Tomislav Capuder, profesor sa Zavoda za visoki napon i energetiku FER-a i voditelj projekta izgradnje solarne elektrane na krovu fakultetskog kompleksa, govori kako će ova ustanova vlastitom ‘zelenom’ proizvodnjom pokrivati više od polovine potrebne električne energije

Zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) početkom srpnja je predstavio vrlo ambiciozan projekt izgradnje vlastite solarne elektrane na krovu fakultetskog kompleksa. Projektom nazvanim „Fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe u mrežnom radu SE-FER-005 – Faza 1“, Fakultet će, kada bude dovršen, vlastitom „zelenom“ proizvodnjom pokrivati više od polovine potrebne električne energije, uz brojne druge benefite za funkcioniranje te sveučilišne institucije. O samom projektu, ali i do sada neiskorištenim potencijalima Hrvatske za proizvodnju energije iz solarnih elektrana te administrativnim začkoljicama i preprekama koje više demotiviraju negoli motiviraju velike investitore, ali i obične građane da odluče postaviti solarne panele na vlastite krovove, razgovarali smo s voditeljem projekta, profesorom sa Zavoda za visoki napon i energetiku zagrebačkog FER-a dr. Tomislavom Capuderom.

MEGAWATT:  Vaš fakultet upravo je ušao u vrlo ambiciozan projekt instaliranja vlastite solarne elektrane. Kakvi sve motivi stoje iza te ideje i s kojim je ciljem pokrenut projekt?

FER je krenuo u cjeloviti projekt strukturne i energetske obnove, ili preciznije niz manjih projekata od kojih je instalacija nove solarne elektrane od 600 kW i baterijskog spremnika jedan od istaknutijih. Ovaj projekt, odnosno projekte, pripremamo već neko vrijeme i konačno su stvoreni uvjeti za njihovu realizaciju te krećemo s radovima. To se posebno odnosi na projekt solarne elektrane. Naime, već dulji niz godina na krovu FER-a instalirane su dvije solarne elektrane, ali manje snage nego ova sljedeća, ukupno oko 100 kW. Ideja da prekrijemo sve krovove FER-ovih zgrada postoji već dulji niz godina, pa su i dijelovi projekata pripremani kako bismo bili spremni kad se stvore uvjeti. Krajem 2021. objavljen je natječaj vlada Islanda, Lihtenštajna i Norveške za sufinanciranje takvih projekata kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora (EGP), a kako smo kroz niz aktivnosti konačno stvorili uvjete da možemo aplicirati na takve projekte, predložili smo svoj projekt i on je odobren sredinom 2022. godine. Cilj nam je do travnja 2024. godine izgraditi 600 kW solarne elektrane, oko 200 kWh baterijskog spremnika te pokrenuti cjelovitu obnovu FER-a koja uključuje i povećanje energetske učinkovitosti i mogućnost upravljanja sustavima grijanja i hlađenja. U pripremi su i novi projekti kojima se nadamo dalje povećati neovisnost FER-a te povećati brojku od 50 posto pokrivanja vlastite potrošnje lokalno proizvedenom energijom.

‘Procijenjena i projektirana vrijednost projekta je 815.000 eura, 693.000 eura je iznos bespovratnih sredstava EGP-a, a ostalo će biti vlastita sredstva FER-a’

MEGAWATT:  Koliko će energije proizvoditi solarne elektrane i iz kojih će sve izvora, osim spomenutog Financijskog mehanizma EGP 2014.–2021., biti osigurana sredstva za njegovu realizaciju?

Izgradnjom nove solarne elektrane ukupni kapacitet instalacija na FER-u porast će na oko 700 kW i godišnje će proizvoditi oko 800 MWh. Kao usporedbu recimo da prosječno hrvatsko kućanstvo godišnje potroši oko 2,5 MWh, čime dolazimo do toga da će FER proizvoditi električnu energiju dovoljnu za opskrbu nešto više od 300 kućanstava. Projekt je financiran od Islanda, Lihtenštajna i Norveške kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora (EGP) 2014.–2021. uz nacionalno sufinanciranje Republike Hrvatske u okviru Programa „Energija i klimatske promjene”. Procijenjena i projektirana vrijednost projekta je 815.000 eura, 693.000 eura je iznos bespovratnih sredstava EGP-a, a ostalo će biti vlastita sredstva FER-a. Tu investiciju od nešto više od 122.000 eura vlastitih sredstava vjerujemo da ćemo vratiti u periodu od godine dana.

MEGAWATT:  Što konkretno, osim proizvedene energije, Fakultet dobiva tim projektom, odnosno, kakve je benefite moguće iz njega izvući?

Benefiti takvog projekta za FER su višestruki. Krenimo od onih očitih, financijskih. U trenutku otvaranja spomenutog natječaja već je i običan građanin mogao nazrijeti nadolazak energetske krize. Nespecifična kretanja cijena na burzama energenata bila su upozorenje za ono što će uslijediti. U trenutku kad smo dobili rezultate natječaja, sredinom 2022., cijena električne energije bila je gotovo 10 puta veća od prosjeka koje smo navikli gledati godinama ranije. Veće cijene, ali općenito poremećaji, na veleprodajnim tržištima su upozorenje da se takva kretanja moraju preliti i na maloprodaju, odnosno na troškove za krajnje korisnike. U konkretnom slučaju, tijekom 2022. godine veliki kupci su od svojih opskrbljivača počeli dobivati račune za električnu energiju i do 10 puta veće od prethodnih. U međuvremenu je Vlada intervenirala, ali taj događaj nas je upozorio na važnost i prednost energetske samostalnosti i neovisnost. U FER-ovu slučaju, završetkom ovog projekta pokrivat ćemo lokalno oko 50 posto potreba za električnom energijom. Time stvaramo i okolišne dobrobiti, odnosno, doprinosimo smanjenju emisija CO₂ za oko 140 tona godišnje. Vjerujemo da će taj projekt kreirati i neke dodatne vrijednosti koje je trenutno nešto teže iskazati brojkama. Tisuće studenata svakodnevno će živjeti, učiti i raditi u prostoru koji je energetski učinkovit i proizvodi vlastitu „zelenu“ energiju te će im to prestati biti apstraktno i postat će dio svakodnevice. Završetkom projekta FER će imati oko 700 kW solarnih elektrana, nekoliko stotina kWh baterijskih spremnika, mogućnost upravljanja grijanjem i hlađenjem – dakle, postat će fleksibilno energetsko čvorište. To otvara brojne mogućnosti, od dodatnih ušteda u troškovima kroz pružanje usluga operatorima sustava do znanstveno istraživačkih prilika i znanja koje je moguće demonstrirati i pilotirati kroz brojne EU-ove projekte. Budući da smo u toj domeni izuzetno aktivni – naime, prema brojkama je FER institucija s najvećim brojem aktivnih istraživačkih projekata – vjerujemo da ti projekti neće rezultirati samo novim znanjima, nego i proizvodima u suradnji s industrijom koja će ih plasirati na tržišta.

‘Mislim da nikome nikad neće biti jasno zašto smo odlučili da se u suncem bogatoj Hrvatskoj ne može instalirati više od 50 MW solarnih elektrana’

MEGAWATT:  Jeste li u međuvremenu, od trenutka kada ste izašli u javnost s najavom ovog projekta pa do danas, dobili upite i nekih drugih sveučilišnih institucija u Hrvatskoj, odnosno, jesu li i drugi fakulteti pokazali sličan interes?

FER kontinuirano surađuje s velikim brojem fakulteta u Hrvatskoj tako da je nemali broj njih bio upoznat s ovim aktivnostima i prije ostatka javnosti. Treba napomenuti da i drugi fakulteti imaju instalirane solarne elektrane, neki čak i značajne instalirane snage poput osječkog FERIT-a, no ovo je prva elektrana takvog kapaciteta na hrvatskom fakultetu. Želim reći da znanja postoje na FER-u, ali i na drugim fakultetima, te smo otvoreni da nam se jave svi fakulteti s interesom da pokrenu takve projekte, postanu energetski učinkoviti i proizvode vlastitu zelenu energiju. Nadam se da će se želja i inicijativa za takvim projektima pojavljivati sve više i da kroz najviše tri godine nećemo govoriti o izoliranim projektima, nego o standardu većine fakulteta u Hrvatskoj.

MEGAWATT:  U svojim istupima u medijima u nekoliko navrata pozvali ste i građanstvo da se pripremi za energetsku tranziciju i počne razmišljati o instaliranju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i na svojim kućama. Koliko je to, objektivno gledano, ostvarivo u Hrvatskoj s obzirom na naš standard i u kojem bi se roku hrvatski građani mogli konkretnije pripremiti za korištenje novih oblika energije?

Uvijek potičem ljude da prošire svoja znanja o energetici, informiraju se i saznaju više od osnovnih informacija da „struja stiže iz utičnice“. Krajnje je neobično koliko malo ljudi imaju informacija o nečemu što pokreće svijet. Ne znaju kako i kad troše električnu energiju, koji uređaji troše najviše, zašto su važni energetski razredi uređaja, koje su im mogućnosti smanjenja računa ili drugih prilika koje im energetska tranzicija nudi. Svaki građanin najbolje će samostalno ocijeniti svoje mogućnosti u skladu s vlastitim standardom, potrošnjom, troškovima i slično. Ako me pitate isplati li se ovakva investicija i kroz koje vrijeme – ako nastavimo subvencionirati cijene energije i „uništavati“ tržišne mehanizme, time zapravo uništavamo sve mogućnosti i prilike energetske tranzicije. Uz subvencionirane cijene električne energije povrat investicije u vlastitu kućnu solarnu elektranu prelazi 10 godina i malo tko će se s takvim periodom povrata odlučiti na investiciju. Moj stav će, neovisno o tom predugom povratu, ostati isti – ako imate mogućnosti, proučite opcije kako da postanete energetski neovisni i sami proizvodite i učinkovito trošite energiju.

MEGAWATT: Mnoga postrojenja na privatnim objektima (solarne elektrane, vjetroelektrane i sl.) u određenom trenutku vjerojatno će proizvoditi i viškove energije koje će mreža biti dužna preuzeti. Je li hrvatska elektroenergetska mreža spremna za masovnije preuzimanje viškova proizvedene energije u svoj sustav, odnosno, hoće li sustav to moći podnijeti?

Na to pitanje nije moguće dati jednostavan i  jednoznačan odgovor. U pojedinim dijelovima mreže već danas imamo izazove u zagušenjima napona i struja uslijed priključenja značajnog broja obnovljivih izvora energije. Isto tako, na dijelovima mreže postoje slobodni kapaciteti i mogućnost prihvata novih izvora. Dakle, dijelovi mreže već traže značajne investicije i pojačanja. Želio bih napomenuti da je u Hrvatskoj već danas na pojedine dane udio proizvodnje iz obnovljivih izvora energije značajan, posebno ako tome pribrojimo hidroelektrane. Na web stranici Electricity Production | Energy-Charts mogu se dobiti aktualni, svima dostupni podaci o proizvodnji energije u Hrvatskoj. Često smo kroz prošlost bili plašeni da sustav neće moći podnijeti određen udio iz OIE pa su postavljani i limiti na instalaciju poput neslavnog limita od 400 MW dozvoljenih kapaciteta vjetroelektrana u prijenosnom sustavu. Uz napretke u novim alatima za predviđanje i vođenje elektroenergetskog sustava, kao i zahvaljujući tržišnim mehanizmima, ti su se strahovi ispostavili bespredmetnima. Nepobitna je, pak, činjenica da veći udio OIE u sustavu također zahtijeva i značajne investicije u elektroenergetsku mrežu, bilo na prijenosnoj ili distribucijskoj razini. Pod time smatram investicije u samu infrastrukturu (vodove, transformatore i slično), ali i digitalizaciju sustava koja treba poslužiti kao podloga za kvalitetnije vođenje pogona sustava s visokim udjelom OIE. Ne smijemo zanemariti i tržišne usluge, one moraju novim fleksibilnim entitetima, kao što su agregatori, virtualne elektrane, baterijski spremnici i slično, dati jasne signale i poslovnu opravdanost u investicije koje će pomoći uravnotežiti sustav. Primijetite da govorim o dva aspekta: tržišnom, odnosno privatnom, aspektu koji donosi nove investicije i reguliranom u vidu obaju operatora sustava koji omogućuju stabilnost odnosno ravnotežu sustava u sekundnoj rezoluciji. Bez jakih i proaktivnih operatora distribucijskog i prijenosnog sustava, energetska tranzicija trajat će značajno dulje i potencijalno koštati značajno više. Budući da hrvatska energetska strategija zagovara brzu tranziciju, nacionalni prioritet moraju biti investicije u infrastrukturu, stvaranje jakih operatora sustava i micanje barijera koje postoje u realizaciji investicija u OIE.

‘Slaba edukacija o prednostima vlastite energije dovodi do otužnog rezultata instalacije solarnih elektrana po glavi stanovnika, u čemu je Hrvatska zadnja u Europi’

MEGAWATT:  Sustav poticaja za proizvodnju energije iz OIE, koji je prethodno bio prihvaćen u Hrvatskoj, doživio je brojne zamjerke i kritike stručnjaka i investitora. Je li on bio potreban? Odnosno, je li bio „skrojen“ za velike, povlaštene proizvođače energije, a na štetu malih?

Sustav fiksnih poticaja (tzv. feed-in tarifa) je dobar sustav kojim se potiču tehnologije koje nisu tržišno sazrele i konkurentne. Taj sustav u Hrvatskoj nije na snazi već skoro 10 godina, tako da je većina proizvođača koji su dobili poticaje pri kraju sa svojim ugovorima. Neki broj njih je ugovore i raskinuo prije isteka te se već okrenuo samostalnom tržišnom nastupu. Ne bih rekao da je sustav poticaja za proizvodnju iz OIE bilo loše koncipiran, ali je provedba bila loša. Zahtjevi i procedure koje su morali proći svi investitori bili su dugi, komplicirani i skupi. To je jedan od razloga što su samo „veliki“ opstali odnosno ustrajali. Ako za malu kućnu solarnu elektranu prolazite praktički isti proces kao za vjetroelektranu od 100 MW, tad je šansa da odustanete poprilično velika. Druga otegotna okolnost bile su i tzv. kvote za poticaje za solarne elektrane, koje su se bile smiješno male i odmah su se popunile. Mislim da nikome nikad neće biti jasno zašto smo odlučili da se u suncem bogatoj Hrvatskoj ne može instalirati više od 50 MW solarnih elektrana.

MEGAWATT:  Sustav poticaja naslijedio je premijski model. Je li on, po vašem mišljenju, riješio temeljne probleme ranijeg modela?

Nakon ukidanja fiksnih poticaja slijedio je period od niza godina tijekom kojega je došlo do potpune stagnacije investicija. U iščekivanju novih uredbi, premijskog sustava i zakonskog okvira, kroz nekoliko godina je energetska tranzicija bila potpuno blokirana i investitori su stagnirali s gotovim i spremnim projektima. Novi zakoni s kraja 2021. godine trebali su donijeti uređenje sustava i optimizam, no to se, nažalost, nije dogodilo. Dvije godine nakon donošenja istih zakona nemamo sve potrebne akte i dokumente, investicije stoje, a frustracije se gomilaju. U tom periodu, rekao bih, bolje su prolazili „mali“ proizvođači za koje je pojednostavljena procedura i koji su se kroz mehanizme samoopskrbe odlučivali za investiciju u svoje krovne solarne elektrane. Moram reći da je ovom zamahu kućnih instalacija pogodovala i nedavna energetska kriza, gdje je strah od visokih cijena potaknuo da se prethodni kapaciteti instaliranih solarnih elektrana utrostruče u kratko vrijeme. Nadam se da će se taj trend nastaviti i narednih godina.

‘Ovom zamahu kućnih instalacija pogodovala je i nedavna energetska kriza, gdje je strah od visokih cijena potaknuo da se prethodni kapaciteti instaliranih solarnih elektrana utrostruče u kratko vrijeme’, kaže profesor Tomislav Capuder. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT:  U Hrvatskoj je udio energije proizveden iz solara u ukupno proizvedenoj energiji iz OIE svega osam posto. Zbog čega se veliki proizvođači energije iz OIE najviše orijentiraju na proizvodnju energije iz vjetra, a solarni sustavi kod nas su jako podcijenjeni? Što je razlog tom zanemarivanju solara iako smo po godišnjem broju sunčanih dana daleko u prednosti pred brojnim drugim zemljama u kojima je udio solara značajno veći?

Misterij ograničenja na poticane kapacitete solarnih elektrana zauvijek će me kopkati. Ne mogu se točno sjetiti izvora, ali mislim da je u trenu kad je Hrvatska ograničila kapacitete solarnih elektrana na 50 MW, jedna Poljska imala limit od 1000 MW s namjerom revizije prema većem iznosu. A ipak su nemalo sjevernije od nas. Kompleksnost procedura za priključenje manjih solarnih elektrana dodatno je otjerala i ono malo zainteresiranih investitora. Usto, nismo kreirali nijedan mehanizam nakon završetka feed-in tarifa kojim bismo to promijenili. Povremeni natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nije dovoljan. Rijetki medijski naslovi i emisije koji nisu stigmatizirali obnovljive izvore energije kao skupe i nepotrebne, one koji će uništiti sustav, nisu dovoljne da ohrabre građane. Slaba edukacija o prednostima vlastite energije – sve te faktore stavite na kup i dolazite do otužnog rezultata instalacije solarnih elektrana po glavi stanovnika, u čemu je Hrvatska zadnja u Europi. Tužno i poražavajuće. Optimizam nam pružaju pripremljene investicije i u velike solarne elektrane, bilo samostalne bilo integrirane u postojeće vjetroparkove, neki novi koncepti poput plutajućih solarnih elektrana na akumulacijskim jezerima naših hidroelektrana, kao i sve veći broj građana zainteresiranih za kućne instalacije. „Hvata“ nas i regulativa EU-a koja će tražiti da sve nove zgrade imaju instalirane krovne solarne elektrane. Nadam se da će ti momenti biti jači od još uvijek brojnih administrativnih prepreka i da kroz koju godinu nećemo biti na začelju EU-a po tom pitanju.

MEGAWATT:  I na kraju jedno pitanje koje mnogi izbjegavaju i o kojem se malo govori: što učiniti sa solarnim panelima kojima je istekao rok uporabe? Imamo li prihvatljivo rješenje za taj problem i kakvo?

Zanimljivo je kako me nitko nikad nije pitao: a što ćemo sa silnim mobitelima, tabletima i elektroničkim uređajima kojih u obitelji imamo više od jednog po osobi, a rok trajanja im je u prosjeku manji od dvije godine? A solarne elektrane imaju značajno dulji životni vijek, koji se s razvojem tehnologije dodatno produžuje i preko 20 godina. I za razliku od mobitela, solarna elektrana vam ne „crkne“ do kraja, već se smanji njezina učinkovitost. Razvoj tehnologije samih panela prati i razvoj tehnologije recikliranja. Ako razmislite da ćete danas instaliranu solarnu elektranu trebati reciklirati otprilike 2045. godine, vjerujem da vam se to i ne čini kao nestvarno i nelogično, pa ni skupo rješenje.