Tomislav Žigmanov, koji se sam predstavlja kao bunjevački Hrvat, kao prvi ministar iz hrvatskog korpusa u srpskoj Vladi poslije 1990., preciznije, kao ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, te koji zajedno s Miloradom Pupovcem potpisuje sporazume o suradnji između srpske i hrvatske manjine, obećavajući da će obojica uložiti napore u pronalasku nestalih u Domovinskom ratu, prema hrvatskoj zajednici u Vojvodini ponaša se krajnje autokratski.

To je ekskluzivno doznao Nacional od ljudi iz hrvatske zajednice u Vojvodini, od kojih su neki bili su i vijećnici u prethodnim sazivima Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV-a), krovne organizacije hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Oni upozoravaju na to da Žigmanov uklanja iz DSHV-a donedavne bliske suradnike kao što su dr. Slaven Bačić, bivši predsjednik HNV-a, ali i Darko Sarić Lukendić, voditelj odjela za kulturu u HNV-u. Ništa bolje nije prošla ni Diana Sarić, bivša tajnica HNV-a, nakon što je otkrila da donacija od 5.000 eura iz Zaprešića nije stigla na adresu na koju je bila poslana. Više od dvije godine taj novac nije bio proslijeđen Bunjevačkom kolu, hrvatskom kulturno umjetničkom društvu koje je tada kao predsjednik vodio Marinko Prćić, danas aktualni predsjednik obnovljene stranke Demokratske zajednice Hrvata, kao protuteže DSHV-u Tomislava Žigmanova.

Oponenti Tomislava Žigmanova sada su se organizirali upravo u toj Demokratskoj zajednici Hrvata (DZH), osnovanoj još 2007. godine, koja je donedavno bila u hibernaciji, objasnio je u razgovoru za Nacional Tomislav Stantić, radiolog iz Novog Sada i profesor na Fakultetu za sport i psihologiju, ali i predsjednik nevladine udruge Hrvatskog građanskog saveza. Tomislav Stantić je i predsjednik Savjeta Demokratske zajednice Hrvata sa sjedištem u Subotici. Marinko Prćić, novoustoličeni predsjednik Demokratske zajednice Hrvata, odlučio je Nacionalu ostati nedostupan za kontakt.

Stantić je podsjetio da je tu hrvatsku stranku 2007. osnovao Đorđe Čović, ali, kako je rekao, par godina je bila u hibernaciji. „Sada se skupila ekipa koja je obnovila njen rad. Stanko Krstin je u predsjedništvu stranke, kao što su i Darko Sarić Lukendić i Đorđe Ćović, osnivač stranke, koji je uglavnom u inozemstvu. S njim smo sve to dogovarali, pa bi bilo prirodno i korektno da i on bude u vodstvu stranke. U predsjedništvu je i njegova supruga Doma Čović. U glavnom odboru su i Diana Sarić te Ivan Karan, koji je punih 10 godina bio ravnatelj izdavačke kuće Hrvatska riječ. S njim smo bili i kod Vesne Zelenike u Bezdanu. I ona je sada u stranci. Po čemu smo mi različiti od DSHV-a? Počeli smo se širiti, pa tako i u Beogradu imamo jednog člana, dr. Mihaila Balića iz Zavoda za urgentnu medicinu.“

Evo kako trenutnu situaciju u hrvatskoj zajednici vidi Stanko Krstin, vlasnik tvrtke Pre-Print iz Novog Sada, ali i aktivist hrvatske manjinske zajednice u Srbiji. Krstin je u dva mandata bio predsjednik jedne poduzetničke udruge u Vojvodini, bio je predsjednik Unije poslodavaca Vojvodine, a i danas je član Predsjedništva Unije poslodavaca Srbije.

„Situacija u hrvatskoj zajednici je takva da je preslikana velika politika iz Srbije. Postoji jedan veliki vođa, a to je Tomislav Žigmanov, kojeg trebaju svi slušati, diviti mu se, a svi ostali, koji se tome ne priklanjaju, bivaju eliminirani iz društvenog i političkog života hrvatske zajednice. Tomislav Žigmanov bezobzirno uklanja iz svoje blizine sve vrijedne ljude“, rekao je za Nacional Stanko Krstin, nadodavši da nitko od bivših članova HNV-a nije bio pozvan ni na otvaranje Hrvatskog doma u Subotici.

Tomislav Žigmanov, ministar iz hrvatske zajednice u srpskoj Vladi, nastavlja ratovati s hrvatskom diplomacijom: napadao je veleposlanika Hidu Biščevića i generalnog konzula u Subotici Velimira Plešu, a sada je srpski tabloid Alo krenuo i na konzularnog savjetnika Zdravka Vincelja. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

„Iako smo bili članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća u prethodnim sazivima, nismo bili pozvani na otvaranje Hrvatskog doma. Bili smo i u HKUD Bunjevačko kolo, Marinko Prćić je bio predsjednik, a mi smo bili u upravnom odboru. Možemo reći da smo spasili Bunjevačko kolo od stečaja, jer bi u protivnom bankrotiralo. Imalo je problem s velikim dugovima i skoro je došlo do njegovog gašenja. Osobnim sredstvima smo sudjelovali u njegovom spašavanju da bismo na taj način pomogli i podizanju cijele hrvatske zajednice, a danas od toga nije ostalo ništa. O tome govore i brojke iz popisa stanovništva. Na prethodnom popisu nas se skoro 58.000 izjasnilo da smo Hrvati, a prema popisu iz 2022. ostalo nas je 39.000 i nešto, dok je kao zavičajni jezik hrvatski navelo samo 12.048 Hrvata. Gotovo smo prepolovljeni, a bojim se da će se taj trend nastaviti. Razlozi smanjenja zajednice su višestruki. Naša djeca, koja odlaze na školovanje u Hrvatsku, više se ne vraćaju“.

Stanko Krstin svojedobno je i prosvjedovao pred sudovima u Srbiji, o čemu je pisao Nacional, ali i drugi hrvatski mediji. Tada je ostao upamćen i po izjavi da je „spreman do kraja života protestirati ispred sudova“, boreći se za pravdu zbog brojnih sudskih postupaka i kampanje koju je vodilo protiv njega, kako je bio uvjeren, srpsko pravosudno-obavještajno podzemlje, a u kojima ga se, kako je tvrdio, neosnovano optuživalo i da svojom proizvodnjom “truje građane, golubove i pse”, zagađujući i okoliš. Prosvjedovao je i zato što su ga u svim tim napadima nazivali ustašom.

Jedan od Nacionalovih sugovornika iz Subotice ocijenio je da je Vučić iskoristio Žigmanova kao ulog za pregovarački proces s Europskom unijom, kao drugog hrvatskog manjinca. FOTO: Amir Hamzagic/ATAImages/PIXSELL

Ovu priču iz Vojvodine zaključio je Tomislav Stantić, čudeći se zašto Hrvati na zadnjim izborima, kada je bio znatno smanjen izborni cenzus, nisu samostalno izašli na izbore s vlastitom manjinskom listom. Napokon, čudeći se i tomu zašto nije potpisan koalicijski dogovor između DSHV-a i Vučićevog SNS-a, nego je Žigmanov ušao u srpsku Vladu samo na osnovi osobnog dogovora s Aleksandrom Vučićem. Stančić o tomu kaže:

„Nije bilo jasno ni zašto DSHV ni na lokalne izbore nije išao samostalno. Bila je jedna hrvatska lista, a predvodio ju je Zvonimir Perušić iz Hrvatskog demokratskog foruma. Perušić nije uspio jer je zakasnio s kampanjom. Krenuo je tek pred same izbore, a da uđe u subotičku skupštinu nedostajalo mu je samo stotinjak glasova. Sada je i on s nama u DZH-u. I on je svojedobno, nakon 2000. godine, bio ravnatelj Hrvatske riječi. Moram priznati da još uvijek nismo dovoljno dinamična politička scena“, rekao je za Nacional Tomislav Stantić.

Osvrćući se na Olenikove prigovore i raskid koalicije sa Žigmanovom zbog njegova ulaska u srpsku Vladu, Stantić kaže: „Normalno da je raskinuo koaliciju kada su oni bili opozicijska lista. Nisu ušli u parlament hvaleći Aleksandra Vučića i njegovu Vladu nego ih napadajući. Sad odjednom Žigmanov hvali Vučića i Vladu, a da se ništa krucijalno nije promijenilo. To zbunjuje i Hrvate u Srbiji. U izbore se išlo borbom za prava Vojvođana, a nije ni bilo priče o Hrvatima, to moram priznati. Više je to bila priča o Vojvođanima jer je to tražio Nenad Čanak kao još uvijek neprikosnoveni šef Lige socijaldemokrata Vojvodine, a švercali su se preko manjinske liste zbog smanjenog cenzusa i manjeg broja potrebnih glasova za ulazak u parlament. Ukratko, Tomislava Žigmanova nisu ni birali Hrvati, a on je sada u srpskoj Vladi kao naš predstavnik.“

Dragan Đurić, novinar Nacionala, sa sugovornicima Stankom Krstinom i Marinkom Prčićem. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Prema Stantićevim riječima, poslije izbora sve se promijenilo. „Aleksandar Vučić odjednom je postao hvalevrijedan predsjednik Srbije. Žigmanov je uspio napraviti vlastitu organizaciju od samo jednog čovjeka. To je model koji na Balkanu očigledno uspijeva. Do tuda smo stigli s demokracijom. Imaš jednog čovjeka i to je to. On iza sebe ima nekoliko ljudi koji nemaju mišljenje. One koji su imali mišljenje, kao što su bili Darko Sarić Lukendić i Vesna Prćić, je eliminirao. Izbacio ih je iz DSHV-a, kao i sve ljude koji su valjali. Tamo nije ostalo ništa. Nestala je i Jasna Dulić, bivša glavna urednica Hrvatske riječi. Bila je odličan novinar, pa je znala nekada pisati neovisno od vodstva DSHV-a. Mi smo s njom imali solidno iskustvo iako smo bili omraženi od establišmenta hrvatske zajednice u Vojvodini i 2016. i 2017. godine“, rekao je za Nacional Tomislav Stantić.

Žigmanov istodobno ne prestaje s upornim napadima na hrvatske diplomate. To se dogodilo i nedavno kada je u srpskom tabloidu Alo medijski napadnut hrvatski konzul u Subotici Zdravko Vincelj. Žigmanov ništa manje ne napada ni hrvatske medije, za koje smatra da nedovoljno prate njegovo djelovanje, uz mali izuzetak portala Novosti u izdanju SNV-a i njegovog partnera u sklapanju sporazuma Milorada Pupovca. Još uvijek Žigmanov ne smatra da napadajući hrvatsku diplomaciju i pojedine diplomate napada i Republiku Hrvatsku, koja ipak daje nemala proračunska sredstva hrvatskoj zajednici u Srbiji. Tako je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske samo za izgradnju „Hrvatskog doma – Matice“ u Subotici uložio iz hrvatskog proračuna gotovo 2 milijuna eura. Premijer Andrej Plenković 23. lipnja ove godine, u nazočnosti srpske kolegice, premijerke Ane Brnabić, otvorio je tu hrvatsku kuću u Subotici, površine 1.100 četvornih metara, smještenu na dvije etaže novoizgrađene zgrade nedaleko HKUD-a Bunjevačko kolo.

A Žigmanov je još prije dvije godine, početkom svibnja 2021. godine, kada je bunjevačka ikavica proglašena četvrtim službenim jezikom u Skupštini grada Subotice, uz srpski, mađarski i hrvatski, žestoko napao hrvatskog veleposlanika u Beogradu Hidu Biščevića. Slao je protiv Biščevića i optužujuća pisma ministru Gordanu Grliću Radmanu i premijeru Andreju Plenkoviću, optužujući ga da navodno nije dovoljno štitio hrvatske nacionalne interese i spriječio uvođenje tog bunjevačkog dijalekta hrvatskog jezika u službenu upotrebu. Kao da je hrvatski veleposlanik Biščević to mogao spriječiti, a posve je izvjesno da nije. Jer ta odluka sigurno nije mogla proći bez suglasnosti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. I gradonačelnik Subotice Stevan Bakić član je SNS-a, stranke kojom je sve donedavno osobno predsjedao Vučić. Žigmanov nije štedio ni generalnog konzula u Subotici Velimira Plešu, koji je u Subotici već punih osam godina, a nedavno je, prema riječima upućenih Nacionalovih sugovornika iz Subotice, napao i niže rangiranog hrvatskog diplomata, savjetnika u hrvatskom konzulatu u Subotici Zdravka Vincelja.

Pri tom se poslužio, kako otkrivaju ovi Nacionalovi sugovornici iz Subotice, medijskom infrastrukturom tabloida u Srbiji, kojom se redovito i uspješno koristi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Medijski napad na konzularnog savjetnika Vincelja, uvjereni su Nacionalovi izvori iz Subotice, u ime ministra Žigmanova obavio je već spomenuti srpski tabloid Alo. Doduše, ne pozivanjem na izjavu samog ministra Žigmanova, nego pozivanjem na neimenovane izvore iz Subotice. Naime, Alo je objavio da je konzularni savjetnik Vincelj izazvao incident, navodno pijan, u jednom subotičkom restoranu, u verbalnom sukobu s jednim izaslanstvom pristiglim iz Hrvatske. Ukratko, u hrvatskoj zajednici u Subotici već je bilo stvoreno uvjerenje da će konzularni savjetnik Zdravko Vincelj, a u režiji ministra Žigmanova, biti povučen sa savjetničke dužnosti u Generalnom konzulatu u Subotici i vraćen u Zagreb.

Žigmanov ima izvrsne odnose sa šefom SDSS-a Miloradom Pupovcem s kojim je potpisao sporazum. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

No, sudeći prema Nacionalu trenutno dostupnim informacijama, to se ipak neće dogoditi, kao što nije bio povučen ni veleposlanik Hido Biščević kada ga je izravno napao Žigmanov. Konzularni savjetnik Zdravko Vincelj do daljnjeg ostaje u Subotici. A kako smo već naveli, u svibnju 2021. godine veleposlanik Hido Biščević, koji stoluje u Beogradu, a ne u Subotici, gdje, dakle, postoji generalni konzulat kao nadležno diplomatsko predstavništvo za cijelu Vojvodinu, uspio je preživjeti sličnu neugodnost. Doduše, tada zbog već spomenutog uvođenja bunjevačke ikavice kao službenog jezika u subotičkoj gradskoj skupštini. Zbog tih otvorenih napada Tomislava Žigmanova na veleposlanika Biščevića i generalnog konzula Plešu, iako tada još uvijek ne kao ministra u Vučićevoj Vladi nego samo kao oporbenog predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), ali s dobrim vezama u HDZ-u, Biščević je u jednom trenutku bio pozvan i na konzultacije u Zagreb.

Da bi se shvatilo u čemu je problem s bunjevačkim dijalektom kao službenim jezikom, kao i s Bunjevcima uopće, inače, katolicima u dominantno pravoslavnoj Srbiji, treba imati na umu da su oni još za Miloševićeva režima bili proglašeni posebnom nacionalnom manjinom odvojenom od Hrvata, što su prije toga godinama bili. Tako su Bunjevci uz Rome postali jedina nacionalna manjina bez matične države, financirana isključivo iz srpskog proračuna. Dok se za Rome pretpostavlja da su u svijet emigrirali iz Indije, Bunjevci su vjerojatno jedina nacionalna manjina kojoj je matična država sama Srbija, a u Hrvatskoj su bili i ostali sastavni i neupitni dio hrvatskog nacionalnog korpusa.

Objava na Twitteru Tomislava Žigmanova kojim zahvaljuje prtalu Novosti zbog objave o običkežavanju 33. godišnjice osnutka DSHV-a. FOTO: Screenshot

Srbija je između dva popisa stanovništva, onog iz 2011. i ovog iz 2022. godine, izgubila pola milijuna stanovnika i pala ispod sedam milijuna žitelja, pa tako danas službeno ima 6.690.887 stanovnika. Veliki demografski pad doživjeli su i Hrvati u Srbiji. Njih je, prema popisu iz 2022. godine, manje za 18.793. Dok je Hrvata u Srbiji 2011. bilo 57.900, danas ih je, prema popisu iz 2022. godine, 39.107. Još je drastičniji podatak za Hrvate u Srbiji, prema tom istom popisu, kada se pogleda zavičajni jezik, koji su ispisivali ispitanici kao pripadnici hrvatske nacionalne manjine. Tako je od ukupno popisanih 39.107 Hrvata hrvatski kao zavičajni jezik navelo samo njih 12.048. Egzodus Bunjevaca, dakle, kao službene nacionalne manjine u Srbiji, bio je manji. Njih je manje u proteklih 11 godina za 5.602, pa ih je tako 2011. bilo 16.706, a danas ih je 11.104.

Dok se dio ljudi i iz hrvatske zajednice u Srbiji buni protiv toga što je Žigmanov uopće prihvatio poziv Aleksandra Vučića da uđe kao ministar u srpsku Vladu pod Vučićevim patronatom, a svoje zastupničko mjesto u srpskom parlamentu, Narodnoj skupštini Srbije, prepustio Mirku Ostrogoncu, protiv tog poteza Žigmanova ustao je i njegov predizborni koalicijski partner sa zajedničke manjinske liste. Riječ je o Rusinu Aleksandru Oleniku, koji je nakon ulaska Žigmanova u srpsku vladu izjavio da njihova predizborna koalicija „Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“ više ne postoji. Olenik, koji je zajedno s Tomislavom Žigmanovim u izbornoj kampanji, ali bez manjinskih nacionalnih obilježja, koristio infrastrukturu i znakovlje Lige socijaldemokrata Vojvodine, čiji je osnivač bio poznati opozicijski političar Nenad Čanak, pročuo se i po svojoj izjavi da treba protjerati ruskog veleposlanika iz Beograda Aleksandra Bocana Harčenka. Pri tom, treba imati na umu da su Rusini na prostor Vojvodine došli baš iz Ukrajine.

Odgovor na pitanje kako je manjinska lista Žigmanova i Olenika uspjela ući u parlament leži u činjenici da je izborni prag u Srbiji s pet posto bio spušten na tri posto, a liste nacionalnih manjina imale su još i manji cenzus. Trebale su prijeći samo tzv. „prirodni prag“. Izjava odvjetnika Olenika o protjerivanju ruskog veleposlanika, koji je svojedobno, po službenoj dužnosti, bio preuzeo i obranu četvorice hrvatskih pilota osumnjičenih u Srbiji za bombardiranje izbjegličke kolone u Bosni za vrijeme Oluje 1995. godine, sigurno se nije svidjela Aleksandru Vučiću. Sada se vjerojatno ne bi svidjela ni njegovom ministru Žigmanovu. Svojedobno je Olenik, kao predstavnik koalicije „Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“, izjavio da ta, kako ju je nazvao, „manjinska stranka neće biti dio Vlade“, a onda je Tomislav Žigmanov prekršio to Olenikovo obećanje i postao ministar u novoj Vladi Ane Brnabić.

Jedan od Nacionalovih sugovornika iz Subotice ocijenio je da je ovaj put Vučić iskoristio Žigmanova kao ulog za pregovarački proces s Europskom unijom, dovodeći u srpsku vladu sada već drugog manjinca, Hrvata, kao dokaz sve europskijeg lica Srbije. Prva manjinska predstavnica, prema riječima tog Nacionalovog sugovornika, bila je i ostala sama premijerka Ana Brnabić kao deklarirana predstavnica LGBTQ zajednice, čijem se postavljanju unatoč Vučiću žestoko protivila Srpska pravoslavna crkva.