Tonino Picula, zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu i koordinator za vanjske poslove Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), sudjelovao je u misiji Odbora za vanjske poslove (AFET) i Pododbora za sigurnost i obranu (SEDE) Europskog parlamenta, koja je boravila u službenom posjetu Ukrajini od 30. siječnja do 1. veljače 2022. godine.

Cilj misije bio je pružiti potporu i iskazati solidarnost s Ukrajinom, koja se suočava s vojnom prijetnjom Rusije na svojim granicama.

Predsjednik Republike Zoran Milanović šokirao je EU svojom izjavom da Ukrajini nije mjesto u NATO-u, da je Ukrajina korumpirana država, kao i da se Hrvatska ni na koji način neće miješati u tu krizu. Komentirao je i posjet misije Europskog parlamenta Ukrajini te prozvao Tonina Piculu, ne imenujući ga, za licemjerje. „Lako je doći u Ukrajinu, podići dvije dnevnice, jesti boršč i onda govoriti da smo solidarni“, rekao je predsjednik Milanović.

U međuvremenu Rusija nagomilava svoje snage na granici s Ukrajinom, dok su u Bjelorusiji započele zajedničke vojne vježbe. No ne posustaju ni diplomatski napori svjetskih čelnika u smirivanju situacije. Prošloga tjedna francuski predsjednik Emmanuel Macron razgovarao je i s Putinom i sa Zelenskim, nastojeći spriječiti eskalaciju krize. Britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss sastala se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, koji je njihov susret opisao kao razgovor gluhih i nijemih.

SAD je pozvao sve svoje državljane da hitno napuste Ukrajinu zbog opasnosti od ruske invazije koja može započeti u bilo kojem trenutku i šalje dvije tisuće američkih vojnika u Poljsku kao pomoć pri evakuaciji.

O tim temama, kao i o aktualnom stanju u Ukrajini, tjednik Nacional razgovarao je s eurozastupnikom Toninom Piculom, kojem je ovo treći mandat u Europskom parlamentu. Bivši ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana član je Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, Posebnog odbora za vanjsko uplitanje u sve demokratske procese u EU-u, uključujući dezinformiranje (INGE), Izaslanstva za odnose s BiH i Kosovom, kao i Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Euronesta, te je zamjenski član Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Izaslanstva u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Srbije, kao i Izaslanstva za odnose s SAD-om. Predsjednik je Međuskupine EP-a za mora, rijeke, otoke i priobalna područja, čije su aktivnosti u Hrvatskoj vezane uz zaštitu maritimne baštine i tradicionalnog ribolova te energetsku tranziciju otoka.

NACIONAL: Prema vašim procjenama, kolika je stvarna opasnost od eskalacije ratnog sukoba? Jesu li to tek političke igre predsjednika Putina za stjecanje bolje pregovaračke pozicije ili je on doista spreman na agresiju?

Novi europski rat je, nažalost, bliži nego ikad u posljednjih više od dvadeset godina. Prvenstveni razlog za eskalaciju krize je autoritarna priroda ruskog režima pod apsolutizmom predsjednika Putina. On je svojedobno lamentirao kako je raspad SSSR-a bio najgora katastrofa 20. stoljeća. Na tom tragu se, pretpostavljam, nastavlja njegovo uvjerenje da bi obnova globalnog ruskog utjecaja trebala biti najznačajnija geopolitička činjenica prve polovine 21. stoljeća. Tako postaje sve realnija teza da je Ukrajina zapravo posljednji dio slagalice u Putinovoj ambiciji da praktički obnovi Rusiju u opsegu SSSR-a. U posljednje vrijeme Bjelorusija je gotovo potpuno podređena Moskvi, kao i Kazahstan, tijekom ruskih intervencija u svojim internim krizama.

‘Prvenstveni razlog za eskalaciju krize je autoritarna priroda ruskog režima pod apsolutizmom predsjednika Vladimira Putina. On je svojedobno lamentirao kako je raspad SSSR-a bio najgora katastrofa 20. stoljeća’, rekao je Tonino Picula. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

NACIONAL: Mediji i politički analitičari već tjednima tvrde da EU nije dovoljno jedinstven u svom stavu prema Ukrajini, prije svega zbog partikularnih interesa svake zemlje članice. Kako komentirate te kritike?

Unatoč nagađanjima da EU nije jedinstven u svom odgovoru na rusku agresiju na Ukrajinu, zapravo postoji prilično visok stupanj jedinstva. Gotovo svi se slažu da je glavni krivac za ovu situaciju ruski predsjednik. Vlada zajedničko uvjerenje o čuvanju suvereniteta, neovisnosti i teritorijalnog integriteta svih europskih država, uključujući i one koje nisu u EU-u i NATO-u. Nema odstupanja od stava da svaka država ima suvereno pravo izbora svoje vanjskopolitičke orijentacije, uključujući ulazak u NATO. Međutim, kompleksnost povećava činjenica da Kremlj pokušava destabilizirati EU kroz režime poput Orbánovog, koji na ruski pogon siju nejedinstvo u Uniji pa postaju dodatni faktor u destabilizaciji susjedstva EU-a.

NACIONAL: Jedna od najznačajnijih zemalja članica, Njemačka, jasno je dala do znanja da neće slati oružje i neće sudjelovati u bilo kakvim borbenim akcijama NATO-a. Je li razlog za to Sjeverni tok II, ekonomski interesi Njemačke ili se iza toga krije pokušaj održavanja ravnoteže između Rusije i EU-a?

Njemačka politika ima “ruski problem” zbog poznatih povijesnih razloga, kao i krupnih poslovnih interesa. Međutim, sve je izvjesnije da će u slučaju invazije Rusije na Ukrajinu i blokada Sjevernog toka 2 biti jedna od predviđenih sankcija. To možda najbolje pokazuje spremnost da se plati opipljiva cijena za obranu europskih vrijednosti i načela. Sjeverni tok 2 je dovršen prošlog rujna, ali kroz njega nije još protekao nijedan kubni metar plina. Njemačka je godinama bila pod pritiskom dijela drugih članica EU-a da od projekta odustane, ali Merkel nije za to imala sluha. Projekt u kojem je glavni partner ruski Gazprom, financirale su i njemački Uniper i Winthershall, kao i britanski Shell, francuski Engie i austrijski OMV. Cijeli Sjeverni tok 2 bio je kontroverzan od samog početka, jer povećava ovisnost glavne europske ekonomije o Rusiji, posebno kad se u obzir uzme činjenica da je proklamirani i potpisani cilj EU-a smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima do 2030. i 2050. godine, odnosno realizirati energetsku tranziciju do okolišne neutralnosti cijelog EU-a do 2050.

NACIONAL: Prošloga tjedna kancelar Scholz krenuo je u diplomatsku turneju od SAD-a, preko Ukrajine do Rusije. Potvrđen je sastanak s Putinom 15. veljače. Kakve rezultate očekujete?

Njemački kancelar je u delikatnoj situaciji zbog višestrukih pritisaka kojima je izložen posljednjih tjedana. Interes njemačke poslovne zajednice, kao i ideološki pritisak dobrog dijela njegove vlastite stranke sve se više sudaraju s očekivanjima saveznika i partnera u NATO-u i EU-u. O zahtjevima Ukrajine da ne govorimo. Tu podvojenost ciljano eksploatira Moskva s računicom da će se politička paraliza najsnažnije članice Unije preliti i na sposobnost odlučivanja i djelovanja cijelog bloka. Ovo je vrlo ozbiljan stres test za Scholza. Bilo bi dobro kada bi uvjerio Moskvu da kooperativnost Berlina ima svoje granice.

NACIONAL: EU nije bio za pregovaračkim stolom u Ženevi kada su se sastali predstavnici Rusije, SAD-a i NATO-a i od tada se prigovara da se na EU i ne gleda kao na ravnopravnog partnera u ovoj krizi. Kako to komentirate?

Putin u biti o europskoj sigurnosti ne želi iskreno razgovarati s čelnicima EU-a nego preferira direktne dogovore s Amerikancima, a što je dio njegove strategije razdvajanja Zapada, jačanja multipolarnosti i slabljenja multilateralnosti. S druge strane, nije mu mrsko neposredno razgovarati s gospodarskim establišmentom EU-a i podsjećati ga na profite od rusko-europske suradnje. Nažalost, zbog niza internih deficita pokazuje se kako geopolitičke okolnosti puno više utječu na EU nego on na njih premda je npr. Europska komisija na početku mandata sebe predstavljala kao geopolitičku komisiju. Ne zaboravimo kako je Lavrov u Moskvi otvoreno Borrellu rekao da EU za Rusiju nije vjerodostojan partner. To je ujedno i dodirna točka Kremlja i npr. britanskih konzervativaca. I jedni i drugi prihvaćaju EU samo kao lukrativan ekonomski prostor, ali ne i kao integriran politički entitet.

NACIONAL: Mogu li najavljene oštre sankcije EU-a prema Rusiji doista obeshrabriti Putina, s obzirom na to da se on sve više okreće Kini i EU mu kao tržište više nije ključan?

Najava sveobuhvatnih sankcija vjerojatno samo donekle može djelovati na Putina, jer još uvijek Rusija nije u stanju sav plin zamjenski poslati u Kinu, a to neće moći ni u skoroj budućnosti. Premda Gazprom prodaje plin Kini putem plinovoda Power of Siberia, tek će izgradnjom novog plinovoda, koji bi trebao biti dovršen za tri godine, moći povećati plasman. Međutim, nova ruska politika zamjene uvoza sa Zapada, osmišljena kao odgovor na međunarodne sankcije, obnovila je npr. poljoprivredni sektor. Vrijednost izvoza sada iznosi više od 30 milijardi dolara godišnje. Kremlj je također preorijentirao trgovinu sa Zapada na Kinu koja je trenutno njegov broj jedan trgovinski partner. Očekuje se da će razmjena s Kinom do 2024. premašiti 200 milijardi dolara, dvostruko više nego 2013. godine.

NACIONAL: Svojim izjavama da Ukrajina ne treba postati članica NATO-a i da je korumpirana država, negativne reakcije u EU-u izazvao je i Zoran Milanović. Time je predsjednik Republike odstupio od službene politike RH, ali i EU-a. Kako komentirate te njegove izjave i kako je to odjeknulo u EU-u i među grupacijom S&D-a?

Prije svega, Rusija po relevantnim istraživanjima rasprostranjenosti korupcije uvijek dvostruko loše stoji u odnosu prema Ukrajini. Nakon tih izjava bilo je političara koji su se s čuđenjem raspitivali tražeći dodatna pojašnjenja o čemu se zapravo radi. Prevladala je interpretacija da je riječ o unutarnjopolitičkom odmjeravanju s Vladom. Ali ubrzo je prestao interes za te stavove. Barem zasad.

NACIONAL: Predsjednik RH indirektno je i vas napao. Kako ste to doživjeli?

Ja sam mu i direktno odgovorio iako nerado javno komuniciram na način koji nije racionalna rasprava o meritumu problema o kojem je riječ. Za razliku od kritičara, nikada nikome nisam docirao iz “zona komfora”, nego sam u kriznim situacijama djelovao i djelujem u Ukrajini, BiH, Kosovu, izbjegličkim centrima u Nigeru, na tursko-sirijskoj granici.

NACIONAL: Je li ikada bilo govora o slanju hrvatskih vojnika na eventualno ukrajinsko bojište i može li se zemlja članica NATO-a usprotiviti sudjelovanju u takvim akcijama ako ima opravdane razloge?

Još nisam čuo ni riječ o mogućnosti da NATO uputi trupe u Ukrajinu. To, naravno, podrazumijeva i slanje nekog hrvatskog kontingenta. Savez donosi odluke na temelju konsenzusa. Prije bilo kakvog odlučivanja uvijek se održavaju političko-vojne konzultacije. Osim toga, svaka država ima svoje interne procedure za eventualno sudjelovanje u zajedničkim operacijama. Puno puta je već s najviših mjesta rečeno da Ukrajina nije članica NATO-a pa nema ni automatizma po članku 5. Sve to, naravno, dobro zna i Putin, kao i njegovi sljedbenici za Zapadu.

NACIONAL: Viktor Orbán jedan je od europskih vođa koji su posjetili Putina i isposlovao je pet puta jeftiniji plin za Mađarsku do 2036. Hoće li zbog takvog ponašanja Mađarska snositi određene posljedice unutar EU-a ili će i dalje sve ostati na verbalnim osudama takvog ponašanja?

Europski parlament je u protekle tri godine imao najmanje dvije važne inicijative usmjerene prema režimu Viktora Orbána. Sjetimo se rujna 2018., kad je većina zastupnica i zastupnika EP-a glasala za nametanje sankcija Orbánu, uključujući i njegove tadašnje kolege iz EPP-a, dok su protiv bili zastupnici iz redova HDZ-a. Razlog je bio Orbánov nasrtaj na vladavinu prava, odnosno neovisnost pravosudnih, a kasnije i financijskih institucija. Također, EP je reagirao i na njegov odiozni napad na LGBTIQ osobe prije manje od godinu dana. Najvažnije, EK je jesenas ocijenio da je mehanizam uvjetovanja isplate sredstava EU-a poštivanjem vladavine prava spreman za primjenu, na inzistiranje EP-a, a prva je kandidatkinja za suspenziju novca EU-a upravo Mađarska.

‘Sukob će imati posljedice na Hrvatsku vezano za opskrbu plinom, nažalost, vidim da HDZ-ov ministar Tomislav Ćorić ne zna ni osnove zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika’, kaže Tonino Picula. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

NACIONAL: Opskrba plinom postaje sve veći problem za sve zemlje članice, cijene rastu u nebo. Ima li EU neko konkretno rješenje ako Rusija doista zavrne pipu?

Problemi s opskrbom plinom su posljedica poslovnih modela koji su podbacili u planiranju i adaptaciji na nepovoljne uvjete koji trenutno vladaju na tržištu. Tu je i smanjena razina opskrbe plinom iz Rusije. U slučaju eskalacije energetske krize neće biti jednostavno proći kroz tranziciju prema nekom drugom modelu opskrbe energijom, ali to će se morati dogoditi. Možemo ovu krizu uspoređivati s naftnom krizom iz 1973. kada su zemlje OPEC-a koristile naftu kao sredstvo pritiska na Zapad. Tada je Zapad počeo s energetskom tranzicijom koja je smanjivala ovisnost o fosilnim gorivima. EU je dosta uložio u tu tranziciju posljednjih godina. Sada je valjda svima jasno da energetska tranzicija i borba protiv klimatskih promjena nisu neka hipijevska tlapnja generacije šezdesetosmaša koji su konačno osvojili institucije, nego prvorazredno geopolitičko pitanje u kojem Europska unija mora konačno pokazati jedinstveni stav i držati se zacrtanog smjera.

NACIONAL: Koja je alternativa za Hrvatsku?

Neki dan je HDZ-ov ministar gospodarstva Tomislav Ćorić krivo rekao kako je nafta u hrvatskom podzemlju Inina, odnosno MOL-ova. To valjda znači da je i mađarska pa je Budimpešta može eksploatirati kako hoće. Vidim da ministar ne zna ni osnove Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Naime, Zakon jasno u svojem 4. članku kaže: „Ugljikovodici, termalne vode, geološke strukture pogodne za skladištenje plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida u vlasništvu su Republike Hrvatske.“ Ova vlada od Badnjaka 2016. najavljuje otkup Ine, do sada su uspjeli doći samo do plaćanja golemih naknada stranim odvjetničkim društvima. Dakle, jedan je element priče taj da Hrvatska ponovno preuzme kontrolu nad svojim resursima i koristi ih kako bi osigurala nesmetanu i povoljnu opskrbu građana i poduzeća, odnosno kako bi u miksu energenata kojih sami nemamo u dovoljnim količinama ipak mogla utjecati na cijenu prema krajnjim potrošačima. Drugi je element brza i što manje bolna energetska tranzicija. Prošle godine je mojim izvješćem „Kohezijska politika i regionalne strategije zaštite okoliša u borbi protiv klimatskih promjena“ predviđeno 68 milijardi eura za ublažavanje troškova energetske tranzicije u siromašnijim članicama EU-a kao što je Hrvatska. U gotovo svim glavnim programima EU-a u ovom proračunskom razdoblju postoji važan element ulaganja u energetsku tranziciju, to je u proračunu, to je u Nacionalnom planu za oporavak i otpornost, to je faktor čak i u dodjeli sredstava u Fondu solidarnosti. Dakle, Hrvatska mora iskoristiti i tu priliku.

NACIONAL: Koliko je ukrajinska vlast jaka i postoji li opasnost od rušenja izabranih institucija od strane proruskih snaga?

Bez obzira na činjenicu da ni ukrajinska politička scena ne poznaje sezonu lovostaja, odnosno apstiniranja od borbe za vlast, ovoga trenutka ne postoji ozbiljnija podrška proruskim opcijama u zemlji. Dapače, prokremaljske stranke izgubile su posljednjih godina relevantnost koju su imale u vrijeme Majdana.

NACIONAL: U svom priopćenju nakon povratka iz Ukrajine naglasili ste da EU snažno podupire „reformski put prema čvrstoj vladavini prava, odgovornim i učinkovitim demokratskim institucijama te dostupnoj i pouzdanoj javnoj upravi, uključujući sigurnosni segment“. Znači li to da je Ukrajina korumpirana zemlja u kojoj nema vladavine prava, kako to neki žele prikazati?

Ukrajina se doista suočava s problemom korupcije, što se možda najbolje vidi u stajalištima samih građana. Najnovija istraživanja potvrđuju izrazitu orijentiranost građana Ukrajine prema članstvu u EU-u (67 posto) i članstvu u NATO-u (60 posto). Za razliku od te podrške, podrška tijelima i institucijama koji imaju zadaću iskorjenjivanja korupcije je niska, pogotovo Nacionalnoj agenciji za borbu protiv korupcije (svega 14 posto) i Posebnom tužitelju za borbu protiv korupcije (12 posto).

S druge strane, dosta toga se mijenja nabolje pa postoje podaci o uspješnom antikorupcijskom djelovanju u javnoj nabavi za opremanje vojske i drugih javnih servisa. Bez obzira na probleme, Ukrajina se nikako ne može deklasirati kao zemlja bezakonja. Kijev je do sada ispunio oko šezdeset posto obveza iz Sporazuma o pridruživanju EU-u.

NACIONAL: Što bi značio ratni sukob u Ukrajini za EU i svijet i ima li nade da će se takav scenarij ipak izbjeći diplomatskim putem?

Vojni sukob s Rusijom bio bi poguban za Europu, Rusiju, a prije svega za samu Ukrajinu. Ne samo da bi to bilo nešto najrazornije u Europi od Drugoga svjetskog rata, već bi značilo i ogromne ekonomske troškove te odvratilo pozornost od stvarnih i hitnih globalnih egzistencijalnih prijetnji, poput klimatskih promjena, pandemije i rastuće nejednakosti. Bez obzira na kontinuirani rast napetosti, još uvijek postoji šansa da se diplomacijom skrene tijek događaja.