U nedavnu odluku Možemo! da samostalno ide na parlamentarne izbore sljedeće godine – pa neće, dakle, biti očekivane predizborne koalicije s SDP-om – savršeno se uklapa i nedavna odluka gradonačelnika Tomaševića i Skupštine Grada Zagreba da krenu u projekt izvučen iz ladice Milana Bandića. Zagreb bi trebao dobiti neboder od 38 katova. Taj nekadašnji projekt Tomaševićeva prethodnika Bandića mogao bi postati, po logici stvari, jedan od stožernih stupova, ali nije isključeno i glavnih problema Tomaševićeve stranke Možemo! u kampanji za izbore 2024. godine. Riječ je opet o gradnji velebnog zdanja zvučnog imena; budućoj investiciji norveške kompanije EELD u „Mini Manhattan“ na južnoj obali Save, kod rotora i Jadranskog mosta. Ovoga puta to prolazi uz znakovitu šutnju zagrebačkih arhitekata.

Projekt službenog naziva „Jarun Panorama“ na prostoru od 35.000 četvornih metara podrazumijevao bi, prema riječima upućena Nacionalovog izvora, izgradnju čak sedam visokih nebodera uključujući i onaj najviši u Hrvatskoj od 38 katova. To bi bio, dakle, dosad i najkrupniji Tomaševićev graditeljski pothvat, ali i najveći politički zalogaj.

U taj projekt ulazi, kako je sam javno govorio na presicama, samo zato da bi izbjegao plaćanje visoke odštete, čak 50 milijuna eura, norveškim investitorima. Norvežani su mu, navodno, time zaprijetili putem Odvjetničkog ureda Mihalić & Pikija, koji zastupa i tvrtku Rotor Jug d.o.o., aktualnog investitora u taj megalomanski graditeljski pothvat uz obalu Save.

Projekt službenog naziva ‘Jarun Panorama’ bio bi dosad najkrupniji graditeljski pothvat zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, ali i najveći politički zalogaj koji bi mogao postati jedan od stožernih stupova, ali nije isključeno i glavnih problema Tomaševićeve stranke Možemo! u kampanji za izbore 2024. FOTO: Igor Kralj, Marko Prpic/PIXSELL

Upućeni Nacionalov sugovornik ovako je opisao trenutnu situaciju: „Norveški investitori iz EELD-a navodno su se sporazumjeli s gradskim vlastima da će iz zagrebačke uprave dobiti određene planove i potrebnu podršku, a to onda ne bi odgovaralo samo Gradu, nego i njima kao ‘investitorima’, jer su naslijedili i razne Bandićeve obveze. Da napokon i profitiraju nakon cijelog desetljeća brojnih otkupa više od 77 raznih katastarskih čestica na području zagrebačkog Blata. Okrupnjavali su čestice po neobičnom poslovnom modelu u kojem je Trgovački sud sudjelovao gotovo kao evidentičar. Trenutno se govori o izgradnji četiriju stambenih i triju poslovnih nebodera od kojih bi najviši imao čak 38 katova. To je pretjerano za tu lokaciju. Ne samo pretjerano za lokaciju, nego možda pretjerano i za cjelokupnu urbanističku vizuru Zagreba imajući u vidu seizmološke okolnosti tog potresnog područja, ali i prometnu ograničenost same lokacije. Pitanje je bi li sama statika tog prostora mogla izdržati tih sedam nebodera. To je prevelika izgrađenost, ali se očito išlo za tim da norveški investitori podignu vrijednost cjelokupnog projekta kako bi lakše pronašli partnera za ulaganje. Sami nemaju dovoljno kapitala za izvedbu tako zahtjevnog projekta. Ili će možda cijeli projekt preprodati nekom trećem.“

Čini mu se da su u kombinaciji Švicarci, pa Nacionalov izvor o tome kaže: „U kuloarima se spominje kompanija Swiss Life Group, najveća kompanija za životno osiguranje iz Švicarske i jedan od vodećih europskih pružatelja financijskih usluga s procijenjenim kapitalom od 276,3 milijarde švicarskih franaka. To ne mora biti točno, ali u kuloarima se spominje takva mogućnost. Nešto ranije ta je švicarska kompanija imala već neke operacije s nekima od ovih Norvežana u Oslu.“

No pred tim budućim projektom, osim vlastitih nevolja koje prate Norvežane, ispriječio se i jedan petnaestogodišnji sudski spor.

Projekt neslužbeno prozvan ‘Mini Manhattan’ prostire se na 35.000 četvornih metara na južnoj obali Save, kod rotora i Jadranskog mosta, a riječ je o budućoj investiciji norveške kompanije EELD dogovorenoj još u mandatu pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Projekt je Tomašević preuzeo da bi izbjegao plaćanje odštete. FOTO: Filip Kos/PIXSELL

Unatoč tome što je Robert Hagen, direktor tvrtke Rotor Jug d.o.o., još prije godinu dana javno govorio da je za taj projekt sve pravno očišćeno, to nije istina, tvrde Nacionalovi izvori.

„Na prvostupanjskom sudu u Zaprešiću vodi se i dalje bitka za obiteljsko nasljedstvo četvero slovenskih državljana za jednu pojedinačno najveću parcelu od 3125 četvornih metara bez koje nije moguća realizacija projekta. Tužitelji kao zakoniti nasljednici iza svoje rođakinje Sofije Šetina iz Prigorja Brdovečkog, redovnim su putem ishodili i pripadajuću sudsku zabilježbu na toj spornoj parceli u tom potencijalnom građevinskom kompleksu od 35.000 kvadrata, a sve nedaleko i od restorana McDonald’s. Zbog te zabilježbe norveški investitori podigli su i kontratužbu protiv četvero slovenskih državljana, nasljednika iza Sofije Šetine, posljednje vlasnice te sporne parcele: Verice Čolig, njene sestre i dvojice njenih nećaka“, objasnio je Nacionalov sugovornik.

Tužiteljica Verica Čolig, koja u tom predmetu zastupa i svoju sestru i dvojicu nećaka, traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji te nekretnine od 3125 kvadrata. Ovako je za Nacional opisala svoj problem:

„I u Sloveniji nam pokušavaju uzeti svu imovinu. I dušu hoće da mi uzmu. Podigli su tužbu zbog navodne štete s osnova povećanja vrijednosti te sporne parcele, ali nikakvog izravnog ulaganja u tu parcelu nije bilo. Ostalo je šipražje i danas kao i prije 10-ak godina. Podigli su tu kontratužbu u Hrvatskoj, ali i prijedloge za zabilježbe na naše kuće u Žalcu kraj Celja u Sloveniji. Tamo živimo. Tužbe su podnijeli ovdje u Hrvatskoj, a traže zabilježbe na svu našu imovinu u Sloveniji. Žele nas uništiti. I mene, i moju djecu, i moje rođake. Pokušavaju nas pregaziti. Tuže nas za iznos od tri milijuna eura. Tvrde da su navodno pretrpjeli štetu zbog naše tužbe u drugom sporu, u kojem u Hrvatskoj tražimo legitimno nasljedstvo svoje tete Sofije. To nam je nasljedstvo na prevaru otuđeno još 2006. godine preko mjesne mesarice Ane Levojević, s kojom su oni iz Rotor Juga d.o.o. potom trgovali. Sumnjamo da je pritom bilo i preplaćivanja i vraćanja dijela novca. Tužbu protiv nas podigli su putem odvjetnice Sanje Mihalić i zbog navodne klevete, a tražili smo samo da nam se kao zakonitim nasljednicima u sudskom postupku vrati naše, prijevarom otuđena parcela u Zagrebu. Taj postupak traje već 15 godina, a sve pred prvostupanjskim sudom. Već smo sudski pravomoćno osporili krivotvorenu tetinu oporuku, ali ostala je još tužba za krivotvoreni kupoprodajni i krivotvoreni darovni ugovor.“

Verica Čolig jedna je od četvero nasljednika iza svoje rođakinje Sofije Šetina na najvećoj, 3125 četvornih metara velikoj čestici bez koje nije moguća realizacija projekta ‘Mini Manhattan’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Igor Kralj/PIXSELL

Nacionalov sugovornik dobro upućen u ta zbivanja sa slovenskim nasljednicima ovako je protumačio poteze norveških investitora i njihovu kontratužbu: „To je klasična SLAPP tužba. Tužba radi zastrašivanja druge strane. Tuže Slovence kontratužbom za ta tri milijuna eura i još traže zabilježbu suda na sve njihove nekretnine u Sloveniji. Zašto? Zato što su navodno pretrpjeli nepostojeću štetu. Te štete zapravo uopće nema. Iako Norveška nije članica Europske unije, norveški investitori sada vješto koriste činjenicu da su Slovenija i Hrvatska članice Europske unije pa misle da mogu zapojasati svu njihovu imovinu i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a ljudi vode spor samo ovdje u Hrvatskoj.“

Nacionalov izvor osvrnuo se i na navodnu prijetnju Norvežana gradonačelniku Tomaševiću da će im Grad morati platiti odštetu do 50 milijuna eura ako odustane od Bandićeva projekta „Mini Manhattana“. Po njemu, ta je prijetnja bez valjane pravne osnove. Besmislica. Evo kako to obrazlaže i u kontekstu kontratužbe protiv Slovenaca: „I to je fiktivna šteta. Ona ne postoji u konkretnom slučaju. U normalnom pravnom okruženju Norvežani ni u snu ne mogu dobiti taj novac. Oni su već i tužili Slovence na sličan način za više milijuna štete na maloj čestici od 3125 četvornih metara u koju također nije bilo nikakvih ulaganja osim u okrupnjavanje i spajanje zemljišnih čestica te osnivanje i brisanje firmi na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Dakle, nikakvih stvarnih financijskih ulaganja u sam projekt nije bilo.“

Nacionalov izvor zapitao se i „zašto uopće idu u takva ulaganja kada godinama već znaju da postoje sudski sporovi pred nadležnim sudovima u Republici Hrvatskoj za tu konkretnu parcelu“, te naglasio:

„Svaki ozbiljan investitor ne ulaže ako ima više rizika. Ali ako ulaže, onda mora računati i na rizik, što je bio slučaj u projektu „Jarun Panorama“. Sudski spor Slovenci vode još od 2008. godine, a sudske zabilježbe nasljednika na tu česticu od 3125 četvornih metara provedene su redovnim putem. Sada Norvežani protestiraju protiv toga što je sud to zabilježio, a sve je bilo učinjeno po slovu zakona. Žalili su se i izgubili spor u žalbenom postupku, a zastupao ih je odvjetnički ured Sanje Mihalić iz Varaždina. Riječ je očito o prijevarnoj nakani i pokušaju odvraćanja od suđenja, čistoj SLAPP tužbi, strateškoj tužbi s ciljem cenzure i zastrašivanja protivne strane.“

U odvjetničkim krugovima dobili smo i odgovor na pitanje može li Grad Zagreb u svrhu realizacije projekta zatražiti izvlaštenje Slovenaca iz vlasništva nad spornom parcelom. Dobili smo jednoznačan odgovor da je izvlaštenje u tom slučaju nemoguće jer postoji pravomoćna sudska zabilježba na predmetnoj nekretnini.

Norveški ulagači pojavili su se u Hrvatskoj prvi put između 2005. i 2007. godine s financijskom grupacijom Verdispar, koju je osnovao norveški milijunaš Halvor Olsen. Prema tadašnjim službenim informacijama, upravljali su sredstvima norveških i švedskih privatnih i institucionalnih investitora, a cilj im je bio osigurati sigurna ulaganja kroz rezidencijalne i komercijalne nekretnine. Spominjala su se i dva velika projekta u Zagrebu. Uz Savsku cestu planirali su graditi Savski Business Tower koji su trebale činiti tri povezane zgrade visina 10, 13 i 15 katova, s ukupno izgrađenom površinom od 60.000 četvornih metara. Središnji dio bi, osim ureda, zauzimao i hotel sa 130 do 150 soba. Prve procjene pri prezentaciji projekta govorile su o investiciji od oko 70 milijuna eura. Verdispar je tada imao i puno ambiciozniji projekt uz Savu, od 19 nebodera u blizini Arene Zagreb.

Zato je i Nacional u studenome 2011. godine pisao o krahu norveških investitora. „Trebala je to biti neuobičajeno dobra priča o uspjehu. U Norveškoj je osnovan fond za ulaganje u Hrvatsku koji je s 90 milijuna eura i sada najveći investitor iz te zemlje. Od 2007. kupili su 2,6 milijuna četvornih metara zemljišta, a vrijednost izgradnje kuća, ureda, trgovačkog centra, stanova i logističkih parkova na tom zemljištu premašivala je iznos od 15 milijardi kuna. No nakon isteka pete godine, investitor će učiniti presedan – u prosincu će otvoriti trgovački centar bez trgovina. Ostali projekti nisu ni na početku realizacije, a iako to službeno ne žele priznati, zemljišta će se morati prodavati, neka i ispod cijene za koju su kupljena. Dugovi hrvatskim tvrtkama iznose oko 80 milijuna kuna, a svježeg novca nema“, objavio je Nacional potkraj te 2011. godine. No, kako danas objašnjava jedan od Nacionalovih upućenih sugovornika, nakon svađa u Oslu oko vođenja Verdispara došla je mlađa ekipa s Erikom Fordhunom i firmom EELD, koja je preuzela projekt izguravši iz njega Halvora Olsena, osnivača Verdispara“, pisao je Nacional.

Nacionalov izvor tvrdi da je navodna prijetnja norveških investitora gradonačelniku Tomaševiću da će im Grad morati platiti odštetu do 50 milijuna eura ako odustane od Bandićeva projekta – neosnovana. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Unatoč tome, prema Nacionalovom izvoru, Norvežani su do sada od obećavajućih investicija, uz velike muke, u Hrvatskoj realizirali samo taj Lumini trgovački centar, uz savjetničke usluge i zastupanje odvjetnice Sanje Mihalić iz Varaždina. „Sanja Mihalić zastupa Norvežane od 2010. godine, a sve je počelo izgradnjom tog Lumini trgovačkog centra u Gornjem Knegincu, šest kilometara južno od Varaždina. Tamo je njen muž bio HDZ-ov načelnik općine pa su jeftino kupovali parcele, a onda ih skuplje preprodavali Norvežanima. U taj centar Norvežani su navodno uložili preko pedeset milijuna eura s namjerom da iz toga iziđu nakon pet godina. Radili su po BOT modelu (build, operate and trade transfer), što znači izgraditi, upravljati i prenijeti odnosno preprodati. Taj centar je još uvijek pod norveškom kontrolom jer nije postigao željenu profitabilnost u proteklih 13 godina. Još su bili najavljivali s firmom AKORD i hotel s četiri zvjezdice. U Kupincu, na izlazu iz Zagreba prema Karlovcu, otkupili su i 2.400.000 četvornih metara poljoprivrednog zemljišta pa su ga, uz pomoć glavnog konzultanta STIMAR d.o.o, tvrtke Stipana Marovića, prenamijenili u građevinsko zemljište.

Za to je Maroviću bilo obećano pet milijuna eura, ali i oko toga je bilo problema. U toj firmi Stipana Marovića vanjski suradnik bio je Duško Dropulić, suprug bivše gradonačelnice Zagreba, kasnije i HDZ-ove ministrice prostornog uređenja i graditeljstva Marine Matulović Dropulić. Ni od tog projekta zasad nema ništa, a to je i najveća imovina Norvežana u Hrvatskoj. Platili su je nekoliko milijuna, a u njihovim poslovnim knjigama vrijedi danas desetke milijuna eura“, završio je tu priču upućeni Nacionalov izvor. I zaključio: „Puno planova, upleteni su mnogi ljudi, a pitanje je jesu li Hrvatskoj potrebni takvi investitori.“