Marko Torjanac, umjetnički ravnatelj Kazališta Planet Art, pokrenuo je projekt Novo kazalište koji donosi online prijenose kazališnih predstava tako što zadržava značajke po kojima je kazalište jedinstveno – prisustvovanje umjetničkom doživljaju koji se odvija uživo. Razlika je u tome što se sada predstave mogu gledati iz udobnosti doma, ali publika koja predstavu želi gledati uživo može to učiniti jer se predstave izvode u Maloj sceni. Online predstave uživo održavat će se svake nedjelje, počevši od 25. listopada, kad će se obilježiti i 200. izvedba predstave „Velika zvjerka“. Online izvedbom predstave za samopomoć u kriznim vremenima „Tko je ovdje lud?“ 1. studenoga obilježit će se 100. izvedba te komedije u režiji Marka Torjanca, u kojoj on i igra uz Nataliju Đorđević. Tjedan dana nakon toga, 8. studenoga, bit će izvedena 150. „Ritina škola“ u režiji Marka Torjanca, u kojoj on također glumi uz Vandu Winter. Torjanac je tim povodom dao kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: Pokrenuli ste Novo kazalište, bez maski, zašto je to bilo potrebno?

Ljudi se boje korone i posjeti kazalištu su, usprkos posebnim blagim mjerama, drastično pali. Otuda je krenula ideja. No odmah sam shvatio da to može biti idealan način da predstavu pogledaju svi u cijeloj Hrvatskoj i šire koji joj nemaju mogućnost fizički prisustvovati. Time se kazalištu otvara mogućnost da proširi i stekne novu publiku, dopre i do ljudi u malim mjestima i podijeli s njima vrijedne sadržaje. Jedna poveznica za streaming putem kojeg predstavu može gledati cijela obitelj, plaća se 39 kuna. Tako želimo, u ovim ekonomski zahtjevnim vremenima, omogućiti svim građanima gledanje predstava. Predstave se u isto vrijeme mogu gledati uživo u kazalištu Mala scena, odakle se prenose, tako da online gledatelji postaju njezin dio.

NACIONAL: Dakle, predstave Planet Arta moći će se gledati uživo u Maloj sceni, ali u isto vrijeme i online putem live streaminga. Koliki je to trošak, s obzirom na kamere koje će morati pratiti glumce?

Trošak je velik, pogotovo za malo kazalište. Ali cijelu ekipu gone entuzijazam i uzbuđenje jer znamo da pokušavamo nešto novo. Mnogi oglašivači i partneri izašli su nam u susret pokroviteljstvima, donacijama i minimalnim cijenama tako da ipak možemo izdržati sva ulaganja, od produkcije do oglašavanja. Puno je i volonterskog rada svih uključenih.

NACIONAL: Što je bilo potrebno da bi se uspješno organiziralo takvo izvođenje? Pretpostavljam da je tu bilo dosta tehničkih i logističkih izazova?

Prvo je bilo važno pronaći suradnike koji su spremni pokušati nešto novo. Zanimljivo se bilo sretati s izazovima, ali i s mogućnostima koje nudi prijenos predstave uživo s četiri dinamične kamere. Najzanimljivije je raditi na knjizi online prijenosa jer tada definiramo potrebnu dinamiku i način prijenosa predstave na novi medij, a da predstava zadrži kazališni doživljaj i neposrednost. To pruža velike kreativne mogućnosti u snimanju, prijenosu i montaži uživo.

NACIONAL: Što će biti s tim snimkama nakon izvođenja? Hoće li se čuvati za moguće kasnije televizijsko izvođenje?

Snimke ćemo čuvati, a kasnije ćemo vidjeti kako ćemo ih moći koristiti.

NACIONAL: Kako glumci gledaju na to „dvostruko izvođenje“?

Svi smo jako uzbuđeni. Mislim da svi vidimo mogućnost daljnjeg života predstava u novom virtualnom prostoru, što je izazov sam po sebi.

NACIONAL: Vlasnici nezavisnih kazališta i glumci prisiljeni su snalaziti se na razne načine samo da bi radili jer je situacija jako teška i za javna kazališta, a kamoli za nezavisnu scenu. Kako se vi, kao predstavnik nezavisne scene, osjećate u tako teškoj situaciji?

Situacija je jako teška, pogotovo za manja kazališta od kojih živi znatan broj umjetnika i neumjetničkog osoblja. Teška je i za kazališta za odrasle, ali i kazališta za djecu. Nemaju svi mogućnosti pokrenuti takav veliki projekt. Mnogo vrijednih kazališta i umjetnika je na rubu egzistencije. Zbog toga smo i osnovali NEOKAZ, udruženje neovisnih kazališta čiji je zadatak zalagati se za opstanak neovisnih kazališta i kazališne kulture uopće. Izdali smo i priopćenje koje smo poslali svim organizatorima kazališnih događanja, u kojem apeliramo da se ne otkazuju kazališne predstave jer one nisu obuhvaćene novim strožim mjerama Stožera i regulirane su prema posebnim propisima, što je objavilo i Ministarstvo kulture. Kazalište, ono koje nema fizičku interakciju s publikom, klasificirano je kao događanje najnižeg rizika. U kazalištu ljudi sjede na propisanoj udaljenosti, ne govore niti su u ikakvoj fizičkoj interakciji. A održavanje društvenih događanja nije potrebno samo zbog socijalnog, već i zbog psihološkog zdravlja i kontinuiteta zajednice. U NEOKAZ-u ćemo, uz ostalo, nastojati publici i uopće javnosti vratiti povjerenje u odlazak u kazalište.

NACIONAL: Mnoga svjetska kazališta zatvorila su vrata do početka iduće sezone, primjerice Metropolitan Opera. Čeka li nas takav scenarij i što bi on značio, koje su vaše procjene?

Bilo bi to pogubno za neovisna kazališta jer ne bi mogla preživjeti. Značilo bi propast nezavisne scene i još puno umjetnika, ali i neumjetničkog osoblja na burzi. Kulturni gubitak dugoročno bi bio nesaglediv. Uništili bismo tradicionalnu kulturnu kazališnu živost, forte naše zemlje i pitanje je kad bismo se i bismo li se uopće oporavili. To bi značajno utjecalo na kulturu cijele Hrvatske jer kazalište je mjesto koje okuplja i umjetnike i publiku, cijelu zajednicu.

NACIONAL: Može li nezavisna scena još dugo ovako ili će se morati dogoditi neke drastične promjene? Što bi te promjene uključivale?

Promjene moraju uključivati kvalitetnije i pravednije subvencije, pomoć lokalne zajednice u logistici, solidarnost, sudjelovanje u odlukama koje utječu na neovisnu kazališnu scenu, sve do izmjena i novina u kulturnom zakonodavstvu poput Zakona o sponzorstvima u kulturi i ostalih mehanizama koji će kazališnoj sceni omogućiti život i razvoj.