Tržišna vrijednost Rimac Grupe doseže više od dvije milijarde eura i u njoj je zaposleno dvije tisuće ljudi. Jedan od najuspješnijih hrvatskih start upova prerastao je u svjetski brend u proizvodnji električnih automobila, u holding kompaniju koja se sastoji od dvije tvrtke – tvrtke Bugatti Rimac, u kojoj Rimac Grupa ima većinski udio od 55 posto i tvrtke Rimac Technology, u kojoj je Rimac Grupa stopostotni vlasnik.

Tvrtka Rimac Technology dizajnira, projektira i proizvodi komponente i sustave za električna vozila visokih performansi i time pomaže autoindustriji u izgradnji vrhunskih hibridnih i električnih vozila. Sa sjedištem u Zagrebu i s više od tisuću zaposlenih, Rimac Technology je usmjeren na inženjering, razvoj, proizvodnju i opskrbu visoko učinkovitih baterijskih sustava, električnih pogonskih jedinica, elektroničkih sustava i komponenti korisničkog sučelja.

Tomislav Čleković član je Alumni odbora FER-a, a u tvrtki Rimac Technology ima izvršnu odgovornost za ugrađeni softver i hardver, razvoj softvera visoke razine, funkcionalnu i kibernetičku sigurnost i testiranje. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Business&Banking razgovarao je s Tomislavom Člekovićem, voditeljem razvoja inženjeringa elektrotehnike (Head of Electrical Engineering) u tvrtki Rimac Technology. Čleković je na čelu tima od preko 300 inženjera i ima izvršnu odgovornost za ugrađen softver i hardver, razvoj softvera visoke razine, funkcionalnu i kibernetičku sigurnost i testiranje. Njegov tim isporučuje proizvode raznim kupcima, uključujući OEM proizvođače kao što su Porsche, Hyundai, Aston Martin, Koenigsegg, Automobili Pininfarina i Bugatti Rimac.

Čleković je član Alumni odbora Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER), tijela u kojem je okupljeno šesnaest istaknutih imena hrvatskog gospodarstva, bivših studenata tog fakulteta, a danas dokazanih stručnjaka u svome području rada. Zadatak Alumni odbora je unaprijediti suradnju između FER-a i njegove alumni zajednice kako bi udruženim snagama pomogli Hrvatskoj da zadrži svoje talente i privuče kvalitetan kadar iz inozemstva. A sve to s ciljem da Hrvatska postane konkurentna i stane uz bok tehnološki najrazvijenijim zemljama, da ima više uspješnih tvrtki u kojima se stvaraju inovativni proizvodi, brendovi koji su prepoznatljivi u cijelom svijetu.

‘Nikad mi se nije sviđao pristup poslu u kojem postaješ samo dio nekakvog kotačića, uvijek mi je bilo zanimljivije inženjersko istraživanje’, kaže Tomislav Čleković. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Tomislav Čleković za B&B govori kako u Rimac Grupi radi gotovo 300 bivših FER-ovaca, ali i da je Rimac sjajan primjer kako privući znanje i kvalitetan kadar iz inozemstva te ih zadržati u Hrvatskoj. Ističe da je važno ostati raditi i stvarati u Hrvatskoj kako bi se rađale nove generacije koje će stasati u mlade talentirane ljude i Hrvatsku preobraziti u napredno i moderno društvo.

B&B: Kako je, ili je možda bolje pitati zašto je upravo u Hrvatskoj proizveden najbrži električni automobil u svijetu?

Matina ideja je bila da napravimo prvi električni sportski automobil u svijetu i tako se krenulo u razvoj Concept_One automobila, a potom i u razvoj Rimac Nevere. Kad smo krenuli u realizaciju Concept_Onea, ustanovili smo da su komponentne od standardnih proizvođača užasno skupe pa smo odlučili sve sami napraviti. U međufazi, dok automobil nije bio potpuno gotov, shvatili smo da stvaramo dosad još neviđenu tehnologiju i rodila se ideja zašto tu tehnologiju, koju smo za sebe stvarali, ne bismo prodavali i drugima. I tako smo postali kompanija koja proizvodi automobile, ali i koja proizvodi inovativnu tehnologiju za autoindustriju. Usprkos i unatoč prilikama i neprilikama u Hrvatskoj, gdje je za bilo koga u tehnološkom sektoru bilo jednostavnije otići u inozemstvo gdje su bile značajne investicije u tehnološke kompanije, a plaće puno bolje, mi smo odlučili odabrati teži put. Danas je naš rad prepoznat u cijelom svijetu, kako u autoindustriji, tako i kao obilježje Hrvatske. Kako bismo dokazali da u Hrvatskoj može postojati dobra priča i da se s hrvatskim znanjem i idejama može Hrvatsku i nas staviti na autotech mapu svijeta, mi smo ostali ovdje, pomičemo granice i guramo tehnologiju do ruba mogućnosti.

‘Ostali smo ovdje kako bismo dokazali da se s domaćim znanjem može Hrvatsku i nas staviti na autotech mapu svijeta’

B&B: Na FER-u ste diplomirali 2013., ima li razlike između studenata prije deset godina i danas?

Ljudi s FER-a su uvijek bili traženi, tako da nama nije bio problem pronaći posao u Hrvatskoj, ali niti u inozemstvu. No danas je priča ipak drugačija, danas student više ne mora sam tražiti posao, već naprotiv, radi se o obrnutom procesu gdje tvrtke dolaze na fakultet i nude što god im je u mogućnosti kako bi privukle talente. Cilj im je taj kadar privući što prije i to je nekakva kompetitivnost tvrtki koja je na neki način i zdrava jer podiže konkurentnost u plaćama i uvjetima rada. Ljudi su nekada sami tražili posao, a danas im se posao nudi već u vrijeme studiranja. Za tvrtke je puno bolje kad čovjeka mogu izgraditi u onom smjeru koji njima odgovara, a pravo vrijeme da se to počne je zadnja godina faksa. Naravno, preporučljivo je da se taj proces odvija u suradnji između FER-a i samih tvrtki.

B&B: Koliko u Rimac grupi radi bivših studenata FER-a?

Gotovo 300 bivših studenata FER-a. U mom odjelu radi preko 300 ljudi i svi su ti ljudi iz iste struke, ali nisu svi s FER-a. No u Bugatti Rimcu imamo inženjere sličnih kompetencija pa je dio njih i s FER-a. Jedan od kolega iz generacije i moj dugogodišnji prijatelj je glavni inženjer za razvoj Nevere Matija Renić, i on je vozio Neveru na Pelješkom mostu. U Rimcu imamo i studente jer godinama surađujemo na razne načine s fakultetima, to su plaćene prakse u kojima studentima pružamo ono najvažnije, a to je mentorstvo. Sa svojim znanjem i iskustvom pomažemo im kako bi se oni što bolje i brže razvijali.

‘U Rimcu godinama surađujemo s fakultetima, a studentima pružamo ono najvažnije, a to je mentorstvo’

B&B: Gdje su kolege iz vaše generacije danas, koliko ih je otišlo u inozemstvo, koliko ih je tamo ostalo, a koliko ih se vratilo?

Većina kolega iz generacije ostala je u inženjeringu usko vezanom za elektrotehniku, na razvoju softvera i hardvera u većim ili manjim tvrtkama u Hrvatskoj, ali i u tvrtkama u inozemstvu. I tada je postojao odljev mladih inženjera u inozemstvo. Dio ljudi otišao je u druge branše, naročito u financije jer se tamo inženjerske kompetencije prilično cijene i vrlo su tražene. Danas je svaka banka defacto IT tvrtka. Imam kolegu iz generacije koji je otišao u SAD i radi u tehnološkoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom čipova. S obzirom na prilike koje mu se sada nude u Hrvatskoj, već duže vrijeme razmišlja o povratku. To što se hrvatska tehnološka industrija u međuvremenu jako razvila je jedan od velikih faktora za njegov povratak, a drugi je faktor to što se on u SAD-u i dalje osjeća kao stranac. Bilo bi mu puno ugodnije da radi i živi u Hrvatskoj, a ugodan život koji može dobiti u Hrvatskoj kompenzirao bi ono što tamo dobiva iz financijskog aspekta.

B&B: Zašto ste došli u Rimac?

Prvenstveno je to bila želja za izazovom, prilikom za izgraditi nešto novo. Nikad mi se nije sviđao pristup poslu u kojem postaješ samo dio nekakvog kotačića. Uvijek mi je bilo zanimljivije inženjersko istraživanje, gdje imaš priliku isprobati puno novih stvari, gdje je kreativnost puno bolja i puno izraženija. U Rimac sam došao prije više od sedam godina i ovdje je sve prštalo od ideja. Bilo je istovremeno i zanimljivo i teško jer si sve morao sam raditi, tu nije bilo starijih kolega koji su nešto vidjeli i radili preko sto puta, već su se radile potpuno nove stari, najviše po modelu pokušaja i pogreške. No kad se vidio rezultat rada, onog što se uspjelo istražiti i kreirati u obliku hardvera ili softvera i na kraju kompletnih mehaničkih dijelova koji imaju dušu, a znaš da si i ti zaslužan za velik dio toga, onda te obuzme ushićenje i osjećaj zadovoljstva i želiš to gurati dalje i još više unaprjeđivati. To je za mene slika Rimca i prilike za mladog čovjeka koji nešto želi napraviti od sebe, razvijati se, koji želi sudjelovati u stvaranju proizvoda za cijeli svijet, a stvaraju se upravo u Hrvatskoj.

‘Jedino kvalitetan kadar može od pojedinog proizvoda ili usluge napraviti nešto što ga diferencira, ti su ljudi srž bilo kojeg proizvoda i bez njih proizvod ne postoji’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Kako je raditi s Matom Rimcem?

Odlično! Normalan je čovjek i kad bismo ga usporedili s ljudima u ovoj industriji, rekao bih da je puno prizemniji i normalniji. I to jako puno. Ovdje s njim svatko može popričati i njemu to ne predstavlja nikakav problem. Otvoren je i voli biti dio svega što radimo pa makar samo pogledati ili dati komentar kako bi on nešto napravio ili u kojem bi smjeru išao. I to ne u smislu da je nešto rekao pa tako mora biti, nego u smislu sugestije. Voli znati, biti upućen u tehnološki razvoj u detalje, što se od nekoga u tvrtki koja ima dvije tisuće ljudi ne bi očekivalo – da zna za detalje svih proizvoda na kojima kompanija radi, a kamoli da utječe na njih.

B&B: Može li vam hrvatski obrazovni sustav ponuditi dovoljno kvalitetnog kadra, prati li vaše potrebe i jesu li potrebna puno veća ulaganja u STEM kompetencije?

STEM je ključan, to je esencija inženjeringa. Potrebe tehnoloških tvrtki su puno veće nego što obrazovni sustav može producirati kvalitetnog kadra, i to je naša realnost. Smatram da nije problem u kapacitetu visokoobrazovnih ustanova, nego u tomu što se sve manje ljudi upisuje i završava studije. Sve manje mladih završava srednje škole i može se usmjeriti prema STEM-u. Ako gledamo još dalje, sve manje djece se upisuje u osnovne škole. Tako da to nije samo problem obrazovnog sustava, nego i natalitetne i demografske politike. Sve nas je manje i imamo sve manje djece, stoga je i nedostatak kvalitetnog kadra vrlo složen problem. I upravo stoga mi ostajemo ovdje, stvaramo i živimo u Hrvatskoj jer želimo prekinuti taj lanac i graditi našu zemlju i naše društvo. Želja nam je da imamo što više djece, da nam djeca od malih nogu imaju viziju što žele i da jedna od tih vizija bude inženjering. Vrlo sam rano znao da nakon osnovne škole želim ići u MIOC, zagrebačku gimnaziju koja se nalazi među 200 najboljih srednjih škola u svijetu, i nakon toga na FER. Trebaju nam djeca koja će izrasti u talentirane mlade ljude i upravo zato želimo FER učiniti vidljivijim i privlačnijim kako bi mladi odlučili na njemu studirati. FER bi im trebao postati interesantan kao ustanova koja je dala golemi doprinos hrvatskom gospodarstvu i taj doprinos želi i dalje jačati. Da bi postojala djeca koja nam toliko nedostaju, trebamo sve učiniti kako bismo naše mlade zadržali u Hrvatskoj, ali i privukli ljude iz inozemstva. Isto tako, bilo bi dobro da srednje škole i fakulteti putem nekakvog mehanizma skautinga budu prisutni i u ruralnim sredinama kako bi talentirana djeca iz tih sredina dobila priliku da se upišu u najkvalitetnije srednje škole i dalje nastave put ka visokom obrazovanju te da ih tako zadržimo u Hrvatskoj.

‘Rimac za Hrvatsku znači prepoznatljivost, riječ je o neviđenoj tehnologiji za elektrificirane automobile koju plasiramo u proizvode globalnih autoproizvođača’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Znači li to da Hrvatska mora privlačiti studente, inženjere i znanstvenike iz inozemstva, da dođu u Hrvatsku studirati, živjeti i raditi i ovdje zasnivati obitelji?

Budući da industrija ima veće apetite od ponude, svakako je prirodno i potrebno posezati za talentima izvan granica Hrvatske. Rimac Grupa već na tomu radi i kod nas ima preko 48 nacionalnosti iz čitavog svijeta. Imamo predivnih priča u našoj tvrtki, gdje su stranci došli i mislili da im je ovo odskočna daska za druge pozicije u Europi i da će se kod nas zadržati dvije ili tri godine. Međutim, ti isti ljudi su se ovdje zaljubili, oženili, odlučili ostati u Hrvatskoj, kupili kuću i sada imaju djecu. To je nekakva romantična priča koju bismo željeli preslikati i na FER. Smatramo da je to fakultet koji sa svojom kvalitetom i bazom znanja može privući ljude iz inozemstva, ali i predstaviti Hrvatsku kao odličnu i sigurnu destinaciju za život. Kao zemlju koja obiluje prirodnim ljepotama i koja ima bogat društveni život pogodan za studente, da bude mamac studentima da dođu ovdje studirati, da ostanu i rade u hrvatskoj industriji.

B&B: Što Rimac znači za Hrvatsku?

Prepoznatljivost, ikonu koja nas obilježava i stavlja na mapu svijeta iz više razloga. Prvenstveno je to automobilski brend, ali cijela je pozadina priče puno šira. Riječ je o neviđenoj tehnologiji za elektrificirane automobile koju plasiramo u proizvode globalnih autoproizvođača, želimo da ljudima iz autoindustrije postane jasno što Rimac tehnologija predstavlja. Želimo da Rimac Technology bude prepoznatljiv brend koji je garancija vrhunske kvalitete. Dobar primjer za to je tvrtka Brembo koja proizvodi kočnice. Svaki proizvođač koji drži do visoke kvalitete svojih automobila ima Brembo kočnice. Isto tako, mi želimo da proizvođači elektrificiranih automobila visokih performansi koriste Rimac bateriju ili neki drugi naš proizvod.

‘FER svojom kvalitetom i bazom znanja može privući ljude iz inozemstva, a Hrvatsku predstaviti kao odličnu destinaciju’

B&B: Prepoznaje li država potencijale tehnološkog sektora jer na njega još uvijek ne gleda kao na stratešku gospodarsku granu?

Ako pogledamo primjere država iz Europe koje imaju benefite u vidu poreza i prireza i druge mjere, a stvarno želimo krenuti u inicijativu da STEM bude budućnost Hrvatske, onda bi se takve mjere trebale poduzeti. Hrvatska polako počinje prepoznavati na primjeru Rimca, Infobipa i sličnih kompanija, što znači stvoriti brend i što taj brend predstavlja u svijetu. Svakako možemo učiti na primjerima drugih zemalja Europske unije. Iako nemaju sve tzv. jednorog kompanije, čak ni neke puno veće od nas, ako uzmemo za primjer Poljsku, imam dojam da je Poljska kao država napravila puno više kad je riječ o suradnji s Europom. Puno je više participirala u europskim projektima i puno više novca povukla iz europskih fondova, dakle iz mehanizama koje Unija nudi.

B&B: Je li Hrvatska zemlja talenata, kako to mnogi tvrde?

Definitivno smo zemlja talenata. Ne samo u tehnologiji, čemu neposredno svjedočim, već se u bilo kojem sektoru može naći osoba koja dolazi iz Hrvatske, a postigla je nešto veliko na svjetskoj razini. Ne mora to samo biti pojedinac, nego i tim, tvrtka ili grupacija. O sportu da i ne govorim. Kad pogledamo Hrvatsku u usporedbi s bilo kim u svijetu, na takav mali broj stanovnika naš je uspjeh stvarno zavidan. Upravo stoga Alumni obor FER-a želi okupiti i povezati svoju alumni zajednicu iz Hrvatske i inozemstva i zadužiti je da mladim talentima i budućim alumnima pomogne u stjecanju znanja, da im financijski pomogne, da im pomogne u razvoju i izgradnji njihovih ideja, u njihovu entuzijazmu da stvaraju nešto novo.

‘Hrvatska polako na primjeru Rimca, Infobipa i sličnih kompanija počinje prepoznavati što znači stvoriti brend i što taj brend znači u svijetu’

B&B: Na koji ste način u Rimcu privlačili kvalitetan kadar iz cijelog svijeta, posebice kad znamo da se u svijetu vodi bespoštedna borba za talentiranim inženjerima?

Definitivno je borba za kadrom velika jer je potreba puno veća nego što kadra ima. Jedino kvalitetan kadar može od pojedinog proizvoda ili usluge napraviti nešto što ga diferencira. Ti su ljudi srž bilo kojeg proizvoda i bez njih proizvod ne postoji. Može se s lošijim kadrom ili s manjim brojem ljudi napraviti proizvod, ali vjerojatnost da on uspije je puno manja. Dobar je tok gdje kvalitetan kadar omogućava brži izlazak kvalitetnog proizvoda na tržište. Proizvod može biti najkvalitetniji, ali je veliki problem ako on nije dovoljno brzo izašao na tržište, i upravo se zbog toga vodi bespoštedna borba za te ljude. U Rimac Grupi konkretno stručnjake iz inozemstva privlačimo time što oni ovdje imaju mogućnost raditi na interesantnim i zanimljivim projektima i žele biti dio te priče i kreiranja tih proizvoda. Također, važno je kako se ti ljude međusobno odnose i na koji su način međusobno povezani. Rimac Grupa je globalna kompanija, zapošljavajući ljude iz više od 48 zemalja svijeta, naravno, pretežno iz Hrvatske, s uredima na nekoliko lokacija u Hrvatskoj te u tri druge zemlje u Europi. Engleski je službeni jezik u kompaniji. Sva dokumentacija je na engleskom. Na taj način zaposlenicima koji su nam se pridružili iz cijelog svijeta nudimo ugodniju atmosferu i oni se ne osjećaju strancima. Kolege iz ljudskih resursa pomažu ljudima u ophođenju s našom administracijom u pribavljanju sve potrebne papirologije, a dosta se često događa da ljudi u tim institucijama ne znaju engleski. Također, kod naših stranih zaposlenika postoji interes za učenjem hrvatskog jezika te kompanija organizira lekcije u prostorima tvrtke. Isto vrijedi i za zaposlenike iz Hrvatske koji žele usavršiti engleski jezik. Znam da se svako malo skupi nekolicina ljudi kako bi proslavili što su položili hrvatski jezik jer žele biti dio Hrvatske i hrvatske kulture. Također, puno ulažemo u razvoj naših djelatnika, posebice mladih talenata i za njih postoji osoba koja je zadužena za njihov mentoring. Za kontinuirani rast i razvoj naših ljudi organiziramo interne edukacije, a imamo i edukacijske budžete koji omogućavaju odlazak na konferencije i sajmove ili online edukacije. No na kraju, smatram da najveći dio motivacije proizlazi iz činjenice da radimo na nevjerojatnim proizvodima i imamo priliku biti dio, čak i voditi velike promjene koju autoindustrija trenutno prolazi. Osjećaj direktnog doprinosa takvim proizvodima i osjećaj pripadnosti nečemu značajnom što se plasira po cijelom svijetu je nešto što motivira mene i sve kolege s kojima neposredno radim.

B&B: Što za vas znači Nevera i koliko je bilo važno vjerovati da se nešto takvo može napraviti?

Nevera je dokaz da se može u Hrvatskoj nešto toliko ludo napraviti. Ludo je iz perspektive složenosti proizvoda, ludo je iz perspektive znanja koje smo na početku tog puta imali, ludo je iz perspektive vjerojatnosti za uspjeh i ludo je iz perspektive zabave za krajnjeg kupca. To je stvarno nevjerojatan proizvod, posebice iz perspektive tehnološkog entuzijasta, jer sva tehnologija u Neveri je nova i gotovo potpuno suluda. Sve što smo proizveli, proizveli smo sami i to je originalni hrvatski proizvod. Na početku ovakvog izazova je bitno vjerovati, a za njegovu realizaciju treba znanje – bilo da je to znanje skupljeno putem pokušaja i pogrešaka, bilo tako da se novo znanje dovodi tamo gdje znanja već ima. A uz znanje i vještine, neizmjerno je važno posvetiti se cilju, što traži upornost i trud.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO