Decadance“, prva ovosezonska baletna premijera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u koreografiji slavnoga izraelskog koreografa Ohada Naharina bit će izvedena 11. studenoga. Ohad Naharin kreator je plesnog jezika Gaga, a njegova djela izvode umjetnički i tehnički samo najbolje plesne kompanije na svijetu, što je i priznanje Baletu zagrebačkog HNK-a. Specifičan jezik pokreta Gaga plesačima daje široki raspon interpretativnih mogućnosti kojima se oni rado koriste, suvereno pokazujući sve novonastale mogućnosti plesnog izričaja. Jedan od plesača u ovome baletu je i Tomislav Petranović, nacionalni prvak baleta HNK-a u Zagrebu, koji je dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Prva ovosezonska premijera HNK-a u Zagrebu je „Decadance“ koreografa Ohada Naharina, na što ste stavili fokus kad je vaša uloga u pitanju, što vam je najvažnije?

Proces postavljanja ove predstave je nešto drugačiji od drugih predstava, odnosno, odlučivanje tko će koji dio plesati ostavlja se koreografu koji će nam se pridružiti tek u utorak, samo dva dana prije premijere. Moj fokus u procesu rada na ovoj predstavi bio je isključivo na savladavanju “plesnog jezika” Gaga. Prepustio sam se asistentima Ohada Naharina da me uvedu u njegov koreografski svijet.

NACIONAL: Jeste li već radili s Naharinom? On ima specifičan način rada, koristi spomenuti plesni jezik Gaga, o čemu se radi? Kako se taj jezik transformira u pokret?

Ovo je prvi put da se susrećem s Naharinom i Gagom. To mi je na jedan način bilo veliko iskušenje i izazov. Naime, nisam čuo za puno prvaka koji su se u mojem stadiju karijere uhvatili u koštac s njegovim plesnim jezikom, koji je izuzetno fizički zahtjevan i mentalno drugačiji od klasičnog repertoara. Gaga je, u biti, “jezik” odnosno način verbaliziranja kretnje i plesa koji je sam Naharin razvio.

Tomislav Petranović, nacionalni prvak baleta zagrebačkog HNK-a. FOTO: HNK Zagreb

NACIONAL: Plesna predstava „Decadance“ sastavljena je zapravo od izvadaka već postavljenih koreografija Ohada Naharina, izvorno realiziranih s članovima Plesnog kazališta Batsheva. Gdje su bili najveći izazovi?

Interesantno je da je izvedena već nebrojeno puta kroz dugi niz godina i opet konstantno evoluira. Mijenja se ovisno o koreografovoj inspiraciji, plesačima koji je plešu i raznim drugim faktorima koje koreograf uzima u obzir. Dakle, moglo bi se reći da taj “work in progress” čini svaku predstavu jedinstvenom. Uzimajući to u obzir, svaki plesač ima jedinstvenu priliku dati svoj obol tom umjetničkom djelu.

NACIONAL: Što za jednog plesača znači rad s različitim koreografima, koliko je važno mijenjati suradnike, mijenjati način plesa i rada?

Plesni poziv je zapravo jedno putovanje i otkrivanje načina na koje tijelo plesom i pokretom može dočarati emociju, ispričati priču… Svako iskustvo s osobom koja se time bavi i još k tome ima puno toga reći, jedno je bogatstvo koje svaki plesač želi emulirati. 

NACIONAL: Predstava upotrebljava glazbu različitih suvremenih skladatelja, koliko vam je glazba važna u plesnom izričaju? Je li se lakše ili teže prilagoditi klasičnoj ili suvremenoj glazbi?

Mislim da bi pravo pitanje bilo koja je formula sjedinjenja s glazbom. Glazba je veliki dio plesne umjetnosti, ali tajna je u sinergiji tih dviju umjetnosti, bez nje nema magije koju je i tako teško objasniti osobi koja je ne čuje i ne vidi. 

Tomislav Petranović u baletu ‘Opasne veze’ koreografa i redatelja Giorgia Madie koji je premijerno izveden krajem ožujka 2019.. FOTO: HNK Zagreb

NACIONAL: Koliko se balet kao umjetnost promijenio, koje promjene primjećujete kao plesač?

Baletna umjetnost je u tehničkom smislu izuzetno napredovala u zadnje vrijeme, a to ima i dobrih i loših nuspojava. Mladi plesači zbog utjecaja elektroničkih medija imaju drugačiju paradigmu plesne umjetnosti nego prije pojave društvenih mreža, a opet, zahvaljujući tim tehnološkim dostignućima ples je dostupniji puno širem krugu ljudi, što je sjajno.

NACIONAL: Dosta se govori o budućem Zakonu o kazalištu prema kojem bi se trebao, napokon, urediti status baletnih plesača i plesačica u ansamblima. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Trebaju li plesači imati beneficirani radni staž, odnosno, kako je to sada uređeno? Ne mogu svi biti koreografi nakon aktivnog bavljenja plesom, postoji li rješenje za plesače i plesačice koji imaju više od 40 godina i ne mogu više aktivno i profesionalno plesati, a još su jako mladi i sigurno mogu nešto dati plesu, baletu? 

To je jedno vrlo kompleksno pitanje i moje mišljenje je da se taj problem treba što prije riješiti. Do 2006. godine postojao je sustav koji je vrlo dobro funkcionirao. Zašto se to promijenilo, ne znam. Nadam se da će odgovorne osobe uskoro doći do rješenja koje će biti prihvatljivo objema stranama, jer trenutačna situacija je neodrživa.

NACIONAL: Kako vidite sebe u budućnosti? Kao pedagoga, predavača na Akademiji, ravnatelja Baleta, koreografa? Vjerujem da planirate ostati u Baletu…

Trenutačno sam zaokupljen pisanjem diplomskog rada kako bih kompletirao studij međunarodnih odnosa i diplomacije, ovom premijerom i sezonom „Orašara“ koja nam, nadam se, slijedi. Lijepe su to “muke”.