Tomislav Baus, 65-godišnji poduzetnik iz Pirovca, prošlog se tjedan javio Nacionalu da bi javno progovorio o njegovoj propaloj investiciji procijenjenoj na 41 milijun eura u stambeno poslovni kompleks „Firule Lazarica“. Iako je taj objekt bio izgrađen, njegova tvrtka Atrium Spalatum otišla je u stečaj 2012. godine. Njegova je priča zanimljiva i kao ilustrativni primjer jednog od modela investiranja u Hrvatskoj u sivoj zoni. Baus je uvjeren da je ključni razlog njegove poslovne drame bilo što nije ozbiljno shvatio poruku Brune Orešara, danas poduzetnika, nekada poznatog tenisača i dugogodišnjeg teniskog partnera predsjednika Franje Tuđmana. Baus je trebao, kako mu je prema Bausovim riječima bio poručio Orešar, nekome, a on i danas ne zna kome, prepisati vlasništvo nad pola najveće podzemne javne garaže na četiri etaže u Lazaraci s 351 parkirnim mjestom u neposrednoj blizini Kliničkog bolničkog centra Firule u Splitu.

O značaju i vrijednosti te garaže u turističkom gradu kao što je Split, govori i nedavno objavljeni službeni podatak o broju nedostajućih parkirnih mjesta. Prema podacima splitske Postaje prometne policije, Split ima više od 88 tisuća registriranih motornih vozila različitih kategorija, među kojima je više od 70 tisuća osobnih automobila. Kako tvrde u tamošnjoj gradskoj upravi, Splitu trenutačno nedostaje 20 tisuća parkirnih mjesta, a taj nedostatak posebno se osjeća ljeti u vrijeme turističke sezone.

Sve probleme na koje je naišao kao investitor u „Lazaricu“ – s najvećom četveroetažnom podzemnom garažom na vrijednoj lokaciji uz Klinički bolnički centar na Firulama – Baus je okupio u dokumentu u posjedu Nacionala. U tom dokumentu u naslovu navodi i suštinu svoje poslovne drame: „Presjek činjenica kojima je tvrtka Atrium Spalatum d.o.o. Split s vrijednom novoizgrađenom imovinom vrijednosti preko 200 milijuna kuna na ‘zakonit’ način, udruženim i organiziranim djelovanjem odvedena u stečaj. Sve kako bi se stečajna mafija za bagatelnu cijenu domogla vrijednih nekretnina, kao što je podzemna garaža na četiri etaže, površine 9.629,03 četvorna metra, izgrađena u neposrednoj blizini bolnice KBC Firule u Splitu.“ Podrobnije o sadržaju dokumenta Tomislav Baus je govorio u razgovoru za Nacional.

‘Došli smo 2003. do samog završetka stambeno-poslovnog objekta ‘Firule Lazarica’ na vrijednoj splitskoj lokaciji uz Klinički bolnički centar. Sve je bilo gotovo. Parketi, keramika, sanitarije. Trebalo je samo organizirati tehnički pregled’, kaže Baus. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Zašto ste nakon čitavog desetljeća odlučili tek sada javno progovoriti o reketu, koji je, kako tvrdite, vašu tvrtku “Atrium Spalatum” u stečaj odveo još 2012. godine?

Jasno je zašto reket nisam prijavio odmah. Trebalo je spriječiti nastanak veće štete i zaštititi obitelj, jer bilo je tu svega. Međutim, nisam čekao deset godina da bih o ovome progovorio, jer o tom reketu sam govorio i prije otvaranja samog stečaja 2012. i to na Trgovačkom sudu u Splitu. I mnoge državne institucije, odnosno, pojedinci iz tih institucija sve su znali o tome. Mnogi su mi čak spočitavali da je reket išao na krivu adresu. Kad je otvoren stečaj svi su zaboravili na to i okrenuli se protiv mene, nazivajući me kojekakvim imenima, jer su mislili da valjda perem novac u inozemstvu.

NACIONAL: Pa, jeste li prali novac u inozemstvu?

Kad je sve ispitano i kad se danas zna da od toga nije bilo ništa, više nitko nije htio objaviti moju priču i zato sam zahvalan vašim novinama što to i sada činite. Danas, kada sve sagledam i vidim kako, kome i na koji način je podzemna garaža na četiri etaže, površine 9629,05 m2, prodana za 0 kuna, potpuno mi je jasno da je stečaj od početka bio programiran za elitu koja sve to sustavno i zajednički vodi od početka. Uostalom i neki stečajni suci koji su se u stečajnom postupku mijenjali kao na traci otvoreno su mi rekli da taj pritisak ne mogu izdržati. Pa valjda i to nešto govori…

NACIONAL: Kada su nastali problemi, koji su Atrium Spalatum odveli u stečaj? Tvrdite da je tome kumovao Bruno Orešar.

Došli smo do samog završetka stambeno-poslovnog objekta ‘Firule Lazarica’ na vrijednoj splitskoj lokaciji uz Klinički bolnički centar. Sve je bilo gotovo. Parketi, keramika, sanitarije. Trebalo je samo organizirati tehnički pregled. Ali dolazi mi razvikani sportaš, biznismen Bruno Orešar. Sjedimo u hotelu, Orešar kaže: „Imam poruku za vas. Pola garaže prepisat ćete u vlasništvo koje vam ja kažem“. Pitam ga:“Bruno, što dobivam ako nekome prepišem pola garaže?“ Odgovara mi: „Dobit ćete sigurnost, zaštitu. Nitko vas neće dirati.“ To je bilo 2003. godine, neposredno pred rušenje krovnih terasa uz stanove na stambenim etažama na Lazarici. Pitam ga: „Znate li vi koliko vrijedi pola podzemne garaže s 350 parkirnih mjesta?“‘ Odgovara mi: „Znam“. Rekao sam mu tada „Nemojte se igrati sa mnom. Otjerat ću vas u rodno mjesto. Vi mene ucjenjujete“, a Orešar je nastavio: „Ništa. Razmislite“.

NACIONAL: Tvrdite da vam je Bruno Orešar rekao kako biste na nekoga trebali prepisati pola podzemne garaže u objektu „Lazarice“. Na koga?

Nije mi poznato. Na opservaciju Brune Orešara da bih trebao prepisati suvlasništvo na pola garaže s 341 parkirnim mjestom u „Lazarici“, pitao sam ga što bih dobio kada bih nekome prepisao pola garaže. Njegov odgovor, kao što sam već rekao, bio je da će me čuvati, da mi se ništa neće dogoditi, da ćemo tu kuću na Firulama završiti. Kada sam to odbio, o tome više nije bilo razgovora.

NACIONAL: Podnijeli ste prijave DORH-u i USKOK-u kao vlasnik i direktor firme Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, optužujući, kako kažete, „stečajnu mafiju“. Tvrdite da vam je tvrtka otišla u stečaj zbog „lažne prijave“ firme Victa d.o.o., ali tu je prijavu Trgovački sud u Splitu prihvatio.

Od predlaganja stečajnog postupka pa nadalje stečajna upraviteljica Meri Šitić radi i surađuje s tvrtkom Victa d.o.o., kojoj je za to u stečajnom postupku neosnovano priskrbila milijunske vrijednosti. Svjesno provodi kriminal od prvoga dana. U više navrata na to sam dokumentirano upozoravao stečajni sud. Blokirali su svu moju imovinu. Stavili su mi blokadu prodaje nekretnina vrijednosti 75 milijuna kuna, preračunato 10 milijuna eura. Ovršili su ne samo moju nego i imovinu moje djece. I dalje govorim: Možemo sve izgubiti, samo ne želim izgubiti obraz. Neću da mi unuci jednoga dana imaju ikakav problem, a ja sam zbog te investicije svu svoju imovinu stavio u funkciju i pod hipoteku. Tako sam došao do tog aranžmana s Hypo bankom, a bio je to moj ulog i mojih partnera. Bilo je uključeno 10 milijuna eura kredita Hypo banke, a bile su angažirane i uplate kupaca stanova i poslovnih prostora u „Lazarici“. Izvođačima radova posao sam kompenzirao nekretninama. Sve ukupno bilo je plaćeno 49 posto investicije, a vrijednost ukupnog ulaganja bila je 41 milijun eura.

NACIONAL: No, objektivno ste se našli u problemu s financiranjem tog projekta. Zato vam je tvrtka završila u stečaju.

Kada se otvori stečaj, onda se unutar 60 dana moraju prijaviti svi koji imaju neko potraživanje to potraživanje i dokumentirati. Tako se niotkuda, nenajavljeno pojavila firma Adriatic Assets registrirana u Nizozemskoj, baš kao što je u Nizozemskoj registrirana i tvrtka B2 Kapital koja otkupljuje teško naplative dugove od banaka u Hrvatskoj. Adriatic Assets navodno je bio preuzeo potraživanje od H-ABDUCO-a, pravnog sljednika posrnule Hypo banke. Ni H-ABDUCO ni Adriatic Assets nisu imali utvrđenu tražbinu.

NACIONAL: Ako nisu imali utvrđenu tražbinu kako su vam onda isporučili taj račun?

Stečajna upraviteljica to im je priznala bez ikakve valjane isprave, a prikazali su uvećani iznos duga koji nije bio ni približan stvarnom dugu. Kao vlasnik firme u stečaju, pa onda i stečajni vjerovnik, ali i ostali vjerovnici, tražili smo da se stvarno utvrdi koliko je bilo realno potraživanje Hypo banke. To do danas nije učinjeno. Adriatic Assets dvaput se pojavio s bitno uvećanim iznosom od stvarnog potraživanja registriranog u poslovnim knjigama dostupnim svima, pa i sudu. Temeljem tog nerealnog potraživanja, koje nikada nije utvrđeno, a koje je prihvatila stečajna upraviteljica Meri Šitić bez da je provjerila što je temelj tog potraživanja i njegovu visinu, Adriatic Assets postao je najveći vjerovnik koji diktira tempo provođenja samog stečaja.

NACIONAL: Zašto ste gradili toliko dugo, 14 godina?

Objasnit ću vam na primjeru. Moj kupac dođe u Hypo banku, traži kredit i odbiju ga. Kažu mu: idite kod Ivaniševića ili nekog drugog. Na gradilištu sve staje. Bruno Orešar je bio vlasnik Jadrankamena i Montera. Obje firme sudjelovale su u gradnji na tom objektu. Njegov prijatelj bio je tadašnji direktor Hypo banke Zoran Sikirica, poznat u našim krugovima i kao „Mister 22 posto“. Od svega što bi dobili u iznosu kredita, morao bi njemu isplatiti 22 posto. To govorim ispred javnosti. Mogu mi uzeti sve, ali ne mogu mi uzeti dostojanstvo. Ucjenjivali su me i otišao sam k vragu. S bankom sam imao klauzulu da ako nešto ne učinim, banka može pokrenuti naplatu. Potom mi dođe Ante Katura, direktor Montera, firme u vlasništvu Brune Orešara. Ante Katura kaže: „Sve znam. Možemo li ikako nešto“, a traže pet milijuna eura. Ne mogu to dati. Propast ću. Ipak se dogovorim. Ajmo ponovo pričati. Počnemo priču, koja završi na sljedeći način: moja firma Atrium Spalatum isplatit će mu 2,5 milijuna eura.

NACIONAL: Zašto ste odbili ponudu Orešara kad biste tako riješili problem? U građevinskim krugovima govori se da je to jedan od načina investiranja u Hrvatskoj.

Ne mogu govoriti o uobičajenoj praksi. Smatrao sam da posao radim pošteno, da smo ja i moji partneri uložili kapital, a firmu Atrium Spalatum osnovao sam 1998. godine

‘Reket nisam prijavio odmah, jer Trebalo je spriječiti nastanak veće štete i zaštititi obitelj, a bilo je tu svega’, kaže Tomislav Baus, na fotografiji s Mladenom Viskovićem, jednim od vjerovnika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

i ona je danas još uvijek u stečaju.

NACIONAL: Što je Bruno Orešar radio na „Lazarici“? Orešar tvrdi da s vama nije razgovarao o nikakvoj garaži i da njegovi papiri govore da ste mu ostali dužni 9,5 milijuna kuna, dakle, više od milijun eura.

Pretpostavljam da Bruno Orešar govori o jednoj odluci ili presudi u sudskom postupku nakon otvaranja stečaja nad mojom firmom. U tom trenutku više nisam bio zastupnik firme, a Atrium Spalatum zastupala je stečajna upraviteljica Meri Šitić. Nije se radilo ni o njegovoj firmi Orbis Holding, koja je sa mnom ugovarala poslove, nego o Jadrankamenu, firmi u njegovu vlasništvu koja je otišla u stečaj. Na Lazarici su radile njegove firme Monter Split i Jadrankamen. Bruno Orešar ugovarao je sve poslove za aluminijsku bravariju. Znači, radio je sve zanatsko-instalaterske radove na objektu, ali kao firma Orbis Holding. S tom firmom ugovarao sam poslove, a potom odbio reket od 2,5 milijuna eura. Ipak, velikim dijelom isplaćen mu je taj iznos, a nije samo jedan minorni dio zbog toga što je došlo do rušenja dijela objekta 2005. godine.

NACIONAL: Jeste li osim osim tih 2,5 milijuna eura trebali dodatno platiti još nešto?

Trebao sam paltiti još 200.000 eura kao novi namet Zoranu Sikirici. Koliko je tko od toga dobio ne znam, ali sve je išlo na račun Montera Brune Orešara. Kad sam sve to odradio, poslali su mi građevinskog inspektora.

NACIONAL: Zašto su vam slali građevinskog inspektora?

Uslijedio je novi pritisak, ali prvi inspektor bio je korektan čovjek. Na minus petoj etaži objekta neka ploča nije bila napravljena prema projektu, ali je imala statički račun s Građevinskog fakulteta. U biti, radilo se o podzemnim vodama. Imali smo proračun da će voda doći u određenom obimu, ali njen obim je bio veći. Zbog toga sam bio prisiljen graditi cijeli prsten kanala oko zgrade. Radio sam tunel od 60 metara i potrošio milijun eura za sanaciju podzemnih voda. Taj je inspektor napisao da je sve u redu, ali onda su mi slali druge inspektore. Treći inspektor donio je rješenje o rušenju cijele zgrade. Na to smo se rješenje žalili, pa su poslije svega porušili krovne terase na svim etažama, a objekt ima prizemlje plus osam katova. To su bili stanovi od 150 kvadrata s terasama od 200 kvadrata. Triput sam na Gradskom vijeću morao mijenjati planove.

NACIONAL: Valjda je bio neki opravdani razlog zbog kojeg su vam rušili te krovne terase?

Bizarno je da mi je Ministarstvo graditeljstva odlučilo to rušiti. Bio sam s tadašnjom ministricom Marinom Matulović Dropulić i njenim mužem Duškom, a odbili su mi, kao i Grad Split, dokument zbog 400 kvadrata viška. Prostornim planovima bilo je regulirano da ako je prostorni plan probijen plus/minus tri posto, da nema greške. Na 30.000 kvadrata to je 1000 kvadrata, a oni su mene kaznili zbog 400 kvadrata viška prema njihovom izračunu. Cijelo vrijeme govorio sam da nisam digao više katova kao što je bila puštena informacija, što se na kraju i pokazalo. To je bila afera koja je trajala dvije, tri godine. Cijeli Split se digao na noge.

NACIONAL: Ta afera donijela vam je i negativnu popularnost.

Bio sam na svim naslovnicama pa me je pozvao i tadašnji gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić. Pozove me gradonačelnik navečer u devet sati. Kaže mi: „Ne može ti ovo proći. Ajmo nešto napraviti. Imam problem.“ Imao je pritisak iz Zagreba da to ne prođe. Pitao me: „Imaš li koju novu investiciju?“ Rekao sam da imam, na Žnjanu, pa me pitao o koliko je problematičnih kvadrata bila riječ za „Lazaricu“. Rekao sam mu 1000 kvadrata. Odgovorio mi je: „Imaš 1000 kvadrata na Žnjanu.“ Tako smo napravili pa sam na Žnjanu dobio 997 kvadrata viška, a ovamo sam dobio novu građevinsku dozvolu, novi projekt.

NACIONAL: I danas ste u blokadi. Kako to objašnjavate?

Bruno Orešar bio je u određenom trenutku isturen igrač. Nisam platio onome kome sam trebao. Platio sam Orešarovoj firmi 2,5 milijuna eura više, a kome je trebao ići taj reket, ne znam. Siguran sam da je bila neka viša instanca. O tome sam govorio u jednom postupku vezanom za Atrium i Jadrankamen, a formulacija sutkinje bila je „što ih niste tužili“, a muž sutkinje bio je šef odjela u krim policiji. Uvidom u zemljišne knjige sa stanjem 24. prosinca 2022. godine, vidljivo je da je vlasnik garaže u objektu Lazarica u Splitu tvrtka GARAŽA FIRULE d.o.o. Split, i to za cijele, odnosno, vlasnik je 9.629,03 kvadrata! U svojoj prijavi za nepostupanje od 15. ožujka 2022. godine svim državnim institucijama obratio sam se posebno na temu podzemne garaže „Lazarica“ u Splitu, te na stranici broj 6. točka 13. navedeno je da garažom upravlja tvrtka koja je danas upisana u zemljišne knjige kao vlasnik garaže 1/1.

NACIONAL: Tvrdite da su vam tvrtku namjerno otjerali u stečaj?

Najveća vrijednost tog objekta bila je najveća podzemna garaža u Splitu s 351 parkirnim mjestom, šest spremišta, predviđenom praonicom automobila, sanitarnim čvorom, prostora šprinklera, bazena šprinklera… Pored 60 građevinskih vještaka u Splitu doveli su mi vještaka iz Zagreba bez ičijeg znanja. On je procijenio tu garažu na manji iznos nego što je bila vrijednost samog zemljišta na kojem je garaža izgrađena. Podzemna garaža je samostalna uporabna cjelina površine preko 9,5 tisuća četvornih metara, a naručeni vještak procjenjivao je samo broj parkirnih mjesta. Praktički je procijenio 3500 kvadrata, a ostalih 6000 kvadrata netragom je nestalo.

NACIONAL: Zar nisu na tih 3500 kvadrata zapravo i bila parkirana mjesta?

Da pojasnim, vještak uopće nije procijenio 6000 kvadrata iz samo njemu poznatih razloga. Tvrdio je da su ostali kvadrati zajednički dijelovi zgrade, bez obzira na to što iz građevinske dozvole, uporabne dozvole i zemljišnih knjiga tako ne proizlazi. Garaža se nije mogla prodavati samo brojem parkirnih mjesta nego kao cjelina, koja je kao takva bila i etažirana. Najtragičnije je što je stečajni sud odredio prodaju garaže kao samostalne uporabne cjeline površine preko 9500 kvadrata. Ali kod utvrđivanja vrijednosti te garaže poslužio se mišljenjem naručenog vještaka, kojeg nije odredio sud, a on je procjenjivao samo 3500 kvadrata garaže. Dakle, kroz tu prodaju u stečaju nestalo je 6000 kvadrata.

NACIONAL: Kamo je nestalo tih, kako kažete, 6000 kvadrata?

Zapravo, tih 6000 kvadrata netko je dobio gratis. Dobio je garažu za 2,5 milijuna eura, a ona je vrijedila između 13 i 15 milijuna eura. Zanimljivo je i da je Adriatic Assets bio registriran tek po otvaranju stečaja moje tvrtke Atrium Spalatum. Nije imao upisan zalog na nekretninama Atrium Spalatuma, a ugovor o ustupu zaloga između subjekata H-ABDUCA i Adriatic Assetsa sklapao se kada je stečaj već bio otvoren iako Stečajni zakon propisuje zabranu prijenosa zaloga u vrijeme otvorenog stečaja. Zato ni zabilježba otvaranja stečajnog postupka u zemljišnim knjigama nije provedena iako se zakonski treba provoditi odmah po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju provedena je na moje uporno pisanje i upozoravanje tek nakon tri, četiri godine, kada je u stvari sve bilo gotovo.

NACIONAL: Tvrdite i da je Atrium Spalatum otjeran u stečaj spregom suca Velimira Vukovića koji je predsjednik Stečajnog odjela Trgovačkog suda u Splitu, stečajne upraviteljice Meri Šitić i ekipe koja je to provela kroz Adriatic Assets. Međutim, znate li tko stoji iza svega?

Ne znam, ali bit je u tome da je nekih 220 do 250 milijuna kuna oteto, a 20 izvođača nije naplatilo svoje radove. Pojedini ljudi nisu dobili svoje stanove, koje su uplatili. Uništena je moja firma koja je po svim financijskim pokazateljima dobro poslovala. Nije imala dugova prema državi, a porez je uredno servisirala. Radili smo pripremu za investiciju, a kada smo krenuli u gradnju, uzeli smo šefa gradilišta i ljude koje trebate imati po zakonu na jednom takvom objektu. Izvođači su bili kooperanti.

NACIONAL: Navodno ste sagradili dva kata više, izvan građevinske dozvole, pa ste ih zato morali rušiti?

Nisu bila nikakva dva kata izvan gabarita građevinske dozvole od osam katova plus četiri etaže podzemne garaže. Rušilo je Ministarstvo graditeljstva, ali nisu rušili dva kata kako se insinuira, nego su rušili samo sve krovne terase uz stanove. Objekt je bio građen u kaskadama od drugog do osmog kata. Nadzor i sve radnje za Atrium Spalatum vodio je IGH, hrvatski institut, odnosno, njegova poslovna jedinica u Splitu. Nije bilo stručnije institucije u Hrvatskoj u vrijeme Jure Radića, a direktor splitskog ureda bio je Žarko Dešković. Zemlju za tu investiciju počeo sam kupovati još 1998. godine, a 14 godina gradio sam objekt, do 2012. godine kada sam ishodio i uporabnu dozvolu.

NACIONAL: U kojem je stadiju sada stečajni postupak vaše firme? Očekujete li završetak tog postupka?

Po otvaranju stečajnog postupka dao sam zahtjev da mi se prizna 2,9 milijuna kuna osobnog uloga u firmu Atrium Spalatum. Stečajna upraviteljica nije mi priznala taj polog. Putem odvjetnika bio sam primoran podnijeti tužbeni zahtjev, koji je poslije pet godina i puno urgiranja prvostupanjski riješen na Trgovačkom sudu u Splitu. Tu presudu Trgovačkog suda u Splitu dobio sam prije petnaestak dana. Prvostupanjska presuda glasi da je Atrium Spalatum, firma u stečaju, meni kao fizičkoj osobi i investitoru Tomislavu Bausu dužna isplatiti 388.000 eura plus 31.000 eura troškova za odvjetničke usluge. Budući da je u mom slučaju rađeno i duplo vještačenje iako se stečajna upraviteljica Meri Šitić žalila Visokom trgovačkom sudu, ta odluka bit će potvrđena i u drugom stupnju jer se radi o potraživanju koje je jasno utvrđeno i provedeno kroz poslovne knjige.

NACIONAL: Je li vaša „Lazarica“ ikada dobila uporabnu dozvolu?

Uporabna dozvola dobivena je još u svibnju 2012. godine. Tada su stečeni uvjeti za kupoprodajne ugovore, ali već 12. srpnja te godine Victa d.o.o. podiže izmišljenu tužbu u kojoj kažu da je trgovačko društvo Victa uložilo 50 milijuna kuna i za tih zapravo neuloženih 50 milijuna kuna, a zbraja kruške i jabuke, stavlja zabilježbu spora na 70 samostalnih uporabnih cjelina – stanova i poslovnih prostora namijenjenih prodaji. Victa je zapravo kupila poslovni prostor od 2000 kvadrata i u tom poslovnom centru otvorila supermarket za koji je također dobila uporabnu dozvolu. Supermarket je već bio funkciji, a mene su lažno optužili. Kako im mogu biti dužan za nešto što je već postalo njihovo vlasništvo upisano u zemljišne knjige? U tužbi tvrde da sam im ostao dužan dva milijuna eura. Naravno, tužbu su povukli čim je bilo zakazano prvo ročište, ali od podizanja tužbe i zakazivanja prvog ročišta bilo je dovoljno vremena da nad mojom tvrtkom programirano otvore stečaj.

NACIONAL: Pa valjda su imali neke osnove za tu tužbu?

Nisu imali nikakvu ni pravnu ni činjeničnu osnovu. Victa slaže priču da je uložila 50 milijuna kuna, da sam im zauzvrat u objektu „Lazarica“ obećao stanove, urede i garažu, a da sam odbio potpisati sporazum o tome. Dižu tužbu na Općinskom sudu u Splitu i stavljaju plombu na sve te stanove i poslovne prostore u zgradi uključujući i garažu. Tu su tužbu predali nenadležnom Općinskom sudu u Splitu, koji potom i utvrđuje da nije nadležan. Na to ulažu žalbu koja ide na Županijski sud u Splitu, koji nakon godinu dana potvrđuje odluku Općinskog suda o nenadležnosti. Predmet se zatim delegira na Trgovački sud i na ročištu održanom u svibnju 2015. godine, 15 dana prije otvaranja stečaja nad mojom firmom Atrium Spalatum, Victa povlači tužbu, ali plomba zabilježbe spora u zemljišnim knjigama na svim nekretninama i dalje ostaje. Nitko je do 2020. godine ne miče.

NACIONAL: Zašto stečajna upraviteljica nije tražila uklanjanje plombe?

Na moju primjedbu stečajnoj upraviteljici Meri Šitić zašto ne miče plombu, odgovorila mi je da to nije njezin posao, da je to posao Victe, iako je u posjedu pravomoćnog rješenja suda da je tužba povučena. Laže. U Zakonu o zemljišnim knjigama decidirano stoji da onaj koga se optereti treba skinuti plombu. Zašto to stečajna upraviteljica ne radi? Dugo mi nije bilo jasno. A zapravo je bila riječ o tome da se stvori predodžba među zainteresiranim kupcima da u tom objektu ima problema kao u priči, a sve je bilo vezano uz podzemnu garažu. Kada danas pogledate vlasnički list garaže, nigdje nema Victe. Ali tako su anulirali sve potencijalne kupce stanova i poslovnih prostora. Zašto? Glavno je pitanje i danas ostalo: tko je skriveni vlasnik podzemne garaže s 341 parkirnim mjestom u „Lazarici“? Zašto državne institucije nisu reagirale na sve nepravilnosti i nezakonitosti u stečajnom postupku? Zašto se u stečajnom postupku podzemna garaža dodjeljuje za nula kuna Adriatic Assetsu iako je Županijski sud u Splitu pravomoćno odlučio da Adriatic Assets nema utvrđenu tražbinu i da ne može stupiti na mjesto H-ABDUCO-a? Zašto državna tijela šute na podnesene prijave? Zašto ne provode izvide? Zašto… Dok ja postavljam pitanja zašto sva vrijedna imovina moje tvrtke odlazi tamo gdje ne treba uz pomoć stečajne upraviteljice i stečajnog suda, pravi vjerovnici ostaju bez naplate svog potraživanja.