Objavljeno u Nacionalu br. 433, 2004-03-02

Nacional donosi priče uspješnih profesionalaca, poduzetnika i menadžera, koji su svoje karijere ostvarili baveći se najbrže rastućim poslovima i djelatnostima u posljednjih desetak godina

Što se isplati raditi u Hrvatskoj, pitanje je koje ne muči samo većinu građana nego i vodeće nacionalne gospodarske stratege. Uostalom ono je i umjesno u zemlji s oko 300.000 nezaposlenih i sve većim razlikama u odnosu na razvijene države. Ipak, i u Hrvatskoj je u posljednjem desetljeću nastao sloj uspješnih profesionalaca, poduzetnika i menadžera čiji se uspjesi i kreativnost mogu mjeriti s inozemstvom. Uostalom i prihodi koje većina njih ostvaruje.

Nacionalov istraživački tim pronašao je 15 eksperata iz isto toliko poslova kojima se danas u Hrvatskoj najisplativije baviti. Dolaze iz različitih krajeva i bave se dijametralno različitim zanimanjima, od menadžera mirovinskih fondova i stručnjaka za odnose s javnošću, preko proizvođača tartufa i zdrave hrane do web-stručnjaka i eksperata na čijem umijeću počiva državna administracija. Najstariji među njima ima 45 godina, a većina je imala hrabrosti napustiti sigurnost državne službe i prihvatiti rizik privatnog poduzetništva. Zato su danas uspješni i svojim primjerima pokazuju koliko rizik zna biti isplativ.

DUBRAVKO ŠTIMAC, fond menadžer i predsjednik Uprave PBZCO mirovinskog fonda

Posao Dubravka Štimca, predsjednika uprave tvrtke koja upravlja PBZCO mirovinskim fondom, u biti se ne razlikuje mnogo od posla klasičnih trgovaca – on kao i trgovci svakodnevno kupuje i prodaje robu kako bi zaradio na razlici u cijeni. No intrigira činjenica da Štimac trenutačno barata s gotovo milijardu kuna budućih umirovljenika koje ulaže u različite instrumente na tržištu kapitala kako bi, manje ili više spretnim potezima, povećao vrijednost tog novca. To je u kratkim crtama svrha investicijskih fondova, pojma koji je do prije desetak godina u Hrvatskoj vjerojatno bio poznat samo užem krugu financijskih stručnjaka. Ne računajući mirovinske fondove, u Hrvatskoj je u posljednjih šest godina osnovano dvadesetak investicijskih fondova koji upravljaju ukupnom imovinom vrijednom 2,95 milijardi kuna. U skladu s time i posao fond menadžera postaje sve unosniji, s primanjima koja premašuju ministarska.

Štimčev prvi doticaj s investicijskim bankarstvom dogodio se 1998., kada je postao direktor Direkcije poslova skrbništva nad vrijednosnim papirima u okviru Privredne banke Zagreb. “Predmet mog poslovnog interesa od početka su bili tržište kapitala i vrijednosni papiri, pa sam položio stručni ispit za brokersku licencu, što je tada bio glavni uvjet za ulazak u posao kojim se bavim. Imao sam sreću što su u godini kada sam počeo raditi u investicijskom bankarstvu na hrvatsko tržište ušli globalni skrbnici, poput financijskih korporacija Citybank, J. P. Morgan, Deutschebank, od kojih je većina za partnera odabrala PBZ. Tako mi se pružila prilika da svjetske standarde rada na tržištima kapitala učim od najvećih”, prepričava svoje početke Štimac, koji je postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu financirao radeći godinu dana kao navigator na brodu za geofizička istraživanja američke kompanije Western Geophysical Company.

Štimac je uvjeren kako razvoj ove financijske branše tek slijedi, a kao dokaz tome navodi da se za ovaj oblik štednje sve više odlučuju građani, čiji je udio u imovini investicijskih fondova sve veći. Prema rezultatima od kraja 2003. može se pohvaliti da to radi najbolje u Hrvatskoj. Posao kojim se bavi, kaže, učio je u hodu, što čeka i buduće generacije fond menadžera koji na fakultetu tek sporadično dolaze u kontakt s pojmom investicijskog bankarstva.

SUZANA KULAŠ, suvlasnica i managing direktorica brand developing agencije TFM

Suzana Kulaš, managing direktorica i suvlasnica brand developing agencije TFM, ušla je u poslovni svijet već sa 17 godina, kada je prvi novac za put na more zaradila kao poslovna tajnica Tomislava Klička ? danas poznatog kolekcionara djela hrvatskih slikara i distributera brojnih stranih brandova koji je tada je počinjao svoj posao u malom uredu uvozeći dude Nuke.

“Bila su to prva iskustva o tome kako funkcionira poduzeće u Hrvatskoj”, govori ona i dodaje da se sadašnjem poslu potpuno posvetila početkom 90-ih na Radiju 101, u vrijeme kada je on predstavljao najpropulzivniji medij u Hrvatskoj. Logičan nastavak dogodio se 1994., kada je s Dragom Perićem ? dotadašnjim suradnikom na nekim projektima, osnovala agenciju TF Marketing što se od samog početka bavi kreiranjem i razvojem uspješnih brandova. Prvi projekt TF Marketinga bila je kampanja i razvoj branda Rosal. Pobjedom na Plivinu natječaju, brand Rosal je imao 2 posto tržišnog udjela, a nakon 5 godina razvoja osvojio je 15 posto tržišnog udjela.

TFM je danas jedna od najuspješnijih agencija, ima 13 zaposlenih i prema listi objavljenoj u Privrednom vjesniku četvrta je kreativna agencija u Hrvatskoj. Zahvaljujući tome što nisu preveliki, tvrde da lako sastavljaju dodatne timove najboljih stručnjaka u zemlji. “U zemlji od 4 milijuna stanovnika ne smijete zaposliti u ovako kreativnom poslu 50 ljudi i ograničiti se samo na njih jer je teško vjerovati da ste našli 50 najboljih”, objašnjava Suzana Kulaš.

Danas tvrtka surađuje na razvijanju Studene, Studenca, Deita, Fax Helizima, Arfa, Ornela, Zirodenta, Likvija, Podravka čaja, Podravka priloga i umaka, Koestlina, Hole šlaga, kao i na nekim brandovima zemalja bivše Jugoslavije: brandovima telekomunikacijskih usluga Eronet i Hej, te Hypo Alpe Adria Leasinga.

Prije 10 godina fascinirale su je kampanje i brandovi poput votke Smirnoff, Coca-Cole ili cigareta Silk Cut, no danas se pokazuje da domaći brandovi poput Studene ili Zirodenta mogu na tržištu pobijediti multinacionalne divove. “Bili smo beskrajno ludi od sreće kada smo nakon samo jednog mjeseca kampanje za Plivin Andol C preokrenuli tržišnu situaciju u borbi protiv velikog Aspirina i postali vodeći brand. To je ono zabavno u ovom poslu, svaka PR akcija i prije svega lucidna strategija koja tome prethodi može vrlo brzo rezultirati promjenama preferencija potrošača i na kraju, što je najvažnije, donijeti profit klijentu”, objašnjava vlastitu poslovnu filozofiju suvlasnica TFM-a.

Suzana Kulaš živi na atraktivnoj lokaciji u središtu Zagreba i, kako kaže, ona i njezina dvoipolgodišnja kći rado ugošćuju brojne prijatelje. Voli posjećivati izložbe i performance, a bossa nova, future jazz i house glazba je opušta. Funky life style i funky business njezin je moto.

MARIJO BAGATIN, maksilofacijalni kirurg

Marijo Bagatin jedan je od vodećih autoriteta iz maksilofacijalne kirurgije na ovim prostorima, s bogatim znanstvenim i stručnim iskustvom. Ubrzo nakon što je ranih 70-ih upisao Medicinski fakultet odlučio je specijalizirati upravo tu granu kirurgije. “Budući da nisam želio da mi izmakne ta specijalizacija, nakon završenog Medicinskog fakulteta 1973. upisao sam Stomatološki fakultet te na njemu diplomirao 1975., što mi je dalo prednost pri kandidiranju za specijalizaciju”, izjavio je Bagatin za Nacional.

U tijeku specijalizacije odmah se orijentirao na malformacije lica, deformitete glave i vrata te na estetsku kirurgiju. Redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu postao je 1986., stekao je i titulu profesor doktor, te obnašao više istaknutih funkcija u Kliničkom bolničkom centru – šefa odjela i pročelnika klinike. Bio je dugogodišnji predsjednik Katedre na Medicinskom fakultetu, a vodio je i više znanstvenih projekata. Danas ovaj vrstan kirurg operira gotovo sve malformacije glave i vrata, deformitete kostiju i mekog tkiva glave i vrata, radi kraniofacijalne zahvate i bavi se estetskom kirurgijom. Bagatin je sudjelovao u pisanju brojnih knjiga i poglavlja, objavio je desetke stručnih i znanstvenih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivao je s čuvenim W. Larrabeejem, predsjednikom Američkog udruženja za facijalnu plastičnu kirurgiju, kojemu je kao i drugim inozemnim stručnjacima pokazivao mogućnosti kirurgije iz područja njegova interesa. Kreirao je više originalnih kirurških postupaka kojima se uspješno rješavaju problemi nosa, razne osteotomije i osteoplastike. Stručnjaci posebno hvale Bagatinovu metodu rekonstrukcije nosa koju je uveo u praksu, a ističu i njegov veliki doprinos unapređenju različitih kirurških tehnika. Svoje bogato iskustvo iznosio je na brojnim europskim i svjetskim kongresima. Bagatin je 2001. osnovao vlastitu polikliniku u Višeslavovoj ulici Zagrebu.

NEVEN ANTIČEVIĆ, izdavač i vlasnik “Algoritma”

Neven Antičević, jedan od sedmorice partnera koji su 1990. osnovali tvrtku “Algoritam”, rođen je 2. prosinca 1953. u Zagrebu. Za Nacional je objasnio kako su, sa samo 7000 ondašnjih njemačkih maraka, on i njegovi partneri uspjeli na noge podići izdavačko poduzeće koje danas godišnje proda više od milijun svojih artikala među kojima su, uz knjige, i strane novine i časopisi, kompjutorska oprema i programi. Nedavno je, uostalom, prodana i milijunta knjiga u izdanju “Algoritma”.

Unatoč tome što je pasionirani čitatelj knjiga pa su njegovi profesori hrvatskog jezika iz osnovne i srednje škole vjerovali da će upisati studij komparativne književnosti, Antičević je odlučio završiti ekonomiju.

Kada je diplomirao, odlučio se posvetiti knjigama.
“Nakon što sam prošao cijeli taj ciklus oko biranja životnog zanimanja, zaključio sam da mi je najljepše vratiti se knjigama. S obzirom na to da sam ekonomist, logičnim izborom činilo mi se za početak ne izdavaštvo, nego uvoz strane literature. Bio je to posao gdje sam imao pristup svim knjigama koje u Hrvatskoj nisu postojale, i zato mi je izgledao kao najbolji na svijetu. No svatko u jednom razdoblju u svom životu poželi biti sam svoj šef. Upravo to, a ne novac, dvije trećine poduzetnika navodi kao motiv za pokretanje samostalnog posla”, objašnjava Antičević osobne razloge koji su ga ponukali da napusti veliki ured u izdavačkoj kući “Mladost” i stane za štand “Algoritma” na Cvjetnom trgu. Tijekom 1993. situacija se promijenila, tvrtka se stabilizirala i uhodala, a i neke su druge okolnosti išle na ruku ideji o izdavaštvu u vrijeme kad nitko nije smatrao pametnim investirati u knjige.

“Jedna od stvari koja me potaknula bila je jedan mali okvir kojeg se sjećam da sam pročitao još kao student u Ekonomici P. A. Samuelsona, a koji kaže da je pravi trenutak za poduzetnički pothvat u nekoj djelatnosti baš onda kad svi iz te djelatnosti bježe. Riječ je o ekonomskom zakonu ponude i potražnje pa ako iz nekih djelatnosti svi bježe, tada će ponuda u toj djelatnosti znatno pasti, a potražnja nikad neće pasti ispod neke kategorije”, kaže Antičević. “Mogli ste birati prava za objavljivanje kojega god pisca hoćete. Svi su bili slobodni. Zato je u ‘Algoritmu’ danas svih pet autora koji prodaju najviše knjiga na svijetu”, rezonira Antičević o “Algoritmovoj” formuli uspjeha.

DAVOR ZDJELAREVIĆ, vinar

Imanje vinara Davora Zdjelarevića u Brodskom Stupniku izgleda poput komadića Toskane preseljenog u okolicu Slavonskog Broda: od žute zgrade vinskog hotela s dvorištem popločenim terakotom uzdiže se brežuljak prekriven čokotima vinove loze. Čak su i tlo i klimatski uvjeti u tom najtoplijem djeliću kontinentalne Hrvatske veoma slični onima u najpoznatijoj talijanskoj vinorodnoj pokrajini, objasnila je Zdjelarevićeva supruga Višnja, inženjer agronomije.

Zdjelarević je u Hrvatskoj dobro poznat po svojim vinima, među ostalim graševini i rajnskom rizlingu. Još je poznatiji po svojem chardonnayu, kojeg su pojedine berbe nagrađene na prestižnom francuskom natjecanju te popularne sorte bijelog vina. No manje je poznato da je Zdjelarević i rođeni Zagrepčanin, koji je radi vinarstva napustio gradski život.

“Moji djed i baka bili su poljoprivrednici, ali očeva generacija školovala se i preselila u grad. On je bio ekonomist zaposlen u Zagrebu, a na brata i mene je u tinejdžerskim godinama padalo da ljeti pomažemo djedu i baki u poljoprivrednim radovima”, kaže Zdjelarević. Krajem osamdesetih su djed i baka onemoćali, ali nisu htjeli prodati imanje i doći u Zagreb, pa je netko trebao biti uz njih i raditi u polju. Zdjelarevićev otac izračunao je da je najisplativije okrenuti se vinogradarstvu.

“U to vrijeme kolebao sam se želim li se zaista time baviti. Onda sam otišao u Kaliforniju, u dolinu Napa, gdje sam učio kod Mikea Grgića. U meni je počela tinjati želja za vinarstvom, pa sam se vratio, s uvjetom da isplatim oca i brata”, prisjeća se Zdjelarević.

Bio je prvi privatnik koji je u Hrvatskoj stavio vino u butelju, prvi koji je dobio zaštitu geografskog podrijetla i prvi koji je početkom 90-ih uzeo komercijalni kredit za ulaganje u vinogradarstvo. I danas je pionir na svom polju: uložio je 1,3 milijuna eura u vinski hotel. U njemu su podrum i vinarija, na katovima su sobe uređene u slavonskom stilu i restoran u kojem Zdjelarević razvija slow food od slavonskih namirnica.

U podrumu i na vinogradima eksperimentira se s novim sortama grožđa i vrstama vina. Zdjelarevićev plan je donijeti crna vina u velikom stilu na kontinent. U hotelu će uskoro početi gostovati najpoznatiji hrvatski kuhari, a priređuju se i organizirane ture. Na njima Zdjelarević služi svoja vina i hranu iz ekološkog uzgoja, ali i vodi goste u manufakturu koja od lokalne hrastovine izrađuje bačve za njegove barriquirana vina.

JASNA MARIĆ, diplomatkinja i savjetnica Miomira Žužula

Jasna Marić će nakon pola godine rada u Ministarstvu vanjskih poslova u lipnju 2004. u hrvatskoj ambasadi u Bruxellesu postati tajnica zadužena za gospodarsku i kulturnu suradnju između Hrvatske i Belgije. Na taj će posao otići s mjesta savjetnice ministra vanjskih poslova Miomira Žužula za odnose s javnosti.

“Svakako bih svojim kolegama i kolegicama preporučila rad u državnoj službi. Iza sebe imam osam godina rada u različitim dobro stojećim korporacijama, ali odlazak u državnu službu privukao me unatoč tomu što su plaće ondje skromnije. U vrijeme definitivnog približavanja Hrvatske EU državna služba može ponuditi mnoge izazove”, rekla je za Nacional Jasna Marić.

Jasna Marić aktivno govori i piše engleski, njemački, talijanski i francuski jezik te s njih prevodi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je francuski i engleski jezik, trenutačno piše magistarski rad na magisteriju Teorije i politike marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a nedavno je zahvaljujući prestižnoj stipendiji belgijske kraljevske fondacije King Baudouin Foundation u Bruxellesu magistrirala političke znanosti EU.

Od travnja 2001. do veljače 2002. bila je voditeljica za odnose s javnosti u Plivi, gdje je dobila i godišnju korporativnu nagradu. Potom je prešla u PR agenciju Dialog komunikacije, zatim otišla na stručno usavršavanje u Belgiju i vratila se na mjesto savjetnika bivšeg ministra vanjskih poslova Tonina Picule za odnose s javnosti. Jasni Marić i Piculin je nasljednik Žužul također ukazao povjerenje.

BORIS ZADRAVEC, vlasnik ‘Zaštite Zadravec’

“Zaštitarska djelatnost spada među sedam najbrže rastućih biznisa u svijetu. Osim strelovitog razvoja tehnologije videonadzora, protuprovalnih sustava i ostalih oblika tehničke zaštite te njihova drastičnog pojeftinjenja posljednjih godina, razlog tome je psihološka nesigurnost, dodatno potpaljena terorističkim napadima od 11. rujna 2001. u SAD-u, a slična je situacija u Hrvatskoj”, kaže Boris Zadravec, vlasnik istoimene zaštitarske tvrtke koju je zajedno s dva partnera osnovao prije nepune tri godine. “Kao član Uprave AKD zaštite mnogo sam naučio o zaštitarskom poslu, a najvažnije je to što sam shvatio da zaštitarsko tržište u Hrvatskoj ima veliki potencijal”, kaže Zadravec. Najbolji dokaz njegovoj tvrdnji je činjenica da na tržištu zaštite posluje oko 150 tvrtki, u kojima radi 11 tisuća ljudi.

Četrdesettrogodišnji Boris Zadravec krenuo je u privatni biznis s početnim kapitalom većim od milijun kuna, od čega je većina uložena u vozni park i informatičku opremu. Tvrtka je počela sa 20 ljudi, a danas ih zapošljava 100 i spada među 10 najvećih u zaštitarskoj branši u Hrvatskoj.

ADRIANO ZIGANTE, tartufar

Obitelj Zigante iz Livada u Istri već se 30 godina bavi tartufarstvom. Obiteljska tradicija prije 13 godina je izrasla u tvrtku za komercijaliziranje tartufa, gljive specifična okusa koja je toliko rijetka da se često naziva crnim draguljem. Nakon dugogodišnjeg bavljenja tartufarstvom u malom istarskom mjestu u blizini stoljetne Motovunske šume, jednom od najpoznatijih nalazišta tartufa u Europi, obitelj je prije sedam godina pokrenula prvu i za sada jedinu tvrtku za preradu tartufa “CEA trade”.

“Počeci su bili teški jer se kod nas nitko nikada nije bavio ovim poslom. Uz klasične ‘muke’ oko nabavljanja papirologije za otvaranje tvrtke, najviše smo truda uložili u prikupljanje recepata, koje smo skupljali godinama i po kojima danas radimo svoje proizvode. U paleti od 30 artikala zastupljeni su konzervirani crni i bijeli tartufi, cijeli ili mljeveni, ali i miješani s ostalim vrstama gljiva”, kaže 30-godišnji Adriano Zigante, koji danas vodi tvrtku koju je pokrenuo njegov otac Giancarlo ? Guinnessov rekorder poznat po najvećem svjetskom tartufu teškom 1,31 kilogram, koji je u Motovunskoj šumi pronašao 1999.

Danas obitelj Zigante svoje proizvode prodaje u nekoliko specijaliziranih trgovina u Istri u kojima se uz tartufe mogu naći i domaći med, vina i maslinovo ulje vrhunske kvalitete. Proizvode plasiraju i u velike trgovačke lance u zemlji, a konzervirani tartufi čiju kvalitetu jamči registrirani žig “Zogante tarufi” mogu se naći i u ostalim delikatesnim trgovinama i vinotekama u zemlji.

“U Livadama smo prije godinu i pol dana otvorili i specijalizirani restoran, a uz one prerađene u sezoni uvijek nudimo i svježe bijele i crne tartufe. U Njemačkoj smo nedavno osnovali zastupništvo preko kojeg će naši proizvodi biti dostupni cijeloj Europi, a naši svježi tartufi već se dugo prodaju u Europi i Americi”, kaže Zigante, čija tvrtka danas zapošljava 40 ljudi. Tartufe otkupljuju od istarskih tartufara kojih je u Istri oko 2000.

MIRKO MARINKOVIĆ, proizvođač i distributer ambalaže

Jedan od osnivača i direktor tvrtke za proizvodnju i distribuciju ambalažnih materijala i strojeva za pakiranje tehničkih i prehrambenih proizvoda “Euro-pak”, dipl. ing. strojarstva Mirko Marinković, rođen je u Prijedoru 1957. Devedesetih je napustio Brodarski institut i zajedno sa svojim partnerima osnovao tvrtku “Euro-pak”, jednu od prvih hrvatskih tvrtki za distribuciju i proizvodnju ambalaže.

“Prelazak iz jednog područja djelatnosti u neki sasvim drugi je traumatičan, međutim procijenio sam kako je bavljenje ambalažom zanimanje budućnosti. Osim toga zajedno sa svojim partnerima želio sam donijeti nešto korisno u Hrvatsku – ekološki prihvatljivu ambalažu koja će biti isplativa i za društvo i za segment proizvodnje”, kaže Marinković. Tvrtka koju je osnovao u zadnjih šest godina, prema istraživanjima Zavoda za poslovna istraživanja, uvrštena je među vodeće hrvatske tvrtke u Zlatnoj knjizi hrvatskoga gospodarstva, a po svojim poslovnim rezultatima nalazi se među prvih 6 ili 7 posto proizvođača u Hrvatskoj. “Euro-pak” zapošljava 15 ljudi, a ostvarena godišnja dobit tvrtke iznosi oko osam milijuna kuna. Marinković voli kazati da “treba napomenuti da tvrtka nikada od svog osnutka do danas nije bila nelikvidna ili u dugovima”.

DRAŽEN JAKIČIĆ, proizvođač poklon-artikala i vlasnik ‘Digisa’

Tvrtka “Digis” bavi se proizvodnjom i veleprodajom šaljivih drvenih poklon-artikala. Njezin direktor Dražen Jakičić kaže da tvrtka na tržištu postoji već petnaestak godina, a trenutačno ima devet zaposlenih. “Sve je krenulo prije 15 godina, kad smo brat i ja primijetili kako u Hrvatskoj nema proizvoda sa šaljivim tekstovima, odnosno proizvoda s određenom porukom. Naši kupci uglavnom su trgovine poput poklon-dućana, tobacco shopova i knjižara. Opskrbljujemo oko 300 maloprodajnih dućana širom Hrvatske, od Osijeka, Umaga i Rijeke pa sve do Dubrovnika”, kaže Jakičić.

Direktor “Digisa” smatra da je jako važno promicati svijest naših ljudi da kupuju hrvatske proizvode. “Kupujući hrvatski proizvod kupac neće pomoći samo proizvođaču, nego će neizravno pomoći sebi, svojim bližnjima i državi u cjelini”, zaključio je Jakičić.

MATIJA BABIĆ, web-stručnjak i osnivač portala Indeks.hr

Matija Babić direktor je portala Indeks.hr koji je 2003. proglašen najboljom hrvatskom Internet stranicom s vijestima nakon samo jedne godine postojanja. Index.hr dnevno ima 45.000 posjetitelja i 18.000 registriranih članova, što ga stavlja u sam vrh kvalitete i posjećenosti domaćih Internet stranica. Tvrtka je u 80-postotnom vlasništvu djelatnika kojih je trenutačno 12, a prosječno su stari 26 godina.

“Portal smo osnovali 1. prosinca 2002. Razlog osnivanja bio je posjetiteljima dnevno ponuditi nove informacije. Internet je jedini medij bez ograničenja u koji se mašta može najbolje i najbrže pretočiti. Svojim radom želimo pokazati da smo jednaki, ako ne i bolji, od uobičajenih oglašivača”, kazao je Babić.

“Slobodnog vremena gotovo da i nemam. Ono što imam iskoristim za posjete utakmicama i izlaske s prijateljima. U posao, zajedno sa svojim suradnicima, ulažem maksimum jer to želim. Mislim da se po tome razlikujemo od drugih, a to je i razlog našeg zapaženog uspjeha. Priznaje nas struka i sve više oglašivači”, rezonira Babić.

ROBERT ZADRAVEC, koncertni promotor

“Prve kontakte ostvario sam uz pomoć slovenskog kolege Mitje Prezelja koji mi je vrlo korektno pomogao pri organizaciji prvih koncerata”, objasnio je Robert Zadravec, vlasnik tvrtke “Kormoran” koja se bavi organizacijom koncerata. Nakon relativno uspješnog koncerta grupe Blondie potkraj 1999. u Domu sportova slijedio je koncert britanske grupe Asian Dub Foundation godinu i pol dana poslije u zagrebačkoj Tvornici. Bez gotovo ikakve reklame koncert je rasprodan četiri dana prije, što je bio znak da je organizacija koncerata potencijalno vrlo unosan posao u Hrvatskoj. Naoko, procedura za dovođenje inozemnih izvođača je jednostavna. Zadravec objašnjava kako nakon prvog uspješno odrađenog koncerta londonski agent nudi zainteresiranim organizatorima u Hrvatskoj gotovo sve izvođače koji planiraju koncertne turneje. “Kada se neka grupa, poput Fun Lovin’ Criminalsa koja dolazi u Zagreb 11. ožujka, odluči na dulju istočnoeuropsku turneju, tada i cijena koncerta postaje prihvatljivija”, objašnjava Zadravec. Tako bi, prema najavama, ove godine Zagreb trebao biti zatrpan inozemnim nastupima. Naime, najavljeni su dolasci Lennyja Kravitza i grupe Metallica u Zagreb u razmaku od samo četiri dana, a s obzirom na to da je cijena za svakog izvođača nekoliko stotina tisuća dolara, pitanje je hoće li organizator s visokom cijenom ulaznice povratiti uloženi novac.

SRĐAN MLADINIĆ, proizvođač zdrave hrane

Priča o osnivaču SMS-a Srđanu Mladiniću dobro je poznata – jedan čovjek i jedan kamion. Danas Srđan Mladinić u SMS-u zapošljava 213 djelatnika, usto vrhunske stručnjake na području uzgoja i prerade zdrave hrane. Mladinić tržištu jedini nudi ekstra djevičansko maslinovo ulje u dva okusa i mirisa, delikatesne proizvode najviše kvalitete i lepezu od više od 60 različitih proizvoda. Svojim proizvodima SMS je već osvojio tržišta Slovenije, BiH, Mađarske, Kanade i SAD-a, a zadnjih nekoliko godina SMS hrana se probila i na tržišta Južne Koreje, Nizozemske, Švedske, Danske, Francuske, Njemačke, Češke i Slovačke.

SMS je znak sigurne i kontrolirane kvalitete proizvoda, koji, poput smokava, imaju ekološke certifikate. U posljednjih pet godina SMS bilježi porast prodaje od 25 posto godišnje. Poslovna filozofija Srđana Mladinića i SMS-a sadržana je u poruci da SMS želi biti kvalitetna, originalna i razvojno orijentirana tvrtka s visokim stupnjem zadovoljstva kupaca i radnika.

ALEKSANDAR MAJETIĆ, vlasnik catering agencije

Aleksandar Majetić, osnivač i vlasnik vodećeg hrvatskog cateringa, ugostiteljstvom se počeo baviti 1990., kada je kao 26-godišnjak postao zakupac elitnog zagrebačkog restorana “Klub književnika”. Sedam godina poslije sa 1500 DEM početnog kapitala stvorio je tvrtku ‘Majetić Catering’. Danas u njoj zapošljava 80 ljudi koji pripremaju svečane obroke za bankete, domjenke, promocije i slične događaje u cijeloj zemlji.

“Cateringom sam se zapravo počeo baviti slučajno. Moji stalni gosti u ‘Klubu književnika’ bili su pretežito stranci koji su u svojim zemljama navikli na catering servise pa su me molili da im pokatkad organiziram prijeme. U početku je najteže bilo educirati se jer u to vrijeme catering je kod nas u biti bila malo poznata stvar”, priča Majetić.

“Trudimo se kontinuirano uvoditi nove ponude, jer to je iznimno važno ma koliki ugled uživali. Ako ne držite korak, ispadate iz igre. Zato smo već od prošle godine usluge iz Zagreba proširili na cijelu Hrvatsku”, kaže Majetić. Zanimljivo je da ovaj uspješan ugostitelj ni danas sa sigurnošću ne može reći kako se našao u tom poslu. Studirao je, naime, na kineziološkom fakultetu i aktivno se bavio košarkom, koju i danas rado igra. No sport je ipak ostao samo hobi.

ODVJETNICI

Najozbiljniji se novac vrti u odvjetničkim društvima, koja su malo izvan dosega novinara i javnost. Riječ je o odvjetničkim društvima koja se bave trgovačkim pravom i koja zastupaju interese, među ostalim, velikih multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj. Na pitanje koja su najbogatija odvjetnička društva u Hrvatskoj, većina odvjetnika koje je Nacional anketirao nije željela nikoga staviti na prvo mjesto, ali su se svi složili da su to odvjetnička društva Bogdanović-Dolički, Porobija i Porobija, Marković-Plišo, Žurić i partneri i Hanžeković, te Radaković i partneri, smatrajući da upravo ona najviše zarađuju. No pokušaj postavljanja pitanja o poslovima nekog od tih društava propao je jer takve razgovore stroga pravila Hrvatske odvjetničke komore ne dopuštaju.

Top-lista najpreplaćenijih zanimanja u Americi:

– vlasnici investicijskih fondova – sportaši – predsjednici uprava tvrtki koje loše posluju – zubari – bivši političari koji javno nastupaju – trgovci nekretninama – nosači na aerodromima – lučki radnici na Zapadnoj obali SAD-a – piloti u velikim aviokompanijama – fotografi na vjenčanjima