima za Skupštinu:

Poziv Nazavisnih za Hrvatsku za sakupljanjem 21 potpisa oporbenih zastupnika za raspuštanjem Skupštine kojima će oni pridodati svojih pet je dezinformiranje javnosti i manipulacija s njihove strane.

Njome su željeli sebe, partnere Milana Bandića, predstaviti kao spasitelje Zagreba dok su upravo suprotno!
Upravi su oni ti zbog kojih su u posljednjih godinu i pol izglasani deseci štetnih odluka po Zagreb dok su ostali zastupnici kojima je stalo do dobrobiti ovoga grada glasali protiv tih štetnih odluka.

Koliko je njihov poziv za raspuštanjem Skupštine na temelju skupljenih potpisa besmislen tj. kako je riječ o manipulaciji vidi se najjasnije po tome što ti potpisi ne bi doveli do novih izbora za Gradonačelnika.

Do novih izbora za gradonačelnika, naime, mogu dovesti samo dva saziva Skupštine koji će za redom rušiti proračun.

Drugim riječima, nakon prvog rušenja proračuna koji bi trebao izglasati ovaj saziv Skupštine, ovaj se saziv Skupstine raspušta i raspisuju se izbori za novi saziv Skupštine i tek ako taj drugi saziv Skupštine ruši proračun, raspisuju se izbori za gradonačelnika.
(Takva pravila rezultat su bolesti koja se zove ‘Lex Sherif’ o kojoj sam svojedobno pisao, no budući da je takav zakon izglasan, tu smo gdje smo.)

To ukratko znači da prvo ovaj saziv Skupštine mora rušiti proračun kako bi se išlo na izbore za novu Skupštinu.

Bez tog koraka tj. raspuštanjem Skupštine bez rušenja proračuna (kako su to Nezavisni za Hrvatsku predložili) sljedeći saziv Skupštine bio bi opet na početku! I, u stvari bi tim potezom gradonačelnik dobio na vremenu.

Zbog toga sva oporba, pa i Nezavisni za Hrvatsku moraju biti spremni na sljedećoj sjednici Skupštine glasati protiv proračuna.
(O samom proračunu i zašto je on loš pišem u nastavku posta, pa koga zanima neka pročita. )

Što se tiče oporbe – tu nema dvojbe oko glasanja protiv proračuna.

Oporbeni zastupnici i prošle su godine dosljedno glasali protiv lošeg i prevarantskog proračuna dok su ga Nezavisni za Hrvatsku, tako štetnog za građane Zagreba i Zagreb, podržali!

Ove godine su Nezavsini za Hrvatsku pak procijenili da im posjet političara iz Srbije može poslužiti kao dobar populistički PR na krilima kojega mogu ojačati svoju poziciju u Zagrebu, pa su odlučili uskratiti podršku gradonačelniku za isto ono za što su mu podršku prošle godine pružili!!!

To dokazuje da su Nezavisni za Hrvatsku spremni glasati i za i protiv interesa građana Zagreba ovisno jedino o tome kakvu oni korist od toga imaju.

Na koncu mogu samo cinično primijetiti da je lijepo što će ove godine i Nezavisni za Hrvatsku glasati protiv proračuna i tako se pridružiti nama, oporbenim zastupnicima, koji nisu poput njih tržili svoj integritet za prošlogodišnji proračun i desetke drugih štetnih odluka za koje su glasali podržavajući Milana Bandića.

Takva kalkulacija koju čine Nezavisni za Hrvatsku, a u kojoj je jedini kriterij vlastiti politički rejting i korist umjesto brige za dobro građana učinila je od Hrvatske zemlju slučaj, zemlju bez morala.

Da se Nezavisni za Hrvatsku nisu prodali odmah nakon izbora, već davno bi bili novi izbori za Skupštinu, a vjerojatno i za gradonačelnika.
A uz to ne bi bili izglasani deseci štetnih odluka.

Dakle, toliko o dosljednosti i integritetu Bandićevih partnera – Nezavisnih za Hrvatsku.

Što se tiče samog proračuna koji na sljedećoj sjednici ne bi trebao proći:

Proračun, kakav je bio predložen ovih godina i kakav će vjerojatno biti predložen i ove godine, nema razloga podržati.

Takav proračun je još jedno bacanje pijeska u oči građanima kako bi oni mislili da se nešto ozbiljno planira što, naravno, nije istina.

Proračun u Zagrebu se donosi isključivo zato jer to zakon zahtijeva, a ne kako bi se ozbiljno planirala ulaganja i razvoj Grada.

To se najbolje vidi po tome što plan i izvršenje proračuna već godinama nemaju nikakvih dodornih točaka.

Naime, kad se izuzmu plaće koje se moraju dati ljudima na proračunu i troškovi nužnog (najnužnijeg!!) održavanja i hladnih pogona (struja, voda, itd…), plan i izvršenje razlikuju se do 80%.

Veliki projekti poput žičare, obnove fasada i sličnih stalno se planiraju u proračunu, a onda u rebalansu samo nestanu. I tako već godinama.

Ne znam koliko ste upoznati da u Zagrebu nedostaju elementarni uvjeti za život u 21. stoljeću, a to su stotine kilometara kanalizacije, vodovoda i pločnika.
Ta infrastruktura je najmanja briga svakog proračuna, pa djeca u Zagrebu, glavnom gradu jedne europske metropole, idu u školu izloženi opasnosti po život hodajući po kolnicima.
Treba li uz ovo posebno naglasiti da Zagreb, naime, nije samo onih desetak ulica u centru gdje će se lakovjernima lako zamazati oči s nekoliko neoriginalnih, konfekcijskih fontana?

O manjku i neizgradnji vrtića, škola, domova za starije osobe ne moramo posebno govoriti dok je nerješavanje problema otpada, nažalost, već postalo zaštitni znak Zagreba kao i promet koji je i neučinkovit i opasan.

Za bilo kakave pak subvencije koje Grad dodjeljuje ne postoje evaluacije, a kriteriji se, ukoliko uopće postoje, poštuju selektivno iz jednostavnog razloga kako bi se novac iz proračuna mogao dodjeljivati prema potrebama političko-interesne trgovine, a ne prema potrebama grada, rezultatima i kvaliteti.

O modrenizaciji Grada u skladu s 21. stoljećem u svim područjima od modernizacije uprave nadalje pak nikada u proračunu nema niti riječi.
To također nije u interesu ove vlasti.

Ukratko, iz cijele višegodišnje prakse i zapuštenosti Zagreba vidljivo je da donošenje proračuna u Zagrebu ne služi kako bi se rješavali problemi u gradu i grad unaprijeđivao već kako bi se zadovoljila zakonska obaveza, a novac se dijeli i raspoređuje mimo donesenog proračuna.
Zatim se u rebalansu pred kraj godine sve naštimava prema stvarnim troškovima koji su nastali kao rezultat političkih trgovina obavljenih u hodu prema potrebama vladajućih.

Dakle, proračun se koristi kao paravan i privatna kasica prasica vladajućih za njihove osobne i političke interesne trgovine.
Ili – rekli bismo banalnijim riječnikom– Zagreb je već dugo privatna prćija.

Zbog toga ne samo takav proračun, već i takvu praksu zlouporabe proračuna za osobne i stranačke potrebe treba prekinuti.

Kada bismo u tome uspjeli to bi značilo da smo kao društvo bar u Zagrebu prestali biti barbari koji namiruju samo osobne potrebe i počeli bismo djelovati kao civilizirano društvo koje misli na opće dobro i budućnost.”, napisao je Torjanac.