Objavljeno u Nacionalu br. 1009, 23. kolovoz 2017.

Nakon ‘trgovinskog rata’ sa susjedima Nacional otkriva novu aferu za čije je rješavanje nadležan Tolušić, ali je on ignorira. Ljekarnici kažu da plaćanjem naknade za šume gube milijune kuna, a ljekarnička komora tvrdi da nastavak plaćanja ugrožava isporuku lijekova

Nakon ‘trgovinskog rata’ sa susjedima izazvanog pravilnikom ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, koji je na taj način pokušao uvesti strožu kontrolu voća i povrća iz trećih zemalja, a koji je u međuvremenu ukinut, Nacional je otkrio još jednu aferu za čije je rješavanje nadležan Tolušić, ali koju on ignorira.

Nacionalu se javilo nekoliko ljekarnika koji su dobili opomene pred ovrhu za plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Radi se o parafiskalnom nametu koji je u ingerenciji Ministarstva poljoprivrede. Nacionalu su dostavljeni dokumenti koji pokazuju da taj parafiskalni namet ljekarnici ne bi trebali plaćati jer oni pripadaju zdravstvenom sektoru.

VIŠE SUGOVORNIKA IZ NEKOLIKO MINISTARSTAVA Nacionalu je izjavilo da se sporna odluka o plaćanju ove naknade za ljekarne treba povući. Tolušić i njegovo ministarstvo odlučili su ostati nedostupni za Nacionalove upite, ali i za komentar onoga što o tome misle njegovi kolege iz drugih ministarstava i iz Vlade. Ljekarnici kažu da ovim nametom nepotrebno gube milijune kuna, a Hrvatska ljekarnička komora tvrdi da nastavak plaćanja ovog nameta može ugroziti isporuku i dostupnost lijekova pacijentima. Zbog nevjerojatnog pravnog ‘klinča’ i zakonskog prepucavanja između ministarstava zdravstva, gospodarstva i poljoprivrede, oko 1100 ljekarni već dugi niz godina plaća naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma, koju, ako je suditi prema dokumentaciji dostupnoj Nacionalu, nikako ne bi trebale plaćati.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o ljekarništvu ljekarnička djelatnost dio je zdravstvene djelatnosti koja se može obavljati samo u sustavu javne zdravstvene mreže, a djelatnici u sustavu zdravstvene zaštite izuzeti su od plaćanja te naknade, koju inače plaćaju sve gospodarske djelatnosti. Ona iznosi 0,02 posto od ukupnog godišnjeg prometa fizičke ili pravne osobe koja se bavi ljekarničkom djelatnosti. Naknada, odnosno klasični parafiskalni namet, koja je do prije tri godine išla izravno na račun Hrvatskih šuma, a danas se plaća Ministarstvu poljoprivrede odnosno državnom proračunu, služi za pošumljavanje, posjemenjivanje, zaštitu od požara i slične djelatnosti.

NEKE LJEKARNIČKE USTANOVE ovih dana ponovno su dobile opomenu pred ovrhu jer su odbijale plaćati nešto što smatraju da prema zakonu ne bi trebale, a i zato jer je njihovo resorno Ministarstvo zdravstva u mišljenju navelo da taj namet ljekarne ne trebaju plaćati.

Nacional je istražio kako je uopće moglo doći do ovog paradoksalnog slučaja te koja su moguća rješenja problema. Predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo za Nacional je rekla da nitko ne zna kako je uopće došlo do toga da ljekarnička djelatnost plaća ovaj parafiskalni namet kao gospodarska djelatnost. Ona navodi da je to jedan od njezinih prioritetnih ciljeva za rješavanje.

“Ljekarne su prema NKD klasifikaciji uvrštene pod kategoriju ‘trgovina na malo’, a ta klasifikacija se radi zbog statističkih obrada, ne zbog klasifikacije nameta po djelatnosti. Još od 1994., kada je prvi put napravljena ta klasifikacija, pa ponovno 2007. kad je napravljena revizija NKD-a, za nas se ništa nije promijenilo, no svakako ćemo inzistirati na izmjeni ovog propusta. Ljekarne svake godine imaju drukčiji postotni udio u svom poslovanju koji se odnosi na izravnu prodaju pacijentima pa u prosjeku oko 25 posto našeg poslovanja nije u vezi s HZZO-om, ali je u vezi s pružanjem ljekarničke zdravstvene skrbi, a ne gospodarske djelatnosti. Zakon o ljekarništvu jasno definira ulogu ljekarne i ljekarnika u skrbi pacijenta koji dolazi u ljekarnu”, govori Ana Soldo. Ističe da se, koliko je upoznata, cijeli ovaj namet naplaćuje u odnosu na promet ljekarne, koji uključuje i promet lijekovima, često vrlo skupim, te je potpuno besmisleno ljekarne “penalizirati” nametom koji je neprimjeren za zdravstvo i zdravstvenu skrb pacijenata, a pogotovo u izračun takvog parafiskalnog nameta ljekarni uračunavati postotak od lijekova na čije propisivanje ljekarna uopće nema utjecaja.

“Ljekarnička skrb i ljekarništvo su zdravstvene djelatnosti, a cijeli prihod koji ljekarna dobije izdavanjem lijekova nije usmjeren na ostvarivanje dobiti, nego je integrativni dio u lancu ustavno zajamčene zdravstvene skrbi građana. Postoje još neke institucije u zdravstvenom sustavu koje ostvaruju dobit svojim djelovanjem, kao što su zavodi za javno zdravstvo, privatne poliklinike, neke bolnice, pa i čak sam HZZO koji se financira doprinosom za zdravstvo, zato što prodaju usluge u sustavu zdravstva. Oni su svi izuzeti od plaćanja ovog nameta te se ista analogija treba primijeniti i kod ljekarništva. Naše je poslovanje temeljeno na partnerstvu s HZZO-om da bi pacijentima lijekovi bili dostupni diljem Hrvatske, a mi smo obveznici šumskih naknada, dok HZZO, primjerice, nije”, kaže Ana Soldo.

‘OVAJ NAMET naplaćuje se u odnosu na promet ljekarne koji uključuje i promet vrlo skupim lijekovima i besmisleno je ljekarne ‘penalizirati’ nametom neprimjerenim za zdravstvo’, tvrdi Ana Soldo

PROMET LIJEKOVA NA TERET HZZO-aje oko tri i pol milijarde kuna pa ako se samo od toga izračuna 0,02 posto, na račun državnog proračuna godišnje sjeda oko sto milijuna kuna. U Hrvatskoj postoji 1117 registriranih ljekarni, a Hrvatska ljekarnička komora ima 3715 članova, s time da se ta brojka mijenja na dnevnoj bazi jer ljudi odlaze i dolaze.

“Ovaj namet naplaćuje se po pravnoj osobi. Postoje dvije vrste registriranih ljekarni: ljekarne koje su u vlasništvu jedne osobe koje su registrirane kao obrti, a prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti dvije ili više ljekarni u istom vlasništvu registriraju se kao ljekarničke ustanove i to su pravne osobe registrirane na Trgovačkom sudu. Prema tumačenju Hrvatske gospodarske komore, ljekarništvo je definirano prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o ljekarništvu te je Ministarstvo zdravstva resorno ministarstvo koje regulira naše poslovanje. Na osnovu toga dobili smo i njihovo tumačenje odnosno mišljenje da ljekarne, bez obzira na vrstu vlasništva, nisu obveznici članstva ni u HGK ni u Hrvatskoj obrtničkoj komori”, govori Ana Soldo.

Iz Mišljenja koje je Ministarstvo zdravstva, odnosno ministar Rajko Ostojić, u svibnju 2013. poslalo na adresu Hrvatske ljekarničke komore vidljivo je da Ministarstvo zdravstva pravno utemeljeno izjavljuje da je ljekarnička djelatnost (prema čl. 34. Zakona o zdravstvenoj zaštiti) dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja samo u sklopu mreže javne zdravstvene službe. Iz istoga dokumenta jasno je “kako se ljekarnička djelatnost ne može obavljati izvan mreže javne zdravstvene službe jer zdravstvena djelatnost nije gospodarska djelatnost, ljekarne i ljekarničke ustanove nisu u zakonskoj obvezi učlanjenja u Hrvatsku gospodarsku komoru pa tako ne mogu biti ni obveznici uplate doprinosa za općekorisne funkcije šuma”.

Istim dokumentom navodi se da Hrvatske šume d.o.o. postupaju protivno odredbi članka 62. Zakona o šumama kojim je propisano da pravne osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma.

ISTO MIŠLJENJE POTPISALA JE 2000. tadašnja ministrica Ana Stavljenić Rukavina, iz čega je vidljivo da Ministarstvo zdravstva stav oko ovog pitanja nije promijenilo, ali očito je i da se njihovo mišljenje ne smatra dovoljno čvrstim argumentom da bi se ljekarnicima zaustavilo plaćanje ove naknade.

Mišljenje ministarstva zatraženo je još 2000., jer su tada ljekarnicima počele dolaziti prve opomene pred ovrhu, i to retroaktivno za tri godine unazad, od 1997. do 1999. godine. Kako kaže Irena Pavlić Krajačević, vlasnica ljekarne u Sisku koja posluje već 25 godina, ljekarnici u početku, do te 2000., u knjigovodstvu ni po čemu nisu ni znali da su obveznici tog parafiskalnog nameta.

“Tek nakon tih opomena koje su Hrvatske šume počele slati na naše adrese shvatili smo o čemu se radi, jer su oni prema izvješću FINA-e automatski slali i nama. Za taj namet ne dobijete račun, nego se on obrađuje kvartalno ili polugodišnje. Obvezna je uplata akontacije kvartalno prema prošlogodišnjem prometu i na kraju eventualno ako je potrebno usklađivanje, onda se prema završnom računu plaća razlika. Isti taj namet je i za turističke zajednice, za što ćemo isto tražiti provjeru, koja se plaća mjesečno u istom postotku od 0,02 posto godišnjeg prometa. Ja na godišnjoj razini plaćam oko 7000 kuna samo za Hrvatske šume. S obzirom na opomene koje sam dobila, prisiljena sam plaćati ovaj namet, jer ne želim da se ponovi prošlost kad sam imala oko 16 tisuća kuna računa i 17 tisuća kamata, koje su iznosile i 15 posto”, priča za Nacional Irena Pavlić Krajačević.

Bez obzira na to što se postotak izdvajanja čini malen, iznosi su zapravo prilično veliki. Taj iznos može biti i nekoliko desetaka tisuća kuna godišnje, pa i više, ovisno o godišnjem prometu, a najveći iznos ovrhe bio je u Zagrebu, gdje je jedna ljekarnička ustanova morala platiti više od milijun kuna zbog visokih kamata. Irena Pavlić Krajačević pojasnila je da su se nakon prvih opomena ljekarničke ustanove žalile. Onda ponovno do 2010. nije bilo nikakvih upozorenja niti računa Hrvatskih šuma, da bi onda opet 2010. došla opomena pred ovrhu za razdoblje od 2005. do 2010. godine.

“To je bio tempo događanja. Mi smo bili uvjereni da su naše žalbe usvojene jer se ništa u međuvremenu nije događalo. Bili smo dostavili mišljenje ministrice Ane Stavljenić Rukavine da ne moramo plaćati, mišljenje HGK da nismo obveznici plaćanja članstva, pa smo bili uvjereni da će naši argumenti biti usvojeni”, govori Irena Pavlić Krajačević.

ZBOG NEUSUGLAŠENIH STAVOVA i različitih propisa prema kojima se presuđivalo, presude u ovim slučajevima bile su posve različite, ponekad u korist Hrvatskih šuma, a ponekad u korist ljekarni. Stoga su 2013. donesene prve presude Visokog trgovačkog suda, koji je zauzeo zajednički stav u vezi ove problematike – da ljekarnici naknadu moraju plaćati. Hrvatska ljekarnička komora je prije toga uputila zahtjev Visokom trgovačkom sudu da zauzme jedinstveni stav u vezi ove problematike pa je zbog toga tada Ministarstvo zdravlja izreklo
spomenuto Mišljenje. Nacional je dobio odgovor od Ministarstva zdravstva o ovom pitanju. Navodi se da je Ministarstvo zdravstva uputilo dopise Visokom trgovačkom sudu i inistarstvu pravosuđa u kojem je zatraženo donošenje pravnog shvaćanja u vezi plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma, izrazivši mišljenje kako ljekarnička djelatnost spada u javnu zdravstvenu, a ne u gospodarsku djelatnost. “Ministarstvo pravosuđa ustupilo je dopis Ministarstva zdravstva na nadležno postupanje Ministarstvu gospodarstva. Ministarstvo zdravstva je iniciralo rješavanje ove problematike, a u daljnjoj je nadležnosti Ministarstva gospodarstva postupanje vezano uz smanjivanje parafiskalnog opterećenja, odnosno uz navedeni doprinos”, zaključuju u Ministarstvu zdravstva. S obzirom na to da su uhvaćeni u pravni vakuum, ljekarnici ne mogu puno napraviti. Ostaje im da pričekaju dogovor između ministarstava.

IZNOS NAKNADE ZA ŠUME može biti i nekoliko desetaka tisuća kuna godišnje, pa i više, što ovisi o godišnjem prometu, a najveći iznos ovrhe bio je u Zagrebu, gdje je ljekarna platila više od milijun kuna

“MI ĆEMO SE JOŠ JEDNOM OBRATITI Ministarstvu zdravstva da se ponovno obrati Ministarstvu
gospodarstva i Ministarstvu poljoprivrede da se razriješi to pitanje. Bitno je da sva ministarstva imaju ujednačen stav da bi se ljekarne na pravilan način mogle postaviti prema ovom pitanju, da bismo mogli organizirati poslovanje i spriječiti eventualne nove ovrhe. Najveći problem bio je zato što su ljekarnici dobili račune retroaktivno i trebali su platiti troškove za pet godina poslovanja unatrag. Kamate su u to vrijeme, sredinom
2000-ih, bile između 11 i 15 posto pa su iznosi tih opomena i ovrha bili enormni. Niti ljekarnici niti Hrvatska ljekarnička komora nisu službeno dobili obavijest da smo obveznici plaćanja tog nameta”, kaže Ana Soldo. Dodaje da naše institucije moraju poznavati organske zakone i djelatnosti koje su legislativno definirane.

“Nedopustivo je da posljedice pogrešnih i neinformiranih tumačenja o plaćanju parafiskalnih nameta plaćaju ljekarne. To smatramo našim prioritetom u rješavanju, jer s obzirom na druge probleme koji postoje u ljekarništvu kao posljedica financijske neodrživosti zdravstva, ovakav pogrešno adresirani namet mogao bi biti omča oko vrata mnogim ljekarnama, a samim time predstavljaju ugrozu za dostupnost lijekova našim pacijentima. Uvjerena sam kako ćemo proaktivnim dijalogom konačno riješiti ovu nepotrebnu nesuglasicu”, zaključuje predsjednica Hrvatske ljekarničke komore.

ODVJETNIK JELENKO LEHKI zastupa ljekarničke ustanove u predmetima ovrhe koje su pokrenule
Hrvatske šume. “U bitnom argumentacija je bila kao u Mišljenju Ministarstva zdravstva koje ste spomenuli. Također su u spis priložena i mišljenja Ministarstva poduzetništva i obrta, Ministarstva financija i Hrvatske gospodarske komore, koja su potvrdila mišljenje Ministarstva zdravstva, te Ministarstva poljoprivrede, koje je bilo neodređeno i nije eksplicitno tvrdilo kako su ljekarne obveznici. Konkretne podatke o ukupnim iznosima ovrha nemam, jer su različite ljekarničke ustanove zastupali i drugi kolege odvjetnici, ali iznosi kod mojih stranaka bili su u rasponu od 80.000 kuna, do 110.000 kn, dok su kod nekih drugih ustanova bili i više od pola milijuna kuna jer su u Hrvatskim šumama računali ukupne promete ljekarni, a bio je utužen period od pet godina”, pojašnjava Jelenko Lehki. Dodaje da je u konačnici Visoki trgovački sud zauzeo stajalište kako ljekarne obavljaju ‘pretežito’ gospodarsku djelatnost te usvojio tužbeni zahtjev. Uvažen je prigovor zastare (tri godine umjesto 5, kako su navele Hrvatske šume), tako da je Hrvatskim šumama dosuđeno oko 60 posto traženog iznosa. Prema njegovu pravnom mišljenju i tumačenju propisa, a očito i mišljenju bar nekoliko tijela državne uprave, u predmetnim sporovima postavljeni tužbeni zahtjev Hrvatskih šuma d.o.o. bio je sporan u osnovi i u visini.

“Ljekarne obavljaju zdravstvenu djelatnost, a na visinu njihovih prihoda izravno, u prosjeku 75 do 80 posto ukupnog prihoda, utječe visina cijene lijekova koje izdaju na recept osiguranicima HZZO-a, a koju određuje HZZO. Oni na taj dio obavljanja svoje djelatnosti nemaju nikakav utjecaj, osim što imaju obvezu osigurati da kad pacijent dođe u ljekarnu s receptom imaju na skladištu taj lijek da ga izdaju pacijentu. S obzirom na to da je predmetne transakcije potrebno evidentirati i knjigovodstveno, de facto ‘refundacija’ cijene lijeka koju ljekarne plate veledrogerijama knjiži se kao prihod”, ističe Jelenko Lehki. Daje primjer neodrživosti stava Hrvatskih šuma pa se pita jesu li i KBC Zagreb, Rijeka, Split obveznici plaćanja naknade, jer je jasno kako oni na godišnjoj razini imaju enormne ‘prihode’. Lehki smatra da država mora mijenjati pristup u prikupljanju poreza
i ostalih neporeznih davanja. To znači donošenjem rješenja kojim se utvrđuje obveza na plaćanje neke naknade za svakog obveznika posebno. Na taj način bi, smatra Lehki, u obrazloženju svakog rješenja morao biti naveden i točan članak i stavak propisa koji određuje da je neki pravni subjekt dužan platiti određeni iznos i po kojoj osnovi.

“U OVOM SLUČAJU LJEKARNE su dovedene pred gotov čin slanjem prijedloga za ovrhu javnim bilježnicima od strane trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, gdje je već u startu njihova pozicija bila kompromitirana, a osnova za ‘tužbu’ bio je obračun dugovanja koji su samostalno napravile Hrvatske šume temeljem javno objavljenih Godišnjih financijskih izvještaja ljekarničkih ustanova”, kaže Jelenko Lehki. Dodaje da se mora uzeti u obzir da ljekarničke ustanove kao porezni obveznici koji svake godine ‘pune’ državni proračun i zapošljavaju velik broj visokoobrazovanih stručnjaka nisu po svojoj prirodi netko tko izbjegava plaćanje poreza, već su jedino tražile transparentnost u naplati, jednak tretman u okvirima zakona te, što je najbitnije, pravnu sigurnost i određenost svojih dužnosti prema državi u svojem poslovanju.

‘ZAVODI ZA JAVNO ZDRAVSTVO, privatne poliklinike, bolnice, pa i HZZO prodaju usluge u zdravstvu, ali su izuzeti od plaćanja ovog nameta te se to treba primijeniti i u ljekarništvu’, tvrdi Ana Soldo

“NAŽALOST, ODLUKE VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA tome nisu pridonijele jer se radi, prema mojemu mišljenju, o apsurdnim postupcima. Ako su ljekarne stvarno obveznici plaćanja predmetne naknade, kako je moguće da se uopće pred trgovačkim sudom vodi postupak o osnovanosti naplate takve obveze? Zar ne bi takve obveze bilo kojeg obveznika trebale biti propisane toliko jasno i precizno da je uopće isključena bilo kakva rasprava o tome jesu li dužni nešto platiti ili ne? Da se na gorenavedeni način obračunavaju i utvrđuju obveze za ostala davanja državi, ocjeni osnovanosti pred trgovačkim sudom mogla bi postati podložna svaka obveza na plaćanje npr. PDV-a, poreza na dobit, odnosno, pretpostavit ću, pred općinskim sudovima i svaka obveza poreza na dohodak”, zaključuje odvjetnik Jelenko Lehki.

Nacional je o ovom problemu kontaktirao i Hrvatske šume, a Goran Vincenc iz te državne tvrtke rekao je da “izmjenom Zakona o šumama iz 2014. godine, OKFŠ više nije u nadležnosti Hrvatskih šuma d.o.o. već Ministarstva poljoprivrede”. Niti nakon opetovanog slanja podsjetnika i poziva, iz Ministarstva poljoprivrede cijeli prošli tjedan nisu poslali odgovor.

Da se ipak nazire za ljekarnike pozitivno rješenje, vidi se iz odgovora koje je Nacional dobio od Ministarstva gospodarstva, obrta i poduzetništva. “Iz članka 1. Zakona o ljekarništvu vidljivo je kako je navedena djelatnost definirana kao javna služba od interesa za Republiku Hrvatsku. Ipak, činjenica jest da se radi o gospodarskoj djelatnosti na tržištu usluga u smislu prodaje lijekova uz naknadu (kao i drugih vrsta roba) u svrhu stjecanja dobiti. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je horizontalno nadležno za međuresorno poticanje reforme tržišta usluga, bez mogućnosti da tehnički mijenja propise iz nadležnosti drugih tijela državne uprave. Konkretno, u Nacionalnom programu reformi 2017. ljekarništvo je navedeno kao jedan od sektora gdje je reforma moguća. Komunikacija s nadležnim tijelima i dionicima će se uspostaviti u narednom razdoblju kako bi se raspravljalo o pitanjima reguliranja usluga ljekarništva”, rekli su Nacionalu iz Samostalne službe za odnose s javnošću i informiranje Ministarstva gospodarstva, obrta i poduzetništva.

Ako se ovaj problem riješi pozitivno po ljekarnike, ostaje pitanje tko će im refundirati namet koji su plaćali proteklih dva desetljeća.