Nova 2025. godina u svijetu započela je burno. Osim ruske agresije na Ukrajinu koja ne jenjava, sukoba na Bliskom istoku i obustave ruskog plina u zemlje EU-a preko Ukrajine, za to je zaslužan i novi američki predsjednik Donald Trump koji je i prije službene inauguracije šokirao saveznike idejama koje premašuju i najgora očekivanja.

Nakon iznenadne ostavke kanadskog premijera Justina Trudeaua, Trump je predložio da Kanada postane 51. savezna država SAD-a, zatim je najavio slanje vojske na Grenland, poručivši Danskoj da bi trebala odustati od tog teritorija, a nije isključio ni preuzimanje kontrole nad Panamskim kanalom vojnim putem, ako se njime ne bude upravljalo na pravedan način. U istom tjednu Trump je izjavio kako očekuje od saveznika u NATO-u da uplaćuju 5% BDP-a za obranu i najavio mogući susret s Vladimirom Putinom nakon inauguracije.

O tome što znače ovi probni baloni, koliko takvo ponašanje može ugroziti odnose među saveznicima i globalnu sigurnost, tjednik Nacional razgovarao je s eurozastupnikom iz redova SDP-a Toninom Piculom, članom Odbora za vanjske poslove i Izaslanstva za SAD Europskog parlamenta. Picula je voditelj radne grupe za Zapadni Balkan, a imenovan je i za stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za odnose sa Srbijom.

NACIONAL: Kako komentirate rezultat predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i što će nastavak tvrde kohabitacije Milanović – Plenković značiti za međunarodnu poziciju Hrvatske?

Pobjeda Zorana Milanovića predstavlja zbirni račun HDZ-u pod vodstvom Andreja Plenkovića za opću istrošenost njihova modela upravljanja Hrvatskom. Plenkovićevo kalkuliranje s isticanjem slabog, ali po njega bezopasnog kandidata, uz pretpostavku solidne podrške HDZ-u lojalnog biračkog tijela, pokazalo se katastrofalnim. Zabrinjava to hoće li nastavak sukoba na relaciji Vlada – predsjednik još više produbiti društvene podjele u Hrvatskoj s obzirom na sve dublje političke rasjede na regionalnoj i globalnoj sceni. Ako ne dođe do barem elementarne koordinacije naše vanjske politike u ovim sve zaoštrenijim međunarodnim okolnostima, Hrvatska će biti sve izloženija rizicima plutajućih pozicija i daljnjoj eroziji svog ionako nevelikog utjecaja na vanjska događanja.

NACIONAL: I prije nego što je ponovo ušao u Bijelu kuću, Donald Trump šokirao je svijet ekspanzionističkim idejama koje idu direktno na štetu saveznika. Danska premijerka odgovorila je diplomatski, no puno su oštrije reagirali njemački kancelar, francuski ministar vanjskih poslova i glavni tajnik NATO-a. S kojim namjerama Trump to radi i treba li ga shvaćati ozbiljno?

Svakako ga treba shvatiti ozbiljno jer će Trump drugi put preuzeti najvažniji politički posao na svijetu, funkciju predsjednika SAD-a. S obzirom na iskustvo koje imamo s njegovim prvim mandatom, možemo štošta očekivati u drugom mandatu od onoga što je u predizbornoj kampanji najavljivao. Posebno zabrinjavaju sve ove njegove izjave od izbora do službenog preuzimanja funkcije u Bijeloj kući. Meni se sve to uklapa u geopolitički mozaik prema kojem će svijet nakon superizborne 2024. godine ući u superneizvjesnu 2025., a dobar dio te neizvjesnosti temelji se na mogućim potezima nove američke administracije. Nije riječ o izoliranom incidentu, već o dijelu megatrendova koji oblikuju današnji svijet. Ističem tri bitna elementa. Prvi: na svjetskoj razini sve je više sukoba, a sve manje suradnje pa i među tradicionalnim saveznicima; drugi: sve su naglašeniji procesi političkog fragmentiranja na međunarodnoj političkoj sceni i unutar pojedinih država. Treći: svi se globalni izazovi koji traju neko vrijeme ubrzavaju. Što se tiče SAD-a, smatram da on ulazi u najneizvjesnije razdoblje u svojoj novijoj povijesti, što će, zbog globalne važnosti SAD-a, sigurno ostaviti posljedice na EU i cijeli svijet. Imam dojam kako će Trump htjeti nadograditi svoju već poznatu viziju Amerike. To bi mogla bit Amerika koja nije zainteresirana da je saveznici uvažavaju i s njom surađuju kao partneri. To je Amerika koja će htjeti da je se njeni saveznici boje. Nakon dugo vremena kolektivni Zapad mogao bi biti ugrožen i od samog Zapada i to od njegova najutjecajnijeg dijela.

‘Pred nama je vrlo izazovna 2025. kada će EU biti izložen različitim krizama, od političkih, preko ekonomskih i energetskih do ekoloških’. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

NACIONAL: Zašto se usmjerio na Panamu, Grenland i Kanadu?

Pretpostavljam kako se ne radi o stihiji jer Trump mapira politički prostor na geopolitičkim točkama gdje želi naglasiti koliko on drugačije projicira obranu američkih interesa od ranijih administracija. Vrlo rano je odabrao tih nekoliko primjera kako bi skicirao profil svoje buduće vanjske politike. Time je uspio uskovitlati puno prašine, ali nisam siguran hoće li se ta prašina stići sleći. Uvjeren sam da će Trump nastaviti dodatno raspirivati tu vrstu percepcije koju želi da drugi steknu o SAD-u, ne samo američki protivnici, već i saveznici.

NACIONAL: Je li moguće da je Justin Trudeau upravo zbog najavljenog uvođenja carina od 25 posto na sav kanadski uvoz u SAD, osim ako Kanada poduzme više kako bi zaustavila dotok ilegalnih droga i migranata preko zajedničke granice, dao ostavku?

Kanadski premijer u ostavci Justin Trudeau je desetak godina u vrhu kanadske politike, no njegova pozicija je počela slabjeti i prije incidenta s carinama, još od pandemije koronavirusa. Posljednji događaji su samo ubrzali njegov odlazak, ali sigurno je da su on i Kanađani, kao i cijeli svijet, ostali zateknuti Trumpovom lakonski izrečenom ambicijom da Kanadu priključi SAD-u kao 51. saveznu državu. Ono što bi nas u Hrvatskoj trebalo zabrinuti jest tzv. argumentacija. Riječ je o razumijevanju granica između dviju suverenih država. Trump smatra da je granica prema Kanadi umjetna i da nema nikakvog razloga da se ta najduža nebranjena kopnena granica na svijetu zove granicom. Mene to podsjeća na naše osamdesete i devedesete, odnosno na velikosrpsku ideologiju i retoriku, kada su Slobodan Milošević i njegovi tvrdili kako su republičke granice unutar SFRJ administrativne i proizvoljne. Još osjećamo do čega je to dovelo.

NACIONAL: Trump je najavio uvođenje carina na europske proizvode ako EU neće kupovati više američke nafte i plina. U Njemačkoj je pala vlada, kao i u Francuskoj, mađarski premijer Viktor Orban i slovački Robert Fico otvoreno koketiraju s Putinom, a Orban je i vatreni podržavatelj Trumpa. Može li se govoriti o zajedničkoj europskoj politici prema SAD-u i ima li EU snage suprotstaviti se Trumpovu ekonomskom protekcionizmu?

To je pitanje od milijardu eura, a ne samo milijardu dolara. Na žalost, današnji EU je daleko od onog EU-a prije 25 godina, kada se u Austriji pokušala formirati koalicijska vlada umjerene konzervativne desnice i krajnje desnice, odnosno Slobodarske stranke (SPÖ), na čelu s Jorgom Haiderom. Tada je cijeli EU diplomatski izolirao Austriju dok se u Beču nije odustalo od takve kombinacije. Dvadeset pet godina kasnije to se ne može dogoditi jer je u mnogim članicama EU-a na vlasti upravo takva koalicija stranaka desnog centra i krajnje desnice, ili čak krajnja desnica vlada sama, kao što je to slučaj u Italiji. Današnji EU je prostor koji se trenutačno nalazi ne samo pod pritiskom vanjskih nepovoljnih okolnosti, od rata u Ukrajini do sukoba na Bliskom istoku, koji EU pogađaju puno više nego SAD, nego i zbog ozbiljnih transformacijskih procesa unutar bloka koji mijenjaju političke krajolike mnogih članica EU-a. Podsjetio bih da je 1957. u Rimu šest država europskog kontinenta osnovalo Europsku ekonomsku zajednicu, a u svih tih šest država danas je na vlasti ili pri vlasti krajnja desnica. I tu treba tražiti motive tih kombiniranih Trumpovih i Muskovih pritisaka na EU.

NACIONAL: Spomenuli ste Elona Muska koji je veliki pobornik i donator Donalda Trumpa. On se počeo miješati u europske demokratske proces, žestoko napavši britanskog premijera Keira Starmera, raspisujući ankete o tome treba li Britaniju osloboditi tiranije, a podržao je i AfD na skorašnjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj. Koliko su potezi takve osobe opasni po globalnu sigurnost?

Tako nešto bilo je nezamislivo prije desetak godina, ali su se u međuvremenu društvena struktura i načini komunikacije toliko dramatično promijenili da čovjek koji je vlasnik jedne od digitalnih platformi i multimilijarder, kažu čak i najbogatiji čovjek na svijetu, danas puno lakše ostvaruje direktan politički utjecaj, nego što je to nekada bilo moguće tajkunima ili industrijskim mogulima. Musk to radi sasvim otvoreno, njegove poruke na platformi X dopiru do više od 210 milijuna korisnika diljem svijeta, dok ih je stotinjak milijuna u EU-u. Međutim, Musk je, osim što želi politički konfigurirati neke članice EU-a, prije svega biznismen. Sve radi zato da bi oslabio regulatornu snagu institucija Europske unije. EU je, pored svih svojih slabosti, posljednjih nekoliko godina ipak znatno unaprijedio regulativu kojom se ograničava širenje lažnih vijesti ili politički utjecaj trećih strana na izborne procese. Nakon izbora Trumpa u SAD-u jačaju obratni trendovi. Očito da su Mark Zuckerberg i Jeff Bezos pod pritiskom novih okolnosti odustali od fact-checkinga i kritičkog tretiranja novih vladara. Musk zato sve više uspijeva otvarati prostor za svoj politički utjecaj. Čini mi se da on ide tragovima notornog i pomalo zaboravljenog Stevea Bannona. On je bio guru Donalda Trumpa u prvom mandatu, da bi na kraju završio u zatvoru. Musk prije svega vidi krajnju desnicu i autoritarne europske opcije kao ekstenziju pokreta ‘’Make America Great Again’’ u SAD-u. Taj pokret ima sljedbenika i u Viktoru Orbanu koji je izašao s geslom ‘’Make Europe Great Again’’. Pritom u tako “ojačanoj” Europi – ne EU-u – Orban sigurno ne vidi granice Mađarske onakvima kakve su danas. Tu Musk projicira sliku promijenjene Amerike, nastojeći zadovoljiti određene gospodarske, a onda i političke ciljeve.

NACIONAL: Trump je izašao s najnovijim zahtjevom za izdvajanjem 5% BDP-a za obranu. Koliko je to realno ako znamo da veliki dio saveznica u NATO-u ne uplaćuje ni 2%?

I bez pojave Trumpa s tim novim zahtjevom sve članice EU-a koje su ujedno i članice NATO-a morale bi se puno ozbiljnije pozabaviti pitanjem nacionalne sigurnosti. Zbog krajnje nepovoljnih sigurnosnih okolnosti sigurno će morati više izdvajati za obranu od tih 2%, koji je dugo bio limit kada je riječ o trošenju za obranu. Ne treba posebno isticati da su vremena takva da su demokratske političke zajednice u Europi ugrožene, prije svega od Putinove Rusije koja brutalnom silom i hibridnim ratovanjem želi promijeniti europsku sigurnosnu arhitekturu. O tome treba nešto pitati ponajprije one članice EU-a i NATO-a koje graniče s Rusijom ili Bjelorusijom. No s obzirom na pritisak Trumpa, mnogima će se činiti da ugrožavanje ne dolazi samo iz jednog pravca, s istoka, već i sa zapada. Nadam se da će EU biti brži i integriraniji u ostvarivanju svojih sigurnosnih ambicija jer, kada je riječ o novcu, ne treba zaboraviti da nakon SAD-a, EU izdvaja najviše sredstava za obrambene svrhe, čak više od Kine. Međutim, najčešće to nisu dovoljno sinkronizirani projekti jer je u prošlosti manje-više svaka država članica te probleme rješavala sama za sebe. Nadam se da će ove sve teže okolnosti biti ozbiljan poticaj da se unaprijedi zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika.

NACIONAL: Koliko takva Trumpova retorika može utjecati na snagu NATO-a i EU-a i sigurnosnu situaciju u svijetu?

EU je još uvijek relevantan geopolitički igrač, ali se ipak razlikuje od globalnih sila poput SAD-a, Rusije, Kine, Indije i Brazila u jednoj bitnoj stvari. A to je da EU nije zajednička država, već zajednica 27 država članica koje moraju u jednom kompliciranom procesu dogovarati mnoge ključne stvari. Da je to ipak moguće dokazuju Schengen, uvođenje eura, zajedničko zaduživanje na financijskim tržištima itd. Ali to se uglavnom događalo u vrijeme kada vanjska i unutarnja sigurnosna pitanja nisu bila ovako zaoštrena. EU se postupno integrirao tijekom dugotrajnog perioda od 70 godina mira i funkcioniranja mnogih multilateralnih organizacija. Ali ona i njezin model sveobuhvatne suradnje među demokratskim državama i okvir rješavanja sporova, koji je bez presedana u povijesti, očito postaju smetnja drugim silama i pod velikim su pritiskom u ovim globalno zaoštrenim okolnostima. Mnogi bi zato željeli smanjiti utjecaj EU-a i eliminirati ga kao relevantan politički faktor i svesti ga samo na ekonomsku zajednicu s kojom se može korisno trgovati. Pred nama je vrlo izazovna 2025., kada će EU biti izložen različitim krizama, od političkih, preko ekonomskih i energetskih do ekoloških. Budućnost EU-a više će ovisiti o izborima u državama članicama nego o izborima za Europski parlament. Nažalost, demokratski sustavi su posvuda pod pritiskom autoritarnih tendencija koje žele anulirati mnoge društvene tekovine začete još od doba prosvjetiteljstva. U kojoj mjeri će koherentnost bloka biti sačuvana, hoće li EU pod pritiskom nekih novih izvanrednih događaja eliminirati neke interne prepreke kako bi postao efikasniji – to ćemo vrlo brzo vidjeti. Vidjet ćemo i što će napraviti Poljaci i Danci koji tijekom 2025. preuzimaju rotirajuće predsjedanje Europskim vijećem. Siguran sam da će i zbog ovih Trumpovih izjava o Grenlandu Danska, koja preuzimaju predsjedanje 1. srpnja, proglasiti zajedničku sigurnost i obranu kao prioritet.

NACIONAL: Trump je najavio i mogući susret s Putinom nakon inauguracije. Tijekom kampanje tvrdio je da će zaustaviti rat u 24 sata, je li to moguće bez pritiska na Ukrajinu da se odrekne dijela svog teritorija?

Treba prvo vidjeti kada će i hoće li doći do tog sastanka. Što se tiče brzine okončanja rata protiv Ukrajine, nisam siguran da je invaziju koja traje tri godine moguće riješiti u jedan dan. Taj rat je ostavio goleme posljedice i izazvao društvene promjene bez presedana i primirje traži vrlo zahtjevne vojne, političke i gospodarske napore kako bi ga se postiglo. No dok god Putin zadržava svoje maksimalističke pozicije, teško da može doći do primirja, a kamoli do završetka invazije .

NACIONAL: Prošle godine postali ste izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju. Tamo već mjesecima traju masovne studentske demonstracije protiv Vučićeva režima, zbog pogibije desetina ljudi u Novom Sadu. Vučić je optužio hrvatske studente koji su došli u posjet Beogradu da su špijuni koji su s ukrajinskim tajnim službama poslani da ruše vlast. Kako to komentirate?

Duga je i obilna tradicija vlasti u Beogradu u skretanju pozornosti javnosti s eskalacije domaćih problema na tzv. hrvatsku opasnost. Ali očito nije više dovoljan samo jedan navodni hrvatski špijun jer se režim nakon novosadske tragedije osjeća toliko ugroženo da je prekvalificirao u suradnike SOA-e cijelu srbijansku studentsku populaciju koja opravdano protestira i traži promjene. Takvo je postupanje, a ne neka “blokadna kuharica”, na tragu tipične Vučićeve “režimske kuharice” viđene već toliko puta.

NACIONAL: Je li ovim demonstracijama Vučić ipak uzdrman?

Masovni protesti protiv njegove vlasti u Srbiji su se događali i ranije, ali ovaj izlazak studenata i srednjoškolaca na ulice je indikativan za stupanj nepovjerenja u njegovu varijantu budućnosti zemlje baš onih koji su jedina stvarna veza s budućnosti Srbije. Zanimljivo je da studenti namjerno ignoriraju Vučića koji je utjelovljenje vlasti inzistirajući na promjenama cijelog parasustava odgovornog za koncentraciju vlasti u rukama jednog čovjeka. Ostaje za vidjeti koliko može trajati i kako će se završiti sučeljavanje na ulicama i trgovima između neprevladanih zabluda iz prošlosti i jedne moguće bolje budućnosti za Srbiju.