Komedija “Mnogo vike nizašto” u režiji Krešimira Dolenčića, premijerno postavljena u četvrtak u zagrebačkoj Komediji, zavodljivo je zabavna produkcija jednog od najizvođenijih tekstova Williama Shakespearea, u novom vintage suvremenom ruhu koje je oduševilo premijernu publiku.

Preko 400 godina staru romantičnu komediju čija se radnja odvija u Messini na Siciliji Dolenčić je oblikovao eklektičnom kombinacijom art decoa i 1970-ih – barem tako sugeriraju ekspresivne, šarene boje kostima s tipiziranim zvonolikim krojevima hlača, boho haljinama i visokim punđama, i funkcionalna scenografija u oplati od smeđeg drva i čelika.

No, ova produkcija zapravo izbjegava vezati se uz konkretno vrijeme i mjesto, time se jasno distancirajući od realnosti. Redateljsko-dramaturški dvojac Krešimir Dolenčić i Ana Tonković Dolenčić ne bave se dubljim implikacijama ovoga teksta, ne eksploatiraju njegove pojednostavljene muško-ženske silogizme, niti propituju Shakespeareove likove i njihove odnose.

Umjesto toga, odlučili su se za pitku komediju koja u sebi sadrži sve elemente izvornika, sa svim obratima, promjenama raspoloženja, izvrtanjima normi i stereotipizacijama, kako bi, crpeći na Shakespeareovoj genijalnoj komičnosti, napravili potpuno novi, sasvim suvremeni komad koji će publiku u prvom redu dobro zabaviti.

Radnja se odvija na idiličnom posjedu sicilijanskog namjesnika Leonata (Željko Duvnjak). Tu se odmara aragonska vojska nakon pobjede u ratu koji se vodio između Don Pedra, kneza aragonskog (Zlatko Ožbolt) i njegova polubrata Don Juanita (Filip Juričić). Braća su se naizgled pomirila i obojica su Leonatovi gosti, svaki sa svojom pratnjom. Don Pedro stiže u pratnji dvojice plemića, Benedetta (Fabijan Pavao Medvešek) i Claudia (Ognjen Milovanović).

Dok Benedetto vodi pravi ljubavni rat s Leonatovom nećakinjom Beatrice (Dajana Čuljak), jezičavom i drskom mudricom koja se od slomljenoga srca čuva stavom da joj brak nije ni na kraj pameti, Claudijeva ljubav prema Leonatovoj kćeri Heri (Ivona Kundert) po kratkom se postupku materijalizira uspješnom prošnjom. Don Juanito i njegovi pratitelji Boraccio (Davor Svedružić) i Corrado (Nera Stipičević) u tome vide odličnu priliku za zlobnu prevaru.

Romantični ideal ljubavi, toksična muškost, Beatricino rušenje konvencija i otvorena subverzija tradicionalnog imperativa ženske poslušnosti, Herina jednostavna submisivnost i Claudijeva pakosna ljubomora – ovdje su samo pozadina za eskapističku ljubavnu dramu u kojoj jednostavno nema mjesta za nesretan svršetak.

Puno je protagonista ove priče, i svi su u neprekidnom pokretu. Rijetko je tko makar na trenutak sam na sceni, a i tada ga netko drugi promatra iz prikrajka ili prisluškuje. Shakespeare neprekidno izvrće norme i tu zapravo i nema pravih negativaca – čak je i Don Juanito karikatura “poštenoga zlikovca”. Neke su ekscentričnosti likova dodatno naglašene, pa su glumci dobili priliku napraviti prave male oaze vrckavog osobenjaštva.

Davor Svedružić osvaja humorističnim majstorijama, a Goran Malus komičnim jezičnim bravurama nadstražara Drotinskog. Leonato Željka Duvnjaka luckasto je prpošan i šarmantan, a tradicionalno su dobri i Saša Buneta i Igor Mešin. No, najveću naklonost premijerne publike sa svojim su zaigranim verbalnim nadmudrivanjima i romantičnim prkosom osvojili Dajana Čuljak i Fabijan Pavao Medvešek.

Predstava je strukturirana dinamično, mobilna scenografija Željke Burić slijedi dinamiku zbivanja na sceni a u komad su upisani i originalni songovi Ivana Josipa Skendera. Za ovu je produkciju napravljen novi prijevod koji potpisuje Andy Jelčić.

Eklektična, tek trunčicu dekameronovski razuzdana predstava, “Mnogo vike nizašto” topla je eskapistička fantazija koja dramu uspješno pretvara u komediju, uz mnogo vike – nizašto.