Radio Nacional, prvi nacionalni digitalni radio, počeo se emitirati 2. kolovoza na frekvenciji DAB+ i putem web stranice tjednika Nacional. Jedna je od njegovih najjačih karika šef tehnike Tomislav Hleb

Početak profesionalne karijere redatelja zvuka Tomislava Hleba seže u sada već daleku 1984. godinu i vezan je za nekada kultni Radio 101, gdje je radio na legendarnim „Blentonima“, „Zločestoj djeci“ te prvih tisuću reklama, špica i jingleova ovog radija, a koji su u ušima mnogih generacija ostali sve do danas. Nakon radija, njegovi se interesi kreću preko televizije, kompjuterske animacije te montaže slike i zvuka pa sve do filma. Surađivao je s mnogim filmskim redateljima, među kojima posebno treba istaknuti Slobodana Šijana, Ljubišu Samardžića i Radivoja Andrića. Osim na filmu, radio je i na sinkronizaciji brojnih crtića iz holivudske produkcije, kao i na sinkronizaciji reklama.

Kreator je višekanalnog trodimenzionalnog zvuka za Expo 1998. u režiji Vinka Brešana i za Expo 2000. u režiji Tomislava Rukavine. Imao je priliku raditi i u Abbey Roadu, najpoznatijem glazbenom studiju na svijetu, gdje su svoje albume snimali The Beatles i Pink Floyd. Dobitnik je brojnih nagrada na području zvuka, reklama i igranog filma te je aktivan član u Hrvatskom društvu filmskih djelatnika. Kad govori o svom zanatu, Hleb najradije ističe besjedu oskarovca Branka Lustiga koji mu je jednom prilikom rekao da su tonci najbolji kad ne spavaju sedam dana, kad su im oči krvave i kad smrde jer se ne stignu tuširati.

Hleb je za tjednik Nacional rekao da je digitalni radio svojevrsna renesansa radijskog etera. Da je to novi pogled u budućnost, prilika da se kroz platformu DAB ponovo postigne prirodna kvaliteta zvuka. Ono čemu teži je trodimenzionalni zvuk i upravo to želi prenijeti i na radio. Ispričao je i kako na Radio Nacionalu vlada kreativna atmosfera stvaranja koja je ujedinila mlade i stare, one iskusne koji su spremni na nove izazove i one koji tek stasaju.

‘Nakon jednog sastanka u Društvu filmskih djelatnika s kolegom, također redateljem zvuka, po standardnoj proceduri sam otišao na pivo. I kako je on isto lagano odustao od borbe za dobar zvuk u hrvatskom filmu, rekao mi je da se otvara Radio Nacional i da je cijela moja stara ekipa sa Stojedinice tamo. Rekao sam tada sebi: Zašto ne?! Nazvao sam Igora Primeca, došao na razgovor i vratio se svojoj ljubavi iz najranijeg djetinjstva, svom dječačkom snu – Trnoružici i radiju. Sad se vjerojatno pitate o čemu ja to brijem.

Sve je počelo prije pedeset i kusur godina. Tata me je svakog jutra umjesto budilicom budio upaljenim radiom jer je u to vrijeme u 7:05 tekla priča za djecu. Tako je jednom krenula priča o Trnoružici i kraljeviću koji je savladao sve prepreke i ušao u dvorac stoljetnog sna te zavapio: „O, gdje si kraljevno lijepa?“ A na to mu je odgovorila jeka: „O, gdje si kraljevno lijepa?“ Zvuk jeke, zvuk tog prostora uronio me je u bajku i ja sam vidio taj dvorac. Doživio sam nevjerojatnu slikovitost – dok ležim u krevetu i čujem tatu i mamu kako šuškaju s doručkom, dok čujem zvuk čaja koji se kuha, ja istovremeno vidim taj dvorac. Slikovitost jednog zapravo potpuno auditivnog medija koju sam nazreo kao dijete krenula se ostvarivati na Radiju 101.

Dok sam pokušavao biti novinar, neminovno dolazim u kontakt s tehnologijom zvuka. Radosno sam čekao da tehničar ode na kavu pa da sam mogu snimati intervjue i iz njih montirati tonove za priloge na kojima sam radio’, rekao je Hleb i dodao kako je njegov dolazak na Radio Nacional povratak u jedno kreativno razdoblje:

‘Taj osjećaj da ponovo stvaraš nešto ispočetka riješio je jednu veliku dilemu, treba li sam sebe penzionirati i raditi nekakve dosadne poslove ili se ponovo probuditi. Ponovo se sjetiti Trnoružice i krenuti slikovito i strelovito naprijed. Tim više, to što Radio Nacional u trenutku mog dolaska još nije krenuo s emitiranjem dalo mi je dodatnu stvaralačku snagu jer najviše od svega volim izazove. Kad se kao čovjek od 60 godina prisjećam što sam sve radio u životu, sve su to bili uglavnom nekakvi novi počeci – sudjelovao sam u stvaranju novih radija, novih televizija, novih projekata i novih tehnologija. Stalno sam radio na nekim izazovima i stalno nešto otpočetka i stalno nešto prvi. Pa onda sam rekao – okej, valjda je to moj životni put, da opet uzmem lopatu u ruke i opet krenem kopati ispočetka. Uvijek u svakom novom poslu ulažem sebe do kraja. Nemam nikakvih kočnica i zato je koji put sa mnom bilo teško raditi jer ne pitam koliko je sati, ne pitam koliko smo dugo na terminu i koliko puta mogu ponavljati, ponavljati i ponavljati dok ne budem potpuno zadovoljan’, kaže Hleb.

Tomislav Hleb, šef tehnike Radio Nacionala otkrio je i želju da mladim suradnicima prenese svoje znanje i iskustvo.

‘Nekako mi je spoj vlastite političnosti i kritičnosti s medijem kao što je Nacional dao još jednu dodatnu inspiraciju. Želja mi je da mladim tehničarima, a sve ih se više ovdje okuplja, predam sve svoje znanje. Želim napraviti od njih prave tehničare te s takvom ekipom onda krenuti dalje. Mladi ljudi su mi beskrajna inspiracija jer čovjek učeći drugog neprestano preispituje i uči samoga sebe. Imao sam u životu ogromnu sreću da nađem stvarno fenomenalne učitelje. Nisam ih tražio, ali sam bio spreman učiti. Uvijek sam bio spreman slušati pametnijeg od sebe i znati to poštovati. Kad radiš s mladim ljudima, tim malim spužvama, to te tjera da budeš more. Moraš biti stalno koncentriran i na svako njihovo pitanje ili zahtjev moraš imati odgovor. To me zapravo diže, to me budi i uopće me ne umara. Prije dolaska na Radio Nacional razmišljao sam kako ću naći neki miran posao za penziju, a našao sam si totalno jedan horor u kojem uživam i u kojem se dižem u 6 sati ujutro, a inače se budim u podne. Ponovit ću za sve svoje prijatelje koji u ovo ne mogu vjerovati – dižem se u 6 sati ujutro. I ništa mi nije teško. Evidentno je da je ta kemija koja se stvorila između mene i tih mladih ljudi biološki djelovala na moje tijelo i postala mi je zdravlje i eliksir’, zaključio je Hleb.