U zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti 9. veljače bit će otvorena izložba „Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer: Uzlazno silazna genealogija“, koja će se moći pogledati do 19. svibnja. Umjetnički opus multimedijalnog umjetnika Tomislava Gotovca izazivao je kontroverze tijekom njegova života, no danas je Gotovčev rad visoko cijenjen u umjetničkim krugovima diljem svijeta i radovi mu se nalaze u prestižnim međunarodnim zbirkama.

Darko Šimičić, suosnivač Instituta Tomislav Gotovac, kaže da je Zdenka Badovinac odmah po stupanju na dužnost ravnateljice MSU-a 2022. godine pozvala istaknutog francuskog kustosa Pierrea Bal-Blanca da postavi izložbu Tomislava Gotovca:

„Time je željela istaknuti Gotovčevu ulogu u kreiranju suvremene umjetničke i kulturne scene Zagreba od početka 1960-ih, scenu za koju danas vlada veliki interes među kritičarima, piscima i kustosima. Pierre je u više navrata uključivao Gotovca u svoje projekte, a prije tri godine postavio je njegovu samostalnu izložbu u Nacionalnoj galeriji u Tirani što je bilo ishodište za zagrebački postav. Važno je istaknuti da je zadnja veća Tomova izložba u Zagrebu bila upravo u MSU-u 2003., dakle, prije dvadeset godina. Ova izložba ima izrazito osobnu kustosku koncepciju premda autor izbjegava termin kustos i radije govori da je on ‘autor partiture’ ove izložbe.“

Vesna Meštrić, ravnateljica MSU-a, kaže da zagrebački postav i radovi naglasak stavljaju na Gotovčeve prakse kinematografije ostvarene drugačijim sredstvima, koju je umjetnik razrađivao tijekom svojih performansa kao i na izložbama.

„Najveći dio postava posvećen je radovima Tomislava Gotovca, ali i filmovima niza hrvatskih i internacionalnih autora koje Pierre Bal-Blanc dovodi u vezu s njegovim eksperimentalnim opusom. Izložba se sastoji od pet konceptualnih cjelina smještenih na dvama katovima izložbenog prostora, međusobno povezanih asocijativnim nizom. Kroz filmski materijal, fotografije te autentične rekvizite i kostime korištene u njegovim performansima, izložba dubinski istražuje život i rad Tomislava Gotovca, koji je također poznat pod svojim matronimom Antonio G. Lauer. Ova izložba omogućava posjetiteljima da razumiju zašto je Tomislav Gotovac postao jedinstvena povijesna figura koja je ostavila neizbrisiv trag u svjetskom umjetničkom i kulturnom kontekstu“, rekla je Vesna Meštrić.

Pierre Bal-Blanc, autor izložbe, tvrdi da ova izložba u MSU-u prvi put artikulira radove Tomislava Gotovca ističući kreativni kontinuum koji je u pozadini umjetnikove kinematografske, performativne, fotografske i videografske prakse. Koristeći dodatne prostore, kaže Bal-Blanc, izložba nudi i mogućnost predstavljanja cjelokupne umjetnikove filmografije u najboljim uvjetima projekcije unutar svoje trase.

Tom Gotovac je bio i ostao do danas iznimno važan konceptualni umjetnik. Darko Šimičić pojasnio je u čemu je njegova važnost: „Zanimljivo je pratiti kako je tekao proces prepoznavanja i procjena Gotovčeva rada u posljednjih šezdeset godina. Na samom početku karijere filmskog umjetnika njegovi dokumentarno-eksperimentalni filmovi bili su prikazivani na festivalima amaterskog i eksperimentalnog filma, među kojima je svakako najznačajniji bio GEFF (Genre Film Festival) koji se održavao u Zagrebu od 1963. do 1970. godine. Na tim festivalima Gotovac je redovito pokazivao svoje filmove i vrlo često bio nagrađivan. Zanimljivo je primijetiti da su mu nagrade dodjeljivali pojedini članovi žirija kao što su Josip Vaništa, istaknuti umjetnik i osnivač grupe Gorgona, Radoslav Putar, povjesničar umjetnosti, kustos zaposlen u Galeriji suvremene umjetnosti i ključni sudionik i Novih tendencija i Gorgone, arhitekt Vjenceslav Richter, član grupe Exat 51 i pokreta Nove tendencije, ili Dušan Vukotić, filmski režiser i dobitnik Oscara za animirani film „Surogat“. Prepoznavanje Gotovca kao važnog vizualnog umjetnika dogodilo se kasnije zahvaljujući prvenstveno istaknutom kustosu, kritičaru i teoretičaru Nove umjetničke prakse Ješi Denegriju. Denegri je bio kustos prve Gotovčeve izložbe održane u Galeriji SKC-a u Beogradu krajem 1976. godine. Ta prva izložba ujedno je i retrospektiva njegova petnaestogodišnjeg rada. Bili su prikazani kolaži, fotografije, knjige, dokumentacija akcija, tekstovi i slajdovi i eksperimentalni filmovi. Već ovaj popis radova pokazuje Gotovčevu usmjerenost prema raznovrsnim medijima.“

Ubrzo nakon toga, govori Šimičić, Gotovac svoje kolaže izlaže na samostalnoj izložbi u Studiju Galerije suvremene umjetnosti uz podršku kustosa Marijana Susovskog. Za rano prepoznavanje Gotovčeva umjetničkog opusa i njegovo pozicioniranje unutar korpusa lokalne radikalne umjetnosti, posebno mjesto zauzima povijesna izložba „Nova umjetnička praksa 1966-1978.“ održana 1978. u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti.

„Ta izložba i prateća publikacija kritički su prezentirale sve relevantne aktere i događanja na jugoslavenskoj sceni u posljednjih 12 godina i postavile visoke kriterije za pravovremenu valorizaciju nove umjetničke prakse. Vrlo brzo nakon stručne podrške kustosa i kritičara, Gotovac započinje izvoditi akcije u javnom prostoru. Njegove danas slavne akcije, a među njima posebno mjesto zauzima ‘Zagreb volim te!’ održana u petak 13. studenoga 1981. točno u podne, inauguriraju ga u prepoznatljivu figuru urbanog života Zagreba. Široka publika teško da je znala imena umjetnika koji su gradili spomenike, slikali velike murale ili izlagali u najvažnijim domaćim muzejima, ali su znali imenom i prezimenom tko je onaj otkačeni umjetnik koji je gol hodao Ilicom.

Danas, kada su Gotovčevi radovi dio kolekcija najprestižnijih inozemnih i domaćih muzeja, sa sigurnošću možemo ustvrditi da je Tomislav Gotovac postao globalno prepoznat i istaknut kao važan umjetnik koji je znatno proširio umjetničke i političke granice sredine u kojoj je djelovao gotovo pola stoljeća. Dokaz tomu je izložba koju upravo otvaramo, ali i velika izložba ‘Multiple Realities: Experimental Art in the Eastern Bloc, 1960s–1980s’ nedavno otvorena u Walker Art Centru u Minneapolisu, koja će kasnije biti postavljena u Phoenixu i Vancouveru“, istaknuo je Šimičić.

Za hrvatsku publiku Gotovac je simbol konceptualne umjetnosti, a Pierre Bal-Blanc opisao je kako stručnjaci reagiraju na njega i njegov rad. Kaže da je Tomislav Gotovac umjetnik koji je najbolje dekonstruirao djelovanje Marshallova plana koji su Amerikanci nametnuli za obnovu Europe nakon Drugog svjetskog rata:

„Način na koji reproducira svoju kritiku društva spektakla kroz ove performanse u javnom prostoru, bilo da je nag ili odjeven u kostim lika, približava ga uporabi aktualnih tehnologija poput TikToka, koji najviše koristi mlade generacije da izraze svoje radosti ili strahove. Ono što Gotovca približava tim generacijama jest ukus da se jezik koji se emancipira od retorike širi zamahom tijela, koje je postalo ne živa valuta nego živi jezik.“

Šimičić smatra da Gotovca podjednako cijene i stručna i šira javnost, a ova izložba u MSU-u najbolje, kaže, pokazuje odnos stručne javnosti prema njegovom doprinosu hrvatskoj kulturi.